Skip to main content

Full text of "Pcelarstvo -knjige"

See other formats





.: 



' 



t 





l ; 




s 



v 



PCELARSTVO 



STRUCNI PRIRUCNICI 

PCELARSKOG SAVEZA SRH 



ZAGREB 1968 



\/ 



PCELARSTVO 



NAPISALI 

JOSIP KATALINIC, DRAGUTIN LOC, STEVO LONCAREVIC. 

LOVRO PERADIN, FILIP SIMIC i IVO TOMASEC 

UREDIO 

JOSIP KATALINIC 



NAKLADNI ZAVOD ZNANJE 



Slika na prvoj strani korica prikazuje stari grcki novae — tetra- 
drahmon — koji je bio u prometu od god. 387. do 295. prije nase ere. 
Stilizirani lik pcele vec se davno upotrebljavao za simbol. Na nasoj 
knjizi pcelinja slika na novcu neka simbolizira obol pcele nasoj privredi. 



Vec dulje vremena osjecali smo potrebu za pcelarskom knjigom koja 
bi nasim pcelarima dala informacije o suvremenom nacinu pcelarenja. 
Sve starije pcelarske knjige raznih autora (Antonioli, Peradin, Belcic, 
Henc i dr.) vec su odavno rasprodane, pa je bilo krajnje vrijeme da 
se pojavi nova pcelarska knjiga. 

Pcelarski Savez Hrvatske, uvidajuci pomenutu potrebu, poveo je 
inicijativu a torn korisnom pothvatu. U njegovoj organizaciji okupilo 
se nekoliko nasih pcelarskih autora, napravilo program knjige i podije- 
lilo gradivo. Poslo se od pretpostavke da ce vise autora bolje obraditi 
materijal nego jedan, jer ce svdki dobiti onaj dio koji bolje poznaje 
i za koji ima vise sklonosti. Sadrzaj takve pcelarske knjige vrlo je 
raznovrstan i u sadasnjem vremenu na takvom stupnju razvoja da bi 
se tesko nasao autor koji bi u svim granama bio dovoljno upucen. 
Koliko se ta pretpostavka obistinila i koliko je gradivo sretno podije- 
Ijeno, ostaje citaocu da ocijeni. 

Autori su se, istina, sluzjli literaturom, popis koje se nalazi u Prilo- 
zima, ali je teziste vecine knjige baceno na praksu autora, koji su 
prakticni pcelari, odnosno svakodnevni radnici u svojoj struci. 

Iako je knjigu pisalo sest autora, nastojalo se da ona bude jedna 
organska cjelina i da se radovi svih autora usklade, tako da citalac 
ima dojam da je knjigu napisao jedan covjek. Koliko je nize potpisa- 
nom, uredniku knjige, uspjelo gornje nastojanje, i opet ce ocijeniti 
citalac. Ako se negdje neka materija ponovi, nece biti stete jer je, 
kako stari davno rekose, ponavljanje majka ucenja. 

Da bi se izbjeglo dojmu kao da je knjiga zbornik radova pojedinih 
autora, to oni nisu potpisivani, ali, da bismo udovoljili radoznalosti 
citalaca, a i reda radi, iznijet cemo ovdje sto je tko napisao: 



Uvod str. 13- 

Postanak i razvoj pcele medarice, 

Gradnja pcelinjeg stana str. 23- 

Anatomija i fiziologija pcele, 

Zivot i razvoj pcelinje zajednice str. 45- 

Medonosno i peludno bilje str. 81- 

Izbor kosnice, 

Konstrvkcija kosn ice str. 125- 

Konstrukcija kosnice AZ. str. 175- 

Satne osnove, 

Uredenje pcelinjaka str. 179- 

Pcelarski radovi str. 221- 



- 19: Filip Simic 

44: Josip Katalinic 

80: Ivo Tomasec 
121: Filip Simic 

-174: Josip Katalinic 
-178: Dragutin Loc 

-220: Josip Katalinic 
294: Lovro Peradin 



Pcelarski radovi s AZ kosnicama 

Selidba pcela 

Dobivanje vrcanog meda, 
Dobivanje meda u sacu. 

Dobivanje voska 

Dobivanje peluda 

Dobivanje maticne mlijeci 

Med 

Vosak, 

Ostali proizvodi 

Bolesti i stetnici pcela. 



str. 294 — 317: Dragutin Loc 

str. 317—329: Filip Simic 

str. 330 — 354: Stevo Loncarevic 

str. 354 — 364: Dragutin Loc 

str. 364 — 368: Stevo Loncarevic 

str. 368 — 373: Filip Simic 

str. 374 — 394: Josip Katalinic 

str. 394—397: Filip Simic 

str. 401 — 428: Ivo Tomasec 



U posljednjem poglavlju knjige, Prilozima, citalac ce naci koristan 
pomocni materijal. Popis literature ne daje samo informaciju o knji- 
gama kojima su se autori sluzjli pri izradi ove knjige nego upucuje 
citaoca na najbolju suvremenu pcelarsku literaturu koju moze koristiti. 
Popis ilustracija pomaze da se lako nade svaka zeljena slika u knjizi. 
Treci dio Priloga, Rjecnik stranih rijeci, neuobicajena je novost u ovoj 
knjizi- Rjecnik je sastavljen i dan za upotrebu onim nasim citaocima 
koji nisu toliko upuceni u strane rijeci, a nemaju pri ruci potreban 
rjecnik. Lako su autori izbjegavali upotrebu stranih. rijeci, ipak ih se 
nakupilo, pa ce Rjecnik mnogom citaocu dobro doci. Posljednji dio 
Priloga, Indeks, pomoci ce da se zfiljeni pojam lakse nade u knjizi. 

Na koncu osjecam duznost da se zahvalim: akademiku sveucilisnom 
profesoru dru Ivi Tomascu, koji je procitao gotovo cijeli rukopis i upo- 
zorio na neke pogreske i propuste; drugu Dragutinu Hencu, koji je 
procitao poglavlje Konstrukcija kosnice i dao korisne savjete za iz- 
mjene i dopune; drugu Vladimiru Budayu, koji je ulozjo mnogo truda 
radeci vecinu crteza z& knjigu; drugu Slavku Boronicu, koji je radio 
neke modele potrebne za izradu crteza; Pcelarskoj centrali u Zagrebu, 
koja je besplatno ustupila izvjestan broj crteza; Nakladnom zavodu 
Znanje, koji je ulozio potrebna sredstva i strucnu radnu snagu; Gra- 
flckom zavodu Hrvatske, za strucan i savjestan tiskarski rad, i svima 
ostalim, koji su pomogli da konacno izade ova knjiga. 

Posebna zahvalnost drugu Tihomiru Jevticu i Zvezi cebelarskih drus- 
tev za Slovenijo, za upotrebu slika, crteza i injormacija za izyjesne 
dijelove poglavlja o konstrukciji kosnica DB, poloski i AZ kosnica. 

U Zagrebu, mjeseca kolovoza 1968. 



Josip Katalinic 



Sadrzaj 



Uvod (Pcelarstvo u proslosti. Pcelarstvo u SFRJ) 13 



ZIVOT PCELA 

POSTANAK I RAZVOJ PCELE MEDARICE 

Polozaj pcele u zivotinjskom svijetu (Sistematika) 23 

Postanak pcele (Preci porodice pcela. Pojava pcelinje zajed- 

nice. Pojava radilice. Pojava partenogeneze) 24 

Porijeklo pcele (Fosili. Domovina pcele) 26 

Rasprostranjenost pcele i njezine rase (Rasprostranjenost 
pcele. Pcelinje rase. Pcela u nasim krajevima. Pcela i 
okolina) 27 

GRADNJA PCELINJEG STANA 

Smjestaj pcelinjeg gnijezda (Pcelinje gnijezdo. Zasticen pro- 

stor. Uredenje stana. Uredenje gnijezda) 32 

Gradnja (Materijal za gradnju. Kako pcele proizvode vosak. 
Kako pcele grade sace. Konstrukcija stanice. Konstruk- 
cija satine. Nepravilnosti u gradnji) 35 

Postanak i razvoj pcelinje gradnje (Postanak gradnje. Razvoj 

gradnje) 41 

ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA PCELE 

Skelet i aparat za kretanje (Kozni skelet. Noge. Krila) ... 45 
Probavni sustav (Usta. Zlijezde koje su u vezi s probavnom 

cijevi. Probavna cijev) 47 

Disni sustav (Dusnici. Disanje pcela. Zrak u kosnici) .... 51 

Srce i krvni optok (Srce. Krvni optok) 52 

Zivcani sustav i osjetni organi (Zivcani sustav. Oko. Ostali 

osjeti) 53 

Ostale zlijezde (Voskovna zlijezda. Mirisna zlijezda. Zalac i 

otrovna zlijezda) 55 

Spolni organi (Spolni organ matice. Spolni organ truta. Pare- 

nje matice. Stvaranje jaja u jajniku. Oplodnja jajeta 

i odredivanje spola. Nosenje jaja) 57 



ZIVOT I RAZVOJ PCELINJE ZAJEDNICE 

Pcelinje leglo (Razvoj u jajetu. Dalji razvoj legla. Plodiste 

kosnice) 63 

Poremetnje u pcelinjoj zajednici u vezi s maticom (Matica 
trutovnjaca. Tina izmjena matice. Bezmaticnost i lazne 
matice) 67 



Razmnozavanje pcelinjih zajednica (Opcenito o rojenju. Pri- 

preme za rojenje. Tok rojenja) 68 

Pcele radilice (Podjela rada. Kucne pcele. Snalazenje pcela 
u okolini. Rad pcela sabiracica. Medusobno sporazumije- 
vanje radilica. Oprasivanje bilja) 71 

Zimovanje pcela (Priprema pcela za zimovanje. Pcelinje 

klupko. Hrana u zimi. Pocetak legla) 78 

MEDONOSNO I PELUDNO BILJE 

Hrana (Biljke i pcele. Nektar Medljika. Pelud. Uvjeti mede- 
nja. Koliko daleko pcele lete na pasu. Koliko kosnica da 
stavljamo na jedno mjesto. Pretvaranje nektara u med) . 81 

Kontinentalne biljke (Lijeska. Drijen. Jagorcevina. Visibaba. 
Divlji zumbul. Mirisna ljubica. Safran. Joha. Vrbe. Kaj- 
sija. Breskva. Crni trn. Visnja. Tresnja. Sljiva. Jabuka. 
Kruska. Uljene repice. Obicni maslacak. Jorgovan. Divlji 
Kesten. Orah. Dudovi. Breza. Topole. Zabljak ljutic. In- 
karnatka. Glog. Bagrem. Javori. Obicna krkavina. Bijela 
loza. Obicni grab. Hrastovi. Brijest. Gavez. Malina. Vrbo- 
lika. Kupina. Katalpa. Kebrajterija. Sofora. Biserak. Face- 
lija. Grahorica. Esparzeta. Razlicak. Vodopija. Crvena dje- 
telina. Lucerna djetelina. Zuta lucerka. Bijela djetelina. 
Hibridna djetelina. Kokotac. Dunjica. Livadna zalfija. 
Smiljka. Trputac. Divlja mrkva. Majcina dusica. Porec. 
Kesten. Lipa. Suncokret. Bundeva. Krastavac. Korijan- 
dar. Anis. Bijeli bosiljak. Mrtva kopriva. Cigansko perje. 
Sljezovi. Drijenak. Metvica. Pcelinja metvica. Pamuk. Du- 
han. Heljda. Zlatnica. Crnica. Vrist) 85 

Biljke primorskog pojasa i krsa (Badem. Ruzmarin. Tilovina. 
Kadulja. Draca. Lavanda. Dubacac. Iva trava. Bijela tra- 
va. Biluc. Primorski vrijesak. Vrijes. Planika) 113 



UZGOJ PCELA 

IZBOR KOSNICE 

Kosnice s nepokretnim sacem (Najstarija kosnica. Nase kos- 

nice. Gospodarska vrijednost pletara) 125 

Kosnice s pokretnim sacem (Prvi poceci. Izum satonose. Izum 

okvira. Prvi potpuno pokretan okvir. Prokopicev okvir. 

Langstrothova kosnica. Kosnice u nasoj zemlji) 127 

Izbor kosnice (Vaznost kosnice. U cemu se pcelari slazu. Ne- 

slaganja. Prednosti Langstrothove kosnice. Standard) 132 



KONSTRUKCIJAKOSNICE 

Konstrukcija okvira (Vaznost okvira. Unutarnja i vanjska 
mjera. Visina okvira. Sirina okvira. Visina poluokvira. 
Sastavni dijelovi okvira. Satonosa. Bocne letvice. Donja 
letvica. Dimenzije Hofmanova okvira. Jednostavni okvir. 
Duljina letvica jednostavnog okvira. Americki razmaci. 
Upute za izradu) 139 



Konstrukcija LR kosnice (Unutarnje i vanjske dimenzije. 
Dimenzije nastavka. Sastavni dijelovi LR kosnice. Pod- 
nica. Nastavak. Poklopac. Krov kosnice. Upute za izradu. 
Jos neke napomene. Dimenzije sastavnih dijelova LR kos- 
nice 146 

Izmjene na LR kosnici (Razlozi za izmjene. Podnica. Nasta- 
vak. Poklopac. Hanemanova resetka. Okvir s mrezom za 
selidbu. Krov. Hranilica. Dimenzije modificirane LR kos- 
nice) 156 

Konstrukcija DB kosnice (Dimenzije nastavka. Sastavni dije- 
lovi DB kosnice. Podnica. Tijelo ili plodiste i polumediste. 
Zbjeziste. Krov. Dimenzija DB kosnice. I DB jednostav- 
nije) 166 

Konstrukcija kosnice poloske (Sastavni dijelovi. Tijelo kos- 
nice. Poklopac. Uokvirena zicna mreza. Krov. Dimenzije 
poloske) 169 

Konstrukcija kosnice AZ (Postanak kosnice. Opis kosnice. 

Dimenzije. Modiflkacije) 172 

Pomocne kosnice i nukleusi 176 

Konstrukcija kosnice od novih materijala 176 

Zablude u gradnji kosnica 177 

SATNE OSNOVE 

Postanak satnih osnova (Izum satne osnove. Prese. Dob re i 

lose strane prese. Valjci) 179 

Izrada satnih osnova (Izrada na presi. Lucilo. Salijevanje plo- 

ca. Izrada na valjcima) 184 

Stavljanje satnih osnova u kosnicu (Pojacano sace. Kako se 

uvlaci zica. Ucvrscivanje satne osnove i utapanje zice) . 187 
UREDENJE PCELINJAKA 
Smjestaj pcelinjaka (Kakvih ima pcelinjaka. Idealan smjes- 

taj. Pcelinjak uz pcelarevu kucu. Pojila. Pcelinjak udaljen 

od pcelara. Seleci pcelinjak) 193 

Otvoreni pcelinjak (Potreban prostor. Raspored kosnica. Po- 

stolje za kosnice. Polozaj leta. Odrzavanje reda) .... 199 
Zatvoreni pcelinjak (Tri vrste zatvorenih pcelinjaka. Stalni 

pcelinjak. Gradnja stalnog pcelinjaka. Prozori i bjezalice. 

Vanjstina pcelinjaka. Jednostavan pcelinjak. Montazni 

pcelinjak) 206 

Prostorije za rad (Adaptacija kucnih prostorija. Paviljon za 

rad na pcelinjaku. Montazni paviljon za selece pcelarenje) 218 

PCELARSKI RADOVI 

Osnivanje pcelinjaka (Sto treba nauciti prije osnivanja. Na- 

bava kosnica i rojeva. Jos nekoliko savjeta) 221 

Postupak sa pcelama (Pregled pcela. Alat i pribor za pregled) 222 

Prvi pohod pcelinjaku (Pripreme u ranom proljecu. Prve ak- 
tivnosti pcela. Prvi najpotrebniji zahvati. Ciscenje kos- 
nica. Gladne valja nahraniti. Opasnost od tudice) . . . 225 

Proljetni radovi (Prvi proljetni radovi. Dopunjavanje zaliha 
hrane. Spajanje zajednica. Izmjena saca. Cuvanje topline. 
Rezanje krila maticama. Cuvanje saca od moljaca. Zajed- 
nica za sve. Prosirenje. Forsiranje razvoja. Izgled pro- 
duktivne zajednice. Kako se uklanjaju uzroci rojenja) . 228 



Prirodno rojenje (Spremanje rojeva. Sprecavanje drugaka. 

Kako se sprecava rojenje) 242 

Umjetno rojenje (Umnazanje bez snizenja prinosa. Nukleusi. 
Nukleusi u poloskama. Pelletov nacin izrojavanja. Izroja- 
vanje zajednica s nepokretnim sacem. Somerfordov nacin. 

Obican naein) 247 

Glavna pasa (Velicina medisnog prostora. Ogranicenje leze- 

nja. Zalihe potrebne pcelama) 251 

Pcelarenje sa dvije matice (Pomocne zajednice iza pregrade. 
Pomocne zajednice u medistu. Za bolje iskoristenje ljet- 
no-jesenskih glavnih pasa. Stvaranje vrlo jakih zajednica. 

Trajno pcelarenje sa dvije matice) 254 

Uzgoj matica (Nacin uzgoja prema prilikama. Iskoristenje pri- 
rodnih maticnjaka. Prisilna izgradnja maticnjaka. Pri- 
tchardov nacin. Uzgajivacke zajednice. Presadivanje u 
maticne osnove. Prijenos licinki u maticne osnove. Dvo- 
struko presadivanje. Razdioba zrelih maticnjaka. Oplod- 
njaci uz osnovnu zajednicu. Rauchfussovi aplodnjaci. Sa- 
mostalni oplodnjaci. Uvjeti za uspjesno naseljavanje 
oplodnjaka. Naseljavanje oplodnjaka uz osnovnu zajed- 
nicu. Naseljavanje mladim pcelama oplodnjaka koji stoje 
posebno. Naseljavanje mladim i starim pcelama. Nase- 
ljavanje opijenim pcelama. Iskoristenje oplodnjaka. Odr- 

zavanje oplodnjaka. Osjemenjivanje) 260 

Izmjena matica (Izgled i vladanje matica. Samoizmjena ma- 
tice. Uvjeti za primitak matice. Nacini dodavanja. Doda- 

vanje u kavezu. Skracena izmjena matica) 279 

Pravilno uzimljenje (Tri najvaznija uvjeta. Kolicina hrane. 

Pravilna ventilacija) 284 

Pretjerivanje iz prostih kosnica (Iskucavanje. Opijanje) . . 290 
Neprilike na pcelinjaku (Grabez. Procisni izlet od nuzde. Ste- 

tocinje) 292 

Pcelarski radovi s kosnicama AZ (Poseban pribor. Otvaranje 
kosnica. Prvi zimski radovi. Proljetni radovi. Otvaranje 
medista i nastavljanje. Podizanje legla u mediste (prevje- 
savanje). Nastavljanje pomocu rezervnih pcelaca. Spreca- 
vanje rojenja. Vrcanje. Spremanje rojeva. Pravljenje 
umjetnih rojeva. Jesenski radovi. Uzimljenje. Zimsko pri- 

hranjivanje. Izolacija i zavrsne upute) 294 

Selidba pcela (Selidba u proslosti. Zasto pcele selimo. Teskoce 
selidbe. Uvjeti selidbe. Zbjeziste. Pribor za ucvrscivanje 
nastavaka. Pripreme za selidbu. Pripreme poloski i A2 
kosnica. Zatvaranje leta. Prijevozna sredstva. Utovar ko- 
snica. Pomaganje pcelama na putu. Istovar i smjestaj. 
Iskoriscivanje pase) 317 



PCELARSKA PROIZVODNJA 

Dobivanje vrcanog meda (Pripreme za vrcanje. Oduzimanje 
okvira s medom. Prostorije za vrcanje meda. Pribor za 
otklapanje saca s medom. Vrcaljka. Otklapanje saca i 
vrcanje meda. Postupak s medom poslije vrcanja. Naj- 
cesci uzroci vrenja i kvarenja meda. Kristalizacija meda) 330 



Dobivanje meda u sacu (Trziste za med u sacu. Izrada okvi- 
rica ili sekcija. Satne osnove za med u sacu. Pcelinje za- 
jednice za izgradnju sekcija. Spremanje sekcija za trziste) 347 

Dobivanje voska (»Vjecno sace«. Nedovoljna proizvodnja. Vo- 
stina iz pletara i dubova. Vostina od starog saca. Vostina 
od mednih poklopaca. Vostina iz gradevnjaka. Vostina od 
otpadaka. Topljenje vostine. Suncani topionik. Topljenje 
vrucom vodom. Topljenje mednih poklopaca. Topljenje 
tamne vostine. Parni topionici. Tlacenje vostine kroz sla- 
mu. Zavrsno kuhanje. Vrcaljke. Elektricni topionici) . . 354 

Dobivanje peluda (Zasto se sakuplja pelud. Sakupljanje pe- 
luda rukom s biljki. Sakupljanje peluda pomocu hvataca. 
Cuvanje sakupljenog peluda. Dobivanje peluda iz starijeg 
saca) 364 

Dobivanje maticne mlijeci (Pribor za proizvodnju mlijeci. Pro- 
izvodnja mlijeci u obezmaticenoj zajednici. Dobivanje mli- 
jeci u zajednici koja ima maticu. Vadenje mlijeci iz ma- 
ticnjaka) . 368 

UPOTREBA PCELARSKIH PROIZVODA 

Med (Deflnicija meda. Vrste meda. Izvori meda. O seceru 
opcenito. Sastav meda. Svojstva meda. Falsificirani med. 
Med za ljudsku hranu. Med za druge upotrebe) .... 374 

Vosak (Kemijski sastav i svojstva voska) 394 

Ostali proizyodi (Maticna mlijec. Pelud) 395 



BOLESTI I STETNICI PCELA 



BOLESTI PCELINJEG LEGLA 

Americka gnjiloca pcelinjeg legla (Uzrocnik. Znakovi bolesti. 

Prenosenje bolesti. Suzbijanje bolesti. Raskuzba 401 

Mjesinasto ili vrecasto leglo (Uzrocnik) 405 

Evropska gnjiloca pcelinjeg legla (Uzroci bolesti. Znakovi i tok 

bolesti. Postupak s bolesnom pcelinjom zajednicom). . . 406 

Kiselo leglo 409 

Lazna gnjiloca pcelinjeg legla 409 

Bolesti legla uzrokovane plijesnima (Vapnenasto leglo. Kame - 

nito leglo. Prehladeno leglo) 410 

BOLESTI ODRASLIH PCELA 

Nozemoza (Uzrocnik. Razvoj i znakovi bolesti. Sirenje bolesti. 
Utvrdivanje bolesti. Lijecenje. Ozdravljenje pcelinje za- 
jednice pomocu izmjene saca. Suzbijanje nozemoze i zi- 
movanje pcela. Raskuzba saca i kosnice) 413 

Grinjavost (Uzrocnik. Znakovi bolesti. Lijecenje. Suzbijanje 

i sprecavanje) 416 

Neke manje vazne i nedovoljno proucene bolesti pcela (Ame- 
boza. Pcelinja paraliza. Septikemija pcela. Zacep crijeva 
peludom. Bolesti matice. Ugibanje pcela u tdku zimovanja) 418 

Kukci — nametnici na pcelama (Pcelinja us. Licinke kokice. 

Licinke nekih muha) 421 



Otrovanje pcela (Otrovanje medljikom. Otrovanje nektarom. 
Otrovanje peludom. Otrovanje kuhinjskom soli. Otrova- 
nje dimom nekih tvornica. Otrovanje insekticidima) 423 

STETNICI U KOSNICI I NEPRIJATELJI PCELA 

Voskovi moljci (Veliki voskov moljac. Mali voskov moljac) . 426 

Ostali nametnici na sacu (Slaninar. Ptinus fur. Pcelomorac) . 427 
Neprijatelji pcela (Leptir mrtvacka glava. Mravi. Misevi. Ose. 

Ptice) 428 

PR1L0ZI 

Literatura 431 

Popis ilustracija 434 

Rjecnik stranih rijeci koje se nalaze u ovoj knjizl 440 

Indeks 453 



Uvod 



Pcelarstvo u proslosti. Covjek poznaje pcele jos od najstarijih vre- 
mena. Loveci zivotinje i skupljajuci razne plodove za svoju hranu, 
mogao je u supljem drvecu i pecinama da otkrije pcele i med. Do 
meda se nikad nije lako dolazilo. Pcele su uvijek branile svoja gni- 
jezda. Kad je covjek otkrio vatru, olaksao je i pljackanje pcela. 




SI. 1* Spiljski crtel iz ka- 

menog doba. Bicor, Spa- 

njolska. PljaCka m6da iz 

duplja u stljeni (po 

Obermaieru) 



Divljak nije jeo samo med, nego i sace s leglom. Kroz vijekove med 
je bio najveca poslastica i lijek, a mitologija nam prica da je bio 
hrana bogovima. 

U nekadasnjim prasumama pcele su nalazile bogatu pasu, a u krup- 
nom drvecu na izbor supljina za svoja prebivalista. To je sve bilo 
vrlo vazno za njihov opstanak. U prostranim dupljima one su imale 
gdje da izgrade dosta saca na kojem su se mogle nesmetano razviti 
u jake zajednice i spremiti dosta meda za najostriju zimu. Nestankom 
starih krupnih suma ti su uvjeti prestali. U sitnim sumama ne moze 
biti supljeg drveca, a ono sto se i nade ne pruza uvjete za razvitak 
pcela, pa nastupom prve jace zime one propadnu. 



13 



Jos u starija vremena covjek je naucio kako moze pronalaziti pcele 
u sumi. On ih je pratio kad se vracaju s pase, a i onda kad su dolazile 
na izvore i potoke na vodu. Slijedio ih je u povratku i tako dolazio 
do njihovih prebivalista. Poslije je pazio kad se roje pa spremao ro- 
jeve ili ih upucivao u suplja stabla gdje mu je bolje odgovaralo. Da 
bi mu pcele bile sto blize na okupu, sam je u krosnjama zivih stabala 




SI. 2. Sumsko pcelarenje (po Krunitzu) 

dubio prostrane udubine, na njihov otvor pricvrstio vrata s otvorom 
za leto, oznacio stablo svojim znakom da ga drugi ne prisvoje, i tim 
je stan za pcele bio pripremljen. Tako se razvijalo sumsko pcelarenje. 
Ono je bilo najrasirenije u Rusiji, gdje su vjerojatno i uvjeti bili 
najbolji. One udubine u drvecu na ruskom jeziku zvale su se »bort«, 
a pcelari koji su se tim poslom bavili zvali su se »bortniki«. Supljine 



14 



iskopane u drvecu pred samo rojenje premazivane su zapaljenim 
sacem da miris primami pcele, pa su se rojevi rado u njih naseljavali. 
Kad su iskrcene stare sume i kad su se osnovala stalna ljudska na- 
selja, pcele su prenesene iz sume i drzane u izdubljenim panjevima. 
Dakle, u sumskim predjelima prve su kosnice bile udubine. Kasnije 
su pletene od pruca i omazivane blatom ili balegom. U kamenitim 
krajevima pcele su najprije zivjele u pecinama. Nemajuci drugog ma- 
terijala, ljudi su prve kosnice pravili od kamena. Tako se i na nasim 
otocima Hvaru i Bracu mogu jos i danas vidjeti izdubljene »kamenice« 
u kojima su donedavna drzane pcele. U Sudanu, Egiptu, Palestini, a i 



SI, 3, KoSnice pletare p£e- 
lara Ivana EuraMna u Obo- 
rovu, Posavina, Hrvatska 




jos nekim zemljama Male Azije, gdje nema suma ni pogodnih pecina, 
pcele su zivjele u izdubljenoj zemlji. Kod njih su prve kosnice izradi- 
vane od pecene ilovace. To su bili zaceci prvih primitivnih pcelinjaka. 

U vjekovnoj borbi za svoj opstanak covjek na niskom stupnju zna- 
nja nije mogao shvatiti i razumjeti prirodne pojave i njihove zakone, 
nego je svako zlo i nevolju pripisivao »visim silama« koje nad njim 
vladaju. Ziveci u neprestanom strahu, covjek se klanjao svemu cega 
se bojao. Tako se razvilo prinosenje zrtve, vracanje i gatanje. I zivot 
pcela bio mu je zagonetan. Nastalo je vjerovanje da pcele stoje na 
vrackama. Pa jos i danas mogu se cuti tvrdnje u zaostalim krajevima 
da pcele »idu za rukom samo onom tko oko njih znade gatati«. O ne- 
kadasnjim carolijama oko pcela jos i danas nam svjedoce konjske 
lubanje na starim zapustenim pcelinjacima u nekim selima. 

Za vrijeme feudalizma pcelarstvo je bilo primitivno, ali se brojcano 
razvijalo. Vlastelinu su pcelarili kmetovi. Na koncu 18. stoljeca Evro- 



15 



pa je bila dostigla vrlo razvijenu manufakturnu proizvodnju i zamah 
industrije. Trgovacki promet ukljucivao je sve veci broj artikala. 
Prije izuma secera med je bio na visokoj cijeni i vrlo trazena roba. 
Zbog tog su ondasnji vladajuci krugovi od naroda trazili da se sto 
vise bavi uzgojem pcela. U torn je najdalje otisla austrijska carica 
Marija Terezija. Za njezina vladanja donesen je poznati »Patent o 
pcelarstvu«. U isto vrijeme nas Slovenac Anton Jansa osnovao je i 
vodio prvu pcelarsku skolu u Becu. 




SI. 4* aTrmke* (ko&nice od 
dasaka s nepokretnim sa- 
tern), Moslavina, Hrvatska 



U 19. stoljecu doslo je do izuma i usavrsavanja okvirnih kosnica, na 
cemu su najzasluzniji P. Prokopovic, I. Dzierzon i L. Langstroth. Go- 
tovo istodobno I. Mehring je izumio kalup za izradu osnova saca, a 
F. Hruska vrcaljku za vrcanje meda. Tim izumima bili su udareni te- 
melji za razvitak pcelarske nauke i modernog pcelarenja. 

Pcelarstvo u SFRJ. Zahvaljujuci zalaganju i radu jednog dijela na- 
prednije inteligencije, moderno je pcelarenje i u nasoj zemlji do dru- 
goga svjetskog rata postiglo dosta velik napredak. Uoci rata u cijeloj 
zemlji imali smo oko 800.000 kosnica pcela, od cega je bilo priblizno 
500.000 modernih, a ostalo kosnice s nepokretnim. sacem. U ratu je taj 
broj prepplovljen. Poslije oslobodenja trebalo je dopuniti nestale ko- 
snice i zamijeniti velik broj dotrajalih. U obnpvi zemljenarodne vlasti 
pruzile su veliku pomoc unapredenju pcelarstva time sto su kosnice i 
pcelarski pribor prodavani po nizim cijenama. Kasnije je regresom i 
povoljnim kreditima svakom bilo omoguceno da osnuje ili prosiri pce- 
linjak. Na slican su nacin velike povlastice pri selidbi pcela zelje- 
znicom na pasu utjecale na sve masovnije selidbe. Tako je.preko 



16 



100.000 kosnica pcela prevozeno na sezonske pase, a od toga velik broj 
na zimovanje u Dalmaciju i na otoke. Rezultat pomoci narodnih vlasti 
i zalaganja pcelarskih organizacija i strucnjaka ogledao se u tome sto 
smo za nekoliko godina dostigli predratni broj kosnica. Osim toga 
izmijenio se odnos primitivnih kosnica u korist modernih, a poboljsao 
se i kvalitet rada s njima. Brojnim selidbama pcela na pase povecao 
se prinos meda, stjecana su dragocjena iskustva u selidbama na ve- 
like daljine, a pored svega upoznale su se mnoge bogate pcelinje pase 
i nacini njihova iskoriscivanja. 




SI. 5. P£elinjak Pcelarske zadruge u Subotaci 

Na zadruznim i poljoprivrednim dobrima nikli su mnogi veliki pce- 
linjaci. No sto se kasnije s tim dogodilo? Kad su poljoprivredna go- 
spodarstva pocela poslovati na bazi rentabilnosti, morala je svaka 
grana privredivanja biti redovito aktivna. Pcelinjaci na drustvenom 
sektoru to nisu bili, pa su u nekoliko godina likvidirani. Privatni pce- 
linjaci su ostali. Doduse, ukidanjem regresa i smanjenjem povlastica 
pri selidbi na pase, i privatni pcelinjaci su, pogotovo u losijim godi- 
nama, prozivljavali stanovite krize, ali se odnos prema pcelarenju 
nije bitno izmijenio. 

Cesto se pitamo zasto kod nas pcelarstvo brze ne napreduje. Imamo 
li mi dovoljno uvjeta za tu granu privrede? Je li pcelarstvo renta- 
bilan posao ili ono to nije? Po svojem geografskom smjestaju, klimi 
i velikom broju raznovrsnih medonosnih biljki nasa zemlja ima bolje 
uvjete za pcelarenje od bilo koje druge u Evropi. Istina, svi nasi kra- 



Pcelarstvo 



17 



jevi nisu u torn jednaki, sve godine ne mogu biti dobre, ali po dobro 
vodenim pcelinjacima mozemo zakljuciti da se pcelarenje bolje isplati 
nego druge grane poljoprivrede. Pa u cemu su teskoce pcelarenja? 
Jednim dijelom one leze u tomu sto je to speciflcna grana privredi- 
vanja u kojoj uspjesi zavise o mnogo faktora. Pcele su insekti koji se 
u povoljnim prilikama vrlo brzo mnoze, a u losima jos brze propadaju. 
Za pun uspjeh u pcelarenju treba posebnog znanja, a osim toga volje 
da se svaki posao na vrijeme obavi. Rentabilnost zavisi o produktiv- 
nosti i povoljnoj prodaji robe na trzistu. Sadasnji nasi pcelinjaci slabo 
su produktivni. Mi prihvacamo dobre tipove kosnica, ali s njima ne 
radimo na suvremen nacin. Na pcelinjacima trpimo prevelik broj sla- 
bica na glavnoj pasi, dugo drzimo stare matice, pcele uzimljujemo s 
premalim zalihama hrane. Pcelinjaci nisu kompletirani dovoljnim 
brojem nastavaka na pasi. Tako su pcele prepustene samo slucajnom 
uspjehu. Nama nedostaje dosljedno stalno drzanje samo jakih zajed- 
nica i primjena svih mjera da se od pcela postignu najveci prinosi me- 
da. Proizvodnji voska takoder treba posvetiti vecu paznju. 

Da nam bude jasnija slika niske produktivnosti, dat cemo ovaj pri- 
mjer. U srednje dobroj godini u cijeloj zemlji proizvedemo tek oko 
250, a samo u izuzetno najboljoj godini jedva nesto oko 500 vagona 
meda. To znaci da je na 500.000 modernih kosnica u srednje dobroj 
godini prosjek oko 5 kg, a samo u najboljoj godini jedva 10 kg meda 
po kosnici. Uz malo vise naprednijeg rada uspjeh bi mogao biti dvostru- 
ko veci. Poznato nam je da najvece prinose postizu neki seleci pcelari 




SI. 6. Moderan p£elinjak doseljen na pa£u 



18 



u Vojvodini i Dalmaciji. Tako ima nekoliko vojvodanskih pcelara koji 
sele na rani, zatim na kasni bagrem, pa korijandar i suncokret; ti 
postizu do 100 kg meda po kosnici. Dalmatinski pcelari sele na kadu- 
lju, lavandu i vrijesak. Oni su u nekim izvanredno dobrim godinama 
imali do 150 kg meda od pojedine zajednice. U takve uspjehe ranije se 
nije vjerovalo. 

Pored koristi koju od pcela imamo u medu i vosku, jos je neuporedi- 
vo veca ona koju dobivamo tim sto pcele oprasivanjem vocaka i dru- 
gih kultura povecavaju prinos i kvalitetu plodova. U SSSR-u postoje 
veliki pcelinjaci koji prvenstveno sluze za oprasivanje raznih kultura. 
U Americi i Zapadnoj Njemackoj poljoprivrednici placaju pcelarima 
da u vrijeme cvatnje dosele pcele na njihove plantaze radi oprasivanja 
i oplodnje vocaka, a tako i drugih biljki. Nasi poljoprivredno-industrij- 
ski kombinati prosirivanjem zemljisnog fonda i stvaranjem velikih 
parcela pod raznim kulturama morat ce za oprasivanje stanovitih biljki 
drzati vlastite pcelinjake, jer ce privatni pcelinjaci biti sve udaljeniji, 
pa nece moci, kao dosad, na velikim imanjima izvrsiti oprasivanje i 
oplodnju raznih kultura. 

Na velikim posjedima pcele treba planirati kao agrikulturnu mjeru, 
bez obzira na dobit u medu i vosku. Tako ce one vecom proizvodnjom 
voca i sjemenske robe postati produktivne. Pcelar na velikom imanju 
mora biti toliko sposoban da radi najmanje sa 200 kosnica. Ukoliko 
radi s manjim brojem, treba preostali dio vremena da provede na 
drugom poslu. 

Pcelarenje na mjestu, bez selidbe, vrlo je zgodan posao i za one 
osobe koje zbog zdravlja ili drugih smetnji nisu za tezi rad. Ono je 
bilo i ostat ce jedno od najljepsih korisnih zanimanja i razonoda. 



19 



Zivot pcela 



Postanak i razvoj pcele medarice 



POLOZAJ PCELE U ZIVOTINJSKOM SVIJETU 



Sistematika, Po nauci o razvoju zivih bica sav zivot na svijetu razvio 
se od najjednostavnijih oblika preko sve slozenijih do najsavrsenijih. 
Zato svi zivotni oblici (biljke i zivotinje) stoje u nekom odnosu ili 
srodstvu. Za proucavanje i opisivanje pojedinih biljaka i zivotinja po- 
trebno je da se sve svrstaju po nekom redu ili sistemu, Broj je 
zivih bica golem, pa je potrebno da se grupiraju u vece ili manje sku- 
pine. To sredivanje i grupiranje u neki sistem zove se sistematika. 
Sistematika je svrstala sve zivotinje u sedam skupina koje se zovu 
koljena. Koljena se dijele u nize grupe, redove, redovi u razrede, raz- 
redi u porodice, porodice u rodove, rodovi u vrste, vrste (species) u 
odlike ili varijetete. 

Pcela medarica (Apis mellifica L.) svrstana je u sesto koljeno, clan- 
konosce (Arthropoda) . Njezin je polozaj u sistematici ovaj: 
Koljeno clankonosci (Arthropoda) 
red kukci (Insecta) 

razred opnokrilci (Hymenoptera) 
porodica pcele (Apidae) 
rod pcele (Apis L.) 
Razred opnokrilci (Hymenoptera) dijeli se u mnogobrojne porodice: 
razne porodice osa, mrave, pcele (Apidae) i tropske pcele bez zalca 
(Meliponidae). Porodica pcele (Apidae) dijeli se na dvije uze porodice, 
bumbare (Bombinae) i pcele (Apinae). 

Uza porodica pcele (Apinae) ima mnogo rodova. Nas zanima samo 
jedan rod: pcele (Apis) koje zive u zajednicama, a dijele se na poje- 
dine vrste (species), suvrste (subspecies) i odlike ili varijetete (varie- 
tates). Rod (Genus) Apis L. dijeli se na cetiri vrste (species) koje se 
medu sobom razlikuju: 1. Apis dorsata, divovska indijska pcela; 2. 
Apis florea, sitna indijska pcela; 3. Apis indica, indijska pcela, vrlo 
slicna pceli medarici i 4. Apis mellifica ili pcela medarica. Svaka od 
te cetiri vrste dijeli se na suvrste, pa tako i pcela medarica, na dvije 
suvrste: emu africku pcelu i evropsku pcelu medaricu. Svaka od tih 
suvrsta dijeli se na vise odlika ili varijeteta. Neki te odlike ili varije- 
tete nazivaju i rasama pcela. 

Najnovije sistematike pored porodice (Apidae) uvode i siru porodicu 
(Avoidea) u koju ulaze i srodni opnokrilci, a porodicu (Apidae) rascla- 
njuju na veci broj uzjh porodica (Euglossini, Bombini, Apini, Melipo- 
nini). Rod dijele na tri uza roda (Megapis, Micrapis i Apis). 

23 



POSTANAK PCELE 



Preci porodice pcela. Nauka o razvoju zivih bica uci nas da sva ziva 
bica imaju zajednicko porijeklo i da su se u toku nebrojenih vjekova 
razvijala ili propadala, vec prema tome kako su bila sposobna da se 
prilagode uvjetima zivota. 

Porodica pcela vuce zajednicko porijeklo s osama. Prvotne su ose 
bile paraziti i cisti mesozderi. Kako je do takve hrane teze doci i ma- 
nje je ima nego biljne, presle su neke vrste osa kopacica (Sphegidae) 
na hranu biljnog porijekla. Pocele su pohadati cvijece i hraniti se nek- 
tarom i peludom. U pocetku su se samo odrasle ose hranile nektarom, 
dok su svoje leglo i dalje hranile zivotinjskom hranom. Tako i danas 
rade obicne ose (Vespidae). Sve veca oskudica i utakmica u prirodi 
prisilila je neke od tih osa da pocnu i svoje leglo hraniti istom hra- 
nom kojom su se i one hranile. One vrste porodice osa kopacica koje 
su pocele svoje leglo hraniti medom i peludom osnivaci su i preci nove 
porodice u razredu opnokrilaca, porodice osa cvjetarica ili pcela. 

Polaganim razvojem izgradivala se pcela stvarajuci, mijenjajuci i 
usavrsavajuci one dijelove tijela koji su sluzili za dobavljanje nove 
hrane, nektara i peluda. 

Ose kopacice natjerala je nuzda da promijene hranu i da se spase 
od propasti. Ali ta ih nuzda nije samo spasila od propasti nego im je 
u isto vrijeme otvorila vrata u nov svijet. One su zauzele novo mjesto 
u prirodi i dobile novo i netaknuto vrelo hrane. Obilje nove hrane po- 
godovalo je u povoljnim prilikama brojnom razmnozavanju pcela koje 
se raspadose u mnoge rodove i vrste. Porijeklo pcela nije jedinstveno. 
Razni rodovi pcela postali su od raznih rodova osa kopacica. 

Pojava pcelinje zajednice. Daljnji razvoj pcele medarice moze se 
lijepo pratiti promatrajuci danasnji stupanj razvitka nekih usamlje- 
nih pcela (npr. Halictus vrste), bumbare (Bombinae), pcele bez zalca 
(Meliponidae) i sam rod Apis uze porodice Apinae. 

U torn svom razvoju pcele su prestale zivjeti usamljenim zivotom 
kakvim jos i sad zive tzv. usamljene (solitarne) pcele koje su ostale 
na nizem stupnju razvoja. Usamljene pcele nemaju radilica, nego samo 
muzjake i zenke. Svaka jedinka zivi sama za se svojim zivotom. Poslije 
sparivanja trazi zenka mjesto gdje ce izgraditi gnijezdo. To je obicno 
cjevcica izdubena u zemlji, kamenu, drvu. 

Vec se kod tih usamljenih pcela javljaju poceci socijalnog instinkta. 
Na pogodnu mjestu za busenje nade se zajedno vise zenki koje grade 
gnijezdo i legu jaja, svaka za se. Ali, u opasnosti navaljuju sve i za- 
jednicki se brane. 

lako su ti poceci zajednickog zivota (okupljanje vise zenki na jed- 
nom mjestu, zajednicka obrana, zajednicko zimovanje, gradnja zajed- 
nickoga gnijezda) vazni, jer je njihovim ucvrscenjem pcela osposo- 
bljena za stvaranje organizirane zajednice, ipak to nije put kojim je 
pcela dosla do stvaranja zajednice. 



24 



Zenke usamljenih pcela, na najnizem stupnju svog razvoja, ne doce- 
kaju porod koji treba cijelu sezonu da se razvije, jer se majke priie 
toga iscrpu i propadnu. Mlada pcela izleze se i izleti, ne videci svoju 
majku, ne videci svoje sestre. Nema dakle ni traga nekoj porodici 
Ali razvoj ide dalje. Zenke ne prave vise pojedinacne cjevcice za svoie 
leglo, nego njih vise busi zajednicki cjevcice, jednu do druge. Razvoj 
nije donio samo grupiranje stanica na jednom mjestu. I zenka je po- 
stala plodnijom, razvoj legla se ubrzao. Tako smo dosli do vazna doga- 
daja u zivotu pcela: do prvog susreta izmedu zenke i njena poroda, 
do prvog pocetka stvaranja »porodice«, a porodica je osnova na koioj 
se grade sve ozbiljne hipoteze o postanku pcelinje zajednice. 

Pojava radilice. Pojavom ranog i brojnijeg poroda u pcelinjem gni- 
jezdu dogada se najvaznija promjena u cijeloj razvojnoj povijesti pce- 
linje porodice. Po prvi put se javljaju tzv. radilice, tj. treci oblik, 
pored matice i truta, koji je karakteristican za zajednice opnokrilaca! 
Pojava radilice uvjet je za postanak zajednice. Bez radilice nema ni 
zajednice. Ali to jos nisu prave radilice, nego zapravo polumatice, 
zakrzljale zenke, zbog oskudice hrane i prostora, jer je gradnja gni- 
jezda i uzgoj legla zavisio samo o jednoj jedinci, zenki. Nedovoljna 
ishrana legla izvrsila je sudbonosni utjecaj na leglo i utrla put postan- 
ku radilice, ali ona nikako nije mogla biti jedini uzrok njezinu po- 
stanku. Posljedica same nedovoljne ishrane bila bi degeneracija i mo- 
zda propast, a ne gusenje nagona sparivanja i razmnozavanja. 

Pojava partenogeneze. Partenogeneza znaci djevicansko radanje, tj. 
razvoj jedinki iz neoplodenih jaja (vidi: Anatomija i fiziologija pcele, 
Oplodnja jajeta). Partenogeneza moze biti ili potpuna ili nepotpuna. 
Ako je partenogeneza potpuna, iz neoplodenih jaja legu se i zenke i 
muzjaci, a ako je nepotpuna, onda se iz neoplodenih jaja legu samo 
zenke ili samo muzjaci. Pojavom partenogeneze kod porodice pcela 
omoguceno je stvaranje zajednice. Evo kako. Svaka zenka usamljenih 
pcela ima jak nagon, kad se izleze da ostavi svoj dom, da nade muzja- 
ka i s njim se spari i osnuje nov dom. Pojavom zenki koje su bile spo- 
sofone da partenogenetski, tj. bez sparivanja i bez muzjaka, proizvode 
potomstvo, otpala je potreba da se ostavlja staro gnijezdo radi potrage 
muzjaka i sparivanja, nego se mlada matica mogla pridruziti svojoj 
majci da joj pomaze u nosenju jaja i u ostalim radovima. Ali ne samo 
to. Ona generacija, koja je sposobna da partenogenetski proizvodi po- 
tomstvo, i nema muzjaka, pa bi ih uludo zenke i trazile. One su upu- 
cene u stari'dom. 

Ali razvoj ide dalje. Izgleda da je u pocetku partenogeneza bila 
potpuna, a dalje u razvoju ona je ostala nepotpuna. U porodici pcela 
partenogenetski se dalje mogao razvijati samo muski spol, muzjaci, 
trutovi, kako je i sad u pcele medarice. Dok je zenka generacije s pot- 
punom partenogenezom u stvari jos uvijek prava zenka, sposobna da 
samostalno odrzava pcelinju vrstu, zenka s nepotpunom partenogene- 
zom to vise ne moze, jer zajednica ostaje na samim trutovima i pro- 



25 



pada. Tako su te zenke bile prisiljene da se vezu uz svoju majku, da 
joj pomazu samo u radu a ne u razmnozavanju. One su tako postale 
prave radilice i osnovale novi fenomen u svojoj vrsti, pcelinju zajed- 
nicu. 



PORIJEKLOPCELE 



Fosili. Ziva bica na zemlji traju, razvijaju se i propadaju vec mili- 
june i milijune godina. Od tih silnih milijuna godina samo je mali dio 
osvijetljen historijom, pisanim spomenicima. Sva ostala proslost, dok 
jos nije bilo ljudi na svijetu, i kad su vec postojali, ali nisu bili na torn 
stupnju razvitka da se sluze pismom, ostala nam je u mraku. Onaj 
dio proslosti za koji imamo pisane dokumente zove se historijsko do- 
ba, a sva proslost prije toga zove se prethistorijsko. 

Ali ni to prethistorijsko doba nije bas u mraku. I iza njega su ostali 
tragovi i spomenici. U dubini zemlje dosli su ljudi kopanjem do gole- 
mih naslaga pougljenog drveta, ostataka nekadasnjih suma. To je sad 
kameni ugljen. Nekakve strasne erupcije i potresi pokrenuli su zemlji- 
nu koru, ona se uzburkala i sahranila u svoje krilo citave prasume. 
Sa sumama, drvecem i biljem zatrpane su i brojne zivotinje onog 
doba. 

Mnoge su zivotinje ostale zatrpane u stijenama koje su nastale ta- 
lozenjem. Te uginule i zatrpane zivotinje s vremenom su se ispunile 
mineralom, pa je oblik zivotinje, kad su joj istrunuli organski dijelovi, 
ostao ipak sacuvan i jednak originalu. Ti ostaci iza nekadasnjih zivo- 
tinja zovu se okamine ili fosili. Fosili su rasijani i sahranjeni u ze- 
mljinim naslagama, i oni su slova zivotne historije svijeta. Nauka koja 
se bavi proucavanjem tih starih zivotnih oblika zove se paleontolo- 

gija. 

Fosili, sto ih ljudi nalaze kopanjem u zemlji, potjecu iz raznih vre- 
mena. Sto su slojevi zemljine kore stariji, starije su i okamine koje se 
sve vecma udaljuju u slicnosti od sadasnjih zivotinja. Dosta fosila na- 
slo se i od takvih zivotinja kakve sad vise ne zive, i ti fosili jedini su 
ostatak i znak njihovih zivotnih oblika. 

Historiju zemljine kore i zivota na njoj ljudi su podijelili u velike 
odsjeke koje su nazvali doba. Imamo cetiri doba: azoik (pradoba), pa- 
leozoik (staro doba), mezozoik (srednje doba) i kenozoik (novo doba). 
Za svako doba znacajni su stanoviti fosili po kojima se ta podjela i 
izvrsila. Jedno doba ne obuhvaca neki odredeni vremenski period, jer 
se tu tek naslucuje o milijunima i milijunima godina. 

U najstarijem doba, azoiku, nije nadeno fosila. Zato se i zove azoik 
(bez zivota). Vrijeme iza azoika dijeli se na tri doba, staro, srednje i 
novo. Svako doba raspada se u nekoliko odsjeka koje se zovu for- 
macije, a formacije se dijele na katove i odjele. 

Prve insekte nalazimo vec u starom doba, u formaciji karbon gornji. 
Prve leptire u formaciji Jura Doger, a odmah za njima prve opnokril- 



26 



ce. Cini se da su se u formaciji kreda donja odvojile Apidae od osa ko- 
pacica, a u kredi gornjoj da su se pocele razvijati zajednice u opnokri- 
laca. U novom dotoa nalazimo prve Apidae (formacija tercijar). 

Od mnogobrojnih fosila kukaca ima ih samo nekoliko koji bi se mogli 
smatrati okaminama nekadasnjih predaka ili njihovih rodaka nase 
pcele medarice. I od onih koji su opisani i oznaceni za pcelinje vrste 
mnogi su se poslije pokazali da to nisu. Vecina tih okamina potjece iz 
kenozoika (novog doba) iz tercijarnih formacija u Srednjoj Evropi i u 
Sjevernoj Americi. Ima ih iz Francuske, Ceske, Njemacke, Austrije pa 
i iz Hrvatske, iz Radoboja. 

Od 8500 vrsti okamenjenih kukaca, koji su dosad nadeni, samo bi ih 
se 59 moglo ubrojiti u pcelinje vrste, i to s rezervom. 

Domovina pcela. Na pitanje gdje je domovina predaka nase pcele 
medarice ne moze se odgovoriti nista sigurno. Jedni drze da je to juzna 
Azija (Indija). »Buduci da se sve cetiri vrste nalaze u juznoj Aziji, a 
Apis indica, A. florea i A. dorsata ne nalaze nigdje vise, vjerojatno je 
da je porijeklo roda Apis u torn kraju« (Lowell). Drugi tvrde (v. But- 
tel-Reepen) da je pcela medarica dosla istom u najnovije vrijeme u 
Indiju, unijeld su je Englezi, a da joj je pradomovina Srednja Evropa. 
Nekad je u Srednjoj Evropi vladala tropska klima. Tu su se izgradili 
razni rodovi pcele jer su se samo tu nasli najstariji njezini oblici i jer 
su tu bili najpogodniji uvjeti prilagodivanja i razvoja za njih. 

Najnoviji autori tvrde da je centar stvaranja pcelinjih rasa kraj 
oko istocnog Sredozemnog mora. Sadasnje evropske pcelinje rase na- 
stale su u podrucju Sredozemnog mora u ledenom doba. Istom kad su 
se klimatske prilike popravile, mogle su se pcele nastaniti i u Srednju 
i sjevernu Evropu. 



RASPROSTRANJENOST PCELE I NJEZINE RASE 



Rasprostranjenost pcele. Prema rasprostranjenosti roda Apis L. .u 
historijskom vremenu, prije posvemasnjeg rasijavanja pcela u naj- 
novije vrijeme, mogla bi se zemlja podijeliti u tri podrucja. U prvom 
podrucju bila je udomacena i rasirena jedna vrsta roda Apis, i to 
Apis melltflca. U drugom podrucju bile su udomacene ostale tri vrste 
istog roda: Apis indica, Apis dorsata i Apis florea. U trecem pod- 
rucju nije bilo uopce roda Apis. 

Prvo podrucje obuhvaca cijelu Evropu, Afriku, Aziju bez juznog 
i istocnog dijela. Na citavom torn podrucju udomacena je pcela meda- 
rica, Apis mellifica L. To se podrucje dijeli na krajeve s razlicitim 
varijetetima. 

Drugo podrucje obuhvaca juznu i istocnu Aziju, tj. obadvije Indije, 
otocje, Kinu i Japan. Na torn podrucju nalaze se tri vrste roda Apis: 
Apis indica, Apis dorsata i Apis jlorea sa svojim varijetetima. Apis 
indica bioloski se ne razlikuje gotovo nista od obicne pcele medarice, 



27 




SL 7, Cetiri vrste pcele medarice: 1. matica, 2. radUica i 3- trut pcele rae- 
darice (Apis melliiica 14; 4. matica, 5. radilica i 6- trut Indijske pceie (Apis 
indica F.); 7, matica, 8. radilica i 9, trut patuljaste pcele (Apis florea F.) 
i 10. radilica divovske pcele (Apis dorsata F.) 

pa je zato mnogi smatraju samo suvrstom pcele medarice. Za polo- 
vinu je manja od evrapske pcele. Rasirena je uglavnom na kopnu 
Indije, a njezini varijeteti nalaze se i dalje po kopnu i otocima. Apis 



28 



dorsata, divovska indijska pcela, najveca je pcela (duljina matice 
23 mm); rasirena je po cijeloj Indiji i otocima, a nema gospodarske 
vrijednosti. Apis florea, patuljasta pcela, najmanja je pcela, rasirena 
po istim krajevima i na velikom podrucju. Ni ona se, kao ni divovska 
pcela, ne moze drzati u kosnicama jer gradi gnijezdo (samo jedan sat) 
vani, na drvetu, pa nije prenosena nikad izvan ovog podrucja. I u ovo 
podrucje dosla je pcela medarica; sad je rasirena po cijeloj Aziji 
pa i po Indiji i otocima. i A l 

Trece podrucje obuhvaca citav americki kontinent i Australiju. Tu 
nije bilo nijedne vrste roda Apis, Od porodice pcela (Apidae) bila je 
u Americi rasprostranjena uza porodica bumbari (Bombinae) i po- 
sebna porodica pcela bez zalca (Meliponidae). U Australiji nije bilo ni 
bumbara, a od porodice Meliponidae samo neka vrsta trigona. U to 
trece podrucje pcelu medaricu unijeli su iz Evrope evropski doselje- 
nici pocevsi od 17. stoljeca (1638) pa dalje u osamnaestom i devet- 
naestom stoljecu. 

Pcelinje rase. Tako je sad po cijelom svijetu rasirena vrsta Apis 
melli-jica ili pcela medarica. Ona se dijeli na dvije suvrste (subspecies), 
crnu africku pcelu i evropsku pcelu medaricu. Obadvije suvrste 
dijele se na brojne varijetete ili rase, od kojih samo cetiri imaju 
gospodarsku vrijednost: 

1. Tamna evropska pcela (Apis mellifica melltfica). Rasi- 
rena je po zapadnoj i sjevernoj Evropi, po sjevernim krajevima 
Srednje Evrope i po sjevernoj Rusiji preko Sibira do Tihog oceana. 
Ta se pcela rijetko nade cistokrvna. Razvija zajednice srednje snage, 
proljetni je razvoj polagan, u ljetu ostaje dugo na vrhuncu razvoja 
i zimuje u jakim zajednicama. Umjereno se roji. Na sacu je nemirna, 
dosta bode, umjereno koristi propolis. 

2. Kranjska pcela (Apis melltfica, var. carnica). Rasirena je 
po jugoistocnim Alpama, sjevernom Balkanu i Podunavlju. Svjetlija 
je od evropske pcele; najsvjetlija od tamnih rasa. U proljecu se razvija 
naglo do velike snage, ali kod mnogih sojeva rano u ljetu snaga torzo 
opada. Zimuje dobro. Mnogo se roji. Na sacu je mirna, blaga, jedva 
da upotrebljava propolis. 

3. Kavkaska pcela (Apis mellifica, var. caucasica). Rasirena 
je po Gruzinskom gorju u sredisnjem Kavkazu. Po vanjskom izgledu 
slicna je kranjskoj pceli. Proljetni joj je razvoj umjereno brz, u ljetu 
su zajednice vrlo jake, prezimljuje u jakim zajednicama. Slabo se roji, 
na sacu je mirna i vrlo blaga, mnogo lijepi propolisom. Sklona tudici 
i zalijetanju u tude kosnice. 

4. Talijanska pcela (Apis mellifica, var. ligustica). Ta rasa 
potjece s Apeninskog poluotoka, umnogom je bliska kranjskoj pceli, 
ali od nje se razlikuje upravo po nekim gospodarski vrlo vaznim oso- 
binama. Proljetni razvoj srednji, cijelog ljeta pcelinje zajednice su 
vrlo jake, leglo odrzava duboko u kasnu jesen, ponekad gotovo cijele 
zime. Zimuje u jakim zajednicama, mnogo trosi hrane preko zime, 
lose podnosi duge i hladne zime. Slabo se roji, na sacu je mirna, blage 



29 




Sh 8. Rasprostranjenost p£e]iujih rasa 

je cudi, ne lijepi odvise. Mnogo se zalijece u tude kosnice i sklona 
grabezu. Juznjacka pcela, prilagodena na dugotrajne pase i blage zime. 
Pcela u nasim krajevima. Nasa domaca pcela medarica slabo je istra- 
zivana. Dinko Muskardin (1882) tvrdio je da se u vecini u hrvatskim 
krajevima nalazi zuckasta pcela koja bi bila prijelaz od tamne evrop- 
ske pcele k zuckastim vrstama. Razlikuje se od kranjske i on bi joj 
rado dao mjesto u sistematici pod imenom hrvatska pcela. Po osobi- 
nama je usporeduje s talijanskom pcelom i drugim najboljim rasama. 
S. Grozdanic je obradio zutu banatsku pcelu, smatrajuci je takoder 
posebnim varijetetom (rasom). Strani pisci kazu da se kranjska pcela 
prostire i po krajevima susjednim Kranjskoj: Koruskoj, i u Jugoslaviji 
do Dalmacije. Koliko je po Hrvatskoj rasirena kranjska pcela, a koliko 
ta zuckasta, koju spominje Muskardin, nije poznato. 



30 



Pcela i okolina. Pcela je dijete prirode. proizvod svoje okoline, kao 
i svako drugo bice. Ona se ne moze razumjeti izolirana, sama, bez 
svojih polja i suma, bez svojih gora i voda. Izraziti varijeteti i tipovi 
nastali su kao produkt mnogobrojnih generacija u takvim zaristima 
koja su bila izolirana od drugih utjecaja ili gorama ili vodama ili 
pustinjama. 

Tako su Alpe sprijecile sirenje talijanske pcele dalje na sjever i 
mijesanje s obicnom evropskom. Alpe su stvorile i kranjsku pcelu, a 
Kavkaz kavkasku. Sahara je prijecila mijesanje sjevernoafrickih 
pcela s juznoafrickim i tako stvorila razne varijetete. Voda je stvorila 
ciparsku i madagaskarsku pcelu; obadvije te rase nastale su na oto- 
cima, izoliranim morem od kopna. 

U posljednje vrijeme covjek je mnogo utjecao na sudbinu pcela, pa 
i na njihovu geografsku rasprostranjenost. Tako je i on postao vazan 
faktor koji je, nekad sretnije nekad manje sretno, ipak pomogao pceli 
da osvoji svijet. 



31 



Gradnja pcelinjeg stana 



SMJESTAJ PCELINJEG GNIJEZDA 



Pcelinje gnijezdo. Pcelinje gnijezdo sastoji se od manjeg ili veceg 
broja tzv. sati ili satina. Broj satina nije stalan, a zavisi o velicini ili 
jakosti zajednice, o starosti te zajednice, i o velicini i obliku prostora 
u kojem se gnijezdo nalazi. Ni velicina satina nije stalna, nego i ona 
zavisi o snazi zajednice, o njezinoj starosti i o velicini i obliku prostora 
u kojem se gnijezdo nalazi. Pcela medarica uvijek gradi svoje gnijezdo 
sa vise satina. Satine su izgradene od voska, materijala koji pcele 
same proizvode. 

Satina je skup sesterostranih stanica ili celija koje su pravilno pore- 
dane jedna do druge, tako da izmedu njih nema nikakva praznog 
prostora; susjedne stanice imaju zajednicke stijenke ili pregrade 
jedna s drugom. To je dakle pravilna gradnja mrezasta izgleda. Sat 
ili satina u staroslavenskom znaci sto i stotina, a hoce da oznaci mno- 
gobrojnost stanica od kojih se sat sastoji. 

Stanice sluze za uzgoj legla i za spremanje meda i peluda. Satina 
visi u okomitu polozaju, pricvrscena o tavan duplja ili kosnice. Svaka 
je satina dvostrukog kapaciteta, tj. ona nema stanice samo s jedne 
strane, nego s obadvijej Svaka stanica lezi u vodoravnom polozaju, 
ali ne sasvim tacno, nego je tek malo koso nagnuta prema gore od dna 
stanice prema otvoru. Tako med ne moze curiti napolje. Dna sviju 
stanica okrenuta su u sredinu satine, i onih s jedne strane i onih s 
druge. Sva dna zajednicki sacinjavaju pregradu koja dijeli satinu po 
sredini. 

Debljina satine iznosi od 21,50 do 25,50 mm. Prema tome, dubina 
pojedine stanice iznosi od 10 do 12 mm. Satine su poredane jedna do 
druge. Razmak izmedu satina iznosi oko 11 mm. Satine nisu uvijek 
pravilno izgradene i paralelno poredane jedna uz drugu, nego su cesto 
izmijesane, izlomljene i izukrstaneJt 

Zasticen prostor. Pcele grade svoje gnijezdo u prostoru koji je 
gotovo uvijek zasticen nekim stranim tijelom. Rijedak je slucaj da ga 
izgrade napolju, na grani drveta ili u grmu, gdje su se uhvatile i sku- 
pile prilikom rojenja. I onda je uzrok po svoj prilici nestasica pogod- 
noga zasticenog mjesta, a mozda i atavizam. 

Za svoj stan pcele uzimaju razne i sve moguce pukotine i supljine. 
Za njih je dobra i jama u zemlji pod korijenjem drveta, prostranije 
pukotine u stijeni i zidu, a najvise duplja u drvecu. Ona su najmnogo- 



32 



brojnija u sumovitim krajevima, i ondje ih pcele u pravilu jedino i 
upotrebljavaju. U blizini covjeka pcele upotrebljavaju razne supljine 
covjekovih gradnja: tavane, prozore pa i sobe, burad, sanduke i si. 

Covjek je iskoristio pcelinji nagon nastanjivanja i poceo je smjes- 
tavati u svojoj blizini sa svrhom da je iskoristava. Prvi takvi stanovi 
nisu se nista razlikovali od prirodnoga pcelinjeg stana. Bila je to 
obicna suplja klada. Poslije se mjesto nje pocela plesti kosara od divlje 




SI. 9- PCelinje gnijezdo na sa£u izradenom u grmu (Root) 

loze ili slame, a zatim kacica od duzica ili sanducic od dasaka. To je 
put kojim se doslo od suplje klade do moderne kosnice s okvirima 
za sace. 

Svi stanovi, pa i najmoderniji, koje je covjek dao pceli utjecali su 
na njezin zivot i obicaje samo tako i samo toliko koliko i drugi, 
prirodni, njezini stanovi. 

Uredenje stana. Unutrasnjost pcelinjeg stana vezana je s vanjskim 
svijetom otvorom vecim ili manjim. Taj otvor zove se leto. Prema polo- 
zaju leta, da li je ono na dnu, sredini visine ili pri vrhu one supljine 
koja pceli sluzi za stan, pceiari razlikuju donje, srednje ili gornje 



3 Pcelarstvo 



33 



leto. Kako utjece polozaj leta na zivot zajednice, tj. koji je polozaj 
leta bolji? Misljenja su podijeljena, i sva tri polozaja imaju svoje 
pristase. Pcele tu ne mogu birati, nego uzimaju ono sto im se nade 
pri ruci, 

Leta u kosnicama prorezana su i uredena tako da sprecavaju ulaz u 
kosnicu pcelinjim stetnicima, a mogu biti zasticena i od jakih vjetrova. 
U prirodi za istu svrhu sluze pregrade koje pcele grade od biljne 
smole, tzv. propolisa. Nekad izgrade cijele zavjese ili cesljeve. 

Unutrasnjost stana pcele ciste od stranog materijala. Manje dijelove 
iznose napolje, a isto tako i mrtve pcele. Vece predmete, ako je mo- 
guce, izmrve i iznose. Supljine i pukotine cepe i zamazuju vec spome- 
nutom smolom, propolisom. Ako se u kosnicu uvuku zivotinje, npr. 
puzevi, zmije, misevi i si, pcele ih ubiju pa ih, jer ih ne mogu izvuci, 
premazu propolisom i tako balzamiraju ili konzerviraju. 

Satine, koje vise okomito jedna do druge, mogu biti poredane ili 
sjecimice ili pljoStimice na leto, tj. ili da se s leta vidi vise satina, 
zapravo bridova satine (sjecimice), ili da se vidi samo jedna satina, 
prva, a druga dolazi dublje unutra, iza one prve (pljostimice). Onaj 
prvi polozaj, kad satine vise sjecimice na leto, zove se polozaj na 
hladno, a onaj drugi, kad vise pljostimice, polozaj na toplo. U prvom 
je slucaju pristup vanjskog zraka u unutrasnjost gnijezda olaksan, jer 
zrak neposredno prodire kroz prostore izmedu satina, a u drugom je 
otezan polozajem satina. Zato se tako polozaji i zovu. Pcele se ne 
drze stalno ni jednog ni drugog nacina, a ponekad satine izgrade tako 
da nije izrazit ni jedan ni drugi nacin, nego nesto sredhje, neki kosi 
polozaj. Uglavnom, pcele vise vole polozaj na hladno nego na toplo. 

Uredenje gnijezda. Pcelinje gnijezdo sastoji se od saca na kojem se 
nalazi leglo i pcele. Ono ima oblik kugle koja nije preko cijele godine 
jedne velicine. U zimi je kugla najmanja, a sastoji se od zbijene gomile 
pcela smjestene na praznu sacu. Rano u proljecu usred te kugle pocne 
se razvijati leglo. Kako vrijeme postaje toplije, kugla legla biva sve 
veca i zauzima sve vise saca i sve veci broj satina. Neposredno na leglu 
i oko legla nalaze se pcele. Usred ljeta, kad je zajednica na vrhuncu, 
leglo zauzima gotovo sve sace, a pcele se rasipaju po svoj kosnici. Kako 
sezona odmice, kugla legla se steze, a s njom i pcele. Zimu pcele doce- 
kaju bez legla, kugla pcela sve je manja i zauzima pocetno stanje. 

Ako je pcelinji stan dovoljno prostran i u visinu i u sirinu, satine 
su dovoljno siroke i visoke, i gnijezdo se rasteze i steze normalno, a 
oko gnijezda nalazi se sloj stanica s peludom, koji kao kakav omotac 
ili plast obuhvaca leglo. Iza sloja stanica s peludom dolazi sloj stanica 
s medom koji u obliku zvona poklapa I leglo i pelud. Taj omotac 
osobito je izrazit odozgo i sa strana, tako da poklapa leglo kao kapa; 
odozdo ga vecinom nema, osim ako su prilike osobito povoljne. Kako 
se steze i rasteze kugla s leglom i pcelama, tako se stezu i rastezu i ti 
omotaci s peludom i medom. Kad se, naime, kugla rasteze, pcele pre- 
nose hranu koja stoji na putu i stavljaju je u udaljenije stanice. Kad 
se kugla steze, pcele zatrpavaju prazan prostor hranom koju ili donose 
izvana ili je premjestaju iz udaljenijih stanica i satina. 



34 



Cijelo gnijezdo obicno se smjesti ne tacno u sredinu prostora, nego 
vise sprijeda, u blizinu leta. Tako leglo dobije vise zraka, a pcele se 
bolje hrane. Hrana se smjestava na krajnje okvire, a na srednjim 
odozgo i straga, i tako je sigurnija od tudice. 

Pcele se prilagode supljinama razlicita oblika, pa ako supljina nije 
kocka, nego prizma, gnijezdo nema oblik kugle, nego ovala. I smjestaj 
hrane ravna se po torn obliku, pa se sprema u gornji dio kosnice ako 
je ona visoka a uska, ili u straznji dio satina ako su one siroke a niske. 
Poblize vidi jos u poglavlju o zimovanju pcela. 



GRADNJA 



Materijal za gradnju. Socijalni opnokrilci upotrebljavaju za gradnju 
dvije vrste materijala: ili strani materijal ili materijal koji sami pro- 
izvode svojim tijelom. Tako ose upotrebljavaju drvo od kojega prave 
papir i od njega grade sace i vanjski omotac za zastitu saca. Neki mije- 
saju strani materijal sa svojim. Tako neke meliponide grade sace od 
cerumena, tj. smjese voska i zemlje a ponekad i smole. Bumbari mije- 
saju u vosak pelud i od toga grade sace. 

Propolis. Pcela medarica slabo upotrebljava strani materijal. Glavni 
i jedini je propolis koji smo vec spomenuli. Ime propolis grckog je 
porijekla. Pro znaci pred, a polis grad. Dakle, pred gradom, cim se 
podsjeca na njegovu upotrebu na ulazu u pcelinji grad, na letu. Glavna 
mu je svrha da sluzi za zastitu od propuha i studeni. Njim se lijepe 
pukotine a nekad i cijele strane kosnice okrenute sjeveru; suzuje se 
leto; nekad se prazno sace prevuce tankim slojem propolisa i tako kon- 
zervira. Ponekad je upotreba propolisa preko prave potrebe, a u mo- 
dernim kosnicama ne samo da nije potrebna nego je dosta puta prava 
napast. 

Propolis je aromaticna smola biljnog porijekla boje od bjelkasto- 
sive do zelenkasto ili crvenkastosmede. Izlucuju je pupovi nekog 
drveca, najvise topole, jablana i breze. Pcele je nose u kosaricama kao 
i pelud, a skupljaju je celjustima. Ne spremaju propolis u stanice, 
nego ga odmah upotrijebe. Kad u prirodi nema propolisa, pcele skup- 
ljaju propolis sa starih kosnica, boju s prozora ili smolu s brodova. 
Privlaci ih miris lakova pa i njih skupljaju. Propolis najvise skupljaju 
u jesen kad se, po instinktu, spremaju za zimu. Za vrijeme dobrog 
unosa meda pcele ne skupljaju propolis. 

Vosak. Pod sirim imenom voska razumijeva se velik broj tvari koje 
su slicne jedna drugoj nekim vanjskim svojstvima, ali im je kemijski 
sastav razlicit, a i porijeklo raznovrsno. Po porijeklu i postanku sav 
se vosak moze podijeliti u tri grupe: zivotinjski, biljni i mineralni. 
Mineralni vosak dobiva se iz zemlje kao jedan od produkata petroleja. 
Najpoznatiji su parafin i ceresin. Biljni vosak izlucuju neke biljke. 
Poznat je carnauba (karnauba) i candelilla (kandelila) vosak. Zivo- 
tinjski je vosak od raznih zivotinja razlicit. Poznate su Stitaste usi kao 



35 



izlucivaci voska. Coccus lacca, kukac u Indiji, izlucuje vosak po imenu 
selak, koji dolazi u trgovinu, a upotrebljava se za polituru. 

Zivotinjski vosak proizvode i neki opnokrilci koji zive u zajednicama: 
bumbari, meliponide i pcele Apis. Proizvodnja bumbarova voska ne- 
znatna je, dok je kod meliponida, a osobito kod pcele medarice od 
gospodarske vrijednosti. 

Vosak luce vostane zlijezde. Ne izlucuje se stalno, nego samo po 
potrebi. Izlucuje se u obliku flnih ljuscica, veoma tankih, bezbojnih 
Hi ponekad zutih. Te su ljuscice izvanredno lijepe, ponekad slicne 
ribljim ljuskama. Vosak tih listica poslije u kosnici pozuti, osobito u 
sacu koje sluzi za leglo. Kasnije prelazi boja u smedu. Bijela se boja 
moze povratiti procesom bijeljenja na suncu. Neki kazu da boja voska 
zavisi o boji peluda koji pcele trose kad proizvode vosak. Vosak je 
ugodna mirisa, a bez ikakva okusa. 

Pcela medarica upotrebljava vosak iskljucivo za gradnju saca. Obra- 
duje ga u plasticnom stanju bez stranog materijala. Kad gradi po- 
klopce kojim poklapa leglo, onda u vosak mijesa pelud i razne otpatke 
sto se nadu pri ruci da poklopci budu porozni kako bi mogli propustati 
zrak do legla. Slicno se grade i maticnjaci. 

Kako pcele proizvode vosak. Kad se pcele spreme da proizvode vosak 
i grade sace, one se uhvate za tavan duplja ili kosnice odakle se vjesaju 
prihvativsi se jedna za drugu u lance i citave zastore. Tako vise na 
mini u toploj kosnici nepomicno i do 38 sati, cekajuci da pocne izlu- 
civanje voska. Kad se vosak izlucuje, on je tekuc. Izlucuje ga osam 
zlijezda koje se nalaze na donjoj ili trbusnoj strani zatka pcele radi- 
lice, na povrsini cetiriju zadnjih kolutica, na svakom koluticu po jedan 
par. Iz njih se vosak izlucuje kroz sicusne pore. 

Vosak je skup materijal jer za njegovu proizvodnju pcelama treba 
mnogo hrane. Meda se dobije mnogo manje ako pcele treba da grade 
i sace. Tako skup materijal valja dobro iskoristiti. Od cetiri kilograma 
voska sagradi se toliko saca da u njega moze stati stotinu kilograma 
meda. Dakle, jedan kilogram novog saca moze drzati oko dvadeset pet 
kilograma meda. 

Kako pcele grade sace. Kad pcela gradi sace, ona prelazi zadnjom 
nogom preko zatka s donje ili trbusne strane. Pri torn zakvaci vostani 
listic dlacicama ili cekinjama cetkice koja se nalazi na stopalu zadnje 
noge i izvuce iz tzv. tobolca koji se nalazi izmedu dva segmenta. Noga 
se zatim narocitim pokretom pomakne naprijed i listic preuzimaju 
prednje noge koje ga vrlo vjesto donose do celjusti. Pri tome listic 
dolazi u celjusti u polozaju sjecimice prema celjustima. Za to vrijeme 
pcela stoji na tri noge: na dvjema srednjima i jednoj zadnjoj, bilo 
lijevoj ili desnoj. Druga zadnja i dvije prednje prenose vostani listic. 

Vostani listic pcela preraduje celjustima. Prerada se sastoji u mije- 
sanju sa slinom i gnjecenju. Kad god zgnjeci i preradi komadic listica, 
ona tu gvalicu vostanog materijala prilijepi na sace koje se gradi. 
Prerada jednog listica traje oko dvije miinute. Vostani su listici pro- 
vidni, ali zvakanjem i mijesanjem sa slinom gubi se ta providnost 
i dobiva obican vosak. 



36 



U gradnji saca pcele se izmjenjuju; jedna slijedi drugu. Svaka do- 
nese gvalicu voska, prilijepi na gradnju, malo pritisne, malo popravi i 
brzo se sklanja. Za njom dolazi druga, pa treca i sve tako. Sav posao 
odvija se u naoko zbrkanoj i nemirnoj gomili, tako da bi covjek tesko 
vjerovao da je to neki ozbiljan posao kad ne bi krasno bijelo sace raslo 
u toj gomili kao nekim cudom. 

Ne ceka se da stanice budu dokraja izvucene na potpunu dubinu. U 
plitke, napola izgradene stanice tovari se med i nesu jaja. Svaka sta- 
nica ima na otvoru odebljao rub ma koliko stanica bila duboka. To je 
rezervni materijal kojim se stanica moze uvijek produljiti, ali jos vise 
je potreban da se stijenke stanice ne lome jer su vrlo tanke. 

Kad je pasa dobra ili kad se dobro prihranjuje i kad je zajednica 
jaka, gradnja napreduje vrlo brzo, osdbito po noci, jer onda sudjeluju 
i one pcele koje preko dana izlijecu. Ako se pcelama ne daju umjetne 
osnove, one pocnu na vise mjesta male satine u jednom redu. Kad se 



SI. 10. Prirodni pocetak p£elinje sa- 
tine. Polovica prirodne velicine 
(Root) 



giii 



&£ 







te male satine gradnjom prosire toliko da im se rubovi dodiruju, one 
se sastave u jednu satinu, cesto tako vjesto da je tesko naci mjesto 
gdje su sastavljene. 

Konstrukcija stanice. Satina nije nista drugo nego mnogo stanica 
poredanih jedna do druge. Pcela medarica gradi tri vrste stanica: radi- 
licke, trutovske i maticnjake. Radilicke stanice sluze kao zasticeni i 
zatvoreni prostori u kojima se legu radilice, trutovske u kojima se 
legu trutovi i maticnjaci u kojima se legu matice. Pored toga, radilicke 
i trutovske stanice sluze za posude u koje se sprema hrana; u radilicke 
med i pelud, u trutovske med, a rijetko kad i pelud. U maticnjake 
nikad se ne sprema ni med ni pelud, nego ih pcele razore posto se 
mlade matice izlegu. Radilicke i trutovske stanice jednakog su oblika, 
samo su trutovske vece. I poklopci su razlicni. Radilicko leglo poklapa 
se ravnim poklopcima, a trutovsko iztbocenim, u obliku polukugle. 



37 



Maticnjaci se razlikuju velicinom, oblikom i polozajem. Oni su veci, 
nalik su ziru i vise u gotovo vertikalnu polozaju. Iznutra su okrugli i 
glatki. Stijenke su, za razliku od radilickih i trutovskih stanica, debele 
i izvana isarane sesterokutnim sarama koje podsjecaju na pocetak 
gradnje stanica saca. Maticnjaci se obicno grade na radilickom sacu, 
a rijetko na trutovskom. 

Radilicke i trutovske stanice imaju oblik pravilne sesterostrane 
prizme. Dno joj se sastoji od tri cetverokutne plohe koje imaju oblik 
romba, a s druge strane stanica je otvorena. Ta tri romba sastaju se u 



e ( 



"i SI. 11- Fcelinja stanica: po- 
lled odozgo, pogled na dno 
J l prosjek po duzini 



trostranu, tzv. Maraldijevu piramidu. Tri tupa kuta, po jedan od sva- 
kog romba, tvore vrh piramide. Baza prizme jest otvor stanice. To je 
manje ili vise pravilan sesterokut. 

Promjer novoizgradene radilicke stanice iznosi izmedu dviju para- 
lelnih stijena 5,37 mm. Promjer nove, nerabljene trutovske stanice ima 
oko 6,91 mm. Dubina radilickih stanica iznosi oko 10—12 mm. Medne 
stanice mjere i do 17 mm. Trutovske stanice nisu tako tacno gradene 
kao radilicke, nego znaju biti i vece sto pcelama ne smeta za uzgoj 
legla; one im samo suze otvor. 

Konstrukcija satine. Satina se sastoji od samih stanica koje su tako 
medusobno slozene da je svaka stanica, koja je sesterostrana, okruzena 
sa sest isto takvih stanica. Svaka stijenka te centralne stanice cini 
ujedno jednu stijenu svake od sest stanica koje okruzuju. Kad pcele 




SI. 12. Pcelinja satina sastoji se od 

s est eros Irani h stanica pored anlh 

jedna do druge 



pocnu graditi sace, one najprije nalijepe na tavan kosnice jedan red 
okomitih vostanih listica, pocetak poluprizmatickih stanica, koje se 
zovu prihvatne stanice. Na prihvatne stanice nadograduju se dalje 
citave stanice, i to tako da su kutovi prizme okrenuti po jedan dolje, a 



38 



po jedan gore, a dvije paralelne stijene da su u okomitom polozaju, 
a ne u vodoravnom. Drzi se da je nacin sa dvije paralelne stijene u 
okomitom polozaju bolji od onog s paralelnim stijenama u vodoravnom 
polozaju, jer je takvo sace jace. Pcele uglavnom i grade sace na prvi 



SI. 13. P£ele po&iu gradnju satine 

nalijepivsl red poluprizmaticnih tzv. 

prihvatnih stanica 




SI. 14. Prvi crtez prikazuje nacin 
gradnje po kojem redovi stanica teku 
vodoravno. Drugi crtez prlkazuje 
nacin gradnje po kojem redovi sta- 
nica teku dijagonalno (neredovni 
nacin gradnje) 



nacin po kojem su dvije paralelne stijene stanica u okomitom polozaju, 
a redovi stanica teku vodoravno, a na onaj drugi, po kojem su dvije 
paralelne stijene stanice u horizontalnom polozaju a redovi stanica 
teku dijagonalno, grade onda kad ih pcelar na to prisili postavljanjem 
ploce satne osnove (umjetno sace). 

Satina je pcele medarice okomita, a polozaj stanica u toj satini vodo- 
ravan, tj. svaka stanica lezi gotovo vodoravno, s otvorom sa strane. 
Svaka se satina sastoji od dva reda stanica, i to tako da su dna i 
jednog i drugog reda okrenuta unutra, u sredinu satine, a otvori su 
okrenuti napolje, jednog reda na jednu stranu, a drugog na drugu. 



SI. 15. Izvucene crte prikazuju stanicu s 
jedne strane satine, a isprekidane crte pri- 
kazuju tri stranice s druge strane satine 




Si. 16, Presjek satine na kojem se vidt ka- 
ko je satina sastavljena od dva reda sta- 
nica, desnog i lijevog, i u kakvom se polo- 
zaju nalazl jedan red stanica prema dru- 
gom. Cik-cak linija osnovica je satine, a 
sastoji se od zajednickog dna jedne 1 druge 
strane 



Pojedine stanice jedne strane satine nisu polozene tako da njihovo 
dno upire tacno u dno stanice s druge strane satine, dakle, da stanice 
jedne strane imaju u produzenju isto mjesto u sirini i visini, nego dno 



39 



stanice jedne strane satine upire u tri dna stanica s druge strane satine, 
upiruci samo u jednu trecinu dna, tj. samo u jedan od tri romba svake 
od tih triju stanica s druge strane. To znaci da izbocina dna stanice 
s jedne strane satine upada u udubinu koju tvore dna triju stanica s 
druge strane satine. 

Takav nacin gradnje posljedica je zahtjeva za stednjom materijala 
i za jakoscu gradnje. Nijedan drugi nacin ne bi bio bolji, stedljiviji i 
jaci od toga. 

Stanice nisu polozene tacno u horizontalni polozaj prema osnovici 
satine, nego je svaki red stanica podignut od dna prema otvoru za 




SI 17 Stanice saca malo su izdig- SI. 18. Ako su stanice ve£e i dulje, izdig- 

nute *od osnovice (dna) stanica nute su u blago zaobljenoj krivini, da 

prema otvoru. Isprekidane crte med ne curi iz stanica. Isprekidane crte 

prikazuju vodoravan polozaj pre- prikazuju vodoravan polozaj prema os- 
ma osnovici nc-vici saca 

nekih 5°, a nekad cak i do 20°. Pored toga, ako su stanice dugacke 
(medne stanice), linija izdizanja zauzima krivi, zaobljeni oblik. Tako se 
sprecava da med curi iz stanica. 

Velicina satine zavisi, pored ostalog, o velicini i obliku pcelinjeg 
stana. Ima satina kolik dlan pa sve do satina od preko cetvrt kva- 
dratnog metra. Jedan kvadratni centimetar pravilno gradene satine 
ima tri cijele stanice i dvije polovice, dakle cetiri radilicke stanice. 
Trutovskog saca ima dvije cijele stanice i dvije polovice, dakle tri 
stanice. Jedna satina siroka 40 cm, a visoka 20 cm ima povrsinu od 
800 kvadratnih centimetara na jednoj strani, a 1600 cm 2 na obadvije 
strane. Prema tome ta ce satina sadrzavati (1600 X 4) 6400 radilickih 
stanica, ako je potpuno pravilno izgradena. 

Nepravilnosti u gradnji. Pcelinje sace cudo je od pravilnosti i eko- 
nomicnosti. Ali se mjerenjem prirodnog saca pronaslo i to da jedva 
ima u prirodi i jedne stanice koja potpuno odgovara svom geometrij- 
skom idealu. Pcele se, istina, drze i dimenzija i oblika koje zahtijeva 
geometrija, ali samo u glavnim crtama. Ima nekih granica koje se ne 
prekoracuju, ali unutar njih postoji toliko odstupanja i nepravilnosti 
da o nekom sablonskom radu i nekoj savrsenoj geometrijskoj gradnji 
ne moze biti ni govora. 

Tako variraju kutovi stanica i njihov promjer, pa prakticki stanica 
nema pravilan sesterokut. 1 dna su nepravilna, pa tri romba ne moraju 
biti iste velicine, nego se dva romba toliko povecaju da treci postaje 
vrlo mali, a pojavi se i jos jedan, cetvrti. Variraju i kutovi dna i u 



40 



radilickih stanica i u trutovskih. Varira i dubina stanica. Radilicko 
sace u kojem je leglo debelo je od 21,5 do 25,5 mm, medno sace od 27 
do 35 mm. Starije sace deblje je od mladeg jer se na dnu stanica s 
vremenom sabiru slojevi kosuljica od legla i otpaci; pcele nadokna- 
duju dubinu stanica izvlaceci ih na otvoru pa tako sace postaje deblje. 




SI. IB* Tri promjera pcelinje stanice 



SI. 20. Pojava Setvrtog romba na dnu 
stanice 



Kad je gradnja pravilna, redovi stanica teku paralelno s tavanom o 
koji je sace objeseno. Od tog pravila ima odstupanja, tako da redovi 
stanica stoje prema tavanu koso. Pored toga, ima stanica raznog oblika: 
trostranih pa sve do sedmerostranih. Ima prijelaznih nepravilnih sta- 
nica koje omogucuju prijelaz od radilickog saca na trutovsko ili 
obrnuto. 

Nepravilnost gradnje i odstupanje od idealnoga geometrijskog tijela 
stanice ne umanjuje vrijednost pcelinjeg rada i ne rusi ugled gradi- 
telja. Pcela nije nikakav automat, i njezin rad odskace od inace pot- 



SL 21. Radilicke, prijelazne i trutov- 
ske stanice 




puno pravilnog ali sablonskog automatskog rada. Ono cemu se divimo 
kod pcelinje gradnje nije onaj vec spomenuti geometrijski ideal uzorne 
stanice, nego sposobnost pcele da se, pokoravajuci se tim zakonima, 
snalazi u pojedinacnim rjesavanjima svojeg zadatka. 



POSTANAK 1 RAZVOJ PCELINJE GRADNJE 



Postanak gradnje. Prve pcele gradile su gnijezdo za svoje leglo kao 
i ose kopacice. To je jednostavna cjevcica izdubena u zemlji. Mjeru 
za dimenzije te cjevcice ili stanice dalo je samo tijelo pcele koja ju je 
gradila, a ta mjera upravo je i potrebna. 1 oblik cjevcice dalo je tijelo 
pcele. Ono predstavlja svrdao koji je cjevcici dao i mjere i oblik. 

Ta jamica, koju prva ili usamljena pcela kopa u zemlji za rodenje i 
razvoj svog podmlatka, osnova je sadasnje stanice pcelinjeg saca, to 
je dakle prastanica pcele iz koje su se razvile sve kasnije stanice, sve 
do stanica pcele medarice. 



41 



Razvoj gradnje. Pcele odrzavaju svoj zivot i zivot svoje vrste tako 
da skupljaju hranu i grade stan. Temelji se, dakle, na radu. Ne na 
slucajnom i prigodnom, nego na trajnom i sistematskom. Bez stal- 
nog, ustrajnog rada ne moze se ni zamisliti opstanak pcele. A gdje god 
ima potrebe rada, mora biti i stedljivosti. Jer jedinke, uvjetovane 
radom, a bez stedljivosti, neminovno propadaju u borbi za zivot. 
Stedljivost nije nista drugo nego sto bolje i svrsishodnije iskoristenje 

rada. 

U svom razvoju pcela je postala sve savrsenijom: podmladak se brze 
razvijao, zivot pcele postajao duljim, a sama pcela plodnijom. Poslje- 
dica je bila sve veca potreba rada, pa prema tome i potreba sted- 
nje. Prve pcele kopale su jamice pojedinacno. Kad se razvojem doslo 



O 



KJ 



ogo 



SI. 22. (Iljevo) Pogled odoz- 
go i presjek stanice koju 
us ami j ena p£el a kopa u 

zemlji 
SI. 23. (desno) Oko jedne 
centralis jamice grupira 
se sest isto takvih. Time so 
dolazi do heksagonskog si- 
stema po kojem se redaju 
stanice u sa£u 



do potrebe vise takvih jamica, pokazala se potreba ekonomije prostora. 
Za sto uspjesnije svladavanje rada bilo je potrebno da se jamice grupi- 
raju sto blize jedna drugoj. Ekonomija prostora tvorac je, prema tome, 
prvoga grupiranja stanica, a to grupiranje prvi je korak prema gradnji 

saca. 

Grupiranje jamica prvotna je pcela vrsila tako da je najprije isko- 
pala jednu stanicu. To je centralna stanica. Oko nje je nastavila kopati 
druge. Po geometrijskim zakonima oko jedne takve stanice moze se 
smjestiti sest isto takvih, To je pocetak i osnova heksagonskog sistema 
saca. 

Kad je pcela prestala kopati jamice u zemlji i presla na drugi mate- 
rijal, na vosak sto ga sama proizvodi svojim tijelom, ukazala se jos 
veca potreba za ekonomijom jer je vosak vrlo skup materijal. Stednja 




SL 21 Stednja materijala stegnula 
je standee toliko jednu uz drugu 
da je taj pritisak promijenlo ob- 
lik stanice od valjkastog u priz- 
matiEkit Sesterostrani 



se mogla postici najjednostavnije da se onih sest perifernih stanica 
prilijepilo za centralnu stanicu tako da se obod, stijena te stanice, 
upotrijebila za dijelove stijena onih sest perifernih stanica. Time se 
ujedno sest perifernih stanica toliko priblizilo jedna drugoj da su se 



42 



i izmedu njih mogli upotrijebiti dijelovi oboda za zajednicku stijenu. 
Ekonomija materijala stegnula je stanice toliko jednu drugoj da je taj 
pritisak izvrsio promjenu oblika stanice od valjkastog u prizmaticki, 




\Y 



SL^k 



SI. 25- Dna triju stranica (a-a-a) s 
jedne strane satine zatvaraju udubi- 
nu (b) u koju se smjesti izbocina 
dna stanice s druge satine, Stanice i 
dna jedne strane satine oznaceni su 
isprekidanom crtom, a stanice I dna 
s druge strane oznaGeni su izvude- 
nom (cijelom) crtom 



SU 26. Izbodine dna s jedne 

strane saline upadaju u udu- 

bine koje Sine po tri stanice 

s druge strane satine 



SU 27. Stednja materijala za- 
htijeva da se stanice s druge 
strane satine jednostavno Hje- 
pe na dna stanica s prve strane 
satine 



SI 28. Po mehaniCkim zakoni- 
ma medusobni pritisak na dna 
izmijenio je oblik polukugle u 
oblik trostrane (Maraldijeve) 
plraxnide 



sesterostrani. Cim tog pritiska nema, stanica postaje okrugla. Na kra- 
jevima satine oni dijelovi stanica koji su slobodni i ne granice s 
drugim stanicama imaju okrugli oblik. I maticnjaci su okrugli. 

Daljnja stednja materijala dovela je dotle da se sace ne radi samo 
s jednim redom stanica, vodoravno, nego s dva reda. Tako su se spojile 
po dvije satine sa dnima okrenutim unutra, zajednicki za obadva reda 
satinja. Ali dvotsnuko sace neminovno je moralo dobiti okomiti polozaj 



43 



a stanice, koje su se tako nasle u vodoravnom polozaju, morale su taj 
polozaj promijeniti u malo kosi. Sve te promjene dogadale su se u 
polaganom razvoju koji je trajao milijune godina. 

Zajednicko iskoriscivanje jednog dna za obadva reda stanica pro- 
mijenilo je oblik dna. Dno u prastanice ima oblik polukugle. Taj oblik 
mozemo i sad vidjeti u sacu osa. Svako dno ima izgled polukugle, a 
osnovica sati sastoji se od tih samih polukugli pravilno poredanih 
po heksagonskom sistemu. Izmedu tih brezuljaka nalaze se udubine 
koje su ogranicene sve sa po tri polukugle. Najprirodnije je 
da se u te udubine smjeste izbocine dna stanica s druge strane satine. 
Ekonomija materijala zahtijevala je da se dna stanica s jedne strane 
satine upotrijebe i za dna stanica s druge strane satine. Tako su se 
lijepile stanice s druge strane satine na dna stanice s prve strane, i to 
sve na tri dna po jedna stanica. Po mehanickim i matematickim zako- 
nima medusobni pritisak stanica s jedne i druge strane stvorio je zajed- 
nicka dna u obliku trostrane piramide. Tako se dobila karakteristicna 
osnovica saca, remek-djelo ekonomicnosti i jakosti. 

Sve se pojave pri gradnji saca ne mogu tako protumaciti {trutovsko 
sace, neredovne i nepravilne stanice); pcela je, dakle, u svojim grani- 
cama, sposobna da odstupa od sablona. 

Prema tome, pri gradnji saca ne treba da se divimo pceli radi one 
neobicne pravilnosti i ekonomicnosti njezine arhitekture. To je nasljede 
proslosti i neminovnost prirode. Ali nacin na koji se pcela pokorava 
tim zakonima i kako ona svladava sukobe izmedu tih zakona i svojih 
potreba, prigodom gradnje, izaziva nase divljenje. 



44 



Anatomija i fiziologija pcele 



SKELET I APARAT ZA KRETANJE 



Kozni skelet. U clankonozaca uopce, pa i u pcela, predstavlja koza 
neku vrstu oklopa ili koznog skeleta. Vanjski tvrdi sloj koze sastoji 
se od hitina koji proizvodi red stanica sto se nalazi ispod njega. Ispod 
koze nalazi se misicni sloj koji sluzi za pomicanje pojedinih dijelova 
oklopa. Kao i u ostalih kukaca, tijelo se pcele sastoji od tri ostro 
odijeljena dijela: glave, prsa i zatka. 





SL 29. Matica, radtlica i trut 

Glava, gledamo li je s prednje strane, ima trokutast oblik. Na njenu 
donjem kraju nalazi se usni otvor, a na zatiljku otvor kroz koji prolazi 
jednjak, glavna krvna zila, dusnik i zivci. 

Kozni skelet pcele sastoji se od 13 hitinskih kolutica, a svaki kolutic 
od dva dijela: ledne i trbusne Ijuscice. Pcele na prsima imaju 4 kolu- 
tica koji su medusobno slabo pomicni, a ostalih 9 kolutica cini zadak. 



SL. 30, Hitinsfld skelet radilice 




45 



Radilici i matici vidi se samo 6 kolutica, a trutu 7 kolutica zatka. 
Ledne ljuscice kolutica zatka znatno su vece od trbusnih ljuscica. 
Hitinski kolutici zatka i ljuscice spojeni su mekom kozicom i medu- 
sobno su pomicni, sto omogucuje produzivanje i prosirivanje zatka. 
Prednji kolutici prelaze preko straznjih, a ledne ljuscice preko tr- 
busnih. Boja je hitina u kranjske rase pcela crna. Prvi kolutic zatka 
moze biti i smedasto obojen. Najveci dio hitinskog oklopa pokriven je 
flnim gustim dlacicama. 




SI. 31. Frerez kolutica zatka 



SI. 32. Druga noga radilice; C kuk, TE 

bedreni valjak, F bedro, TI goJjenica, 

TAR clanci stopala 




Noge. Pcela ima 3 para nogu koje su na donjem dijelu prsa usadene 
na straznjem rubu prvog, drugog i treceg kolutica. Svaka noga ucvrs- 
cena je na prsa pomocu prvog clanka-kuka. Na nj se nastavlja bedreni 
valjak, bedro i goljenica. Zatim se reda 5 clanaka stopala, od kojih 
je prvi narocito velik. Stopalo se zavrsava clankom na kojemu se 
nalaze dva zavinuta caporka, a medu njima jastucic za prianjanje. 
Medusobna pokretljivost clanaka nije velika. Noge sluze pceli u prvom 
redu za hodanje. Snaga nogu razmjerno je velika, sto se ocituje 
posebno kad se pcele u grozdu dbjese caporcima jedna o drugu u 
mnogo redova. Prilikom hodanja po hrapavim povrsinama pcela se 
sluzi svojim siljastim caporcima, a prilikom hodanja po glatkim povr- 
sinama sluzd se jastucicem za prianjanje. 

Osim za hodanje sluze noge i za druge svrhe. Jedna od tih je ciscenje 
tijela. Za ciscenje ticala sluzi polukruzni izrez na prvom clanku stopala 
prvog para nogu. Prvi clanak stopala treceg para nogu ima s unutarnje 
strane brojne dlacice. Tim keflcama pcela cisti svoje tijelo. 

Vaznu funkciju imaju noge pcele pri sakupljanju peluda. Za tu su 
svrhu u radilice goljenica i prvi clanak stopala zadnjeg para nogu 
narocito gradeni. Goljenica je u svom donjem dijelu s vanjske strane 
nesto udubljena, a oko te udubine nalazi se vijenac dlacica. Taj dio 



46 



noge sluzi za tovarenje peluda, pa se i zove kosarica. Na gornjem 
dijelu prvog clanka stopala nalazi se sa straznje strane produzetak, 
tzv. ostruga, kojom pcela gura skupljeni pelud u udubinu goljenice. 

Krila. Za let sluze pceli dva para tankih prozirnih hitinskih krila koja 
su usadena postrance u kozicu prsa sto spaja lednu i trbusnu ljuscicu 
drugog, odnosno treceg kolutica. U svojoj biti krila su potpuno spljoste- 
ne kozne vrecice. Za vrijeme mirovanja smjestena su uz tijelo u smjeru 
njegove duzine. Prednji par krila veci je i pokriva straznji par. Krila 
imaju na sebi poprecna i poduzna crtasta odebljanja, zile, koja im daju 
potrebnu cvrstocu. Te zilice vode dusnike, zivce i krv. Kad pcela zeli 
uzletjeti, pomakne krila u vodoravnom smjeru naprijed. Tom prilikom 
spoje se oba krila u jednu povrsinu. To se polucuje tako da se posebni 
zubici na gornjoj prednjoj strani straznjeg krila zakvace u zljebasti 
nabor na straznjem rubu prednjega krila. 

Prilikom leta krila se gibaju u okomitom smjeru, ali pri tome cine 
lagane kruzne kretnje. U jednoj sekundi krila izvrse oko 200 pokreta. 
Lepezanje krila vrsi se pomocu jakih misica koji se hvataju s nutarnje 
strane na lednom i trbusnom dijelu prsnog oklopa. Radom ovih misica 
primicu se i odmicu ledni i trbusni dio prsnog oklopa, a njegovim pri- 
tiskom na zglob krila vrsi se njihovo lepezanje. Smatra se da pcela 
moze letjeti brzinom od oko 20—40 km na sat. 



PROBAVNI SUSTAV 



Usta. Prednji dio usta cini neparna prednja usna, malena siroka hi- 
tinska plocica. Postrance od nje nalaze se prednje celjusti. To su dvije 
pomicne hitinske plocice, kojih je slobodni kraj ureden za uzimanje 
peluda, a i za neke druge funkcije (hvatanje predmeta, skidanje po- 
klopca sa saca, gradnju saca i si.). 



SI. 33. Prednji dio usta p£ele radilice. 
Gomja usna i prednje Celjusti 




Straznji dio usta formirao se u slozeni aparat, rilce, koje je sastav- 
ljeno od dijelova straznje usne i straznje celjusti. Straznja usna sastoji 
se od ovih dijelova: podbradak, bradica, jezik i dva usna pipala. Jezik 
je valjkast, tanak i dugacak, a prema kraju se nesto suzuje. Sastoji se 
od hitinskih prstenova koji su posuti dlacicama. Na straznjoj strani je- 



47 



zika tece od vrha do korijena zljebasta udubina. Jezik se zavrsava ma- 
lim udubljenjem, zlicicomA Usna pipala pokrivaju jezik sa straznje 
strane, a duguljaste zljebaste straznje celjusti s prednje strane. Kad su 
priljubljene uz jezik, cine rilce. Rilce sluzi za usisavanje tekuce hrane. 
Kad rilce nije u funkciji, povuce se straga i smjesti u udubinu straz- 
njeg dijela glave. Pcele s duljim rilcem mogu iskoriscavati nektar sa 





SL 34, Rilce radilice; s podbradak, 

m bradica, g jezik, pi usna pipala, 

mx straznja fceljust 



SL 35, Glava radilice; 1 gornja us- 
na, m prednja Eel just, mx. straz- 
nja celjust, pi krajevi usnih pi- 
pala, g jezik, s i f ticala, %a toE- 
kaste o£i, so Slovene o£I 



cvjetova s duljom caskom. Duljina rilca nase kranjske pasmine iznosi 
oko 6,7 mm. U matice i truta rilce je znatno krace (matica 3,5 mm, a 
trut 4 mm). Postoje i posebne sprave kojima se moze mjeriti rilce. 

Zlijezde koje su u vezi s probavnom cijevi. U pocetnom dijelu pro- 
bavne cijevi u glavi pcele izlaze odvodni kanali triju zlijezda koje 
imaju odredenu ulogu u probavi i prehrani legla. 

Celjusna zlijezda izlazi na osnovici prednjih celjusti. Ta je zlijezda 
najrazvijenija u matice. Nije jos tacnije poznata uloga sekreta ove 



48 



zlijezde. Smatra se da taj sekret otapa vosak, propolis, cahuricu i ko- 
zicu peludnih zrnaca. Stanovita uloga pridaje mu se i u probavi i pri 
gradnji saca. 

Mlijecna zlijezda smjestena je u gornjem dijelu glave. Razvijena je 
samo u radilica. Izlucuje bjelkast gust sekret, nazvan mlijec, koji sa- 
drzava znatne kolicine bjelancevina, secera, masti i razne vitamine. 
Mlijeci pcele hrane mlade licinke, maticu, a i trutove. Mlijecna je 
zlijezda najjace razvijena u radilica u dobi od 8 do 12 dana, a poslije 
toga izlucuje sve manje mlijeici. U nesto starijih pcela ova zlijezda 
izlucuje sekret sa malo bjelancevina ali bogat fermentima (invertaza, 
dijastaza, oksidaza). U pcela koje su u jesen prije zimovanja hranile 
licinke mlijeci ostaje ova zlijezda i dalje razvijena na torn stupnju sve 
do kraja zimovanja, kad te pcele pocinju hraniti nove licinke. Izdasna 
peludna pasa potpomaze razvoj mlijecnih zlijezda. 

Zlijezda slinovnica sastoji se od dva dijela: prsne zlijezde i tjemene 
zlijezde. Zlijezda slinovnica razvijena je vec u licinke i tada izlucuje 
predivo za cahuricu. U odrasle pcele ta zlijezda izlucuje slinu. Njezina 
funkcija nije jos dovoljno poznata. U slini ima fermenata, pa joj se 
pridaje odredena uloga u probavi. Pretpostavlja se da gusci sekret 
tjemene zlijezde sluzi za podmazivanje usnog ustroja, kao primjesa 
kod gnjecenja voskovnih listica prilikom gradnje saca. 

Probavna cijev. Probavna cijev dijeli se u tri glavna dijela: prednje, 
srednje i zadnje crijevo. 

Prednje crijevo sastoji se od zdrijela, jednjaka i mednog mjehura. 
Zdrijelo je sirok spljosten kanal koji se polako suzuje, a pocinje 
kod usta i prelazi u jednjak. Jednjak je uska cijev koja prolazi 
ravno sredinom donjeg dijela prsa, a na pocetku zatka prelazi u m e d- 
ni mjehur. Potonji se naslanja na prednju stijenku zatka, a pokraj 
njega nalaze se zracne mjesinice. Prednjem crijevu kao cjelini zadatak 
je dovodenje hrane. Medni mjehur sluzi za privremeno spremiste slat- 
ke tekuce hrane. Moze primiti 50 do 70 mm 3 tekucine. Medni mjehur ne 
izlucuje probavne sokove. Dio tekuce i krute hrane, koji je potreban 
pcelama za uzdrzavanje njihova tijela, propusta se kroz misicni ventil 
u srednje crijevo. Ostalu slatku tekucu hranu, koju pcele skupe u 
prirodi, unose u mednom mjehuru u kosnicu, tamo je povrate i pre- 
daju kucnim pcelama koje ju odnose u stanice. 

Na prednje crijevo nastavlja se srednje crijevo u kojem se probav- 
lja hrana. Ima oblik posiroke, valjkaste, poprecno naborane cijevi koja 
je u radilica duga 10 do 12 mm, u matice oko 13 mm, a u truta oko 
19 mm. Lezi u supljini zatka i pravi zavoj nadesno. Stijenka srednjeg 
crijeva sastoji se od poduznog i poprecnog misicnog sloja. Prema su- 
pljini crijeva nalazi se na vezivno-tkivnoj opni red stanica koje imaju 
vaznu probavnu funkciju. Od sekreta tih stanica stvara se posebna 
membrana koja obavija poput cijevi hranu u srednjem crijevu. U sred- 
njem crijevu nalazimo nekoliko fermenata koji potpomazu probavi. 
Reakcija crijevnog sadrzaja lako je luznata. 

Zadnje-crijevo ima uglavnom odvodnu funkciju i sastoji se od dva 
dijela: tankog crijeva i zavrsnoga prosirenog dijela (rektum). Tanko 



Pcelarstvo 



49 



c r i j e v o nastavlja se na srednje crijevo i cini jedan zavoj. Na samom 
pocetku tankog crijeva nalaze se usca Malpighijevih cjevci- 
ca. To su posve uske cjevcice (nutarnja sirina je 0,030—0,035 mm), 
duge oko 20 mm, koje se na jednom kraju slijepo zavrsavaju, a na 
drugom ulaze u crijevo. Njihov se broj krece izmedu 100 i 150. One 
imaju izlucivacku fimkciju, i zadatak jednak zadatku bubrega visih 
zivotinja. Izluceni proizvodi ulaze iz ovih cijevi u tanko crijevo, zatim 
izlaze iz pcele zajedno s izmetinama. 

Zavrsni je dio zadnjeg crijeva prosiren. Njegova je stijenka nabo- 
rana i elasticna, pa mu se supljina moze prema potrebi i znatno po- 
vecati. U njegovu prednjem dijelu nalazi se 6 zljezdica koje prema 




SI, 39. Probavni sustav radilice; gm celjusna zlijezda, gph mlije£na 
zlijezda, go i gth zlijezda slinovnica, ph zdrijelo, oe jednjak, i medni 
mjehur, v srednje crijevo, Ms Malpighijeve cjevfiice, r zadnje crijevo 

novijim istrazivanjima izlucuju katalazu, pa im se i pripisuje vece 
znacenje u zivotu pcele. Zadnje crijevo zavrsava se ispod 10. kolutica, 
neposredno iznad zalca. Sadrzaj crijeva u njegovu je zavrsnom dijelu 
tekuc i smede boje. U njemu nalazimo dijelove neprobavljenog peluda, 
propale stanice, bakterije i kvasnice. Pcela izbacuje izmetine za vri- 
jeme leta izvan kosnice. U toku zimovanja, kad pcele dulje vrijeme 
ne izlijecu, nakupi se ovdje veca kolicina izmetina. Tek za toplijih 
zimskih dana, kad temperatura u hladu iznosi oko 10 do 12 °C, pcele 
izlijecu i prociste se. Za jakih i dugih zima, kad pcele ne mogu izlije- 
tati, nakupi se u zavrsnom dijelu crijeva velika mnozina izmetina. To 
pcele ne mogu izdrzati, postaju nemirne, balegaju u kosnici, a nastoje 
i za hladnog vremena iz nje izici. 

Hrana pcela sastoji se od jednakih osnovnlh tvari kao i hrana dru- 
gih zivotinja, a to su voda, ugljikohidrati, bjelancevine, masti i mi- 
neralne tvari. Glavna pcelinja hrana u kojoj se nalaze spomenute tva- 
ri jesu voda, med i pelud. Vodu skupljaju sabiracice i unose je u 
kosnicu. Djelomice pcele podmiruju svoju potrebu za vodom uzima- 
njem nektara i meda. Voda narocito treba pcelama u proljece kad se 
mlade pcele obilno hrane peludom da bi proizvodile mlijec, koja je 
potrebna licinkama za hranu. Med podmiruje najveci dio potreba za 



50 



^PSa 



ugljikohidratima. Med se probavlja u srednjem crijevu. Pri torn vaznu 
ulogu imaju fermenti invertaza i amilaza. Najveci dio meda prelazi 
izravno u krvni optok. Med medljikovac teze je probavljiv, a i otro- 
van, pa nije pogodan za zimovanje pcela. U peludu su visokovrijedne 
hranjive sastojine: bjelancevine, ugljikohidrati, masti i razni vitamini. 
Gdjekoji pelud ima i alkaloida, koji su otrovni za pcele. Glavna pro- 
bava peluda vrsi se u srednjem crijevu (ferment proteaza). 



D1SN1 SUSTAV 



Dusnici. Disni sustav pcela sastoji se, kao i u drugih kukaca, od 
spleta dusnika rasirenih po citavu tijelu. S vanjskim svijetom vezan 
je dusnicki sustav pomocu 10 pari odusaka ili zigova, koji se nalaze 
postrance na tijelu pcele. Prva tri para nalaze se na prsima, a ostalih 
sedam na zatku. Odusci su maleni otvori na hitinskom oklopu, okru- 
zeni dlacicama. Oni vode u malo polukruzno predvorje na kojih se 
stijenci nalaze dlacice. Iz svakog predvorja izlazi tanak kratki dusnik 
koji ulazi u glavni postrani dusnik. Deset pari 
postranih dusnika ulazi u parni disni vod koji 
se pruza po duzini tijela, a u glavi, prsima i u 
zatku prosiruje se u disne vrece. Te su disne 
vrece narocito prosirene u zatku pcele, a leze 
duz njegove citave duljine postrance od cri- 
jeva. Iz disnih vreca izlaze dusnici u ostale 
dijelove tijela, granaju se u sve sitnije grane, 
a posve sitne dusnicke kapilare ulaze u tkiva 
pojedinih organa i dopiru do njihovih stani- 
ca gdje se slijepo zavrsavaju. Smatra se da 
dusnici imaju i tu funkciju da drze organe 
u njihovu prirodnom polozaju. 

Disanje pcela. Mehanizam disanja pcela ni- 
je jos posve razjasnjen. Drzi se da prosiriva- 
njem zatka zrak kroz oduske i putem postra- 
nih dusnika ulazi u disne vrecice. Stiskanjem 
zatka i pritiskom ositnog misicja, uz isto- 
vremeno zatvaranje odusaka, tjera se zrak 
iz disnih vreca u dusnicke kapilare gdje 
kisik izravno prodire u stanice organa. Pce- 
la u toku leta napuni disne vrecice zatka i 
zatvori zadacne oduske, pa na taj nacin 
postaje laksa. Disanje se za vrijeme leta 

vrsi putem prsnih odusaka. Poput drugih zivotinja i pcele udisuci pri- 
maju kisik, a pri izdisanju izlucuju ugljicni dioksid. Mirna pcela izvrsi 




SI 3T. Disni sustav pcele 



u jednoj minuti oko 100 udisaja, a za vrijeme rada i preko 200. Pada- 



51 



njem temperature tijela smanjuje se brzina disanja. Pri tjelesnoj tem- 
peraturi od 12,8°C izmjena je tvari u pcele najpolaganija i potrosnja 
kisika najmanja, pa se disanje gotovo ne primjecuje. 

Zrak u kosnici. Zrak ulazi u kosnicu kroz leto. Za vrijeme aktivnog 
razdoblja mora leto biti jace otvoreno da propusta u kosnicu dovoljnu 
kolicinu svjezeg zraka. Provjetravanje kosnice pcele pospjesuju lepe- 
zanjem krilima pred kosnicom i u njoj, narocito za vrijeme vrucih 
dana. Izmjena zraka bolja je u kosnicama sa dva leta. Zimi, kad se 
stisnu u zimsko klupko, pcele trose manje kisika, pa se otvor leta moze 
umjereno smanjiti. Prema novijim istrazivanjima pcele mirnije zi- 
muju ako je koncentracija ugljicnog dioksida u kosnici nesto veca 
(1,5 — 3%). Da bi se u kosnici manje mijenjao zrak, preporucuje se 
da se kosnicama sa dva leta donje leto zatvori. Pcele dobro zimuju i u 
kosnicama pokrivenim snijegom. 



SRCE I KRVNI OPTOK 

Srce. Srce je dugacka valjkasta cijev koja se straga slijepo zavrsava. 
Njezin straznji dio pocinje ispod pete ledne ljuscice zatka, odavle ide 
naprijed, nesto ispod gornje stijenke zatka, a na pocetku zatka skrece 
dolje i prelazi u krvnu zilu. Srce je podijeljeno u pet komorica. Na 
granici komorica nalaze se postrance po dva otvora sa zaliscima koji 
se otvaraju prema unutra. Ovi isti zalisci zatvaraju prolaze izmedu 
pojedinih komorica. 




SI. 38. Srce i krvni optok; c srce, a Jcrvna iila, strelice oznaEuju 

smjer krvotoka 

Krvni optok. Krvna zila izlazi iz srca, prolazi iznad jednjaka kroz 
spojni dio prsa i zatka, tu pravi 18 malih zavoja, prolazi gornjim 
dijelom prsa, i iznad jednjaka ulazi u glavu gdje se zavrsava. Pcela 
ima otvoreni krvni sustav, tj. krv izlazi iz krvne zile i tece slobodno 
po tijelu oplakujuci sve organe. Sirenjem komorica srca usisava se krv 
putem postranih otvora u komorice. Krv pcele bistra je, bezbojna 



52 



ili slabo zuckasta tekucina u kojoj se nalaze krvne stanice (u prosjeku 
oko 10 do 20 tisuca u mm 3 ). 

Kao i u drugih zivotinja, i krv u pcela ima vazan zadatak pri izmjeni 
tvari. Iz probavnih organa prelaze hranjive tvari u krv koja ih raznosi 
u sve organe tijela. Suvisak hranjivih tvari skuplja se u masnom 
tijelu pcele. Krv odvodi iz tijela neupotrebljive tvari koje izlucuje 
putem Malpighijevih cjevcica. 



ZIVCANI SUSTAV I OSJETNI ORGANI 



Zivcani sustav. Sredisnji zivcani sustav sastoji se od medusobno 
vezanih zivcanih cvorova, od kojih se dva para nalaze u glavi, dva u 
prsima i pet pari u zatku. Prvi par zivcanog cvora glave jace je razvi- 
jen od ostalih i predstavlja mozak pcele. Iz njegova sredisnjeg dijela 




SI. 39. SivEani sustav radi- 

lice (Snodgrass); g&g £Iv£ani 

dvoriti 







Ttt£#i> 












"^S^^^^^&p 
















V 


SL 40* PovxSina sloienog 


oka 


truta 


Sestero- 


kutne hitinske ploiice 





izlaze ocni i mirisni reznjevi. Opcenito se smatra da se rad pcela 
temelji na refleksima i nagonima. Neki pripisuju pcelama i izvjesne 
dusevne sposobnosti. 

Oko. Pcela ima 5 ociju: 3 malena tackasta oka i 2 velika slozena 
oka. Tackaste oci posve su malene i leze trokutasto poredani na 
prednjoj strani gornjeg dijela glave. U svojoj biti tackaste oQJ gradene 
su slicno kao i oci ljudi i visih zivotinja. 



53 



Slozene oci znatno su vece, dugoljaste, nepomicne, i smjestene na 
postranim dijelovima glave. Sastavljene su od nekoliko tisuca malih 
djelica, koji zapravo svaki za sebe predstavlja posebno oko. Pogledamo 
li pod mikroskopom povrsinu slozenog oka, vidjet cemo dase ona sastoji 
od mnostva posve sitnih pravilnih sesterokutnih hitinskih plocica. Na 
tim plocicama nalaze se sitne dlacice. Broj tih plocica veoma je velik 
(u radilice oko 4—5 tisuca, u truta priblizno dvostruko, a u matice oko 
5 tisuca). Ispod svake plocice nalazi se jedna ocna jedinica. Ova ima 
oblik uske cjevcice koja se prema dubini oka postepeno suzava. Poje- 
dina ocna cjevcica ne daje sliku cijelog predmeta, nego samo 
jednog njegova dijela. Sve te tackaste slike pojedinih ocnih jedinica 
slijevaju se poput mozaika u jednu sliku. 

Kad se slozene oci na bilo koji nacin izluce iz funkcije, tad se pcele 
vladaju kao da su slijepe, a izlucimo li iz funkcije tackaste oci, tada 
pcele vide. Drzi se da tackaste oci sluze za gledanje predmeta u blizini, 
dok slozene ooi sluze za gledanje u daljinu. 

Pcele dobro razlikuju boje, ali ne sve, Posebno treba istaknuti da 
pcele ne vide crvenu boju. Ovu boju one vide kao ljudi koji su slijepi 
za boje, tj. kao tamnosivo do crno. No pcele vide ultraljubicastu boju 
koja je za ljude nevidljiva. To je za pcele dosta vazno, jer oko jedne 
cetvrtine cvjetova reflektira ultraljubicaste zrake. Pcela dobro vidi 
ove boje spektra: zuto, modrozeleno, modro i ultraljubicasto. Kosnice 
je najbolje bojadisati crnom (ili crvenom), bijelom, modrom i zutom 
bojom. Pcele dosta dobro razlikuju oblike pojedinih predmeta i poje- 
dinih cvjetova. 

Ostali osjeti. Organ njuha jesu ticala. To su dvije duge hitinske 
cjevcice smjestene na prednjoj strani glave. U matice i radilice sastoje 
se od 12 clanaka a u truta od 13. Na hitinskoj stijenci osam vanjskih 
clanaka nalaze se sitne okrugle rupice koje su pokrivene veoma tan- 
kom prozirnom membranom. Matica ima oko 2.000, radilica oko 6.000, a 
trut oko 30.000 takvih rupica. Ispod membrane svake rupice nalaze se 
osjetne stanice njuha. 

Pcele dobro razlikuju pojedine mirise. Cini se da pcele slabo razli- 
kuju miris raspadanja organskih tvari. Cesto se vidi kako pcele nose 
vodu iz gnojnice. Miris sluzi pcelama u prirodi za snalazenje na male 
udaljenosti. Na ticalima se nalaze brojne dlacice koje sluze za opip. 

Okusne stanice leze u pcela na korijenu jezika, u usnoj supljini, na 
ticalima i na prednjim nogama. Okus pcela nije narocito izrazen. Ako 
je tekucina slatka, pcele je sakupljaju i onda kad ima neugodan miris. 
Opip je u pcela, kao u kukaca uopce, veoma dobro razvijen. Osjetne 
dlacice za opip razmjestene su po citavu tijelu. Na temelju dosadasnjih 
istrazivanja moze se zakljuciti da pcele reagiraju na zvukove. Titraje 
zvuka registriraju pomocu finog osjeta opipa. No njihova je mogucnost 
razlikovanja zvukova neznatna. 

Pcela ima osjet za temperaturu. Pcela je hladnokrvna zivotinjica i 
temperatura njena tijela mijenja se s temperaturom okoline. Najpo- 
godnija temperatura okoline jest za kucne pcele 35 do do 36°C, a za 
sabiracice 32°C. 



54 



OSTALE ZLIJEZDE 



Voskovna zlijezda. Radilice izlucuju vosak pomocu 4 para voskov- 
nih zlijezda. To su kozne zlijezde koje se nalaze na 7. do 10. trbusnoj 
ljuscici zatka. Matica i trut nemaju voskovnih zlijezda. Na prednjem 
dijelu navedenih trbusnih ljuscica nalaze se prozirne hitinske plocice 
na kojima su sitne rupice. Te se plocice na pceli ne vide jer su pokri- 
vene ljuscicama pred njima. S unutarnje strane tih plocica nalazi se 
red stanica koje izlucuju vosak. Vosak se u obliku sitnih listica skuplja 
na vanjskoj strani ljuscice. Kod pcela koje izlucuju vosak mogu se ti 
listici vidjeti izmedu trbusnih ljuscica. Voskovne zlijezde najbolje su 
razvijene u mladih pcela u dobi od oko 12 do 18 dana. No pcele mogu 
izlucivati vosak i u kasnijoj dobi, narocito one koje jos nisu obavljale 
tu funkciju. Starije pcele, koje vise ne grade sace, imaju zakrzljale 
voskovne zlijezde. Pcele koje izlucuju vosak trose velike kolicine meda 
i nesto peluda. Stoga pcele izlucuju vosak i grade sace samo za dobre 
pase, ili kad se obilno prihranjuju. Za izlucivanje voska potrebna je 
toplina od 20 do 30°C. 



SL 41. Mirisna (mi) i vosko- 
vna ilijezda (vl)- uzdulni 
prerez zatka radilice 




Mirisna zlijezda. Mirisna zlijezda lezi ispod spojne kozice 9. i 10. 

ledne ljuscice zatka. Sastoji se od nakupine zlijezdnih stanica. U 
obicnom polozaju zatka ova se zlijezda ne vidi jer je pokriva ledna 
ljuscica. Kad je zlijezda u funkciji, tad posebni misici povuku zadnji 
kolutic zatka dolje, a spojna kozica ljuscice i mirisni organ izboce se 
van, pa se moze vidjeti. Tom prilikom pcela iz mirisnog organa izlu- 
cuje miris koji je specifican za svako pcelinje drustvo. Cesto na letu 
kosnice vidimo kako pcele lepezaju krilima s uzdignutim zatkom i 
otvorenim mirisnim organom. U narocito velikom broju pcele to cine 
prilikom ulaska roja u kosnicu. 

Zalac i otrovna zlijezda. U obrani se pcela sluzi zalcem koji je 
smjesten na kraju zatka, a za vrijeme mirovanja pokriven je desetom 
lednom i trbusnom ljuscicom. Zalac potjece od leglice koju imaju 
zenke raznih kukaca, a sluzi za polaganje jaja. Stoga zalac nalazimo 
samo u radilice i matice. Zalacni aparat graden je od preformiranih 



55 



ljuscica 11. i 12. kolutica, a zavrsava se sa dvije zalacne iglice. Svaka 
od ovih iglica ima na svojem zasiljenom kraju zupce koji su vrskom 
okrenuti prema naprijed. 

U neposrednoj je vezi sa zalcem otrovna zlijezda koja se nalazi 
ispod crijeva u straznjem dijelu supljine zatka. Sastoji se od tanke, 
mnogo puta savijene cijevi koja se u prednjem dijelu racva u dvije 
kratke cijevi. Na straznjem kraju ova se zlijezda prosiruje u veliki 
mjehur u kom se skuplja otrov. Otvor otrovne zlijezde nalazi se u 
prednjem dijelu zalacnog zlijeba. Posve mlade pcele jos ne proizvode 
otrov, a pcele starije od 20 dana prestaju s proizvodnjom otrova, no u 
mjehuru otrovne zlijezde ostaje otrov sacuvan. Pcelinji je otrov vode- 
nasta tekucina kiselkaste reakcije, a sastav joj je veoma slozen. 75% 
suhe tvari otrova sastoji se od bjelancevina. Od anorganskih tvari u 
otrovu se nalazi u nesto vecoj kolicini kalcij (0,26%) magnezij (0,49%) 
i fosfor (0,42%). U njemu nema mravlje kiseline. 

Kad pcela zeli ubosti, podvine zadak prema dolje i stavi vrsak 
zalca na odnosno mjesto. Zalacne iglice pocinju se pomicati jedna uz 
drugu, a njihovi zupci zadiru sve dublje u kozu. Zh vrijeme uboda 
tece otrov u ubodeno mjesto. Ubode li pcela drugu pcelu ili kukca, 
moze lako izvuci svoj zalac. No ubode li pcela covjeka ili zivotinju, 
koji imaju elasticnu kozu, ona ne moze izvuci zalac jer to prijece 
zupci zalca. Pcela se nastoji osloboditi, ali joj to obicno uspije tek 
tada kad se zalac otkine od njezina tijela. Od te ozljede pcela brzo 
ugiba. Pcele bodu narocito jako u neposrednoj blizini kosnice, dok 
vani, u slobodnoj prirodi, bodu vecinom samo u slucaju nezgodnog 
izravnog dodira. Na mjesto uboda cesto brzo navaljuju i druge pcele 
privucene mirisom otrova. Pcele narocito rado bodu znojne ljude i 
zivotinje. Stoga pcele cesto napadaju konje, a kako je konj na ubode 
vrlo osjetljiv, poznati su i slucajevi uginuca. Pcele koje se nasisu meda 
mirnije su i manje bodu. Matica u pravilu upotrebljava svoj zalac samo 
u borbi s drugom maticom. 

Ljudima ubod pcele daje razmjerno jaku bol. Koza na mjestu uboda 
otece i pocrveni. Katkad ubod pcele izaziva svrbez po citavu tijelu, 
a katkad se javlja i ozaricni osip koze. Ljudi veoma razlicito reagi- 
raju na pcelinji ubod. Opce promjene u vecem opsegu nastaju tek iza 
velikog broja uboda, odnosno kad se zivotinji na umjetan nacin dade 
veca kolicina otrova. Kod pokusnih zivotinja utvrdeno je u takvim 
slucajevima ubrzano i otezano disanje, ubrzani rad crijeva, jace 
mokrenje, pad tlaka krvi, raspadanje crvenih krvnih tjelesaca, zno- 
jenje i nesvjestica. Poznati su i smrtni slucajevi kod ljudi iza uboda 
pcela, no to se obicno zbiva u vezi s kojom drugom bolesti, narocito s 
bolesti srca. Ali takvi slu'cajevi veoma su rijetki. Protiv pcelinjeg 
otrova moze se steci stanovita otpornost nakon veceg broja uboda i 
nakon duljeg vremena. Nemamo sigurnijih sredstava kojima bismo 
mogli smanjiti upalu iza uboda. Preporucuju se hladni oblozi i vla- 
zenje mjesta uboda salmijakom ili cistim alkoholom. Pcelinji otrov 
djeluje i ljekovito (misicni reumatizam, reumaticne upale zglobova, 
upala zivaca). 



56 



SPOLNI ORGANI 

Spolni organ matice. Spolni organ matica smjesten je u zatku. Jaj- 
nici su parni organi u kojima se proizvode jaja. Kruskolikog su oblika, 
boje slonove kosti. Jajnici osjemenjene matice zapremaju najveci dio 
prostora prednjeg dijela zatka. Dugi su oko 5 do 6 mm, a na najsirem 
su mjestu 3 do 4 mm siroki. Jajnici mlade neosjemenjene matice 
znatno su manji. Smjesteni su ispod 6. i 7. kolutica, i to iznad probav- 




SL 42. Spolni organi i 2fila£ni ustroj matice; O jajnici, 
Ov jajovodi, Vs sjemenska kesica, GU otrovna zlijez- 
da, Glv mjehur otrovne ilijezde 

nih organa i postrance od njih. U svom prednjem dijelu oba se jajnika 
dodiruju. Svaki jajnik sadrzi do 200 jajnih cjevcica u kojima se stva- 
raju jaja. 

Jajovod je odvodni kanal za jaja. Na.svome izlasku iz jajnika jajo- 
vodi su nesto uzi, a zatim se prosiruju. Oni prolaze s obiju strana pro- 



57 



bavnih organa koso natrag i dolje i spajaju se u neparni jajovod. 
Iznad njega lezi malena sjemenska kesica, koje odvodna cjevcica ulazi 
u nj s gornje strane. Sjemenska kesica ima oblik suplje kugle velike 
kolik glava gumbasnice, kojoj nutarnji promjer iznosi oko 1 mm. Ona 
sluzi za spremiste muskih spolnih stanica koje je matica primila prili- 
kom parenja s trutom. Stijenka kesice obavijena je sitnim dusnicima. 

Siroki spolni otvor matice lezi u supljini koju zatvara ledna i trbusna 
ljuscica zadnjeg kolutica zatka. U ovoj supljini, odmah iznad spolnog 
otvora, nalazi se zalac, a iznad njega nalazi se u istoj supljini i izlazni 
otvor zadnjeg crijeva. 

U radilica je spolni organ nerazvijen i zakrzljao. 

Spolni organ truta. Sjemenici (muda) truta, parni organi, smjesteni su 
u zatku, priblizno na jednakom mjestu kao i jajnici matice. Dugi su 5 
do 6 mm, siroki oko 1,6 mm, grahastog oblika, bijele boje, obavijeni mas- 
nim i vezivnim tkivom. U njima se nalaze brojne sjemenske cjevcice 
u kojima se stvaraju muske spolne stanice. Iz njih izlaze sjemenovodi, 
koji su u svome pocetku tanki i tvore lagane zavijutke, a kasnije im 
stijenka odeblja. Nesto uzi zavrsni dio svakog sjemenovoda ulazi u 
straznji odvodni dio sluzne zlijezde. Parni sjemenovodi spajaju se u 
neparni sjemenovod koji se nastavlja u cijev za parenje. To je zavrsni 
dio spolnog organa truta. Trut spolno dozri u dobi od nekih 10 dana, 
pa tek iza toga moze osjemeniti maticu. Takvo stanje truta traje oko 
3 do 4 tjedna. Svoje raspolozenje za parenje trut ne pokazuje nikak- 
vim vanjskim znacima. 

Parenje matice. Parenje matice zbiva se u nasim krajevima obicno 
u toku proljeca i ranog ljeta kad je pcelinja zajednica u najboljem 
razvoju. Mlade matice legu se prilikom rojenja ili kad stara matica 
bilo s kojeg razloga nestane iz zajednice) Mlada novoizlezena matica 
nije odmah sposobna za parenje. Tek iza 3 do 6 dana dode u raspolo- 
zenje za parenje, i pari se obicno u dobi od 8 do 10 dana, a iznimno i 
do 3 do 4 tjedna. Matica zrela za parenje izlazi iz kosnice, a jedan 
njezin let traje oko 15—20 minuta. Parenje zavisi o vremenskim 
prilikama. 

Mlada matica koja je sposobna za parenje izlijece iz kosnice za 
lijepih dana, i to pretezno u ranom poslijepodnevu. Ponajprije se sna- 
lazi u okolini, a kasnije poleti podalje od kosnice, u obicnim prilikama 
do 2 km. U zraku se sastaje s trutovima, koji u ovo vrijeme za toplih 
i suhih dana u velikom broju lete naokolo. Trut izleti na dan oko tri 
puta, a njegov let traje oko 15—25 minuta. Trutovi se skupljaju na 
otvorenu podrucju, zasticenom od vjetra, obicno u visini od 10 do 
30 metara. Matica privlaci trutove mirisom svoje celjusne zlijezde. 
Trutovi u potrazi za maticom lete i po nekoliko kilometara od svoje 
kosnice. Parenje truta i matice zavrsi se u zraku za vrijeme leta. Trut 
obuhvati maticu s gornje strane, savine zadak prema dolje i naprijed, 
izbaci dio spolnog organa i uvede ga u spolni organ matice. Tom. se 
prilikom cijev za parenje truta preokrene, tako da njezina nutarnja 
strana postane vanjska, i uibaci cjelokupnu kolicinu muskih spolnih 
stanica u spolni organ matice. Iza toga trut padne kao paraliziran 



58 



natrag, brzo se otrgne i padne na tlo, a matica sama leti dalje. Trut 
na tlu brzo ugiba. 

Dugo se vremena smatralo da se matica s trutom pari samo jedanput 
u zivotu. No danas se sigurno zna da se matica pari s trutom vise puta, 
u prosjeku oko 8 do 9 puta. Ta parenja mogu se izvrsiti u toku jednog 
leta, ili u toku vise letova istog dana, pa i u toku vise dana. Broj 
parenja ovisan je o kolicini sjemena koje trut preda matici, i od kon- 
centracije muskih spolnih stanica u sjemenskoj kesici matice. Ta utvr- 
dena cinjenica ima vece znacenje za selekciju pcela jer zenski potomci 
jedne matice mogu potjecati od raznih trutova. Dio spolnog organa 
truta zaostaje matici u otvoru zatka pa visi napolje i vidni je znak 
parenja. Kad se matica vrati u kosnicu, pcele ga uklone. 

Prilikom parenja matice s trutom ne zbiva se istovremeno i oplodnja 
jajeta. To se dogada tek kasnije. Muske spolne stanice, koje su trutovi 
ubacili prilikom parenja u spolni organ matice, najprije su smjestene 
u oba jajovoda koji su radi toga znatno prosireni. Iz jajovoda ulaze 
muske spolne stanice u sjemensku kesicu, vjerojatno vlastitim giba- 
njem, dok je potpuno ne ispune. U sjemenskoj kesici muske spolne 
stanice ostaju zive citava maticina zivota. Sjemenska kesica moze pri- 
miti do 7 milijuna muskih spolnih stanica. Sjemenska kesica mlade 
nesparene matice puna je tekucine. Muske spolne stanice, ulazeci u 
sjemensku kesicu, istiskuju polako tekucinu dok se kesica posve ne 
ispuni. Katkad zaostane na ulazu malo te tekucine, pa zbog toga mogu 
prva jaja ostati neoplodena. 

Matica pocinje nositi jaja nekoliko dana posto je izvrsila parenje. 
Osjemenjena matica ostaje u kosnici, i iz nje, u pravilu, ne izlazi. 
Osjemenjena matica napusta kosnicu kad se pcelinja zajednica roji i 
odlazi s rojem prvencem. Osjemenjena matica troma je i polagano se 
krece po sacu. 

Matica koje se nije uspjela pariti s trutom. pocinje takoder iza kojih 
6 do 8 tjedana nositi jaja. No ta su jaja neoplodena i iz njih se razvi- 
jaju trutovi. Takva matica nema za uzgoj nikakve vrijednosti, i uko- 
liko je pcelar ne ukloni, pcelinja zajednica mora propasti. 

Matica se ne moze pariti s trutom u zatvorenu prostoru ni u kos- 
nici. Matica se moze osjemeniti na umjetan nacin lustrcavarvjem muskih 
spolnih stanica pomocu posebne spravice u spolni organ matice. No 
taj nacin osjemenjivanja ima znacenje za naucna istrazivanja, dok u 
pcelarskoj praksi nije, barem zasad, nasao primjenu. 

Stvaranje jaja u jajniku. Posto se matica u nekoliko navrata parila 
s trutovima i primila dovoljnu kolicinu muskih spolnih stanica, po- 
cinju se u njenim jajnicima stvarati jaja. Pored jajnih stanica ovdje 
se stvaraju i hranidbene stanice kojih je broj znatno veci od broja 
jajnih stanica. Hranidbene se stanice smanjuju jer hranjiva tvar iz 
njih prelazi osmatskim putem u jajnu stanicu koja sve vise raste. 
Cijela pretvorba jajne stanice u jaje zbiva se u jajnim cjevcicama 
jajnika, tako da zrelo jaje napusta jajnik i prelazi u jajovod. Ta proiz- 
vodnja jaja vrsi se savrsenim redom, tako da je jaje uvijek spremno, a 
nikad ne dolazi ni do nagomilavanja jaja ni do zacepljenja odvodnih 
organa. 



59 



Za vrijeme svoje najvece djelatnosti, uz povoljne pasne i uzgajacke 
prilike, moze dobra matica snijeti na dan i oko dvije do tri tisuce jaja. 
Uzmemo li u obzir cinjenicu da tezina navedenog broja jaja snesenih 
u jednom danu dosize i dvostruku tezinu same matice, dobivamo jasnu 
sliku o velikoj funkciji jajnika. Stoga nije nikakvo cudo sto matica u 
kosnici ne vrsi nikakvu drugu sluzbu do nosenja jaja, i da i samu 
hranu (i to visoko vrijednu i lako probavljivu mlijec) prima u kratkim 
vremenskim razmacima izravno iz usta u usta od pcela hraniteljica 
koje ju stalno prate i okruzuju. 

Proizvodnja jaja u jajniku traje prakticki citav zivot matice. Maticu, 
koja bilo s kojeg razloga prestaje nositi jaja, pcele u pravilu zamje- 
njuju novom. Proizvodnja jaja najjaca je prve dvije godine zivota ma- 
tice, a iza toga opada. Stoga se preporucuje da se matica svake druge 
godine zamjenjuje novom. 

Nosenje jaja zavisno je i o raznim faktorima koji su djelomice u 
samoj matici (dob, rasa, zdravlje), a djelomice izvan nje. Tu dolazi u 
obzir stanje pcelinje zajednice (brojna jakost, bolest), kosnica (velicina 
kosnice i okvira) temperatura u kosnici, a i neki drugi faktori izvan 
kosnice (klima, pasa, hrana). 

Oplodnja jajeta i odredivanje spola. Pogledamo li zalezeno pcelinje 
sace, vidimo da se, u pravilu, iz jajeta koje je matica snijela u vecu 
trutovsku stanicu razvije trut, a da se iz jajeta koje je snijela u manju 
radilicku stanicu razvije radilica. U normalnoj zdravoj pcelinjoj zajed- 
nici, sa zdravom sparenom maticom, to se zbiva s velikom pravilnoscu. 
Prema tome, spol pcela vec je unaprijed odreden. Ta je cinjenica u 
proslosti uvelike zanimala istrazivace na podrucju prirodnih znanosti. 
Vec su davno ucinjena neka zapazanja koja su nesto pridanijela rje- 
senju toga pitanja. No tek je Dzierzon (g. 1845) iznio teoriju o djevi- 
canskom radanju (partenogenezi), naime, da se muski clanovi -trutovi 
razvijaju iz neoplodenih jaja. Iz oplodenih jaja razvijaju se zenski 
clanovi, radilice i matice. 

Svako jaje iz kojeg ce se razviti zenski clan biva na prolazu kroz 
neparni jajovod oplodeno muskom spolnom stanicom koja je istisnuta 
iz sjemenske kesice. Jaje iz kojeg ce se razviti trut ostaje neoplodeno. 
Postavlja se pitanje kako se to zapravo zbiva da matica u trutovske 
stanice nese neoplodena jaja, a u radilicke oplodena. O tome je vec 
mnogo pisano i izneseno je vise teorija. Na temelju svega sto danas 
o tome znamo mozemo reci da to pitanje jos nije rijeseno. Neki struc- 
njaci zastupaju tzv. teoriju pritiska. Kad naime matica stavi svoj zadak 
u uzu radilicku stanicu, tad njezine postrane stijenke izvrse stanovit 
pritisak na zadak matice. Taj se pritisak vjerojatno odrazuje reflek- 
tornim putem na spolni organ, pa se iz sjemenske kesice istisne muska 
spolna stanica koja oplodi jaje. Rub otvora maticnjaka takoder je suzen 
neposredno prije negoli ga matica zaleze, i on odgovara priblizno sirini 
otvora radilicke stanice. Trutovske stanice su sire, pa taj pritisak izo- 
staje, i muske spolne stanice ne budu istisnute iz sjemenske kesice. 
Postoji i tzv. teorija napetosti. Prilikom nosenja jaja matica se svojim 
nozicama prihvati za stijenke stanice, a to u njoj izaziva odredeni 



60 



osjecaj napetosti. Taj osjecaj napetosti kod uzih radilickih stanica 
pobuduje istiskivanje muskih spolnih stanica iz sjemenske kesice, dok 
osjecaj napetosti kod sirih trutovskih stanica iskljucuje iz funkcije 
sjemensku kesicu. 

No ovim teorijama ne mogu se objasniti sve pojave koje se s time 
u vezi javljaju u pcelinjoj zajednici. Tako npr. znamo da matica u 
nasim krajevima, od mjeseca veljace pa prosjecno do mjeseca travnja, 
nosi obicno samo oplodena jaja, a tek iza toga u vrijeme jakog razvoja 
zajednice i u vrijeme priprema za rojenje nosi obilno i neoplodena 
jaja. Nosenje neoplodenih jaja krajem ljeta opet se naglo smanjuje. 
Veoma je vjerojatno da odlucnu ulogu ima i prirodeni nagon. 

Kao i u drugih zivotinja, i u pcela se mogu javiti jedinice koje na 
svojem tijelu imaju muske i zenske oznake. Dosad je u peela zapazen 
samo mali broj takvih slucajeva. Ta pomijesanost muskih i zenskih 
oznaka moze kod pcela biti izrazena u raznim oblicima. Tako npr. ima 
slucajeva da jedna strana pcele ima oblik truta a druga strana oblik 
radilice. Najvjerojatnijim smatra se Boverijevo tumacenje nastanka 
ove pojave. Kad naime muska spolna stanica prilikom oplodnje prodre 
u jaje, ona moze iz jos nedovoljno objasnjenih razloga zastati, i ne 
spaja se odmah s jezgrom jajeta. Jezgra jajeta pocinje se u medu- 
vremenu dijeliti. Tad muska spolna stanica opet krene i spoji se s 
jednom od diobenih jezgara jajeta. Daljnjim razmnazanjem ove jezgre 
nastaje zenski dio tijela, a daljnjim razmnazanjem jezgre koja se nije 
spojila s muskom spolnom stanicom nastaje muski dio tijela. 

Specificnosti odredivanja spola u pcela dolaze do izrazaja i pri na- 
sljedivanju svojstava. Kako se trut razvija iz neoplodenog jajeta, to 
on nasljeduje samo svojstva matice, a jezgre njegovih stanica imaju 
samo polovicni broj kromosoma (nosioca nasljednih svojstava), tj. 16. 
Radilice i matice koje se razvijaju iz aplodenog jajeta imaju potpuni 
broj kromosoma, tj. 32, i nasljeduju svojstva matice i truta. 

Rad na umjetnom odabiranju (selekciji) pcela u svrhu poboljsanja 
svojstava pcelinjih zajednica veoma je tezak. Na pcelinju zajednicu, 
pored nasljednih, utjecu i razni drugi faktori. Zatim matica se pari s 
vecim brojem trutova koji mogu potjecati iz raznih pcelinjih zajednica 
pa biti i razlicitih rasa. Prema tome mogu zenski clanovi jedne zajed- 
nice, radilice i u njoj proizvedene matice, imati i razlicita svojstva. 
Rad na umjetnom odabiranju moze se najbolje provoditi na posebnim 
stanicama s umjetno osjemenjenim maticama. 

Prema novijim istrazivanjima mogu se u uzgoju u srodstvu i iz 
oplodenih jaja u radilickim stanicama razviti trutovske licinke. Te 
licinke obicno se ne razvijaju u trutove jer ih pcele prije isisu i pojedu. 
Posve iznimno mogu se i iz neoplodenih jaja razviti zenski clanovi, 
radilice i matice. 

Nosenje jaja. Matica redovito pocinje nositi jaja 2 do 4 dana posto se 
parila s trutovima. Ona nosi jaja samo u pravilno gradene i ciste sta- 
nice. Te stanice prije toga ociste posve mlade pcele radilice. Matica u 
pravilu snese u svaku stanicu samo po jedno jaje. Tek u iznimnim 
prilikama, kada dobra mlada matica nema na raspolaganju dovoljnu 



61 



povrsinu saca za nosenje, moze u pojedine stanice staviti i po vise 
jaja, a moze ih ostavljati i izvan stanica. Prije negoli snese jaje, matica 
stavlja glavu u stanicu. Cim izvuce glavu iz stanice, stavi u nju svoj 
zadak, podigavsi krila i uprijevsi se nozicama o rubove susjednih 
stanica. Tom prilikom ispruzi zalac i snese jaje na dno stanice. Iza 
toga matica izvuce zadak i odmah nastavlja nositi jaja u susjedne 
stanice. Sam akt nosenja traje 9 do 12 sekundi. Poslije podne matica 
obicno snese vise jaja negoli ujutro i navecer. 

Matica pocinje nositi jaja na koncu zime unutar pcelinjeg klupka u 
sredini saca, pa onda u krugovima siri zalezenu povrsinu. Matica pro- 
siruje leglo i na susjedne satine, i to tako da je zalezena povrsina to 
manja sto je udaljenija od sredisnje zalezene satine. Ako prostor do- 
pusta, poprima zalezena povrsina na jednoj satini oblik kruga, a cjelo- 
kupni zalezeni prostor na svim satinama oblik kugle. Ako je sace do- 
voljno veliko, moze promjer kruga zalezene povrsine doseci i oko 35 
cm, pa i vise. Uvijek su obje strane saca priblizno jednako zalezene. 
Pri nosenju jaja nailazimo na razmjerno veliku pravilnost, i matica 
preskace samo one stanice koje su nepravilno gradene ili nisu ociscene. 
Nepravilnosti u rasporedu legla odaju nam sumnju da je bolesna ma- 
tica ili leglo. Matica odlaze jaja na onom dijelu saca koji je blize letu. 
Oko legla i u dijelove saca udaljenije od leta pcele spremaju pelud 
i med. Razmjestaj legla, peluda i meda ovisi o velicini kosnice, o veli- 
cini i obliku okvira, a i o nekim vanjskim faktorima (pasa, klima, sun- 
cane zrake, toplina susjedne kosnice). 

Na nosenje jaja u toku godine utjecu klimatske i pasne prilike. 
Kad nema vise pase i kad se temperatura spusti tako nisko da se pcele 
skupljaju u klupko, matica obustavlja nosenje jaja. Taj period zimo- 
vanja traje u raznim krajevima raznoliko dugo. Postoje krajevi s top- 
lijom klimom u kojima matica uopce ne prestaje s nosenjem jaja. U 
vecini nasih krajeva matica prestane nositi jaja oko kraja rujna, a 
pocinje ponovo u toku veljace. Na koncu zime matica pocinje nositi 
jaja jos u vrijeme kad su pcele stisnute u klupko. U pocetku je broj 
jaja koja matica snese malen (stotine), kasnije taj broj polako 
raste, a nastupom toplih dana i procvatom bilja naglo se povecava. U 
dobre matice u povoljnim pasnim prilikama taj se broj u kasnom pro- 
ljecu (svibanj, lipanj) krece i oko 2000 na dan (a i vise). Iza toga matica 
polako smanjuje nosenje jaja, a na koncu jeseni potpuno ga obustavi. 
Matica snese u jednoj godini oko 200.000 jaja, a u povoljnim prilikama 
i vise. Na nosivost matice utjece brojna jakost pcelinje zajednice, 
pcelinja pasa i kolicina hrane u kosnici. Nosivost matice mozemo i 
umjetno poticati visekratnim prihranjivanjem pcelinje zajednice malim. 
kolicinama medne ili secerne otopine, a i malim kolicinama nekih 
podrazajnih sredstava (antibiotici, vitamini, neki minerali). To se u 
prakticnom pcelarstvu obicno cini prije glavne pase, i u ranu jesen. 
prije uzimljenja pcela. 



62 



Zivot i razvoj pcelinje zajednice 



PCELINJELEGLO 



Razvoj u jajetu. Kad matica snese jaje, ono stoji gotovo okomito 
na dnu stanice. Drugog dana jaje stoji nesto koso, a treceg dana 
polegne na dno stanice. Jaje ima oblik duguljastog, malo zavijenog 
valjka kome je gornji i donji rub malo zaobljen. Gornji dio jajeta 
neznatno je deblji od donjeg, i na njegovu se kraju nalazi otvor koji 
sluzi za ulazak muske spolne stanice. Boja jajeta prozirno je bijela. 
Jaje je dugacko 1,3 do 1,5 mm, a siroko oko */i mm, pa se moze vidjeti 
i prostim okom. 



SI. 43. Jaja na dnu radili£ke 
stanice 



ml: ** 

li 

I j |(%4:. 






- * — - " 

■ 


Xft&vSBBtt^aKn 


■" 



Na pogodnoj temperaturi od 34 do 35°C, koju pcele stalno podrza- 
vaju u gnijezdu, pocinje razvoj u jajetu, i to bez obzira na to je li 
oplodeno ili nije. Zametna stanica lezi u gornjem sirem dijelu jajeta, 
a sav ostali dio ispunjen je zumanjkom. Diobom zametne stanice stva- 
raju se nove stanice, a iz njih tri zametna lista iz kojih se razvijaju 
pojedini organi. Ove promjene koje se zbivaju u jajetu mogu se 
izvana primijetiti vec iza dva dana. Cijela unutrasnjost jajeta nesto 
se skratila, tako da na oba kraja nastaje prazan prostor. Kroz vanjsku 
kozicu mogu se pod povecalom jasno vidjeti glava i segmenti nastalog 
embrija. Potpuni razvoj embrija u jajetu traje malo duze od tri dana. 
Tad se opna jajeta raspusti i iz njega izade licinka. 

Kad je temperatura niza od 34 do 35°C, razvoj embrija u jajetu se 
usporava ili se prekida. Sto je jaje starije, to na nj stetnije djeluje 



63 



pad temperature. Dogada se, iako rijetko, da embrio u jajetu ugine. 
Jedan je od nzroka toj pojavi susenje opne jajeta koju licinka ne moze 
probiti. Opna se osusi kad je radilice ne vlaze u dovoljnoj mjeri mlijeci 
(mali broj radilica). Uzrok za ugibanje embrija u jajetu moze biti i 
nasljedne naravi. 

Dalji razvoj legla. U daljem razvoju imamo tri stadija: savijenu 
licinku, ispruzenu licinku (nimfu) i kukuljicu. Taj razvoj traje u tri 
clana pcelinje zajednice razlicito dugo. Ovdje prikazujemo prosjecne 
vremenske razmake (u danima) toga razvoja koji mogu prema prili- 
kama nesto i varirati: 







matica 


radilica 


trut 


jaje 

savijena 

ispruiena 

kukuljiea 

ukupno 


liCinka 
licinka 


3 

5—6 

2 

6 

16—17 


3 

6—7 
3^-3 

a 

21 


3 

7—9 
4^-6 

10—14 
25—32 



Savijena licinka. Kad mlada licinka izade iz jajeta, lezi na dnu 
stanice u obliku sitnoga savijenog crvica. Netom izlezena licinka duga 
je oko 1,5 mm, a teska je oko 0,3 mg. Cim izide iz jajeta, potrebna joj 
je hrana. Prvih dana mlade pcele radilice (prosjecno u dabi od 8 do 
12 dana) hrane licinke mlijeci koju stvaraju u mlijecnim zlijezdama 
glave. Mlijec stavljaju pcele na dno stanice u vecoj kolicini i mlada 




SL 44. Organi li- 
CLnke; PC prednje 
crijevo, SC srednje 
crijevo, ZC zadnje 
crijevo, P% prelac- 
ne ilijezde, MS 
Malpighijeve ejev- 
Cice, S srce, T spol- 
ni organi, 20 iiv- 
dani cvoreidi 



licinka gotovo pliva u toj hrani. Narocito mnogo mlijeci nalazimo u 
maticnjaku. Od treceg dana dalje radilicka licinka dobiva pored mli- 
jeci u sve vecim kolicinama pelud i med. 

Pcele radilice donose licinci hranu neprekidno cijelog dana. Tvrdi 
se da radilicka licinka primi prvih sest dana, dok je stanica u kojoj 



64 



lezi jos nepoklopljena, oko 8.000 posjeta pcela radilica. Nije stoga 
nikakvo cudo da licinke veoma brzo rastu. Iza pet dana savijena radi- 
licka licinka ispunja cijelo dno stanice. Zbog veoma naglog rasta ta 
licinka mijenja 4 puta svoju neelasticnu hitinsku kozicu. Prvih sest 
dana, dok obilno prima hranu, stvara radilicka licinka u sebi velike 
kolicine rezervnih hranjivih tvari, tako da se cijeli dalji razvoj u po- 
klopljenoj stanici vrsi bez primanja hrane. 

Grada savijene licinke razmjerno je jednostavna. Kozu licinke cine 
kolutici bjelkaste boje i sedefasta sjaja. Srednje crijevo zaprema naj- 
veci dio njezina tijela. Prednje crijevo, iz kojega se kasnije razviju 
usta, zdrijelo, jednjak i medni mjehur, posve je maleno i smjesteno u 
glavi licinke. Tanko i zadnje crijevo takoder su veoma slabo razvijeni. 
Dobro su razvijene dvije grane Malpighijevih cjevcica (mokracnih 
kanala), koji ulaze u probavnu cijev na pocetku tankog crijeva. Sred- 
nje crijevo savijene licinke nije prolazno, vec je na kraju zatvoreno, 
pa se u njemu nakupljaju izmetine. U prva tri dana, dok se licinka 
hrani mlijeci, nema u crijevu bakterija. Tek poslije treceg dana, kad 
licinka pocinje primati pelud i med, javljaju se u njezinu crijevu 
bakterije, kojih se broj u dalja tri dana povecava. Licinka ima srce, 
sustav dusnika, osnove spolnih organa i dobro razvijen zivcani sustav. 
Zlijezda koja izlucuje tekucinu za predivo sastoji se od dviju dugih 
cijevi koje se protezu duz unutrasnjeg zavoja crijeva od 10. kolutica 
do glave, gdje se zavrsavaju zajednickim izlaznim kanalom. Licinke se 
u hrani u kojoj leze podjednako krecu u krugu, sto se prostim okom 
ne moze zamijetiti. 

Razvoj maticine licinke. Matica i radilice nastaju od oplodenog ja- 
jeta. Da li ce se razviti matica ili radilica, to zavisi o njezi i hrani 
licinke. Hrani li se ona i poslije treceg dana samo mlijeci, iz nje ce se 
razviti matica, a hrani li se od treceg dana dalje i peludom i medom, 
tad ce se razviti radilica. Smatra se da su razlika u hrani i velicina 
stanice glavni razlog toj pojavi. Kao sto je poznato, matica se od radi- 
lice ne razlikuje samo u velicini, vec i u gradi tijela, iako su obje 
nastale od jednake osnove. U radilicke licinke ta se determinacija 
zbiva izmedu treceg i cetvrtog dana, a u maticine licinke vec izmedu 
drugog i treceg dana. Prema tome iz svake se radilicke licinke koja je 
mlada od tri dana moze uzgojiti matica. Ta je cinjenica veoma vazna 
za ocuvanje pcelinje zajednice. Kad u zajednici s bilo kojeg razloga 
ugine matica, mogu pcele iz svake radilicke licinke, mlade od tri dana, 
uz pregradnju stanice i uz ishranu mlijeci, uzgojiti novu maticu. Ta se 
cinjenica iskoriscuje u umjetnom uzgoju matica u naprednom pce- 
larstvu. 

Ispruzena licinka. Kad je savijena licinka toliko narasla da potpuno 
ispunja dno stanice, pocinje se pruzati po duljini stanice, i to glavom 
prema otvoru. To se zbiva s maticnom licinkom u dobi od 5 dana, s 
radilickom u dobi od 6 do 7 dana, a s trutovskom u dobi od 7 do 9 
dana. Kad se licinka ispruzi, prestaje primati hranu. U to se vrijeme 
spoji srednje i zadnje crijevo, pa licinka izbaci na dno stanice svu 
kolicinu izmetina koja se u crijevu nakupila. Na straznjem kraju 



5 Pcelarstvo 



65 



licinke mozemo u to vrijeme vidjeti nakupinu zuckastih izmetina. Ma- 
ticina licinka izbacuje samo malu kolicinu izmetina jer je cijelo vri- 
jeme dobivala samo mlijec. 

Cim se licinka pocinje pruzati, radilice pokrivaju njezinu stanicu 
prozracnim poklopcem. Taj je poklopac sastavljen od sitnih komadica 
voska koji pcele uzimaju sa saca. Stoga je i boja poklopca uvijek 
jednaka boji saca onog podrucja. Poklopci na stanicama s radilickim 
leglom lagano su izboceni, dok su poklopci na stanicama s trutovskim 
leglom izboceni znatno jace. Povrsina je poklopca hrapava. Kad se 
licinka ispruzi, pocinje se zapredati. U prelackim zlijezdama stvara 
se zuckasta tekucina koja se nakon izlaska iz usta pretvara u rastez- 
ljive niti; njima licinka, uz posebne kretnje, oblaze cijelu unutrasnju 
stijenku stanice i stvara cahuricu. Cahurica radilice i truta prilijeze 
cvrsto uz stijenku stanice, dok cahurica u maticnjaku ne prilijeze 




SL 45. Xspruzena licinka radilice, prelazni oblik, kukuljica 
(Leuenberger) 

cvrsto uz poklopac, vec medu njima ostaje mali meduprostor. Posto 
pcela izade iz stanice, zaostaje u njoj cahurica, pa stijenke stanica 
zalezenih vise puta postaju sve deblje. Izmetine koje je licinka izba- 
cila prije stvaranja cahurice ostaju s njezine vanjske strane. 

U zatvorenoj stanici unutar cahurice ispruzi se licinka potpuno, i to 
radilicka i trutovska lezeci na ledima, dok se maticina licinka, s obzi- 
rom na polozaj maticnjaka, smjesti glavom. dolje. Sad se u njezinu 
tijelu zbivaju znacajne promjene. Tijelo se pocinje dijeliti na glavu, 
prsa i zadak (preobrazba), a i drugi organi poprimaju oblik organa u 
odrasle pcele. Licinka prelazi u stanje kuknljice. Sve se te promjene 
zbivaju pod hitinskom kozicom. Nakon toga hitinska kozica pukne 
(5. presvlacenje) i svuce se prema straznjem kraju tijela. To pretva- 
ranje licinke u kukuljicu ide veoma brzo, tako da rijetko mozemo 
naici na prijelazni stadij. 

Kukuljica. Mlada kukuljica ima vec sve temeljne oblike pcele. U 
pocetku je posve bijele boje, a kasnije pojedini dijelovi poprimaju 



66 



tamniju boju. Krila rastu ispod hitinske kozice i fino su naborana, a 
tek po zavrsetku razvoja, kad kozica pukne (6. presvlacenje), ispruze 
se i dobiju svoj obican oblik. Kukuljica koja je cijelo vrijeme razvoja 
mirovala pocinje se micati. To je, zapravo, sad vec mlada pcela, koja 
progrize poklopac (radilica u sredini, matica i trut na rubu) i izade 
iz stanice. Razvojni stadij kukuljice traje u matice 6 dana, u radilice 
9 dana, a u truta 10—14 dana. 




SI. 46, Ideal izirani shematski prikaz rasporeda legla i hrane u 

kosnici; PL poklopljeno leglo, OL nepoklopljeno leglo, j jaja, P 

pelud, OM otvoreni med, PM poklopljeni med, L leto kosnice 

Plodiste kosnice. Plodiste je dio kasnice u kojem se razvija leglo. 
Njegov prostor mora biti tolik da se u njemu u danim prilikama 
leglo moze maksimalno razviti. Pri odredivanju velicine plodista 
moramo uzeti u obzir prostor potreban za leglo i prostor potreban za 
smjestaj hrane. Za leglo je potrebno u povoljnom slucaju oko 52—63 
tisuca stanica, a to je povrsina saca od 65 do 80 dm 2 . Pavrh prostora 
za leglo potreban je u plodistu i prostor za pelud i med koji je leglu 
potreban za hranu u aktivnom razdoblju; pored toga potrebno je i 
mjesto za med oko zimskog klupka u zimi. Jake zajednice s plodnom 
maticom trebaju plodiste s povrsinom saca od 120—140 dm 2 (racuna- 
juci povrsinu saca s obje strane). 



POREMETNJE U PCELINJOJ ZAJEDNICI U VEZI S MATICOM 



Matica trutovnjaca. Poznato je da zdrava osjemenjena matica nosi 
dvije vrste jaja: oplodena, iz kojih se razvijaju zenski clanovi, i ne- 
oplodena, iz kojih se razvijaju muski clanovi. Moze se dogoditi da 
matica nosi samo neoplodena jaja koja polaze i u radilicke stanice. 
To se dogada ako je mlada matica ostala neosjemenjena ili ako je 
staroj matici ponestalo muskih spolnih stanica u sjemenskoj kesici, 



67 



bilo da ih je vec sve potrosila, bilo da su uginule. Ako se takvoj pce- 
linjoj zajednici ne zamijeni matica, ona mora propasti. 

Tiha izmjena matice. Kada matica ostari i prestane nositi jaja, i kad 
nenadano ugine, pcelinja zajednica obicno sama uzgoji novu maticu. 
Zajednica brzo osjeti da neraa matice. Matica na povrsini svoga tijela 
izlucuje hormon, tzv. maticnu supstancu, fcoju radilice raznose i koja 
sprecava gradnju maticnjaka. Kad matica nestane, pcele pregraduju 
u maticnjake nekoliko stanica u kojima se nalaze radilicka jaja ili 
mlade licinke, koje dalje hrane samo mlijeci. Ti se maticnjaci nalaze 
porazmjesteni na samoj plohi saca. Prva izlezena matica preuzme 
funkciju u kosnici, a ostale pcele ubiju. 

Bezmaticnost i lazne matice. U nekim slucajevima, kad nestane stara 
matica, pcele ne uspiju uzgojiti novu. Razlozi za to nisu uvijek poznati. 
Tada pcele postaju nemirne, ulaze i izlaze iz kosnice kao da nesto 
traze, a cuje se i njihovo pojacano zujanje. U pocetku bezmaticnosti 
moze se pcelinjoj zajednici dodati nova mlada i osjemenjena matica ili 
sace s mladim radilickim licinkama, od kojih ce pcele uzgojiti novu 
maticu. No potonji pokusaj ne uspije uvijek. Ostane li pcelinja zajed- 
nica dulje vremena bez matice, pojavljuju se lazne matice. To su mlade 
radilice kojima pocinju bujati jajnici. Naime, u pcelinjoj zajednici u 
kojoj dulje nema matice nestaje i mladih licinki, pa mlade radilice 
ostaju bez posla. Zbog suviska energije pocinju u njima bujati jajnici, 
pa one i snesu mali broj jaja. Ta jaja nose bez odredenog reda, katkad 
i po vise njih u jednu stanicu, a polazu ih i na njene postrane stijene. 
Ta su jaja neoplodena, i iz tog legla, koje narod zove »rdav crv« razvi- 
jaju se samo trutovi (narod ih zove »divlja pcela«). Takva zajednica 
mora propasti. 



RAZMNOZAVANJE PCELINJIH ZAJEDNICA 



Opcenito o rojenju. Pcelinje zajednice razmnozavaju se tako da se 
podijele u dva dijela. Pri torn jedan dio pcela s matioom odlazi da 
potrazi novi stan, a drugi dio pcela s novom maticom ostaje u starom 
stanu. To se naziva rojenjem. 

U dugom razvojnom razdoblju zbila se u socijalnom zivotu pcela 
dalekosezna specijalizacija clanova, i to poglavito u spolnoj funkciji. 
Pojedini zenski clanovi postali su nesposobni za razmnozavanje, pa 
je razmnozavanje vrste postalo pitanje pcelinje zajednice kao cjeline. 
Smatra se vjerojatnim da rojenje potjece od nekadasnjeg nagona za 
seljenjem, sto susrecemo jos i danas u nekih vrsta socijalnih opnokri- 
laca. Razne rase pcele medarice imaju rojenje raznoliko razvijeno. 
Npr. kranjska rasa jace naginje rojenju. Rojenje je nasljedna osobina 
pcelinjih zajednica, ali jos ni do danas nije potpuno ustaljena. 

Pcelinja zajednica koja se roji nalazi se u posebnom flzioloskom sta- 
nju, uzrokovanom i faktorima unutar same zajednice i faktorima izvan 



68 



nje. Rojenje se zbiva na vrhuncu razvoja pojedine pcelinje zajednice 
kad u njoj nastaje suvisak energije. To narocito stanje nastupa poste- 
peno. U proljecu matica nosi sve veci broj jaja, a time se povecava sve 
vise i broj mladih pcela. S vremenom sve veci broj mladih pcela 
postaje suvisan. Kako se intenzivno hrane peludom, to se u njima 
nakuplja veca kolicina rezervnih hranjivih tvari. Takvo stanje uzro- 
kuje bujanje jajnika mladih radilica, pa one dodu u tzv. rojidbeno 
stanje. U to vrijeme nalazimo u takvoj zajednici oko 40 do 60°/o radi- 
lica s razvijenim jajnicima. U posebno stanje dode i stanoviti broj 
sabiracica a i sama matica. Nastanku toga stanja pogoduju malene 
kosnice, dobra nosivost matice i jaka peludna pasa uz istodobnu slabiju 
nektamu pasu. 

Pripreme za rojenje. Pcele se roje u toplo godisnje doba u vrijeme 
bujnog procvata prirode. U nasim se krajevima to zbiva redovito u 
proljecu, ali uz povoljne vremenske i pasne prilike mogu se pcelinje 
zajednice rojiti i kasnije. Za prvi cin u vezi s rojenjem moze se sma- 
trati razvoj trutovskog legla koje susrecemo vec na koncu ozujka. Kad 
pcele dodu u pravo rojidbeno stanje, pocinju na krajevima saca izvla- 
citi maticnjake kojih moze u jednoj pcelinjoj zajednici biti oko 10 
do 20. Matica ne zaleze odmah sve maticnjake, vec to cini postepeno 
kojih desetak dana. Krace vrijeme prije nego matica zanese matic- 
njake, ona nosi povecani broj jaja, pa se leze i povecani broj mladih 
pcela. Pcelinja zajednica brojcano naglo ojaca, pa se moze podijeliti 
u dva dijela. 

U pcelinjoj zajednici koja se nalazi u rojidbenom stanju pcele se 
drukcije vladaju no obicno. Sa sve jacim razvojem rojidbenog raspolo- 
zenja pcele pratilice dodaju sve manje i rjede hranu matici. Kad 
matica vise ne dobiva mlijec, pocinje sama uzimati med. Zbog te 
slabije hrane matica nosi sve manje jaja, dok konacno s tim poslom 
sasvim ne prekine. Nosivost matice naglo opada otkad su maticnjaci 
zaneseni. Matica postaje vitkija i laksa, sto joj omogucuje da lako 
poleti s rojem. Uzimanjem meda povecava se postotak secera u krvi 
matice, a to je potrebno za dobar rad misica za letenje. Nagao pad 
nosivosti matice pred izlaskom roja dovodi naglo do velikog broja 
besposlenih pcela, jer nestaje nepoklopljenog legla koje su dosad hra- 
nile. Tim pcelama bujaju jajnici, i one se pocinju i drukcije vladati. 
Skupljaju se u skupinama i vise na slobodnim mjestima u kosnici, a 
i pred letom. Mirnije su i slabije se hrane. Vec oko tri tjedna prije 
izlaska roja pcele slabije grade sace, a prestaju sasvim s tim poslom 
kad se pocinju razvijati nove matice u maticnjacima. 

Tok rojenja. Kojih 7 do 8 dana prije negoli se izleze prva mlada 
matica pcele se pripremaju za rojenje. One postaju nemirne, i tree 
tamo-amo po kosnici i pred letom. Pcele koje ce izaci s rojem nasisu 
se meda, pa su opskrbljene hranom za vise dana. Zbog te vece kolicine 
meda u mednom mjehuru pcele su u roju teze no obicno, te ih na 
1 kg dolazi oko 8.000 (inace oko 10.000). Oko podnevnih sati za lijepa 
vremena roj konacno napusti kosnicu. Pcele pocinju naglo navirati 
kroz leto i dizu se u divljem metezu u zrak. Tek kad je oko polovina 



69 



roja izasla, izade i stara matica te mu se prikljuci. Tom prilikom 
napusti kosnicu blizu polovina broja pcela svake dobi, kojih 15.000 do 
25.000 (tezine oko 2 do 3 kg). Roju se prikljuci i po koja stotina trutova. 
To je prvi roj (prvak, prvenac). 

Pcele u roju pocinju se skupljati na prikladnom mjestu (najcesce na 
grani drveta) u blizini pcelinjaka. Roj prvenac obicno ne leti daleko 
jer ima staru maticu. Prve pocinju sjedati pcele radilice, a tek kasnije 
njima se pridruzi matica. Pcele se medusobno zakvace nozicama, pa 
roj cesto visi na grani u obliku grozda. Roj na torn mjestu ne ostaje 
dugo, obicno nekoliko sati. To je vrijeme koje pcelar mora iskoristiti 
da strese roj i da ga spremi u novu kosnicu. Takav novi roj moze se 
bez bojazni metnuti na stari pcelinjak, pa i pokraj kosnice koja se 
rojila. Pcele iz roja ulazit ce samo u svoju kosnicu. Ako se roj pravo- 
vremeno ne skine, digne se i odleti u svoj novi prirodni stan koji su 
posebne pcele traziteljice pronasle u prirodi. Te pcele traziteljice po- 
sebnim plesom na povrsini roja oznacuju pribliznu udaljenost i smjer 
prema novom stanu. Roj tada odleti obicno dosta daleko. Ako pcele 
ne nadu pravovremeno prikladnu supljinu, roj u nuzdi pocinje graditi 
sace na otvorenu mjestu (npr. na grani drveta). Razumije se da takva 
pcelinja zajednica na otvorenu mora s vremenom propasti. Ako je 
stara matica ostecena, i kad ona ne moze poletjeti s rojem, roj se sam 
vrati u svoju kosnicu. 

U novome stanu pcele su u roju, sad vec u novoj zajednici, veoma 
aktivne. Radilice veoma marljivo grade sace, matica pocinje nositi jaja 
cim su prve stanice gotove, a radilice obilno hrane nove licinke. Ta 
velika radinost posve je razumljiva jer su pcele za vrijeme rojid- 
benog stanja nakupile u svojem tijelu velike kolicine rezervne hra- 
njive tvari, pa stoga nije ni cudo da u novom stanu raspolazu s velikim 
radnim mogucnostima. To nam ujedno i abjasnjava zasto je pocetna 
radinost prirodnog roja cesto jaca od radinosti umjetnog roja. Nova 
pcelinja zajednica u pocetku brojcano polagano opada. Prve mlade 
pcele izlegu se najranije iza 21. dana kako je roj smjesten u novi stan. 
Ta mlada zajednica ojaca tek iza duzeg vremena, i istom onda moze 
pristupiti sakupljanju rezervne hrane za zimu. Stoga se maleni i kasni 
rojevi obicno ne mogu do jeseni dobro razviti i opskrbiti hranom. 

U staroj zajednici iz koje je izasao prvi roj neprestano se legu nove 
pcele, jer je matica prije rojenja zalegla velik broj stanica. Konacno 
6 do 7 dana iza izlaska prvog roja dozri u maticnjaku prva mlada 
matica. Ukoliko broj tek izlezenih mladih pcela nije tako velik, i uko- 
liko prilike tome pogoduju, pcelinja se zajednica nece ponovo rojiti. 
U takvu slucaju nova matica ubija ostale neizlezene matice i maticine 
kukuljice u maticnjacima, a pcele otvaraju maticnjake i iznose ih 
napolje. Nova matica nakon parenja pocinje nositi jaja, i zajednica 
nastavlja redovit zivot. 

No u velikom broju slucajeva broj mladih pcela u kosnici brzo 
raste, kosnica se napuni, a zajednica osjeca potrebu za daljim roje- 
njem. U torn slucaju pcele ne razaraju maticnjake, vec ih brane da 
prva matica ne ubije ostale. Te matice ne napustaju maticnjake, vec 



70 



pruzaju rilce kroz njegovu stijenku, a radilice ih hrane. Tom prilikom 
cuje se i pjevanje matice. Slobodna matica proizvodi visok glas koji 
se cuje kao ti-ti-ti, a matice u maticnjacima odaju glas koji se cuje 
kao kva, kva, kva. Misli se da te glasove matice proizvode vibriranjem 
krila. Prva mlada matica krece se uzrujano po sacu. Oko 10 dana iza 
prvog roja izade iz kosnice i drugi roj s mladom nesparenom maticom. 
Ovaj drugi roj (drugak, drugenac) nije tako miran kao prvi, ne izlazi 
bas u odredeno doba dana, moze izletjeti i po losijem vremenu, a 
obicno odleti dosta daleko i smjesti se visoko. Ako je lose vrijeme 
sprecavalo izlazak roja, u kosnici dozre i druge mlade matice, pa se i 
one pridruzuju roju. Konacno u takvu roju ostane samo jedna matica, 
a ostale budu ubijene. U povoljnim prilikama, kad se izleze dovoljan 
broj mladih pcela, izlazi iz kosnice iza koja tri dana i treci roj (trecak, 
trecenac), a izuzetno i cetvrti. U torn roju nalazi se takoder mlada 
nesparena matica. Ti su rojevi obicno torojcano slabi, pa su nepozeljni 
u prakticnom pcelarstvu. U narocito povoljnim prilikama moze rani 
prvi roj jos iste godine dati novi roj koji se naziva parojak, a u 
veoma rijetkim prilikama moze jos i parojak dati novi roj koji narod 
zove bijela pcela. 

Rojenje je veoma zavisno i o vremenskim i pasnim prilikama. Nepo- 
voljne vremenske prilike, kada dulje potraju, mogu prekinuti tok ro- 
jenja u bilo kojoj njegovoj fazi. Jaka zaposlenost pcela radilica (grad- 
nja saca, ishrana legla, jaka nektarna pasa) moze sprijeciti rojenje. 



PCELE RADILICE 



Podjela rada. Pcele radilice jesu spolno nerazvijene zenke. One su 
najbrojniji clanovi pcelinje zajednice, pa ih u doba njezine najjace 
razvijenosti ima oko 50.000 do 80.000. Pcele radilice vrse sve poslove, 
koji su veoma raznoliki. U pcelinjoj zajednici postoji skladna podjela 
rada prema dobi pcele. S obzirom na prilike i vanjske utjecaje mogu 
pojedini radovi biti pomaknuti nesto naprijed ili natrag, a pcele mogu 
u istoj dobi vrsiti istovremeno i vise radova. Pcele jedne zajednice 
mozemo podijeliti u dvije skupine. Jednu skupinu cine mlade pcele 
(prosjecno u dobi do 3 tjedna), koje obavljaju radove u kosnici (kucne 
pcele), i cine oko dvije trecine broja sviju radilica. U drugu, manju 
skupinu, idu starije pcele koje vrse poslove izvan kosnice (letacice, 
sabiracice). Za vrijeme jake nektarne pase broj sabiracica povecava 
se na teret kucnih pcela. 

Kucne pcele. Mlada radilica, koja se potpuno razvila u svojoj stanici, 
progrize poklopac, skida s njega pojedine djelice i izlazi iz stanice. 
Izuzetno joj pri torn pomazu i starije pcele. Mlada je radilica vrlo 
dlakava i zbog toga svjetlije boje. Ona je slaba, polakose krece i ne 
moze letjeti. Prvi je posao koji mlada radilica obavlja ciscenje stanica. 
Taj posao obavljaju mlade pcele cistacice u dobi od 3, do 5. dana. 



71 



Jedan dio tih mladih pcela sjedi mirno na sacu i time grije leglo. Pcele 
u dobi od 5 do 12 dana hrane licinke (pcele hraniteljice). U prvom 
dijelu toga razdoblja (u dobi od 5 do 8 dana) radilice hrane peludom i 
medom starije licinke. U torn razdoblju mlade radilice hrane se vecim 
kolicinama peluda, pa se u njima razviju mlijecne zlijezde. Te radilice 
hrane posve mlade licinke mlijeci. Taj posao vrse obicno 8. do 12. dana 
zivota, a izuzetno i nekoliko dana dulje. Poslije toga vremena mlijecna 
zlijezda prestaje izlucivati mlijec. U narocitim prilikama, ako se pre- 
kida rad mladih pcela u dobi kada se njihove mlijecne zlijezde nalaze 
u funkciji, ostaju te zlijezde i dalje razvijene, pa u tim slucajevima 
mogu i starije pcele izlucivati mlijec (npr. iza rojenja, iza zimovanja). 
Za sve vrijeme dok pcele hrane licinke mlijeci one uzimaju velike 
kolicine peluda koji sadrzi visoko vrijedne hranjive sastojine: bjelan- 
cevine, ugljikohidrate, masti i vitamine. Stoga je za pravilan razvoj 
licinki, a time i pcelinje zajednice u cjelini, potrebna dobra peludna 
pasa, sto je od posebnog znacenja u ranom proljecu. Medu pcele te 
dobi idu i takozvane pcele pratilice (njih oko 12), koje neprestano 
okruzuju maticu i dodaju joj mlijec iz usta u usta. Pri kraju toga 
zivotnog razdoblja pocinju pojedine radilice vec izlijetati pred kos- 
nicu radi upoznavanja okolice. 

Poslije 12. dana zivota u radilica se pocinju naglo razvijati voskovne 
zlijezde koje ostaju razvijene prosjecno do 18. dana. U torn zivotnom 
razdoblju radilice obilno izlucuju vosak i marljivo grade sace. U izu- 
zetnim prilikama mogu radilice izlucivati vosak i graditi sace i u kas- 
nijoj dobi, i to narocito kad zbog prekida rada jos nisu imale prilike 
da izlucuju vosak. 

Mlade pcele mogu u dobi kad izlucuju mlijec i vosak cistiti kosnicu 
i spremati rezervnu hranu. Mlade radilice savjesno ciste kosnicu od 
svih otpadaka i izbacuju ih kroz leto ili odnose podalje od kosnice. 
Radilice te dobi docekuju u kosnici sabiracice koje donose nektar i 
primaju ga od njih s rilca na rilce i prenose u svom mednom mjehuru 
u stanice saca. Mladi (nezreli) med u sacu one prenose iz jedne stanice 
u drugu, dodaju mu pri tome sekrete svojih zlijezda i tako pridonose 
dozrijevanju meda. Mlade kucne pcele sudjeluju i u spremanju peluda. 
Pcele sabiracice, koje donose pelud, ostruzu svoje straznje nozice na 
rubovima stanica gdje zaostanu nakupine peluda. Kasnije taj pelud 
navlaze medom i vjerojatno ga radom svojih celjusti prognjece i gla- 
vom utiskuju u stanicu koju ispune do tri cetvrtine njezine visine. 
Povrsinu peluda prevuku tankim slojem meda. Takav natiskani pelud 
u stanici dobro je konzerviran i moze dulje vremena stajati a da se 
ne kvari. 

Oko 18. do 21. dana zivota radilice vrse strazarsku sluzbu na letu. 
Te pcele strazarice smjestene su oko leta i paze tko ulazi u kosnicu. 
One navaljuju na druge kukce koji bi zeljeli uci (npr. na ose, leptira 
mrtvacku glavu). Navaljuju i na covjeka kad se previse priblizi letu. 
Strazarice mirno propustaju u kosnicu pcele drugih kosnica kad se 
one vracaju s pase natovarene hranom i zabunom udu u tudu kosnicu. 
Medutim, veoma ostro navaljuju na pcele drugih kosnica kad ove zele 



72 



uci s namjerom da kradu med. To se cesce dogada potkraj ljeta kad 
ponestane pase, pa pcele jacih zajednica navaljuju na slabije. Takve 
pcele kradljivice veoma su uporne i danima navaljuju na druge kos- 
nice. Pred njihovim letom razvija se tada velika borba u kojoj pogine 
velik broj pcela. 

Pri kraju toga prvog razdoblja zivota mlade kucne pcele izlaze sve 
cesce iz kosnice i vrse kratke orijentacijske letove, da bi upoznale 
okolicu, 

Navedena razdioba rada kucnih pcela nije kruto vezana na spome- 
nute rokove, vec pojedina vrsta rada postepeno prelazi jedna u drugu, 
a prema potrebi mogu se pojedini rokovi rada skratiti ili produljiti. 

Snalazenje pcela u okolini. Pcele se postepeno upoznavaju s okoli- 
nom. Jos dok vrse poslove samo unutar kosnice, izlijecu povremeno 
pred nju radi orijentacije. Vidimo ih kako lete pred kosnicom s glavom 
okrenutom prema njoj. Kasnije ti krugovi leta bivaju sve veci, pcela 
se postepeno upozna s okolinom u vecoj udaljenosti, i dobro se vani 
snalazi. 

Pcele dobro upamte mjesto svoje kosnice i pri torn se ravnaju po 
raznim objektima u okolini. Maknemo li kosnicu s njezina mjesta samo 
za koji metar, pcele ce, vracajuci se s pase, neprestano dolijetati bas 
na ono mjesto gdje je kosnica prije stajala. Tek nakon duljeg vremena, 
ako je kosnica sasvim blizu, one je pronadu i udu u nju. Stoga se u 
aktivnom razdoblju ne smije kosnica micati sa svojeg mjesta na kratku 
udaljenost, a ne smije se mijenjati ni njihov redoslijed u smjestaju. 
Ako su kosnice posve blizu jedna uz drugu i ako su medusobno jed- 
nake, mogu pcele razmjerno cesto zalutati, pa na povratku s pase ne- 
ulaze u svoju kosnicu, vec u susjednu. Pcele druge kosnice primaju 
mirno takve zalutale pcele koje donose hranu. S higijenskog stajalista 
takvo zalijetanje pcela u tude kosnice nije pozeljno. Stoga je bolje- 
da kosnice nisu smjestene u pravilnom redu jedna uz drugu, vec je 
bolje da su nesto razmaknute, a ako je moguce, i nepravilno poredane. 

Pcela je, dakle, u velikoj mjeri tacno priviknuta na mjesto svoje 
kosnice. Na tu cinjenicu moramo misliti kad selimo pcelinje zajednice. 
Premjestimo li koju kosnicu na drugo mjesto unutar kruga pcelinjeg 
leta, pcele ce se, koje su orijentirane u ovoj okolici, vracati na mjesto 
na kojem je prije stajala kosnica. Tek ako pcele preselimo izvan toga 
kruga s kojim su one upoznate (prakticki na udaljenost vecu od 3 
km), one se moraju najprije upoznati s novom okolinom i vracat ce se- 
u svoju kosnicu na novome mjestu. 

Za snalazenje u prirodi pcelama veoma dobro sluzi i boja. One dobro 
razlikuju zutu, modru, bijelu i crnu boju, i to i na vece udaljenosti. 
Pcela po boji pronalazi cvjetove u prirodi, a po boji lako nade i svoju 
kosnicu. Veoma je dobro da su prednje strane kosnica, koje su pore- 
dane jedna uz drugu, abojene bojom, jer ce ih tako pcele lakse naci. 
Iskustvo je pokazalo da se pcele manje zalijecu u susjedne kosnice, 
ako su kosnice obojene, a i matica na povratku s parenja lakse pronade 
svoju kosnicu. 



73 



Pored boje sluzi pcelama za snalazenje i miris. Za pronalazenje kos- 
nice sluzi joj miris njezine zajednice. Na letu kosnice cesto se vide 
pcele koje, okrenute glavom prema letu, lepezaju krilima, s uzdignu- 
tim zalkom, uz ispupcenu i otvorenu mirisnu zlijezdu. To cine u veli- 
kom broju narocito onda kad je potrebno da posebno oznace svoju 
kosnicu (npr. u prvim proljetnim danima kad se orijentiraju u okolini, 
nadalje u roju koji je stavljen u novu kosnicu, i kad smo preselili 
kosnicu na drugo udaljenije mjesto). Pri sakupljanju nektara i peluda 
ima miris cvijeta vaznu ulogu. Iz daljine se pcela orijentira po boji, 
a iz blizine po mirisu. 

U jednolicnim krajevima, gdje nema objekata po kojima bi se mogle 
orijentirati, pcele pronalaze svoju kosnicu na taj nacin da upamte 
njezinu udaljenost od izvora hrane, a smjer leta odreduju prema 
smjeru suncanih zraka. Kad je nebo pokriveno oblacima, pcele se mogu 
orijentirati po ultraljubicastim zrakama koje djelomice prodiru i kroz 
oblake. 

U pronalazenju izvora hrane pcelama dobro sluzi i pamcenje vre- 
mena. Javlja li se neka pasa redovito u odredeno doba dana, pcele ce 
uvijek u velikom broju bas u to doba dolijetati na to mjesto. 

Rad pcela sabiracica. Poslije radova koje su pcele radilice vrsile u 
kosnici prelaze one na rad izvan kosnice, a to se zbiva oko 20. dana 
zivota. To dakako nije cvrsto odreden rok, vec on moze biti pomaknut 
nesto naprijed ili natrag, sto zavisi o klimatskim. i pasnim prilikama. 
Za jake nektarne pase radilice izlijecu vec u mladoj dobi. 

Glavni rad pcela sabiracica izvan kosnice sastoji se u sakupljanju 

hrane: nektara (i drugih slatkih sokova), peluda i vode. Taj rad traje 

od ranog proljeca do kasne jeseni, a najin.tenzivniji je za vrijeme 

bujnog procvata prirode. Te radove one ne vrse redom, vec se prema 

prilikama prihvate jednog ili drugog. Kad su pristupile jednotn od 

navedenih radova, obicno ostanu pri njemu dok izvor hrane traje. 

Prema potrebi mogu prijeci i na koji drugi rad, a po povratku starih 

prilika mogu se opet prihvatiti onog prijasnjeg. Pcele prema bogatim 

izvorima hrane pokazuju stalnost. Ako je pcela, npr., pocela skupljati 

nektar s jedne vrste cvijeta, oblijece cijelog dana, a i iducih dana, 

samo cvjetove te vrste, i to dotle dok ti cvjetovi izlucuju nektar. Za 

slabe pase ta je stalnost prema odredenoj vrsti cvjetova slabija, pa 

pcele mogu prelaziti i na druge cvjetove. Na dobroj pasi pcele ne lete 

dalje od 1,5 do 2 km od kosnice. Tek za lose pase, u potrazi za hranom, 

lete i dalje (3 do 4 km, a i vise). Opazeno je da sabiracice one izvore 

hrane koji su blizi kosnici posjecuju vise ujutro, a one udaljenije 

poslije podne. Za vrijeme losih vremenskih prilika ili u bespasno doba 

sabiracice ne izlijecu ili izlijecu tek u malom broju. Ali te se pcele ne 

prihvacaju posla u kosnici, vec besposleno sjede na sacu. Promatra- 

juci radilice u satnoj kosnici, a isto tako i intenzitet rada pojedine 

sabiracice izvan kosnice, moze se opcenito reci da je misljenje o velikoj 

marljivosti pcela pretjerano. 

Pcele sisu nektar pomocu rilca i prenose ga u kosnicu u svom med- 
nom mjehuru. Racunamo li da u pun medni mjehur stane oko 50 mm 3 



74 



nektara, to je za 1 kg nektara potrebno oko 15 tisuca punih mjehura 
(dakle isto toliko letova), a za 1 kg meda 3 puta toliko. No kako je 
medni mjehur rijetko posve pun, a na dalekom letu potrosi se nesto 
nektara i za potrebe pcelinjeg organizma, to mozemo zakljuciti da je 
za jedan kilogram meda potrebno oko 100 do 150 tisuca pcelinjih 
letova. Radi sakupljanja nektara pojedina pcela izlijece prosjecno 10 
puta na dan, a svaki let traje prosjecno oko pola sata. 

U dobrim pasnim prilikama pcele mogu unijeti u kosnicu i po neko- 
liko kilograma nektara na dan. Pcele u povoljnim prilikama skupe 
vise meda nego sto im je potrebno u razdoblju rada i u toku zimo- 
vanja. Suvisak meda moze pcelar oduzeti, i u tome se i sastoji cilj 
prakticnog pcelarstva. Taj suvisak iznosi kod nas u prosjecnim pasnim 
prilikama oko 10 do 20 kg po kosnici na godinu. To je, dakako, razlicno 
u raznim godinama. U veoma dobrim pasnim prilikama i uz odgova- 
rajuci nacin pcelarenja, narocito seljenjem pcela na dobru pasu, moze 
taj prinos meda doseci i oko 50, pa i 100 kg godisnje. U nepovoljnim 
prilikama moramo pcele naprotiv hraniti secernom otopinom. 

Prilikom sakupljanja peluda, pcela ga navlazi bilo medom koji je 
donijela u svom mednom mjehuru, bilo nektarom od biljaka koje 
posjecuje. Sakupljeni pelud pcela posebnim radom svojih nogu sprema 
u kosaricu s vanjske strane goljenice treceg para nogu i unosi ga u 
kosnicu. Prosjecna tezina tovara peluda na jednoj nozici iznosi 8 do 12 
mg. Sabiracica koja sakuplja pelud boravi izvan kosnice oko 10 minuta, 
dakle znatno krace nego sakupljacica nektara. U jednom tovaru nalazi 
se obicno samo jedna vrsta peluda. Da se napuni jedna stanica saca, 
treba oko 18 tovara peluda. Pelud sadrzi veoma vrijedne hranjive 
sastojine (prije svega bjelancevine, vitamine i minerale) pa je stoga 
veoma vazan faktor u uzgoju licinki, a ima i veoma jak utjecaj na 
fiziolosko stanje odraslih pcela (razvoj mlijecnih i voskovnih zlijezda, 
a i masnog tijela). 

Pcela unosi vodu u svom mednom mjehuru. Za tu svrhu moze izvr- 
siti i oko 50 letova na dan. 

Pored hrane pcele unose u kosnicu i propolis. To je smedezelenkasta 
smolasta tvar koju pcele skupljaju s raznoga smolastog drveca i donose 
u kosnicu u kosaricama straznje noge kao i pelud. Toj smolastoj tvari 
primijesane su i razne druge tvari (vosak, pelud, cada i dr.). Tu smo- 
lastu tvar s drveta pcela skida svojim celjustima, pa je pomocu cetkica 
stopala prve i druge noge otprema natrag i s vanjske strane utisne u 
kosarice zadnjeg para nogu. Kad se sabiracica vrati u kosnicu, kucne 
pcele skinu joj tovar propolisa i odnose ga na mjesto koje zele zalije- 
piti. Propolisom pcele lijepe sve pukotine u kosnici i premazuju unu- 
trasnje stijene kosnice. Okviri saca u kosnici obilno su zalijepljeni na 
mjestu gdje se dodiruju podloge. Ugine li koja zivotinjica u kosnici, 
a pcele je zbog njezine velicine ne mogu iznijeti, oblijepe je propo- 
lisom, te je na taj nacin izoliraju. Propolis skupljaju pcele za toplijih 
dana, osobito na koncu ljeta ili pod jesen poslije glavne pase. 

Pcele sabiracice vrse i druge funkcije. Poredane u redove na pole- 
taljci, okrenute prema letu, lepezaju krilima i time izmjenjuju zrak 



75 



u kosnici. To narocito vrse za vrijeme vrucih ljetnih dana, pa i za 
vrijeme jake nektarne pase. Medu starije pcele idu i tzv. pcele stru- 
gacice koje na poletaljci prave ritmicke kretnje naprijed i natrag, a i 
one pcele koje se za toplih dana skupljaju izvan kosnice pred letom 
gdje cine takozvanu bradu. Pcele sabiracice mogu vrsiti i funkciju 

strazarica. 

S vremenom, u radu, radilice gube dlacice, pa starije sabiracice 
imaju cesce gotovo crn izgled. Starije radilice lakse su od mladih i 
teze oko 75 do 85 mg. 

Duljina zivota radilica zavisna je o intenzitetu njihova rada. Sto 
vise radilica radi, to je njezin zivot kraci. U ljetno doba, za vrijeme 
jakih pasa i intenzivnog rada, radilice zive tek nekoliko tjedana (4 
do 6). Za vrijeme aktivnog razdoblja, kad radilice izlijecu (od ranog 
proljeca do kasne jeseni), one ugibaju vani u prirodi daleko od svoje 
kosnice. lako ljeti ugiba dnevno i preko tisucu radilica, ipak se u 
kosnici i oko nje obicno ne nailazi na mrtve pcele. Kad je rad pcelinje 
zajednice manji, a narocito zimi kad pcele gotovo posve miruju, zivot 
je pcela dulji i traje nekoliko mjeseci, tako da jesenske radilice zive 
do proljeca, kad postepeno ugibaju. 

Medusobno sporazumijevanje radilica. Promatrajuci rad sabiracica, 
vidimo da prilikom slabe pase izlijece samo mali broj njih, a prilikom 
jake pase izlijece ih veoma mnogo. Iz toga se moze zakljuciti da su 
sabiracice o stanju pase na neki nacin obavijestene. O tome se mozemo 
uvjeriti i jednim jednostavnim pokusom. Postavimo podalje od kosnice 
posudicu sa secernom ili mednom otopinom. Proci ce dosta vremena 
dok prva sabiracica dode i pocne sisati ovu otopinu. Ali posto se prva 
nasisala i otisla, naglo se povecava broj sabiracica koje dolaze po 
hranu na ovo mjesto. Te sabiracice potjecu iz iste kosnice iz koje i 
prva. Sabiracica koja se vrati s dobre pase vrsi na sacu odredene 
kretnje koje se nazivaju plesom. Oko te sabiracice koja plese guraju 
se druge sabiracice, doticu je svojim ticalima da bi ustanovile miris 
cvijeca s kojeg dolazi. Tu u prvome redu dolazi u obzir miris nektara. 
Taj miris pomaze sabiracicama da u prirodi lakse pronadu vrstu cvijeta. 

Sabiracica pomocu plesa oznacuje i udaljenost i smjer pronadenog 
izvora hrane. Nalazi li se izvor hrane na udaljenosti od oko 10 m i 
manje, sabiracica izvodi pies u obliku kruga. Ona trci na sacu u uskom 
krugu, mijenjajuci smjer nalijevo i nadesno. Nalazi li se izvor hrane 
dalje od 100 metara od kosnice, sabiracica izvodi pies u obliku spljos- 
tene osmice. Pcela potrci u malenom polukrugu i vrati se naglim zavo- 
jem na pocetnu tacku, a iza toga opisuje jednaki polukrug na drugu 
stranu i prolazi istom sredisnjom crtom kao i prvi put. Tu sredisnju 
crtu prelazi sabiracica uvijek u istom smjeru. Na torn putu pcela nepre- 
stano trese zatkom lijevo i desno. Nalazi li se izvor hrane na udalje A 
nosti izmedu 10 i 100 m, moze doci do prijelaznih oblika koji prelaze 
u krug sto je udaljenost bliza 10 m, i u osmicu sto je udaljenost bliza 
100 m, iako u tome nema neke odredene pravilnosti. 

Sto je izvor hrane blizi kosnici, to veci broj sabiracica izvodi pies 
na povratku u kosnicu. Ako je izvor hrane na udaljenosti od oko 100 



76 



metara, okretaji su u obliku osmice brzi i ponavljaju se oko 10 puta u 
cetvrti minute. Sto je udaljenost veca, to je broj okretaja manji, pies 
je polaganiji, ali i dulji. Ako je izvor hrane udaljen oko 3 km, radilica 
izvrsi samo 2 okretaja u jednoj minuti. Sabiracica, dakle, brzinom 
obavljenih okretaja prilicno tacno oznacuje udaljenost izvora hrane 
od kosnice. No pcela svojim plesom oznacuje ne samo udaljenost izvora 
hrane vec i smjer u kojem se on nalazi. Kao putokaz sluze pcelama 
suncane zrake prema kojima se one ravnaju i onda, kad je sunce 
pokriveno oblacima. Kako smo vec iznijeli, sabiracica, izvodeci svoj 
pies u obliku spljostenog broja osam, prelazi sredisnju ravnu crtu 
uvijek u istom smjeru. Smjerom te crte oznacuje smjer izvora hrane. 
Prelazi li ona tu crtu odozdo prema gore, to znaci da izvor hrane 



SI. 47. Pies radilice na sacu pri 
pronalasku farane; A pies u obli- 
ku kruga, B pies u obliku osmice 





*«.--Aw<* 



lezi u smjeru sunca. Prelazi li tu crtu odozgo prema dolje, to znaci 
da je izvor hrane u suprotnom pravcu od sunca. Ako je ta crta pri 
izvodenju plesa pomaknuta nalijevo ili nadesno od okomite, to znaci 
da se izvor hrane nalazi pod naznacenim kutem lijevo ili desno od 
smjera prema suncu. 1 prijelaznim oblicima plesa sabiracica do stano- 
vite mjere oznacuje smjer izvora hrane. 

Oprasivanje bilja. Pri sakupljanju hrane po cvjetovima raznih bi- 
ljaka pcele prenose pelud i oprasuju biljke. Samo mali broj poljopriv- 
rednoga kulturnog bilja oprasuje se pomocu vjetra i samooprasiva- 
njem. Najveci broj kulturnog bilja (oko 80%) oprasuju kukci, a medu 
ovima najvecu ulogu ima pcela medarica. Razlog tome je taj sto je 
broj pcela veoma velik, i sto je pcela prema jednoj vrsti cvijeta stalna, 
tj. jedna pcela koja posjecuje npr. jabuku, posjecuje je stalno u toku 
jednog dana, a i iducih dana. Time prenosi bas onaj pelud koji je 
cvijetu potreban. Dlakavost pcele takoder pogoduje prenosenju peluda 

Danas je nesumnjivo dokazano kako veliku ulogu imaju pcele u 
naprednoj poljoprivredi u vezi s oprasivanjem bilja. Jaka pcelinja 
zajednica moze u toku jednog dana oprasiti oko 3 milijuna cvjetova. 
Veoma veliko znacenje imaju pcele u oprasivanju vocaka. Smatra se 
da pcele oprase oko 75 do 80% vocaka. Gdje nema pcela, vocke daju 
malo plodova, a mogu ostati i bez njih. 1 u oprasivanju kulturnoga sje- 
menskog bilja (npr. suncokreta, repice, heljde, djeteline, lucerne) 
imaju pcele znatnu ulogu. Korist koju imamo od pcela u vezi s opra- 
sivanjem bilja mnogo je veca od izravne koristi, narocito od proiz- 
vodnje meda. Ta neizravna korist nekoliko je puta (neki smatraju i 
do 10 puta) veca od izravne koristi. Stoga je potrebno da u neposrednoj 



77 



blizini vocnjaka i sjemenskog kulturnog bilja u vrijeme cvjetanja 
bude dovoljan broj pcelinjih zajednica (2 do 4 po hektaru). Ukoliko u 
blizini nema dovoljan broj pcelinjih zajednica, napredni poljoprivred- 
nik ce ih tamo dovesti. Pcelarstvo je neophodna potreba poljoprivrede. 
Da bi se postigao sto bolji uspjeh u oprasivanju sjemenskih biljki, 
narocito sa cvjetovima koje pcele manje posjecuju (npr. crvena djete- 
lina), nastoji se posebnim metodama skrenuti let pcela na odredene 
kulture (dresura pcela). To se najjednostavnije postize tako da pce- 
linje zajednice prihranjujemo malim kolicinama secerne otopine u kojaj 
su ekstrahirani cvjetovi biljke koju zelimo da pcele posjecuju. Moze 
se sirupu dodati i nesto mirisavog ulja dobivenog od cvjetova doticne 
biljke. Rano ujutro, prije izleta pcela, daje se svakoj pcelinjoj zajed- 
nici po 1/10 litre mirisnog sirupa. Podrazene tim mirisom, pcele poja- 
cavaju svoj rad na toj biljci, pa su i uspjesi oprasivanja znatno bolji. 
Pomocu dresure pcela moze se i po nekoliko puta povisiti kolicina 
sjemena nekim kulturnim biljkama. Pokusane su i neke druge metode 
da se pcele upute na odredene kulture (npr. naprasivanje pcela pelu- 
dom odredene biljke, strcanje cvjetova crvene djeteline 10%-tnom 
secernom otopinom). Oduzimanjem peluda i zatvorenog legla iz kos- 
nice i dodavanjem nepoklopljenog legla i meda izaziva se u toj zajed- 
nici velika glad za peludom, pa pcele skupljaju pelud i s onog bilja 
koje normalno rjede posjecuju. 



ZIMOVANJE PCELA 



Priprema pcela za zimovanje. U jesen, nastupom hladnijih dana i 
prestankom pase, pocinje se pcelinja zajednica spremati za zimovanje. 
Pcele unose u kosnicu mnogo propolisa i njime zaljepljuju sve pukotine, 
a katkad djelomice i otvor veceg leta, da bi se zastitile od nepovoljnih 
vremenskih utjecaja preko zime. Pcele slabije izlijecu iz kosnice, a 
matica nosi sve manji foroj jaja, dok konacno nosenje sasvim ne obus- 
tavi. Tako pred zimu potpuno nestane legla. U nasim sjevernijim kra- 
jevima to se zbiva oko polovine listopada, a u juznim, s toplijom kli- 
mom, nalazimo legla i znatno dulje. U normalnoj pcelinjoj zajednici, sa 
zdravom i plodnom maticom, u to vrijeme vise nema trutova, pa u 
zimu ulaze samo zenski clanovi, matica i radilice. Vec na koncu ljeta 
pcele istjeraju trutove iz kosnice i oni, odijeljeni od zajednice, ugibaju. 

Pcelinje klupko. Pcele mogu samo do stanovite mjere podnijeti sni- 
zenje temperature. One se dobro osjecaju sve do 13°C; pri nizoj tempe- 
raturi njihova se pokretljivost smanjuje, a pri 9°C brzo se ukoce i 
naskoro ugibaju. Stoga se pcele zimi, pri temperaturi nizoj od 10 do 
12°C, skupljaju u klupko u ulicama saca, gdje se grijanjem cuvaju od zi- 
me. Pcele se skupljaju u zimsko klupko na onim mjestima saca gdje je 
izaslo posljednje leglo. Taj je dio saca prazan i blizi je letu. Pcele se u 
ulicama saca medusobno stisnu, a jedan dio pcela zavuce se u prazne 



78 



stanice glavom okrenutom prema dnu. Pcele se u ulicama saca tako 
poredaju da sve zajedno cine jedno tijelo koje ima oblik kugle, a u 
nedostatku prostora mogu zauzeti i jajolik oblik. U sredini klupka 
nalazi se matica, a oko nje su poredane najmlade pcele. Odijeli li se 
koja pcela u toku zime od svojeg klupka, ona se brzo ukoci i ugine. 
Pcele ne provode zimu u stanju zimskog sna, vec u stanju gotovo pot- 
punog mirovanja. Mir na pcelinjaku jedan je od najvaznijih uvjeta 
dobrog zimovanja. 

Sto je niza temperatura oko klupka, to se pcele tjesnje stisnu jedna 
uz drugu. Posebno se priljube jedna uz drugu na rubu klupka i na taj 
nacin cuvaju toplinu unutar samog klupka. Pcele na rubu klupka iz- 
vrgnute su niskoj temperaturi, pa stoga povremeno zamjenjuju svoje 
mjesto s drugim pcelama vanjskog sloja. Pcele u unutrasnjosti klupka 
ne izmjenjuju svoja mjesta sa pcelama vanjskog sloja. U sredini klup- 
ka vlada za vrijeme zime prosjecna temperatura od 20 do 30°C. Tem- 
peratura na rubu klupka prilicno je stalna i iznosi 9 do 10°C. Pcele na 
rubu klupka nalaze se u poluukocenom stanju. Sto je broj pcela u zim- 
skom klupku veci, to se lakse brane od zime. Stoga se u prakticnom 
pcelarstvu nastoji da pcelinja zajednica ude u zimu sto brojnija. 

Sto je temperatura zraka oko klupka stalnija, to pcele bolje zimuju. 
Pri promjeni temperature pcelinje se klupko stisce i raspusta, a to 
dovodi do kretanja pcela, do jace izmjene tvari, pa i do veceg uzimanja 
hrane. Stoga kosnice moraju preko zime biti umjereno izolirane od 
utjecaja vanjske temperature kako se vanjske promjene ne bi prebrzo 
prenosile i na unutrasnjost. Niske temperature nisu toliko stetne koliko 
nagle promjene temperature. 

lako je u zimskom klupku izmjena tvari u pcela svedena na naj- 
manju mjeru, ipak one i zimi trebaju male kolicine kisika, a izlucuju 
takoder u neznatnoj mjeri ugljicni dioksid i vodene pare. Stoga je 
potrebno da se i zimi u maloj mjeri dovodi u kosnicu svjez zrak s 
kisikom, a odvodi los s ugljicnim dioksidom i vodenim parama. Dobro 
je da se zrak u kosnici zimi izmijeni priblizno jedanput na dan. Da 
se to omoguci, potrebno je da leto kosnice ostane umjereno otvoreno. 
Malo povecanje ugljicnog dioksida u zraku (do 3%) ne skodi pcelama, 
vec naprotiv, u takvim uvjetima pcele mirnije zimuju. Pcele mogu 
zimovati i u kosnicama pod snijegom. 

Hrana u zimi. Zimi pcele uzimaju veoma malo meda. Vec u jesen 
pcele smjestaiu med oko mjesta na kojem ce se zimi smjestiti klupko, 
tako da im bude nadohvat. Uglavnoin pcele smjestaju med podalje od 
leta i on se nalazi iznad klupka i iza njega. Pcelinja zajednica trosi 
u pravim zimskim mjesecima veoma malo hrane (ni pun kilogram na 
mjesec), a pelud u to vrijeme uopce ne trosi. Ta potrosnja zavisi o 
jacini zajednice. Pcele u velikom zimskom klupku trose manje energije 
za stvaranje topline nego pcele u malom klupku. Stoga jaka zajednica 
trosi relativno manje hrane od slabije. Zajednice izlozene smet- 
njama i naglim promjenama temperature trose vise hrane. Pcele trose 
vise hrane pod konac zimovanja, kad matica u sredistu klupka pocinje 
nositi jaja, pa pcele moraju hraniti leglo. 



79 



Dobre vrste meda (narocito proljetne) ostavljaju veoma malo izme- 
tina. To je vrlo vazno jer pcele u toku zimovanja, kad su stisnute u 
klupko, ne balegaju, a izmetine se nakupljaju u njihovu zadnjem 
crijevu. Kako je njegova stijenka veoma rastezljiva, moze se u njemu 
nakupiti i po nekoliko desetaka mg izmetina. Ako se nakupi prevelika 
kolicina, pcele postaju nemirne, otpustaju se od klupka i balegaju u 
kosnici. Takvo je stanje za zimovanje veoma nepovoljno. Med medlji- 
kovac ima veci postotak neprobavljivih pa i otrovnih tvari i zato je 
nepodesan za zimovanje. Pcele dobro prezimljuju na medu stvorenom 
od seceme otopine koju, u slucaju potrebe, treba dati u jesen u pravo 
vrijeme. Pod uvjetima dobrog zimovanja pcele mogu zadrzati u sebi 
izmetine i po nekoliko mjeseci. No svakako je dobro da se isprazne i 
u kracim razmacima. Stoga su u toku zimovanja vazni topliji dani 
(temperatura u hladu iznad 10 do 12°C), kad se pcele raspustaju iz 
klupka i izlijecu, te vani balegaju (procisni izleti). 

Jaka pcelinja zajednica ulazi u zimu sa oko 30.000 pcela. Okviri 
(satne povrsine) moraju biti tako veliki da se na njima moze smjestiti 
zimsko klupko, a pored njega i potreban med. Tako velika zajednica 
stvara zimsko klupko kojemu promjer iznosi oko 25 cm. Prema tome, 
za pravilan smjestaj zimskog klupka potrebno je da na sacu sredisnjih 
okvira ostaje slobodna povrsina kruga s promjerom od nekih 25 cm, i 
oko 7 medusatnih ulica. Pcelama treba za zimovanje ostaviti toliku 
kolicinu meda, uz nesto peluda, kolika im je potrebna do sigurne pro- 
ljetne pase. Ta kolicina meda zavisi o jacini pcelinje zajednice i o 
klimatskim i pasnim prilikama pojedinoga kraja. Pcele se obicno uzim- 
ljuju na oko 15 kg meda. Za jake pcelinje zajednice, u kraju s kasnom 
proljetnom pasom, preporucuje se i veca kolicina (20 do 25 kg). Prema 
tome, okvir saca mora biti tako velik da se na njemu moze smjestiti 
klupko u promjeru od nekih 25 cm, kao i kolicina meda od otprilike 
2 kg, a to je oko 12 dm 2 . 

Pocetak legla. Na koncu zime, prosjecno u polovini mjeseca veljace, 
kad su pcele jos stisnute u klupku, pocinje matica u sredini klupka 
nositi jaja. Pod povoljnim klimatskim prilikama moze poceti i ranije. 
Kad matica pocinje nositi jaja, pcele povise tempera turu sredisnjeg 
dijela klupka na 35°C. U pocetku je broj snesenih jaja malen, te se 
zalezena povrsina saca nalazi samo u unutarnjem dijelu klupka, a tek 
kasnije, kad nastupe topliji dani, raspusta se klupko, a matica nosi sve 
vise jaja. 

Pcele radilice koje su dotad mirovale postaju aktivnije. Radilice koje 
su u zimu usle u dobi od 6 do 13 dana i kod kojih je ostala razvijena 
mlijecna zlijezda pocinju hraniti mlade licinke. U to vrijeme pocinju 
pcele trositi pelud, a i vece kolicine meda. Stoga je za pravilan razvoj 
pcelinje zajednice na koncu zime, odnosno na pocetku proljeca, veoma 
vazno da u kosnici ima dovoljnih zaliha peluda i meda. U ranom 
proljecu stare pcele postepeno ugibaju, a zamjenjuju ih nove. Pcelinja 
zajednica sve se brze razvija i na koncu proljeca dosegne vrhunac 
svojeg razvoja. 



Medonosno i peludno bilje 



HRANA 



Biljke i pcele. Zivot pcela usko je povezan sa zivotom biljki u pri- 
rodi. Pcele sa cvjetova skupljaju nektar i pelud. Sve biljke ne mede 
jednako. Jedne luce vrlo mnogo nektara, druge mede malo ili nimalo. 
Najveci broj biljki istovremeno daje nektar i pelud. Ima biljki koje 
daju obilje peluda, a nektara nemaju. Pcele rado sakupljaju iz zrelog 
voca, grozda i drugih slatkih plodova sok koji im moze posluziti za 
proizvodnju meda. 

Nektar. Nektar je sladak sok koji u cvjetovima luce zlijezde nekta- 
rije, a sastoji se uglavnom od vode i secera. Nadalje u njemu ima 
u malim kolicinama minerala, etericnih ulja, organskih kiselina i zr- 
naca peluda. Postotak secera u nektaru varira u vrlo velikom rasponu, 
te se krece od 3 do 72%, a vode u obrnutom omjehi od 28 do 97%. 
Pcele najzivlje rade kad nektar sadrzi oko 50% secera, dok nektar 
s manje od 4,50% secera pcele ne sakupljaju. 

Glavna je svrha nektara u cvijetu da privuce kukce da oplode cvijet. 
Kad je cvijet oploden, lucenje nektara naglo opada. Sabiranjem nek- 
tara obicno je zauzeto oko 70% pcela sabiracica, dok oko 30% unosi 
pelud. Kad najjace medi, sabiranjem nektara mogu biti zauzete sve 
sabiracice. Omjer sabiracica zauzetih sabiranjem nektara i onih koje su 
zauzete skupljanjem peluda zavisi o jacin'i jedne i druge pase. 

Pored cvjetnih nektarija mogu se razviti nektarije i na drugim 
dijelovima biljke. Tako proljetna grahorica i neke vrsti grahora imaju 
nektarije iza zaperaka i u pazuscima listova, dok tresnje, visnje, salate 
i neke druge biljke u stanovitim uvjetima mogu imati nektarije na 
rubovima i donjim dijelovima lista. 

Medljika. Medljika, medna rosa, medun ili mana javlja se u povolj- 
nim godinama na sumama bjelogorice i crnogorice u ogromnim kolici- 
nama. Pcele medljiku unose u kosnice, od nje proizvode med i hrane 
leglo. Medljike najvise zna biti na hrastovim sumama u Slavoniji, u 
okolici Siska i Turopolja. Medljiku s jele i smreke dobivamo u Slove- 
niji, Gorskom kotaru, a ponesto u Ldci i" Bosni. 

Prvu medljiku u svibnju na hrastu proizvode stitaste usi (Coccidae). 
One izgledaju poput malih sitnih stitova. U toku svojeg razvoja do- 
stignu promjer od 3 m/m. Kad us dozri, izleze mnostvo malih sitnih 
jajasaca. Zatim stara us ugine. Pod njezinim oklopom jajasca prezime 
do slijedeceg proljeca. Onda se iz njih izlegu mlade usi i razidu po 



6 Pcelarstvo 



mladicama i listu krosnje. Usi svojim rilcem sisu sok i pomocu poseb- 
nih organa proizvode medljiku. Prema tome, medljika ne prolazi kroz 
probavne organe kukca. Razvitak usenaca traje oko 25 dana. Za to 
vrijeme ima medljike. 

Pored stitastih usi na hrastovim sumama nekih godina medljiku u 
lipnju proizvode lisne usi (Lachnidae). Ta se medljika cesce javlja na 
niskim vlaznim terenima. 

Pcele se na medljici razvijaju, roje i grade sace. Medljika moze dati 
jedno do dva vrcanja. Lucenju medljike na hrastu pogoduju tople noci 
i lijepi dani sa mnogo jutarnje rose. Medljiku najcesce onemoguci kisno 
vrijeme. Ako je susno vrijeme, medljika se susi jos na grani, pa je 
pcele tesko sabiru i tim unos bude smanjen. Nekojih godina nema 
usenaca pa ni medljike. Ali kad se usenci namnoze, jednom u sedam 
godina, medljika bude vanredno bogata. Na dobroj hrastovoj medljici 
jake pcelinje zajednice mogu sabrati do 50 kg meda. 

Medljiku na vrbi proizvodi vrbova us (Lachnus viminalis). Na pro- 
stranim vrbacima pored Dunava i Drave moze biti medljike ljeti, a i 
kasno u jesen. Ona se vrlo brzo znade skrutiti jos na grani, pa tako i 
u sacu. Za zimu je vrlo pogibeljna. 

Med je od hrastove medljike tamnocrvenkast. Bez mirisa je i gust, 
pa se tesko vrca. Oporog je okusa i pali u grlu. Trazen je u izvozu. 
Kod nas je manje cijenjen. Ljeti ostaje tekuc 2—3 mjeseca. U jacim 
zimama pcele na njemu dobiju grizu i stradaju, 

Medljika na jeli moze doci u lipnju, srpnju, kolovozu, pa i kasnije. 
Proizvode je lisne usi (Lachnidae). Smrekova medljika zna doci vec na 
pocetku svibnja. Ovu medljiku u prvom redu proizvodi us Lecanium 
hemicryphum, a nekad i Lachnidae. Lucenju medljike na jeli pogoduju 
hladne noci i vruci dani. Utjecajna su i zracna strujanja i jos neki 
nepoznati faktori. U pojedinim je krajevima cesta, a negdje je nema 
gotovo nikad. Poznata su mjesta gdje je medljika uvijek tekuca, a i 
mjesta gdje se odmah kristalizira. Takav je slucaj s medljikom u Fuzi- 
nama, Lieu, Driveniku i jos nekim mjestima ,u Gorskam kotaru. Zato 
je med od te medljike zimi vrlo pogibeljan te se mora izvrcati. Krista- 
lizacija se pripisuje velikom postotku melecitoze koju pcele ne mogu 
da probave, nego dobiju grizu i proljev od cega propadnu. 

U nasoj zemlji med od jelove medljike smatra se losijim od cvjetnog 
meda, ali za izvoz dolazi na prvo mjesto. Po boji je tamnozelenkast, 
poput nafte. Mirisi po smoli crnogorice. Ugodan je za jelo. Od smreke 
je med svijetao, slican cvjetnom medu. 

Pelud. Pelud se sastoji od vrlo sitnih zrnaca razlicitog oblika, boje 
i krupnoce. Nastaje na cvijetu. na vrhovima prasnika u prasnim kesi- 
cama (anterama). Pelud je zapravo musko sjeme (sperma) biljki kojetn 
je glavna svrha da oplodi zenske organe cvijeta radi zametanja ploda. 
Buduci da ima vrlo velik postotak bjelancevina i kompletno sve vrste 
vitamina u najboljem omjeru, idealna je hrana za pcele bez koje one 
ne bi mogle opstati. Pcele jednako marljivo sabiru i pelud i nektar. 
One ga na cvijetu slazu na zadnje nozice, nose u kosnice gdje ga odlazu 
u sacu. Nabijajuci ga u sace, pcele peludu dodaju fermente, i njihovim 



82 



se utjecajem za stanovito vrijeme pelud kemijski bitno promijeni. 
Takav pelud postaje puno vredniji za prehranu pcela. 

Uvjeti medenja. Biljkama za njihov razvoj treba vlaga, svjetlost i 
toplina. Vlaga u zemlji otapa mineralne tvari, a korijen ih upija, te 
se u obliku sokova sire u sve dijelove biljke. Pomocu suncane svjet- 
losti list iz zraka prima ugljicni dioksid od kojeg se stvaraju ugljiko- 
hidrati; od njih je najmasovniji skrob. Sokovi raznose i odlazu skrob 
u plodove i druge dijelove biljke. Od skroba nastaje secer u nektaru. 
Pored svjetla i vlage, odluenu ulogu u torn zbivanju igra toplina. Vecoj 
toplini odgovara, pored umjerene vlage u zemlji, jaca vlaga u zraku, no 
sve do stanovitih granica. Lagane tople kisice takoder pomazu lucenju 
nektara. One produljuju vegetaciju, cvatnju i medenje. 

Naprotiv, jace su kise i pljuskovi stetni ako dodu za vrijeme cvatnje. 
Kisa smlati otvoreni cvijet, rashladi zemlju i zrak, i obicno prekine 
medenje. Manje stradaju od kise biljke s objesenim cvjetovima, a jace 
one s otvorenim plitkim. Kad je zemlja prevdse vlazna, biljke i onda 
ne mede. 

Lucenju nektara pogoduju tople noci sa dosta jutarnje rose i lijepi 
suncani dani bez vjetra. Vrhunac medenja nastaje za sparnih dana sa 
dosta vlage u zraku. Da biljke mede, nocna temperatura treba da bude 
barem iznad 10°C, a dnevna od 18 do 32°C. Bolje je medenje kad su 
manje razlike izmedu nocne i dnevne temperature. Na temperaturi 
iznad 32°C medenje naglo popusta, a na temperaturi od 34°C vecina 
biljki prestane mediti. Donja granica temperature medenja znatno od- 
stupa. Dok ruzmarin, koji cvati zimi, ima donju granicu medenja oko 
14°C, pri kojoj pcele jos lete, dotle metvica, ljetna biljka, pocinje jace 
mediti iznad 26°C. Biljke koje cvate u proljece, na primjer jagorcevina, 
visibaba, iva, vrbe i vocke, imaju nizu granicu medenja od suncokreta, 
bijelog bosiljka, djetelina, vrijeska i raznih korova koji cvate ljeti, 
kad su dani dulji i topliji. 

Na lucenje nektara mnogo utjecu strujanja u zraku. Vjetar spre- 
cava pcele u letu, susi nektar, a moze i potpuno prekinuti medenje. 
Najgori su istocni i sjeverni vjetar, dok juzni i zapadni manje skode 
jer donose kisu. Ipak, sve biljke ne reagiraju jednako na vjetar. Bag- 
rem, ako dobro zamedi, moze i na osrednjoj kosavi dati jos do 3 kg 
unosa. Tako je i vrijesak godine 1951. na buri medio do 3 kg na dan. 
Dakako, to moze biti samo onda kad lose vrijeme kratko potraje. 

Koliko daleko pcele lete na pasu? Pcele najvise obilaze one biljke 
koje su im najblize ili najbolje mede. To je i razumljivo, jer ce vise 
donijeti iz blizine nego iz daljine. Na osrednjoj pasi pceli treba oko 
20 minuta da napuni medni mjehur. U losijim uvjetima treba 30 mi- 
nuta ili vise. U medni mjehur pcele stane 50—70 m/m 3 nektara. Sav 
nektar pcela ne ostavlja u kosnici, nego oko 10% trosi za hranu. 

Pcele najgusce lete oko 3 km u svim pravcima od kosnice. One de 
letjeti i dalje za boljom pasom, a napustat ce blizu slabiju. Ukoliko u 
blizini pcelinjaka nema pase ili je bila pa prestala, pcele ce onda traziti 
udaljeniju pasu na onim biljkama koje dotad nisu pohadale. U torn 
pogledu veliku ulogu igra ranija i kasnija cvatnja iste biljke. Utvr- 



83 



deno je da su pcele letjele u jednom pravcu 10 km, pa i dalje, ako u 
ostalim pravcima od kosnice nisu nalazile nikakve pase. Rad pcela na 
vecoj udaljenosti ne mora uvijek znatno smanjivati prinos. Godine 
1951, kad je u Bosanskom Drenovcu u blizini pcelinjaka prestala cvat- 
nja vrijeska, pcele su letjele 7—8 km daleko na kasniji vrijesak, a 
dnevni prinos nije opadao; tri dana se kretao po 10 kg. 

Koliko kosnica da stavljamo na jedno mjesto? Uzimajuci u obzir sve 
dobre, ali i lose uvjete medenja, na jedno mjesto ne treba stavljati vise 
od 40 do 50 kosnica ako je pcelinjak stalan. Za sezonska doseljavanja 
treba ocijeniti kolicinu biljki i jacinu njihova medenja, sluzeci se iskus- 
tvom prethodnih godina. 

Pretvaranje nektara u med. Kad pcele unesu nektar u kosnicu, od- 
lazu ga u sace. Na jakoj pasi u zurbi sabiracice odlazu nektar gdje 
stignu, a mlade ga pcele preraduju i prenose u vise dijelove kosnice. 
Pcele mogu na jakoj pasi u 3—4 dana ne samo zatrpati sav prazan 
prostor u kosnici nego blokirati maticu i leglo nektarom. Kad je pasa 
kratka, prerada nektara u med ide brze, pa pcele naprave prostor 
matici za leglo. Na duljoj pasi pcele ce u tijesnim kosnicama oskudije- 
vati u prostoru. Jos u ljetu pcele sakupljenom nektaru dodaju ferment 
invertazu, kojeg utjecajem dolazi do pretvaranja obicnog secera (saha- 
roze) u grozdani (glukozu) i vocni secer (fruktozu). Nektar odlozen u 
sacu voden je pa moze da curi ako sace nagnemo. Vodu iz nektara 
pcele uklanjaju tako da lepezanjem krila naprave ventilaciju u kos- 
nici i njom istjeruju vlagu napolje. Preradivanje nektara u med traje 
4—5 dana. Potpuno zreo med pcele poklope. Med prve klase smije 
imati najvise do 20% vode. Nadalje, u medu ima 70—74% grozdanog i 
vocnog secera, dok ostatak sadrze dekstrini, bjelancevine, mineralne 
tvari, organske kiseline, boje i zrnca peluda. Cvjetni med smije sadr- 
zati do 5%, a med od medljike do 10% saharoze. 

Grozdani secer u medu se brzo kristalizira, dok se vocni secer, kad 
je sam, gotovo ne kristalizira. O omjeru jednog ili drugog secera zavisi 
za koje ce se vrijeme koji med kristalizirati. Tako med od vrbe, repice, 
vocaka, suncokreta i nekih drugih biljki ima vise grozdanog nego voc- 
nog secera, pa se kristalizira odmah iza vrcanja, Takav med je dobar 
za hranu leglu, ali ne odgovara za ziraovanje pcela. Naprotiv, med od 
bagrema sadrzi vise vocnog secera nego druge vrste meda, zato se u 
tekucem stanju drzi gotovo godinu dana. Od vocnog secera dolazi 
prozirnost i bistrina meda. 

Pcele mogu proizvesti med samo od nektara ili medljike. Ako 
pcele hranimo secernom otopinom, one ce s njom postupati kao i 
s nektarom, uklanjat ce vodu, obicni secer ce pretvarati u invertirani, 
ali samo do stanovite granice. Izvjestan dio obicnog secera ostat ce 
neinvertiran, sto se analizom moze otkriti. Osiih toga, takvu »medu« 
nedostaju minerali, biljne kiseline, etericna ulja i peludna zrnca svoj- 
stvena cvjetnom medu. 

Invertni secer u medu prelazi direktno u krv. Zbog toga, a i zbog 
drugih vrijednih sastojina, med za ljude predstavlja dragocjenu hranu 
i lijek. 



84 



KONT1NENTALNE BJLJKE 



Lijeska (Corylus avellana L.). To je opce poznati grm sa vise izda 
naka. Raste po nizim sumama, sikarama i po zivicama. Ima velike na- 
zubljene listove. Muski su cvjetovi u resama, a zenski u zbijenim sku- 
pinama. Lijeska jos s jeseni formira zametke resa koji zimi miruju, 




SL 48. Lijeska (Corylus avellana) 

a prvi topli dani probude ih i izazovu na cvatnju. Lijeska moze u bla- 
gim zimama procvasti u sijecnju ili u veljaci. Daje pcelama obilje 
prvog i dragocjenog peluda. Na jednom grmu cvatnja traje oko tjedan 
dana. 

Drijen (Cornus mas L.). To je neugledno drvo grmastog izgleda sa 
mnogo nasuprotnih grancica. Raste na brdovitim, ocjeditim, karbonat- 
nim suncanim toplim terenima, narocito u Lici, Bosni, Crnoj Gori i 



85 



Makedoniji. Na sitnim grancicama izrastu grudaste, poput stica, cvati 
sa mnogo zutih cvjetova od cega se cijeli brezuljci okite lijepom zlat- 
nozutom bojom. Za toplih dana na pocetku ozujka daje pcelama dosta 
peluda i nektara. Korisna je rana pasa za razvitak legla. Ako cvatnja 
dode za ruzna vremena, pasa propadne. 

Jagorcevina ili jaglac (Primula vulgaris Huds.). Ima vise vrsta roda 
jaglac (Primula L,). U nas je najrasprostranjeniji velikocvjetni ja- 
glac. Raste na rubovima suma, izmedu gnmlja i oko obala gotovo u 
svim krajevima nase zemlje. Jaglac je trajnica sa sirokim izduzenim 
listovima. Cvjetovi su na pojedinacnim dugackim stapkama, zute boje. 
Rubovi latica nazad su svinuti i zaobljeni. Cvati odmah iza snijega, 
tako da za par lijepih dana vidimo prve cvjetove i pcele na njima. 
Cvati obicno cijelog ozujka. Daje peluda i pomalo nektara. 

Visibaba (Galanthus nivalis L.). Narod kaze da je visibaba vjesnik 
proljeca. Doista, za lijepih dana na pocetku ozujka zabijele se visibabe 
u prozracnim sumama hrasta luznjaka i u drugim nizinskim sumama, 
a zuj pcela ozivi prirodu. Visibaba izraste iz podzemnih lukovica koje 
su otrovne i tjeraju na povracanje. Voli vlaznije terene. Cvjetovi su 
bijeli, malo oborenl, vise; otud joj ime. Daje mnogo peluda i nektara. 
lako su u to doba zajednice slabe, visibaba zna toliko zamediti da za- 
bijeli sace u kosnioi. S visibabe pcele napune sace peludom. Cvati 
2—3 tjedna. Pasa cesto propadne zbog nestalnog vremena. 

Divlji zumbul, obicni procjepak (Scilla bifolia L.). Divlji zumbul sli- 
can je visibabi, samo nema kao ona oboren cvijet. Raste gotovo u istim 
sumama u kojima i visibaba. Kako cvati u isto vrijeme, a nalazi se na 
istim mjestima, neki ga zamjenjuju s visibabom. Daje pcelama bogatu 
peludnu pasu, a slabiju nektarnu. 

Mirisna ljubica (Viola odorata L,). Mirisna ljubica trajnica je sa 
srcolikim listavima i vrijezama. Na dugackim pojedinacnim stapkama 
ima lijepe plave cvjetove. Raste pored suma, obala i na drugim pri- 
sojnim mjestima. Pcele je posjecuju zbog nektara. 

Safran (Crocus sativus L.j. To je niska visegodisnja biljka, visoka 
do 10 cm. Divlji safrani rastu u slobodnoj prirodi u svijetlim, prozrac- 
nim sumama i na suncanim zaklonjenim mjestima. Safran se uzgaja 
od najstarijih vremena u mirodijske svrhe. 

Safran raste iz gomolja. Odmah iza snijega, cim otopli, izrastu krat- 
ki strucci sa nekoliko trubastih cvjetova svijetloljubicaste boje. Nju- 
ska i tucak su zuti. Pcele sa safrana sa'kupe u par dana pune okvire 
peluda. Medenje je rijetko i neznatno. Cvijet safrana ujutru se otvara, 
a za oblacnog vremena i navece zatvara. Ovatnja traje oko 14 dana. 
U Maksimirskoj sumi kod Zagreba pcele sa safrana sakupe 4—5 kg 
peluda. 

Joha (Alnus glutinosa L,), To su visoka stabla s tamnom ispucalom 
korom. Listovi su nazubljeni. Cvat je resa. Johe rastu pored potoka, 
rijeka i na drugim vlaznim terenima. Prije Mstanja, dko polovine ozuj- 
ka, joha se okiti mnostvom resa. Daje mnogo tamnosmedeg peluda. 
Pcele je obilaze 5—6 dana. 



86 




SI. 49. Joha (Alnus glutinosa) 

Vrbe (Salix). Vrbe imaju vrlo velik znacaj za pcelarstvo. Gdje god 
u blizini pcelinjaka ima dosta raznovrsnih vrba, ondje je pcelama osi- 
gurana rana proljetna pasa i dobar razvitak legla. Takvih mjesta sa 
vrlo veliMm skupinama vrba ima pored Dunava, Drave, Save i pored 
mnogih drugih rijeka i potoka. Vrba ima i na svim ostalim vlaznim 
terenima sirom zemlje. 

Od svih vrba najranija je vrba ili iva planinska (S. caprea L.). Na- 
lazimo je do 1.000 m nadmorske visine. U nizinama i zaklonima cvati 
ranije. Javlja se u vecim skupinama iza sjece suma u mladim branje- 
vinama i uz rubove suma. Cvat ive je resa, omdljela maca sa mnogo 
sitnih zutih mirisavih cvjetica. Cvasti pocinje u ozujku. Traje prema 
visinskim razlikama po 10—15 dana. Dobro medi i daje dosta peluda. 

Bijela vrba (S. alba L.) moze se raspoznati po bijeloj kori i krhkim 
grancicama. Crvena vrba (S. purpurea L.) ima crvenu koru i vrlo gipke 
grancice. Raste u vrbacima i proplancima nizinskih suma. Njezine se 
sibe upotrebljavaju u korparstvu. Sve su vrbe dvodomne, to jest raz- 
vijaju prasnicke i tuckove cvjetice u dugim resama. List vrbe je du- 
guljast i sitno nazubljen. 

Zalosna vrba (S. babylonica L.) uzgaja se samo u nasadima. Ima 
oborene grane s gustim sibama. Pcele je u cvatnji dobro pohadaju. 

Sve vrbe cvate opcenito na koncu ozujka ili na pocetku travnja. 
Cvatnja traje do 20 dana. Kad posluzi lijepo vrijeme, ukupan unos s 
vrba moze biti do 15 kg. Najbolje mede one vrbe koje stoje u vodi. 
Tako su godine 1966. vrbe pored Dunava dale 17 kg, a vrbe u nepo- 
srednoj blizini, koje nisu stajale u vodi, dale su samo 3 kg. Na koncu 
pase od vrbe pcele su vrlo sklone grabezu. 



87 



U tekucem stanju vrbov med je zatvoreno zut, malo se prelijeva 
na zelenkasto. Cim se izvrca, odmah se kristalizira u fine sitne kristale 
i poprimi sivkastu boju. U ustima po okusu podsjeca na vrbov sok. 
Ide medu lose vrste meda. 




SL 50. Vrba iva {Salix caprea) 



Kajsija (Prunus armeniaca L.). Kajsija potjece iz Azije. Kod nas je 
rasirena u svim krajevima osim hladnijih. Zahtijeva zasticenija mje- 
sta. Uzgaja se pojedinacno ili u nasadima. Postoji vise oblika. Stablo 
kajsije srednje je visoko sa dobro razvijenom krosnjom. List je okru- 
gao ili ovalan, na rubovima malo nazubljen. Cvijet je bijel do malo 
rumen. Plodovi su narancastozuti, s vanjske strane malo crvenkasti. 
Cvati u ozujku ili na pocetku travnja. Od njezine cvatnje pa do cvat- 
nje bagrema racuna se oko 40 dana. Ako ranije cvati kajsija, ranije 



ce doci bagrem. Svakako da je to pravilo uvjetovano vremenom. Cvat- 
nja kajsije traje oko 10 dana. Daje nektar i pelud. Pcele je dobro po- 
hadaju. 

Breskva [Prunus persica (L.) Sieb. et Zucc.]. Breskva je rasirena po 
cijelom svijetu. Cijepi se na mladice dobivene iz kostice. Postoji vrlo 
mnogo odlika, od onih najsitnijih ranih do kasnih i vrlo krupnih. Bre- 
skva moze narasti 4—5 m, ali obrezivanjem dobiju se razni oblici. 
Rijetka je krosnja breskve s dugim granama. Cvijet je bijelo-crvenkast, 
list izduzen. Cvati na pocetku travnja, a neke rane odlike jos i prije. 
Cvatnja traje 10—14 dana. Pcele je dobro pohadaju radi nektara i 
peluda. 

Crni trn, trnina (Prunus spinosa L.). To je gust grm do 2 m visok s 
bodljikavim grancicama. List je jajast, na rubovima nazubljen. Na 
pocetku travnja crni trn se ospe mnostvom bijelih cvjetica. Plod je 
okrugla tamnosmeda trnina, kiselkastotrpkog okusa. Crni trn medi 
slabije od vocaka, ali ga pcele izjutra, a nekad i u toku dana, vrlo do- 
bro pohadaju. Uz ostale proljetne biljke koristan je za razvitak legla. 
Trnina dolazi uz rubove suma, u zivicama, medama i uz obale rijeka. 

Visnja (Prunus cerasus L.). Visnja potjece iz sjeverne Indije i Irana 
odakle je rasprostranjena i na Balkanu. Uzgaja se za polukulturu, a 
raste i u divljem stanju. Krizanjem su dobivene plemenitije odlike. 
Stablo naraste do 6 m visoko. Krosnja ne ide u sirinu, a sastoji se od 
tankih gipkih grana. U Dalmaciji vrlo je cijenjena visnja maraska. 
List je visnje jajolik. Cvatovi su gronje, sastavljene od vise bijelih 
cvjetova na dugim peteljkama. Visnja cvati u travnju. Daje nektar i 
pelud. Pcele je dobro pohadaju, a narocito ujutru. Plod je crvena ili 
tamnocrvena kostunica. Sadrzi mnogo slobodnih kiselina i secera. Upo- 
trebljava se za pulpiranje i preradu. 

Tresnja (Prunus avium L.). Tresnje su rasirene po cijelom svijetu u 
vrlo mnogo odlika. Cijenjene su zbog slatkih plodova. Osim u uzgoju, 
tresnje rastu u bjelogoricnim sumama u divljem stanju. Od divljih tre- 
sanja plodovi su sitni i kiseli, sluze za hranu pticama. Stablo tresnje 
moze narasti do 7—8 m sa vrlo jakom i rasirenom krosnjom. List je 
ovalan ili jajolik, na rubovima pilasto nazubljen. Cvat je gronja sa vrlo 
lijepim bijelim cvjetovima na dugim peteljkama. Plod je okrugla bi- 
jela, crvena ili crna kostunica. Tresnja cvati u travnju. Za lijepih dana 
obilno luci nektar, a daje i pelud. Pcele jednako dobro pohadaju i 
divlje i pitome tresnje. Gdje su veliki nasadi pitomih tresanja ili sume 
s divljima, u kosnicasma se zabijeli sace i pcele ga napune medom. Od 
pitomih tresanja med je svijetlozut, a od divljih zatvoreniji. Poslije 
vrcanja brzo se kristalizira. 

Sljiva bistrica ili pozegaca (Prunus domestica L.). Postoji mnogo 
sorti sljiva od kojih se vecina rasirila iz Azije. Sljive vole umjerenu 
klimu. Tako ih vidimo u svim krajevima nase zemlje, osim najhladni- 
jih planinskih, i u manjoj mjeri u mediteranskim podrucjima. S obzi- 
rom na tlo najizbirljivija je sljiva pozegaca, bistrica. Ona je ujedno i 
najkorisnija. Voli valovite, malo povisene terene s kojih zrak otjece. 
U dolinama i na vlaznim zemljistima podlijeze bolestima. 



89 



Po velicinii i obliku krosnje, ima ih od grmastih do onih sa stablima 
visokim 6—7 m. Sljivov je list najcesce ovalan ili jajolik. Cvjetovi su 
bijeli, pojedinacni ili dva-tri zajedno na kracim peteljkama. Najranije 
sljive pocnu cvasti vec na pocetku travnja, a kasnije sorte na koncu. 
Cvatnja jednog stabla traje 4—5 dana, a najjaca cvatnja svih sljiva 
oko tjedan dana. Kad sljive cvate, nasa se sela zabijele lijepom zivo- 
pisnom bojom. Ako na procvale sljive padne jaka kisa, cvijet bude 
brzo unisten. Rane sljive mede bolje od kasne sljive crnice. Za lijepih 
dana unos sa sljiva moze biti oko 2—3 kg po kosnici. 

Jabuka (Pirns malus L.). Jabuke dijelimo u dvije podvrste: divlju 
jabuku [(Malus silvestris L.) Mill.] i pitomu jabuku (Malus pumila 
Mill.). Divlja jabuka raste samonikla po sumama. Pitoma jabuka po- 
znata je jos od najstarijih vremena. Jabuke su rasirene po cijelom 
svijetu. Vole umjereno podneblje. Teze podnose susu. Uzgajaju se u 




SI, 51. Jabuka (Pirns malus) 

vrlo mnogo odlika u patuljastom i visokom rastu, sto zavisi o podlozi 
na kojoj se cijepe. Jabuka naraste 6—7 m sa vrlo razgranatom i jakom 
krosnjom. Cvjetovi su pojedinacni ili po dva-tri zajedno, bijele su boje, 
s vanjske strane latice su malo crvenkaste. Cvatnja jabuka pocne oko 
polovice travnja. S obzirom na ranije i kasnije sorte moze trajati do 
20 dana. Jabuka dobro medi i daje pelud u vise boja. 

Pcele su vazan faktor u oprasivanju svih vocaka, pa tako i jabuka. 
I vocke su korisne pcelama jer na vocnoj pasi svakog proljeca pcele 
razviju leglo, stvore zalihe meda, a mogu pasti i prvi rojevi. Postoji 



90 



znatna razlika izmedu pojedinih vrsta i sorti vocaka, kako u kolicini 
tako i u secernoj vrijednosti nektara. Tako je secerna vrijednost nek- 
tara u visnje 0,8, tresnje 0,5, sljive 0,6, jabuke 0,7, u odnosu na bagrem 
kojem je secerna vrijednost uzeta 1,0. 

Med je od vocaka zatvorenozut. Po okusu gorak, podsjeca po mirisu 
i okusu na kostice nekih vocaka. Nakon vrcanja odmah se kristalizira 
u sitne kristale. Ide medu srednje kvalitetne vrste meda. Rijetko kad 
ga bude za vrcanje jer ga pcele potrose za razvoj. 

Kruska (Pirus communis L.). Iza jabuka kruske su vrlo vazna vrsta 
vocaka. I kruske i jabuke, pored onih u uzgoju, rastu i divlje po su- 
mama. U uzgoju ima bezbroj sorti koje rastu u obliku grana pa sve 
do visokih stabala s agromiiim krosnjama. List je kruske okrugao ili 
jajolik, na rubovima pilasto nazubljen. Cvjetovd su bijeli, obicno u gru- 
pama po vise zajedno. 

Kruske mede slabije od jabuka. Ipak, pcele ih dobro pohadaju. 

Uljene repice (Brassica L.). Uljene repice idu u rod krstasica i sve su 
medovite. Kod nas u kulturi najpoznatija je kupusna uljena repica 
(Brassica napus oletfera D. C.) i ogrstica, surepica (Brassica rapa olei- 
fera D. C). Uzgajaju se radi stocne hrane i proizvodnje ulja. Postoje 
ozimi i jari oblici. Jare repice u medenju nesto odstupaj/u pred ozimi- 
ina. Ozima se repica sije u kolovozu, a cvati u travnju. Cesce strada 
od golomrazice. Sije se u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini. Naraste do 
60 cm. Cvijet je lijepe zute boje. Cvati oko tri tjedna. Ako za cvatnje 
posluzi lijepo vrijeme, pcele mogu s repice sabrati pune kosnice meda. 
Dnevni prinosi krecu se do 4 kg. Pcele se na repici mogu dobro razviti 
i rojiti. Kad jake peele docekaju pasu, moze se na repici vrcati po 10 
kg meda. Od repice med je svijetlozut. Nakon vrcanja odmah se kri- 
stalizira i postane malo sivkast. Po okusu podsjeca na repicino ulje. 
Ide medu losije vrste. 

Obicni maslacak (Taraxacum officinales Web.). Maslacak ili radic 
svakom je poznat. Osim obicnog maslacka postoji mnogo vrsta i vari- 
jeteta. Nama poznati maslacak naraste do 30 cm. U svim njegovim 
dijelovima tece mlijecni sok. Cvjetovi su u obliku ruze, zuti. Postoje 
proljetni i jesenski oblici maslacka. Proljetoi je znacajniji, dok jesen- 
ski pcele slabo obilaze. Maslacak pocne cvasti u travnju, pa traje 2—3 
tjedna. Daje dosta peluda. Za lijep>ih dana ima obilje nektara. Med je 
lijepe zute boje. Brzo se kristalizira. 

Jorgovan (Syringa vulgaris L.). Jorgovana ima bezbroj odlika. Uz- 
gaja se kao ukrasni grm. U sjeveroistocnoj Srbiji izgraduje grmolike 
sume. Cvjetova ima bijelih, crvenih, ljubicastih. Cvati u travnju. Daje 
nektara. Pcele ga dosta obilaze. U slobodnoj prirodi postoje mnoge 
divlje vrste jorgovana. 

Divlji kesten (Aesculus hippocastanum L.). Divlji kesten poznato je 

drvo parkova. Lijepe je okruglaste guste krosnje s velikim dlanasto 
sastavljenim lisixivima. Cvijet je dvospolan i jednospolan u grozdastim 
cvatovima. Cvati u polovini travnja. Traje oko tjedan dana. Daje nek- 
tara, peluda i propolisa. 



91 



Orah (Juglans regia L.). Raste u uzgoju i na zaklonjenim stanistima 
suma Bosne i Makedonije. Rasiren je samo u toplijim krajevim. Orah 
je dvospolan. Muski cvjetovi nalaze se u objesenim resama. Cvati u 
travnju ili svibnju. Daje pcelama dosta peluda. 

Dudovi (Moms L.). U nas su najpoznatije dvije vrsti dudova, bijeli 
dud (M, alba L.) i crni dud (M, nigra L.). Sade se radi slatkih jagodi- 
castih plodova bogatih secerom, a u Vojvodini i Makedoniji radi uzgoja 
svilene bube. Dudovi su dvodomni. Muski cvjetovi su u resama, a zen- 
ski u posebnim nakupinama. Dudovi cvate u svibnju. S njih pcele nose 
pelud, a iz zrelih plodova sisu slatki sok. 

Breza (Betula alba L.). Breza raste u hladnijim predjelima. Cvati u 
travnju ili svibnju. Brezov cvijet je dvospolan. Muski cvjetovi, rese, 
daju pcelama pelud. Breza daje ljeti i dosta propolisa. 

Topole (Populus L.). Poznato je vise vrsta topola: crna topola (P. 
nigra L.) i bijela topola (P. alba L.). Rastu na vlaznijim poplavnim sta- 
nistima. Planinska topola (P. tremula L.) ima okruglast list na tankim 
peteljkama, pa stalno treperi na vjetru. Jablani (P. pyramidalis Roz.) 
najcesce se sade za ukras i zastitu. od vjetra. Topola cvati u travnju. 
Daje dosta peluda i propolisa. 

Zabljak ljutic (Ranunculus acris L.). Jednogodisnja je zeljasta biljka. 
Stanista su mu niski vlazni tereni. U kisnim godinama moze se svag- 
dje vidjeti. Na pogodnim stanistima naraste do 40 cm, s duboko ure- 
zanim listovima. Na uspravnoj razgranatoj stabljici izraste desetak 
zutih cvjetova. U sirovu stanju svi su dijelovi biljke otrovni, pa i pelud. 
Cvati u svibnju i lipnju. Pcele sa zabljaka nose mnogo peluda. Medi 
malo. 

Inkarnatka (Trijolium incarnatum L.). Inkarnatka je jednogodisnja 
djetelina. Stablo naraste do 40 cm visoko. List je trodijelan. Cvijet je 
duguljasta glavica mesno-crvene boje. Cvati u svibnju ili lipnju. Do- 
bro medi, a daje i peluda. Cvatnja traje oko 3 tjedna. 

Glog (Crataegus oxycantha L.) To je crveni glog, dobro poznat grm 
ili nisko drvo visoko do 4 m. Nalazimo ga po mladim branjevinama, 
obalama, u zivicama i sikarama. Grane su mu trnaste. Ima 3—5 krpa- 
stih listova. Cvjetovi su pravilni i bijeli. Plod je crvena gloginja. Cvati 
u svibnju. Cvijet ima jak miris. Pcele ga mnogo obilaze, narooito iza 
kise. Tvrdnje da je otrovan i da od njega dolazi majska bolest nisu 
dokazane. 

Bagrem (Robinia pseudoacacia. L.). Bagrem potjece iz Sjeverne Ame- 
rike odakle je prenesen u Evropu. Po znacaju za pcelarstvo bagremu 
pripada prvo mjesto. U izboru tla vrlo je skroman. Raste na najslabi- 
joj zemlji, pa i na zivom pijesku. 

Najvece bagremove sume nalaze se u Vojvodini. Po svom prostran- 
stvu na prvo mjesto dolazi Deliblatska pjescara i Kelebija ikod Subo- 
tice, gdje se doseljava hiljade kosnica na pasu. U Srbiji nema velikih 
bagremovih suma, ali ima mnogo bagremovih stabala po sumarcima i 
medama, tako da su parcele omedene bagremom. Rijetko zasaden ba- 
grem ima vecu krosnju, bogatiji je cvijetom, dobiva vise sunca, pa zato 
medi bolje od bagrema u sumi. 



92 



U Hrvatskoj najvece bagremove sume nalaze se u Baranji kod Ce- 
minca, u Podravini i u Moslavackoj gari. Bagrema ima i u drugim re- 
publikama, samo na manjim povrsinama. 




SI. 52, Bagrem (Robinia pseudoacacia) 

Cvatnja bagrema dolazi u prvoj polovini svibnja, dok su pcele jos 
nerazvijene, pa ga zbog toga ne mogu potpuno iskoristiti. Bagrem poc- 
ne cvasti prije listanja, a kad se dogodi da prije prolista, onda bude 
manje cvijeta, pa se od njega ne moze ocekivati jaca pasa. 

Na jednom mjestu bagreni cvati oko 12 dana. Najprije pocne na 
zasticenijim nizim terenima, a kasnije na visim. Koristeci visinske ra- 
zlike, moze se ponegdje imati raniji i kasniji bagrem, kojem ukupna 
cvatnja potraje do 18 dana. Medutim, takvih mjesta bez selidbe nema 
mnogo. 



93 



Bagrem moze dobro mediti kad dode rano, a i onda kad cvati ka- 
snije. Vazno je samo da ne pozebe, da je bogat cvijetom i da za vri- 
jeme cvatnje vlada lijepo i toplo vrijeme. Izlucivanju nektara pogo- 
duju tople noci, sa dosta jutarnje rose, a dani treba da budu umjereno 
topli, bez vjetra. Medenju skodi magla. To se vise puta pokazalo u do- 
linama rijeka i pored Dunava. Manje skode hladniji vjetrovi, dok topli, 
suhi vjetar ofuri cvijet, pa medenje prestane. Na medenje bagrema 
utjece sastav tla, klima i nadmorska visina. Na krsu rijetko kad medi. 
U Hrvatskoj bagrem podbaci cesce nego u Vojvodini i Srbiji. Opcenito 
se smatra da je bagremova pasa u Srbiji stalnija od one u Vojvodini. 
Zbog toga mnogi vojvodanski pcelari sele na bagrem u Srbiju, a ostave 
onaj kod kuce. 

Na povoljnom vremenu jake zajednice saberu na bagremu za dese- 
tak dana po 50 kg mektara. Cesti su prinosi po 10 kg na dan. Dogadalo 
se da su izvanredno jake zajednice u povoljnom vremenu imale pri- 
nose i do 20 kg na dan. To su ujedno najveci poznati prinosi nektara 
u jednom danu. Na bagremu se vrca prosjecno po 20 kg meda, samo 
u izvanredno povoljnom vremenu mogu biti po dva vrcanja sa 30—35 
kg meda po kosnici. U dobrim godinama u nasoj zemlji proizvede se 
do 50 vagona bagremova meda. 

Cist bagremov med, bez drugih primjesa, vrlo je svijetao, staklasto 
proziran, gotovo bezbojan. Slabog je mirisa. Po okusu podsjeca na sok 
bagrema. Vrlo je blag i ugodan. Zreo bagremov med je gust. Od in- 
vertnog secera sadrzi vise vocnog nego grozdanog, pa se zato vrlo 
dugo drzi u tekucem stanju. Tako zna ostati po godinu dana da se ne 
kristalizira. Pri niskoj temperaturi ljepljiv je i isteze se poput tijesta. 
Pcele na njemu vrlo dobro zimuju. 

Javori (Aceraceae). U nasim sumama raste vise vrsta javora. Naj- 
poznatije su klen (A. campestris L.), gorskd javor (A, pseudoplatanus 
L.), crni javor (A, obtusatum Kit.), mlijecni javor (A, platanoides L.) 
i zestikovina (A, tataricum L,), Svi su javori medonosni i daju dosta 
peluda. 

Javori izrastu u velika stabla. Najmanji je javor zestdkovina. Raste 
samo do 5 m visine. Stablo i grane vrlo su gipke. Listovi javora razli- 
cito su izrezani i nasuprot smjesteni. Cvjetovi mogu biti jednospolni 
ili dvospolni. Nalaze se u grozdastom ili pastitastom cvatu. Imaju dvo- 
struk broj prasnika i plodniou sa dva plodna listica. 

Cvatnja javora dolazi u svibnju, kad se otvore lisni pupovi. Cvijet 
ugodno mirisi. Gdje ima dosta javora, klena i zestikovine, moze se 
osjetiti u kosnicama jak prinos nektara. 

Obicna krkavina, pasjakovina, pasji drijen (Rhamnus cathartica L,), 
Bjelogoricni je grm. Naraste do 3 m visine. Drvo je savitljivo, ali se 
grane lome. Ima glatku tamnu koru. Listovi su jednostrani, izmjenicno 
ili nasuprotno smjesteni. Cvjetovi su dvospolni, rjede dvodomni ili 
poligamni. Caska i vjencic smjesteni su na rubu izdubljenog cvjetista. 
Plod je tobolac ili crna kostunica. 



94 



Pasjakovina cvati cijelog ljeta, od svibnja pa do konca kolovoza, te 
je pcele svaki dan obilaze. Daje nektar i pelud. Med je rijedak i ne 
kristalizira se. 

Bijela loza, pavitina (Clematis vitalba L.). Visegodisnja je povijusa. 
Raste na rubovima suma, u branjevinama, zivicama i po obalama 
gdje se penje po grmlju i drvecu. Ima neparno peraste listove. Cvat 
je racvasta, s bijelim cvjeticima. Cvati u lipnju i srpnju. Daje nektar 
i pelud. Pcele je najbolje pohadaju iza kise i izjutra. Ima vrlo ugodan 
miris. 

Obicni grab (Carpinus betulus L.). Izraste u visoko drvo po nasim 
sumama. Cvjetovi su dvodomni. Prasnicki su cvjetovi u objesenim 
resama. Cvati u travnju ili svibnju. Pcele ga pohadaju radi peluda. 

Na obalnom podrucju krsa u Hrvatskoj, Hercegovini i Cmoj Gori 
rasprostranjen je bijeli grab ili bjelograbic (C. orientalis Mill). Bijeli 
grab je nisko drvo ili grm. Na toplim vapnenackim podrucjima raste 
vrsta crnog graba (Ostrya carpinifolia Scop.). 

Hrastovi (Quercus L.). U nizinskim posavackim sumama raste hrast 
luznjak (Quercus robur L.), a u brdskim i planinskim predjelima hrast 
kitnjak (Quercus petreae L.). U primorskim krajevima raste hrast me- 
dunac [Quercus lanuginosa (Lam.). Thuil.]. Najrasprostranjenije hrasto- 
ve sume nalaze se u Posavini, od Zagreba prema Jasenovcu, SI. Brodu 
i Virikovcima, te su na torn podrucju znacajne za pcelarstvo. Hrastovi 
su dvospolni. Prasnicki cvjetovi nalaze se u resama. Cvate u svibnju. 
Daju pelud i medljibu. 

Hrastove sume znacajne su i zbog toga sto su prozracne, pa pruzaju 
mogucnost da u njima raste velik broj medonosnih biljki koje prve 
cvate u proljecu i daju pcelama najraniju pasu. To su visibaba, safran, 
divlji zumbul i druge. Osim toga hrastove su sume najznacajniji izvor 
medljike od svih bjelogarica. 

Brijest (Ulmus campestris L.). Brijest u vecem dijelu raste u nizin- 
skim sumama pored rijeka, ali i po brdima. Listovi su brijesta ovalni, 
nesimetricni, na kratkim peteljkama. Cvjetovi su dvospolni, u cuper- 
cima. Imaju 5 prasnika i 1 tucak. Cvati u travnju ili svibnju. Daje 
mnogo peluda, nektara i propolisa. 

Gavez (Symphytum officinale L.). Veliki gavez najvise je rasiren na 
podrucjima joha, vrba i topola, a u manjian kolicinama na nizinskim 
livadama pored putova i kanala. Raste iz korijena do 100 cm visoko. 
Stabljika je iznutra suplja, dosta razgranata. Listovi su usko jajasti, 
sjedece nasadeni na stabljici. Cvjetovi su objeseni u skupinama, a na- 
laze se na duzim drscima. 

U svijetlim sumama raste izmedu grmlja trajnica gavez blijedozuc- 
kastog cvijeta (S. tuberosum L.). Ovaj gavez ima jako razvijen korijen. 

Gavez pocne cvasti u travnju, a traje do kolovoza. Nektar se nalazi 
u dubokoj caski koju progrizu mravi i bumbari. Drukcije pcele ne bi 
mogle doci do njega. Dobro medi. Daje malo peluda. Za stoku je otro- 
van. 

Malina (Rubus idaeus L.). Malina je samonikli sib s brojnim povije- 
nim izdancima. Raste u slobodnoj prirodi. Najcesce je nalazimo na 



95 



sumskim sjecinama i proplancima u nizim sumama. Maline ima na 
Psunju, Papuku, Velebitu, Pljesivici, Grmecu i Romaniji. Kako suma 
izraste, malina iscezava. U kulturama obilnije rodi i ima krupnije 

plodove. 

Usee maline neparno je perasto. Cvjetici su pravilni, bijeli, u broj- 
nim pasticima. Plod je skup sitnih srastenih kostunica. U zrelom je 
stanju erven i socan. Upotrebljava se za jelo i preradu. 

Malina cvati od svibnja do sredine srpnja. Tako se na istoj stabljici 
moze naci pupova i zrelih plodova. Vrlo je medonosna. Najjace medenje 
traje u lipnju, oko 20 dana. Pcele je obilaze od rana jutra pa do mraka. 

Dnevni prinosi krecu se 
do 6 kg. Moze dati dva 
vrcanja, ukupno do 40 kg 
meda po kosnici. Najace 
je lucenje nektara kad su 
noci i dani topli sa dosta 
vlage u zraku. Kako ma- 
lina ima plitak cvijet, 
skodi joj susa, a narocito 
suhi vjetrovi. 

Najveca podrucja mali- 
ne nalaze se duboko u 
planinama, udaljena od 
ljudskih naselja, zato o- 
staju neiskoristena. 

Malinov je med svije- 
tlozut, specificnog okusa i 
mirisa. Ide medu bolje 
vrste. 

Vrbolika, kiprovina (E- 
pilobium angustifolium 

L.), Zeljasta je socna bilj- 
ka, visoka do 2 m. Cvat 
je klasasta s krupnim lju- 
bicastim cvjetovima. Ra- 
ste najcesce na sumskim 
sjecinama i paljevinama 
dok je suma ne ugusi. 
Najbolje joj odgovaraju humusna tla. Dobro podnosi susu. Cvati u 
srpnju i kolovozu oko 30 dana. Vrlo je medonosna. Daje po dva vrca- 
nja. 

Med je svijetao, proziran. Vrlo je blagog i ugodnog okusa. Dugo se 
ne kristalizira. Ide medu najbolje vrste. 

Kupina (Rubus fruticosus L:). Visegodisnji je grm sa vrlo dugackim 
povijenim bodljikavim izdancima. Raste po niskim sumama, u zivicama 
i obalama na kontinentalnom i mediteranskom dijelu zemlje. List je 
neparno perast, po sredini s donjeg nalicja bodljikav. Cvati u lipnju 
oko 20 dana. Najbolje medi poslije kise, kad je toplo i kad ima dosta 




SL 53. Malina (Rubus idaeus) 



96 



vlage u zraku. Ugodno mirisi. Pcele 
je dobro posjecuju. Dnevni prinosi 
mogu se kretati do 3 kg. Med je pro- 
ziran, vrlo bistar, svijetlozut. Naj- 
cesce je pomijesan s medom drugih 
biljki koje u to doba cvate. 

Kupina cvati krace vrijeme od ma- 
line i daje manje prinose, ali buduci 
da se nalazi u blizini ljudskih na- 
selja, pcele je bolje iskoriste, pa je 
za pcelarstvo znacajnija od maline. 

Katalpa (Catalpa bignonioides 
Walt.). Drvo je osrednje visoko. Kod 
nas se sadi samo u parkovima. Ima 
velik list i krupne cvjetove u metli- 
cama. Cvati u lipnju ili srpnju. Vrlo 
dobro medi. Plod je dugacka mahuna 
sa sjemenkama. 

Kelrajterija (Koelreuteria particu- 
late! Laxm.). Ukrasno drvo parkova. 
List je neparno perast. Cvat je na 
vrhu grancica metlicasta, sa zutim 
-cvjetovima. Cvati u lipnju i srpnju. 
Vrlo je medonosan. U velikim mje- 
hurastim plodovima nalaze se sje- 
menke. 

Sofora (Sophora japonica L.). So- 
fora je veliko i razgranato drvo. Po- 
tjece iz Kine i Japana, odakle je do- 
spjela u Evropu. Kod nas se sadi u 
drvoredima i parkovima. Ranije se 
pocela masovno saditi na krsu, ali 
se s tim stalo. 

Sofora ima list slican bagremu. Na 
vrhovima grancica izrastu grozdaste 
cvati s bijelim do malo zutim cvjeti- 
cima. Cvati u srpnju. Vrlo je medo- 
nosna. Pcele dolaze i na otpale cvje- 
tove i u njima nalaze nektara. 

Med je od sofore zatvorenozut, specificnog, malo gorkog okusa. Kri- 
stalizira se poslije dva mjeseca. Ubraja se u med srednje kvalitete. 

Biserak (Symphoricarpus racemosus Michx.). Ukrasni je gust grm 
do 2 m visok. Sadi se u parkovima. Cvijet je sitan i neugledan. Ljeti 
se istice okruglim snjezno bijelim jagodama. Cvati od svibnja do listo- 
pada. Dobro medi. Peluda ima malo. 

Biserak potjece iz zapadnih predjela Sjeverne Amerike. Kod nas se 
dobro udomacio. Razmnaza se izdancima. Plodovi su otrovni. 




SL 54, Vrbolika (Epilobium angu- 
stifotium.) 



7 Pcelarstvo 



97 



Facelija (Phacelia tanacetifolia D. C). Jednogodisnja je zeljasta bilj- 
ka. Raste do 60 cm visoko. List je perasto rasperjan. Cvat je glavicasta 
s pravilnim plavim cvjetovima. Sije se u travnju ili svibnju. Kasnija 
se sjetva ne preporucuje zbog suse. U zemljistu nije izbirljiva; tlo tre- 
ba da bude samo plodno i dobro obradeno. 

Facelija cvati u sestom tjednu poslije sjetve. Vrlo je medonosna. 
Pcele je obilaze cijelog dana. Traje 15—20 dana. Kako nema nikakve 
gospodarske vrijednosti, sije se samo na manjim povrsinama, pa za pce- 
linju pasu nije mogla biti dovoljno ocijenjena. U SSSR-u je usijavaju 
na oranice kao kombinirani usjev za krmu i pcelinju pasu. Koristi se 
za zelenu gnojidbu u vinogradima. 

Grahorica (Vicia h.). Grahorice su jednogodisnje zeljaste biljke. Ne- 
ke sijemo u kulturama za stocnu hranu, ali ih ima dosta vrsta koje 
rastu samonikle na livadama ili u usjevima kao korov. Sve grahorice 
imaju na zilicama kvrzice u kojima zive gljivice koje vezu zracni 
dusik pretvarajuci ga u bjelancevine. Kasnije kvrzice odumru i tlo 
se obogaduje dusikom. 

U kulturama najpoznatije su obicna grahorica (V. sativa L.), dlakava 
grahorica (V. vilosa Roth.) i panonska grahorica (V. panonica Cr.). 
Obicne grahorice imaju stablo slabo i njezno, pa lako polijezu. List je 
parno perast, dlakav, sastavljen od 5—8 listica obrnuto jajastog izgle- 
da. Sve grahorice imaju vitice kojima se hvataju za druge biljke. 
Cvijet izbija iz pazusaca lista, ljubicast je ili crvenkast. Dlakava gra- 
horica jace je obrasla dlakama. Cvjetovi su joj skupljeni u grozdaste 
cvati plavoljubicaste. Panonska grahorica ima bijele cvjetove. Stablo 
joj je jace, pa se bolje drzi uspravno. Sve su grahorice medonosne, te 
daju pcelama vrlo dobru pasu. Vecina ih ima izvancvjetne nektarije 
u pazuscima ili zapercima lista. Lucenju nektara pogoduje vlazno i 
toplo vrijeme. Med je svijetlozut, speciflcnog okusa. Kristaliziran malo 
posivi. 

Esparzeta (Onobrychis viciaefolia L. var. sativa Lam.). Visegodisnja 
je zeljasta biljka. Sije se za stocnu hranu. Stablo je razgranato, dzbu- 
nastog izgleda. Korijen pusta dublje od lucerne djeteline. Traje po 7 
godina. Dobro podnosi susu. Odgovaraju joj vapnenasta zemljista. List 
ima neparno perast, sastavljen od 13—25 obrnuto jajastih listica. Cva- 
tovi su skupljeni u obliku grancica. Cvijet je erven. Plod je mahunica 
sa sjemenkama. Cvati u svibnju oko mjesec dana. Vrlo je medono- 
sna. 

Razlicak (Centaurea L.). Razlicka ima desetak vrsta i sve su vecinom 
korovi oranica ili livada. Za pcelarstvo je najznacajniji crveni razli- 
cak (C. jacea L.), koji raste vecinom na livadama, pasnjacima i pored 
putova u gotovo svim dijelovima nase zemlje, samo pod razlicitim 
imenima. Negdje ga zovu glavinac, mrkovina, konjska zob, a u zapad- 
noj Bosni gorcac. Na nekim livadama zna biti toliko razlicka da poti- 
sne svaku drugu zeljastu biljku. Mladi razlicak stoka jede, a stariji 
samo konji. Jednom pokosen, razlicak istjera ponovo i cvati u ota- 
vama. 



98 



Plavi razlicak (C. cyanus L.) narod jos zove modrocvijet, modrinjak, 
plavka, plavica itd. Raste u zitaricama. Za razliku od crvenog razlicka 
ima plavu cvatnu glavicu i nesto krupnije cvjetice. Pcele ga obilaze 
radi nektara i peluda. * 

Vodopija, cikorija (Cichorium intybus L.). Narod ovu biljku zove 
jos: konjogriz, zutinica, modar cvijet, modrica itd. Trajni je korov na 
livadama, pored putova i kanala. Ima i kulturna odlika — endivija (C. 
endivia L.). Od njezina korijena pravi se cikorija (surogat za kavu). 

Vodopija ima jak vretenast korijen, cvrsto uglato stablo, u gornjim 
dijelovima razgranato. Listovi su duguljasti i sjedeci. Cvjetne glavice 
razvijaju se po cijelom stablu. Cvjetovi su bijeli do svijetlomodri. Daje 
nektar i bijeli pelud. Cvati od lipnja do mrazova. Pcele je stalno po- 
hadaju. Medenju pogoduje vlazno vrijeme. 

Crvena ili kravska djetelina (Trifolium pratense L.). Crvena je dje- 
telina trogodisnja kulturna biljka, vrlo omiljena za stocnu hranu. Sije 
se na oranicama. Njene podvrste rastu samonikle na livadama, pasnja- 
cima i sumama. U prvom je otkosu crvena djetelina prebujna. Zna- 
cajnija je za pcele u drugom otkosu koji se ostavi za sjeme. Velika je 
steta sto prebujna crvena djetelina ima preduboke cvjetne caske s 
nektarom. Zato pcele vise obilaze onu djetelinu koja je manje bujna. 
Vrlo vazan utjecaj imaju pcele na oprasivanje crvene djeteline, bez 
koje ne bi moglo doci do oplodnje. Doduse, oprasuju je i drugi kukci 
koji mogu dohvatiti nektar, ali su najznacajnije pcele. 

Lucerna djetelina (Medicago sativa L.). Jos je zovemo plava djete- 
lina konjarica i sedmakinja jer traje oko 7 godina. Odlikuje se vrlo 
dubokim korijenom otkud joj velika usisna moc. Nadzemno stablo 
izbija iz korijenova vrata i tako dobiva dzbunast izgled. Raste brzo i 
daje cetiri do pet otkosa. List ima po tri listica. Pojedini su listici ja- 
jolika oblika. Cvat je grozdasta. Cvjetovi su plavi. U njezinu opra- 
sivanju veliku ulogu imaju insekti, u prvom redu pcele. U drugom ili 
trecem otkosu daje dobru pasu. Vrlo je medonosna. 

Zuta lucerka (Medicago falcata L.). Zuta lucerka, pjeskara ili kri- 
vovija razlikuje se od obicne utoliko sto ima jace razvijen korijen i 
jos bolje podnosi susu. Stablo joj je dlakavo, list sastavljen od tri 
listica. Cvjetici u cvatu zute su boje. Pored sjemenom, razmnaza se 
jos i vegetativnim putem. Cvati kao i obiona, i pcele je pohadaju kad 
nema bolje pase. 

Bijela djetelina (Trifolium repens L.). Medu medonosnim biljkama 
nasih livada bijela je djetelina gotovo najmasovnije zastupana. Rastom 
je najmanja od svih vrsta djetelina. Raste i na nizinskim i brdskim 
livadama i pasnjacima. Zapazamo je i na vrlo mrsavim a i na plodnim 
zemljistima. Cvati od svibnja do mrazova. Narocito joj pogoduje kisno 
vrijeme. Ako je prebujna, ima dublje caske, pa pcele ne mogu dohvatiti 
nektar. 

Med je od bijele djeteline svijetao, bistar i proziran. Vrlo je ugodnog 
okusa. Ide u red najfinijih vrsta. 

Hibridna ili barska djetelina (Trifolium hybridum L.). Zovu je sved- 
6kom djetelinom. Raste na nizinskim livadama koje su povremeno plav- 



99 



ljene. Naraste do 60 cm. Malo polijeze. Cvat je glavica sa gusto po- 
redanim bijelim do blago crvenkastim cvjeticima. Cvati u prvom ot- 
kosu u lipnju, ali bolje medi u otavama. Vrlo je medovita. Med se moze 
dobiti katkad potpuno cist. Svijetlozute je boje, malo mutnog izgleda. 
Speciflcnog je okusa, srednje kvalitetan. Brzo se kristalizira. 

Kokotac [Melilotus (L) Hill.]. Kokotac ili zdraljika raste u slobodnoj 
prirodi na pjeskovitom zemljistu pored rijeka, kanala, nasipa, a na- 
rocito pruga. U manjoj mjeri gaji se za stocnu hranu, ali ga u pocetku 
stoka slabo jede zbog gorcine. Ta mu gorcina dolazi od kumarina koji 
je u vecim kolicinama otrovan. U Americi se sije na velikim povrsina- 
ma za sijeno i silazu. Mora se kositi dok je mlad jer mu kasnije sta- 
bljika odrveni. U Americi uzgajaju sorte bez kumarina. 




<**4f 



W*S&*!flw 



51. 55. Bijela djetelina (Trrfo- 
Hum repens) 



Kod nas je najrasireniji bijeli kokotac (M. albus Lam.) i zuti kokotac 
[M, officinalis (L.) Desr.]. Kokotac ima vrlo dubok korijen. Na obra- 
denom zemljistu stabljika naraste do 2 m visoka i mnogo se razgrana. 
Lisce je. tropero. Cvat je grozdasta, uspravna. Cvjetici su bijeli ili zuti. 
Dvogodisnja je biljka, ali svaka vrsta ima i jednogodisnje odlike. Raz- 
mnaza se sjemenom. Sije se u proljece. Cvati u srpnju ili kolovozu. 
Vrlo je medonosna. Pcele po cijeli dan obilaze sitne mirisave cvjetice. 
Med je od kokoca svijetlozut. Malo je mutnog izgleda, srednje kvali- 
tete. Brzo se kristalizira. 

Dunjica (Medicago lupulina L.). Dunjica je, kao i bijela djetelina, 
dobro rasirena i na nizinskim i na brdskim livadama i pasnjacima. 
Pogoduju joj toplija tla. Niskog je rasta, dzbunastog izgleda. Korijen 
joj je na povrsini zemlje. Stabljika joj je niska, ali na plodnijim tlima 
polijeze. Na nizins'kim livadama cvati u lipnju, a na brdskim u srpnju. 
Cvat je glavica sa sitnim zutim cvjeticima. Medenju pogoduju topli 
dani sa dosta vlage u zraku. Optimalna je temperatura za medenje 
25—32 °C, dok kod 34 °C medenje prestaje. 



100 



Med je zlatnozut, ugodna okusa. Vec se za 2—3 tjedna kristalizira, 
tvoreci fine sitne kristale. Kristaliziran posivi. Ide medu srednje kva- 
litete. 

Livadna zalflja (Salvia pratensis L.). Samonikla je trajna biljka. Ra- 
ste na pjeskovitim livadama, po nasipima i uz potoke. Tjera svakog 
proljeca iz korijena 2—3 stabljike koje narastu do 60 cm. Cvijet je na 
vrhu stabljike izrazito plav. Livadna zalflja vrlo dobro medi. Pcele 
je cijelog dana obilaze. 

U nasim sumama raste zuta ljepljiva zalflja (S. glutinosa L.) kojoj 
je stablo na vrhu ljepljivo. Cvijet je zut. I ona je medovita. 

Smiljka (Lotus corniculatus L.). Smiljka je visegodisnja zeljasta bilj- 
ka. Nalazimo je u slobodnoj prirodi na livadama i pasnjacima, a sije 
se i u kulturi za stocnu hranu. Raste na najslabijim pa i kiselim tlima. 
Na plodnoj obradenoj zemlji naraste do 50 om. Daje 2—3 otkosa. Li- 
stovi joj se sastoje od 5 listica, od kojih 2 sjede na samoj peteljci. Cvje- 
tovi su zuti. Cvati gotovo cijelog ljeta, od svibnja do rujna. 

Za lucenje nektara smiljki pogoduje topla vlazna klima. Med je zut 
do zatvorenozut, slabog mirisa. Ugodnog je dkusa. Kristalizira se za 
2—3 mjeseca i dobiva tamniju boju. Ide medu srednje kvalitete. 

Trputac (Plantago L.). Trputaca ili bokvice ima vise vrsta. Najpo- 
znatiji su uskolisni trputac (Plantago lanceolata L.), srednji trputac 
(P. media L.) i veliki trputac (P. major L.). Rastu posvuda na livadama, 
pored putova, suma i ljudskih naselja. Visegodisnja je biljka. Listovi 
su duguljasto jajoliki. Cvat je vretenasto valjkast s bjelkastim do bla- 
go ljubicastim sitnim zbijenim cvjeticima. Nemaju mirisa. Pcele nose 
s trpuca pelud i nektar. 

Divlja mrkva (Daucus carota L.). Mrkva raste u divljem stanju i u 
kulturi. Za pcelarstvo je znacajnija divlja mrkva, korov na livadama i 
zapustenim mjestima. Dvogodisnja je biljka s jakim korijenom. Cvat 
je glavicasta s bijelim cvjetovima. Cvati od lipnja do rujna. Najvise do- 
de do izrazaja u otavama. Medi kad ima dovoljno vlage u zraku. Med 
je slabog mirisa po biljci. Tamnozute je boje, slatko-trpkog, malo gor- 
kog okusa. Brzo se kristalizira. U kristaliziranom medu odvajaju se 
glukoza i fruktoza, tvoreci dva sloja. Ide u losije vrste. 

Majcina dusica (Thymus serpyllum L.). Rod Thymus L. zastupan je 
sa mnogo razlicitih vrsta koje se medu sobom tesko razlikuju. Majcina 
je dusica do 30 cm visok odrvenjeli grmic, s puzavim grancicama iz 
kojih svake godine istjeraju zelene gratncice s jajastim listovima i 
rahlim ofcruglim cvatima sa crvenim cvjeticima. Raste na zaklonjenim, 
suhim terenima sve do visokih planina. Redovito je nalazimo na ispra- 
nim, susnim i toplijim stanistima. Dobro podnosi susu. U nas je-ima u 
Bosni, Lici i ostalim krajevima. Narocito je poznata pasa na majcinoj 
dusici u okolici Ostarija, Licke Jasenice, Vrhovina i na mnogim dru- 
gim mjestima. Uikisnim godinama daje znacajnu pasu. Cvati u lipnju 
ili srpnju, oko 30 dana. Cijela biljka ugodno mirisi. Moze dati po jedno 
dobro vrcanje. 



101 



Med je tamnozut, ugodna mirisa po samoj biljci, vrlo finog okusa. 
Kristaliziran promijeni boju u tamnasivkastu. Nekih godina moze se 
dobiti cista sorta. Ide medu najflnije vrste meda. 




SL 66. Majeina duSica (Thymus ser- 
pyUum) 



Porec (Borago officinalis L,), Porec ili borazina potjece iz zapadnog 
Sredozemlja odakle su ga Arapi prenijeli u Spanjolsku, pa se tako ra- 
sirio i u druge zemlje. Danas ga nalazimo svugdje na kontinentu, na- 
rocito u toplijim podrucjima. Sadi se u vrtovima, a rasiren je i na 
nekim livadama. Jednogodisnja je biljka sa vrlo rasirenim korijenom. 
Raste do 60 cm visoko. Dosta se razgrana. Listovi su jajastog oblika, 
dlakavi, zadebljali i socni. Na vrhovima grancica nalaze se plavicasti 
cvjetovi s oblikom zvijezde petokrake. Cvati na koncu lipnja i traje 
oko 40 dana. Nektar sadrzi visok procent secera. Medi i kod nize 
temperature. Optimalna je temperatura medenja 22— 30°C. Pcele ga 
pohadaju preko cijelog dana, a narocito kad ima dovoljno vlage u 
zraku. Plod je poreca jajasto duguljast, dugacak oko 10 cm. Biljka se 
iskoriscuje za povrce. Ima okus krastavaca. Koristi se i u ljekovite 
svrhe. 

Kesten (Castanea sativa Mill). Pitomi kesten raste u samoniklim 
sumama u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Makedoniji. Narocito su velike 
kestenove sume u Hrvatskoj kod Petrinje, Hrv. Kostajnice, Dvora na 
Uni, Zagreba (Zagrebacka gora) i u Istri. Zbog vrijedinih plodova ke- 
sten ubrajamo medu vocke, a zbog mjesta i nacina rasta medu sumsko 
drvece. Rast'e na kiselim stanistima zajedno s paprati. 

Kesten je jednodomna biljka vrlo visokog i razgranatog stabla. Li- 
stovi su produzeno ovalni, na rubovima nazubljeni. Prasnicki su cvje- 



102 



tovi bijele dugacke rese. Ispod tuckovih cvjetova razviju se bodljikave 
sisarice sa dva do tri tamnosmeda ploda. Kesten pocinje cvasti u 
lipnju. Cvatnja pojedinog stabla traje oko 10 dana, ali, kako sva sta- 
bla ne procvate odjednom, produzi se do 20 dana. 




SL 57, Kesten (Castanea sativa) 

Prvih dana kesten slabo medi, daje samo pelud. Ako je vrijeme to- 
plo, sa dosta vlage u zraku, zna dobro zamediti i napuniti kosnice me- 
dom. Ipak, od ukupnog prinosa oko polovine je med, a polovina pelud. 
Pcele zatrpaju kosnicu peludom kao ni na jednoj drugoj pasi. Dnevni 
prinosi na kestenu mogu se kretati najvise do 5 kg. Najveci ukupni 
prinos moze biti do 30 kg, a od tog 10—15 kg meda za vrcanje. Na 
kestenu tako zatrpaju pcele kosnicu peludom da privremeno sprijece 
maticu u lezenju. 

Kesten je vrlo osjetljiv na magle i pljuskove, a kako ima plitak 
cvijet, suho vrijeme isusi nektar. 



103 



Med je svijetlozut, vrlo jakog i ostrog mirisa po samoj biljci. Slatkog 
je do trpko-gorkog okusa, zbog cega ga potrosaci redovito ne uzimaju. 
Tvrdi se da pomaze protiv bolesti jetre i cira na zelucu. Ranije smo 
tvrdili da se kestenov med brzo kristalizira, sto nije tacno. On se 
drzi mjesecima tekuc. Pcele na njemu u ostrim zimama redovito stra- 
daju. 




51. 58. Lipa cma (Tilia pLatyphylla) 

Lipa (Tilia E.). Lipa ima vise vrsti koje se medusobno slabije razli- 
kuju. U nas su najcesce zastupane tri vrste lipa sa mnogo podvrsta, 
varijeteta i njihovih krizanaca. Najpoznatije su srebrnolisna lipa (T. 
argentea Desf.), sitnolisna lipa (T. parvifolia Ehrh.) i krupnolisna lipa 
(T, grandifolia Ehrh.). 

Lipova su stabla lijepa i velika, s jakim i pravilnim krosnjama, zbog 
cega se mnogo sade u drvoredima, parkovima i oko ljudskih naselja. 
Listovi lipa raznolikog su oblika i velicine. Cvatovi su pastitasti sa 



104 



zutim dvospolnim pravilnim cvjetovima, zasticenlm pricvjetnim uskim 
listovima. Ti listovi pomazu rasprsivanju plodova na vjetru. Lipe 
cvate od polovine lipnja do polovine srpnja. 

Vecih lipovih suma ima u nasoj zemlji razmjerno malo. Najpoznatije 
su one u Fruskoj gori, kod Donjeg Milanovca i Majdanpeka. U Bosni 
je znacajna lipova suma na Grmecu i na Majevici. U narodu su lipe 
mnogo cijenjene radi ugodnog mirisnog cvijeca i hladovine sto je cine 
za ljetnih vrucina. Lipa je bila sveto drvo i simbol starih Slavena. U 
SSSR-u lipove sume daju najznacajniju pcelinju pasu. Kod nas je me- 
denje lipe sporno, pa je cesto predmet diskusije u pcelarskim listovi- 
ma. Dogadalo se da su pcelari doselili na lipu, pa ne samo da nije bilo 
meda nego su i pcele oslabile. U cemu je zapravo stvar? Uzroci mogu 
biti razliciti. I u SSSR-u, gdje zaista ima mnogo ogromnih suma, lipa 
nejednako i neredovito medi. Ima krajeva gdje lipe gotovo nikad ne 
mede. To su mjesta izlozena vjetrovima i drugim naglim promjenama. 

Medenju lipe pogoduju zasticena stanista u kotlinama gdje zrak 
stagnira i ne otjece. Nadalje, potrebni su topli i lijepi dani sa dovoljno 
vlage u zraku. Dobro joj cine blage lagane kisice u doba cvatnje. U 
nasim uvjetima rijetko kad se od lipe dobije vise od 20 kg meda po 
kosnici. U odnosu na bagrem lipe su kudikamo manje znacajne za 
pcelarstvo. 

Lipov med je blagozut do zelenkast. Vrlo jakog je mirisa po cvijetu. 
Ugodnog je slatkog i ostrog okusa, ali malo gorci. Zbog prejakog mi- 
risa i gorcine neki ga potrosaci ne podnose. Kristalizira se za jedan 
do dva mjeseca, tvoreci sitne kristale. Pcele na njemu dobro zimuju. 

Suncokret (Helianthus annuus E.). Suncokret potjece iz Meksika i 
Perua, odakle se rasirio u druge zemlje. Ima ga vise vrsta, ali za nas je 
najznacajniji obicni suncokret (Helianthus annuus E.), poznata i vrlo 
korisna uljana biljka. Suncokret zahtijeva duboko obradenu plodnu 
zemlju. Jednogodisnja je biljka s jakim korijenom i stablom do 2 m 
visokim. Listovi su veliki i cjeloviti. Na vrhu stabla izraste zuta cvjetna 
glavica. Na dobro razvijenoj glavici moze biti do 1.500 cvjetova u 
gotovo koncentricnim krugovima. Pocne cvasti krajem lipnja i traje 
oko 20 dana. U oprasivanju suncokreta najveci udio imaju pcele pove- 
cavajuci tako prinos sjemena. 

Najvise se sunookreta sije u Vojvodini i Slavoniji. Stare nase doma- 
ce sorte suncokreta bile su se toliko izrodile da su prestale mediti. 
Prije nekoliko godina uveden je u sjetvu iskljucivo ruski suncokret, 
koji je rastom nizi, ali uljem bogatiji od domaceg. Ruski suncokret 
dobro medi, ali ni on ne medi svugdje jednako. U okolici Popovace i 
Virovitice jos ni jedne godine nije medio. U Vojvodini daje do 35 kg 
meda po kosnici. Tvrdi se da slabije medi pored Dunava i drugih ri- 
jeka, sto se dovodi u vezu s maglom. 

Kako je suncokret ljetna biljka, njegovu medenju pogoduje stalno 
lijepo vrijeme sa dosta vlage u zraku. Narocito je dobro da mu tlo- 
pred cvatnju nakisne. Naprotiv, skodi mu jaka susa ili hladni pljuskovi 
u vrijeme cvatnje. Ako suncokret trpi od suse, moze dati punu kosnicu 



105 



meda, ali na susi sredina 
cvijeta izlucuje ljepljivu 
smolu od koje pcele stra- 
daju i zajednice oslabe. 

Kad suncokret procva- 
ti, najprije se otvore kraj- 
nji rubni cvjetovi, a 
sredisnji tek za 5—6 da- 
na. Medi najbolje ujutru, 
sto se opaza po mirisu i 
zurbi pcela. Poslije podne 
medenje popusti. Najbolje 
mede krajnji cvjetovi, dok 
sredisnji mede upola sla- 
bije. Kad se cvjetovi oplo- 
de, medenje naglo presta- 
je. Najveci prinos na 
suncokretu zabiljezen je 
do 5 kg na dan. U dobrim 
godinama na suncokretu 
se moze vrcati po dva 
puta, ukupno do 35 kg 
meda po kosnici. U Voj- 
vodini se moze proizvesti 
u dobrim godinama do 60 
vagona meda od sunco- 
kreta. 

Med je jantarnozut. 
Slabog je mirisa po biljci, 
slatkog do trpkog okusa. 
Iza vreanja brzo se kri- 
stalizira u srednje krupne 
ali vrlo cvrste kristale . 
Duljim stajanjem u kri- 

staliziranom stanju postaje tvrdi od svakog drugog meda. Ide u losije 

vrste. Nije dobar za zimovanje pcela. 

Bundeva, buca (Cucurbita pepo L.), Bundeva, tikva, misiraca, ili ka- 

ko je narod sve ne zove, cini se da potjece iz Amerike. U nasoj zemlji 
vrlo je rasirena, najcesce je podusjev u kufcuruzu. To su jednogodisnje 
biljke sa supljim, po nekoliko metara dugim vrijezama. List im je si- 
rok, duboko narovasen, na dugackim peteljkama. Izrazito zuti veliki 
cvjetovi bundeva privlace paznju. Krupnim okruglim plodovima hra- 
ni se stoka. Iz sjemenki vadi se ulje. 

Zbog masovnosti sjetve i dobrog medenja bundeve su vazna pasa 
za pcele. Cvatnja pocne u lipnju i traje do mrazova. Glavnu pasu daju 
u srpnju i kolovozu. Dundeve cvate rano u zoru. Cvijet je otvoren do 
10—11 sati, onda se potpuno zatvori. U povoljnim uvjetima izlucuju 
mnogo nektara. U jedan se cvijet zavuce po 4—5 pcela pa ga sisu. 




SI. 59. Suncokret (Helianthus annuus) 



106 



Svakog dana cvati drugi cvijet. Na bundevama pcele zaprase leda i 
dlacice vise nego na bilo kojoj drugoj pasi. Pelud je sipak, pa se tesko 
sakuplja. 

Med je od bundeva svijetlozut, proziran. Slabog je mirisa. Okus ima 
po pecenoj bundevi. Smatra se kvalitetnim, ali ga neki potrosaci ne 
vole. Najcesce je pomijesan s medom od otava i raznih korova. Izvrcan 
se brzo kristalizira. Dobar je za zimovanje pcela. 

Krastavac (Cucumis sativus L.). Krastavce uzgajamo za povrce. Ova- 
te od svibnja do mrazova. Kao i bundeve, krastavci cvate samo do 
podne. Luce dosta nektara, ali njihov pelud pcele ne nose. 




SI. 60, Polje zasadeno suncokretom 

Korijandar (Coriandrum sativum L.). Potjece iz Indije i Sredozemlja. 
Kod nas se najvise sije u Banatu radi etericnog ulja. Manje ga ima u 
drugim mjestima. U divljem stanju nalazimo ga u okolici Aleksinca u 
Srbiji. To je jednogodisnja biljka s vretenastim korijenom i rebrasto 
razgranatim stablom. Raste do 60 cm visoko. Lisce mu je naizmjenicno 
perasto i usjeceno. Cvjetovi su skupljeni u stitastu cvat, blijede su do 
ruzicaste ili ljubicaste i zute boje. Cvatnja pocne u lipnju i traje do 
polovine srpnja. Vrlo je medovit. Moze dati dnevne prinose do 4kg po 
kosnici. Kad posluzi vrijeme, s korijandra se vrca do 30 kg meda po 
kosnici. 

Med je svijetlozut ili blijedozuckast, slatkog, malo speciflcnog okusa 
po biljci. U tekucem stanju drzi se do 2 mjeseca, onda se kristalizira 
u fine sitne kristale. U tvrdom stanju slican je vockovcu. Srednje je 
kvalitete. 



107 



Anis (Pimpinella anisum L.). Domovina anisa smatra se Mala Azija, 
Egipat i Sredozemlje. Uzgaja se radi etericnog ulja. Raste samo u kul- 
turi. Kod nas se sije samo u Makedoniji (oko 700 jutara). U rodu anisa 
imamo divlje ili poludivlje vrste: bedrenika velika P. maior (L.) Huds i 
bedrenika mala P. saxifraga (L.) Huds. 

Anis je jednogodisnja biljka. Stablo je razgranato, naraste do 50 cm 
visoko. Usee mu je razlicito. Cvjetovi su bijeli, skupljeni u stitove. 
Cvati u srpnju. Godi mu toplo, umjereno vlazno vrijeme, a skodi susa 
i pljuskovi. Anis je vrlo medonosan. Moze dati pune kosnice meda. 

Bijeli bosiljak (Stachys annua L.). Bosiljak ili staracac jednogodisnja 
je biljka iz porodice usnatica. Razmnaza se sjemenom. Dzbunastog je 
izgleda. Naraste do 30 cm visok. Cvat je prividno prsljenasta, s bijelim 
cvjetovima. U kisnim godinama nikne po zitu u strni, izraste i pocne 
cvasti prije zetve. Medenju skode hladne kise i magla. Pogoduje mu 
toplo vrijeme sa dosta vlage. U starija vremena, dok nisu postojale 
agrikultume mjere i dok se nisu strnjista odmah zaoravala, bijeli 
bosiljak predstavljao je vrlo jaku i dosta sigurnu pasu za pcele, s pri- 
nosom od 5 do 6 kg na dan. Nekad je davao po 2—3 vrcanja, a sad 
se oranjem sve vise unistava. Najvise ga ima u Vojvodini i Srijemu, 
a manje u Slavoniji (kod Vrpolja). 

S bijelim bosiljkom u rodu su Stachys jaquini (Gren. Godr.) Fritsch 
sa duboko izveruganim listovima i zutim cvjetovima. Raste na planin- 
skim vapnenackim predjelima. Visok je do 50 cm. Na mocvarnu tlu 
raste Stachys paluster L. Ima do 100 cm visoku stabljiku i crvene do 
ljubicaste cvjetove. Stachys recta L. zahtijeva suha stanista. Oba su 
s dugom stabljikom, lancetastim listovima i zuckastobijelim cvjetovi- 
ma. Ovaj posljednji vrlo je medovit. 

Med je od bijelog bosiljka blagozut. Bez mirisa je. Slatko-trpkog 
okusa. Brzo se kristalizira u sitne tvrde kristale, i tako postaje vrlo 
tvrd. U cvrstom stanju pobijeli. Ide u losije vrste meda, te se uvijek 
teze prodaje od bagremova. 

Mrtva kopriva (Lamium L.). Rodu Lamium pripada nekoliko vrsta 
mrtvih kapriva, a sve su korovi. Najznacajnija je bijela mrtva kopriva 
(L. album L.). Raste u svim krajevima pored plotova, po zapustenim 
terenima i oko ljudskih naselja. Ima naporedne, jajaste, nazubljene 
bijele listove. Cvatovi su u gornjem dijelu stabljike. Cvati cijelog 
ljeta. Vrlo je medonosna. 

Crvena mrtva kopriva (L. purpureum L.) raste pored suma i obala. 
Za razliku od bijele koprive ima zelene listove i crvene cvjetove. Zbog 
dubljih cvjetnih casica pcele je teze iskoriscuju. Jos su znacajne L. 
maculatum L., nadalje L. orvala L. koja se istice vrlo bujnim rastom, 
velikim koturastim listovima i krupnim smedecrvenim cvjetovima. 

Na obradenim povrsinama raste niska crvena mrtva kopriva (L, am- 
plexicaule L.), koja cvati u pocetku travnja. Sve mrtve koprive vrlo su 
medonosne. Daju dopunsku pcelinju pasu. 

Cigansko perje (Asclepias syriaca L.). Raste pored rijeka na pjesko- 
vitu vlaznom zemljistu. Najvise ga ima pored Save i njezinih pritoka, 
narocito od Lonjskog polja do Jasenovca. Porijeklo vuce iz Sjeverne 



108 



Amerike. Raste visoko do 150 cm. Ima velike ovalne zasiljene listove 
poput fikusa. Cvjetovi su grimizni, skupljeni u velike grozdaste cvati. 
U mjehurastim plodovima nalaze se sjemenke na svilastim vlaknima 
koja vjetar raznosi na sve strane. Cvati u srpnju i kolovozu, oko 40 
dana. Pojedini cvijet traje 8 dana. Vrlo je medonosna. Redovito daje 



v 


' 




* r,^ 


'■jf :-C/T^ 






1 ; 




aKj^-#3ll 


'*■ . ■ 




mm # aEK^B^? 1 ^. 


% *. - [_ ^~^* r - 






y 




| 


w 


h < y L " 


mm 





SL 61. Cigansko perje (Asclepias syriaca) 

pune kosnice meda, ali pcele nekad jace, nekad slabije stradaju. Cvje- 
tovi ciganskog perja imaju takav mehanizam u koji se uklijeste pcele 
i propadnu. Zbog toga neki pcelari izbjegavaju ovu pasu. 

Med je blagozut, slabijeg mirisa, vanredno finog okusa. Ide medu 
bolje vrste. 

Sljezovi (Malvaceae). Ovoj porodici pripada mnogo zeljastih ili drve- 
nastih bilja'ka s razlicitim oblicima listova. Najobicniji je crni sljez 
(Malva sylvestris L.). Raste po poljima, pasnjacima i pored naselja. 
Trajna je zeljasta dlakava biljka sa zaokruzenim listovima iz kojih 
izrastu plavi cvjetovi. 

Bijeli sljez (Althaea otficinalis L.), takoder je trajnica koja je od 
dlakavosti dobila gotovo siv izgled. Naraste do 150 cm. Ima velike 
nazubljene listove. Raste na niskim vodoplavnim podrucjima vecih 
rijeka. List se u toku ljeta sabire u ljekovite svrhe. 



109 



Sljezovi cvate ljeti od srpnja do jeseni. Vrlo su medoviti. Pcele ih 
stalno obilaze, narocito poslije kise. Iako dobro podnose susu, njihovu 
medenju pogoduje lijepo vrijeme sa dosta vlage u zraku. Med je 
svijetao. Najcesce se potrosi na razvoj legla ili dode u kosnice s medom 
drugih biljki. 

Drijenak, vrbica (Lytrum salicaria L,). Trajna je biljka s drvenastim 
podzemnim dijelovima iz kojih izrastu stabljike do 200 cm visoke. 
Listovi su sjedeci, pri vrhu suzeni. Cvjetovi su modrogrimizni, sa 6 
lapova, 6 latica i 12 prasnika, a nalaze se pri vrhu biljke. Raste na 
niskim, vlaznim stanistima, pored rijeka, kanala i po vrbicima. U naj- 
vecim skupinama nalazi se na LonjSkom polju i Mokrom polju kod 
Novske. Pocne cvasti u prvoj polovini srpnja, nesto prije metvice, i 
traje do konca kolovoza. Dobro medi. Ima i peluda. Moze dati dobro 
vrcanje. Dnevni unosi krecu se do 4 kg. Med je zutocrvenkast. Ugodnog 
je ali malo trpkog okusa. 

Metvica (Mentha L,), Rodu metvica (Mentha L.) pripada vise samo- 
stalnih vrsta, varijeteta i krizanaca. Iako se metvice po obliku, gradi 
listova i cvijeta znatno razlikuju jedna od druge, ipak im je svima 











-is 


p 


i 




ft 




* 


;.C 


* ■ 8 












mm. 








4 






\ 



SI. 62. Metvica (Mentha pulegium} 



zajednicki priblizno isti vrlo intenzivan miris. Za pcelarstvo najvecu 
vaznost ima barska metvica, konjski bosiljak (M.pulegium L,), Raste 
na poplavnim i drugim vlaznim terenima pored rijeka i bara. Iz vise- 
godisnjega korijena svake godine izraste po vise zeljastih stabljika do 
50 cm visokih. Listovi su naporedo smjesteni, usko jajasti, na rubo- 
vima malo nazubljeni. U gornjoj polovici stabljike u pazuscima listova 
smjesteni su plavi ili ljubicasti cvjetici u obliku kuglastih prsljenastih 



110 



cvatova. Metvica cvati od srpnja do listapada. U susnim godinama 
procvati vec na pocetku srpnja i ocvati za 20—30 dana. 

Najvece povrsine metvice nalaze se u Hrvatskoj na Lonjskom polju, 
Mokrom polju kod Novske, na Kamarama i Mramorskom polju ispod 
Raica i Okucana, nadalje kod Obedske bare u Srijemu i u ritovima 
pored Tise i Dunava. 

Paprena metvica (M. piperita L.) kulturna je biljka. Uzgaja se radi 
etericnog ulja koje sluzi u kozmetici. Ona je nastala krizanjem neko- 
liko divljih metvica. Naraste do 80 cm visoko. Jos su znacajnije vodena 
metvica (M. aquatica L.) i M. spicata L. Zadnja je cesta u Dalmaciji. 

Metvica, kao i sve druge barske biljke, za medenje zahtijeva veliku 
toplinu. Izjutra pocne mediti poslije 9 sati. Najbolje medi kad su noci 
tople, jufra rosna, a danja temperatura od 26 do 33°C. Da metvica 
dobro medi, povrsina zemlje mora biti suha. Lagane kisice produljuju 
vegetaciju. Ako previse zasusi, tako da jutra budu bez rose, metvica 
zri i brzo prolazi. Prevelike pripeke skracuju cvatnju i medenje. Ako 
metvica pocne cvasti u prvoj polovini srpnja, moze dati bolju pasu 
nego kad cvati u kolovozu, kad noci postanu dulje a dani kraci. Naj- 
veci prinosi na metvici krecu se do 3 kg, a samo rijetko kad 4—5 kg. 
Ako metvica procvati u kolovozu, od nje ne mozemo ocekivati rekord- 
nu pasu. Rijetko se dogadaju pase koje daju dva vrcanja. Smatra se 
dobra pasa kad pcele na metvici saikupe jedno vrcanje i zimnicu. U 
svakom slucaju metvica daje dobru razvojnu pasu, pa pcele jake udu 
u zimu. Na metvici su pcele ljute i razdrazljive, i ubodima otezavaju 
rad oko kosnica. Sklone su rojenju i izmjeni matica. 

Med je od metvice tamnocrvenkast. Ide u red tamnijih vrsta. Vrlo 
jakog je mirisa i ostrog slatko-kiselkastog okusa. Poslije vrcanja brzo 
se kristalizira. Duljim stajanjem. postaje vrlo tvrd. Kristalizacijom mi- 
jenja boju u tamnozutu. U sacu ostaje dugo tekuc. U blazim zimama 
pcele na njemu dobro prezime, ali za vrlo ostre zime nije pogodan. 

Pcelinja metvica (Melissa officinalis L.), Ima vrlo ugodan miris, 
poput limuna. Domovina joj je istocno Sredozemlje, Sirija, Perzija i 
Turkestan. Kod nas raste u slobodnoj prirodi pored suma, obala i 
naselja. Medicinalna je biljka. Nekad se uzgajala i za proizvodnju 
likera. Razmnaza se sjemenom ili iz visegodisnjeg podanka. Naraste do 
70 cm. Cvati su joj gradene kao i u mrtve koprive. Cvjetici su bijeli, 
do malo zuckasti. Cvati u srpnju i kolovozu. Medonosna je biljka. 
Pcelari je upotrebljavaju i za natiranje kosnica da iz njih ne bjeze 
rojevi. 

Pamuk (Gossypium L.). Kod nas se sije samo u Makedoniji. Izraste 
do 100 cm visok. Cvjetovi se nalaze na plodnim grancicama. Cvatnja 
traje od srpnja do mrazova. Za medenje pamuka potrebno je sparno 
vrijeme sa dovoljno vlage u zraku. Najbolje medi kod temperature 
izmedu 23 i 30°C. Sto se temperatura vise dize, medenje slabi. Na 
suhom vremenu pamuk ne medi. Med je potpuno bijel. Ide u red 
finijih vrsta. Pelud na pcele djeluje otrovno. 

Duhan (Nicotiana tabacum L.). Cvati i medi u drugoj polovini ljeta. 
Vrlo je osjetljiv na medenje. Med je ljut i neukusan. Duhanov pelud 
je otrovan. 

Ill 



Heljda (Polygonum jagopyrum L.). Heljda, hajda, hajdina ide medu 
zitarice, iako se od njih bitno razlikuje. Odlikuje se vretenastim 
korijenom, razgranatom stabljikom sa srcastim prileglim listovima. 
Cvat je grancica sa zuckastozelenkastim ili ruzicastim cvjetovima. Ima 
vrlo kratak vegetacioni period, pa se sije kao postrni usjev iza jecma 
ili psenice. Cvati od kolovoza pa do mrazova. Zrno je crno, trouglasto. 

Heljda ima velik transpiracioni koeficijent. Vrlo je osjetljiva na 
susu, pa se sije samo u vlaznijim krajevima, uglavnom u Sloveniji, 
Hrvatskom zagorju i Medimurju. Nekad je za pcele predstavljala vrlo 
dobru i sigurnu pasu. Posljednjih godina medi slabo ili nikako. Uzroci 
su nepoznati. Heljda medi samo do podne; poslije podne pcele potpuno 
miruju u kosnicama. Vrlo se lako daju na grabez. 

Heljdin se med sve rjede vidi na trzistu. Vrlo je taman, gotovo naj- 
tamniji od svih cvjetnih vrsta meda. Zbog neprijatnog mirisa i okusa 
ide medu najlosije vrste, pa se upotrebljava uglavnom za preradu. 
Pcele na njemu dobro zimuju. 

Zlatnica (Solidago virga-aurea L.), Zlatnica ili zlatosipka trajnica 
je kojoj nadzemne stabljike narastu do 100 cm visoko. U gornjem je 
dijelu razgranata. Listovi su uski, ovalni i usiljeni. Cvjetne zlatnozute 
glavice smjestene su u grozdaste cvati. Raste na pjeskovitim terenima, 
te je ima ponajvise pored Drave i Save, na proplancima rijetkih suma i 
pored nasipa i kanala. Cvati u srpnju i kolovozu. Pored Drave daje 
dobru pasu. Med je zlatnozut, laganog ugodnog mirisa. 

Crnica (Odontites serotina L,), Jednogodisnja je zeljasta biljka iz 
porodice strupnikovice (Scrophulariaceae). Stanista crnice su kisela tla. 
Razmnaza se sjemenom. Korov je u zitima, pored suma i obala, visoka 
do 40 cm. Vrlo je tvrdo i zilavo gradena. List je uzak, duguljast. Iz 
pazusaca listova izrastu nasuprotne grancice a na vrhovima klasasta 
cvat. Cvjetici su blijedoljubicasti, pretezno poredani s jedne strane 
cvati. Cvati u kolovozu i rujnu. Ako na vrijeme dobije kisu, cvjetanje 
traje ofco 20 dana. Dobro medi. Pcele je cijeli dam obilaze. Znacajna je 
za kasni razvitak legla i dopunu zimnice. Med je zatvorenozut. 

Vrist, vrijesak [Calluna vulgaris (L.) Hull]. Visegodisnji je odrve- 
njeli polugrmic do 50 cm visok, ljuskavih listova s blijedim ili ljubi- 
castim cvjetovima. Cvati od pocetka kolovoza pa do mrazova. Gode 
mu slaba, kisela, isprana tla na kojima ga redovito nalazimo u zajed- 
nici s paprati. Rasprostranjen je po citavoj Evropi, sjeverozapadnim i 
sjevernim dijelovima Azije i Sjeverne Amerike. U pribaltickim zem- 
ljama predstavlja glavnu pcelinju pasu. Povoljni su mu rajoni s obi- 
ljem oborina. Kod nas su najvece vristine (tereni pod vristom) u Lici, 
narocito u okolici Gospica. Nadalje vrista ima od Ostarija prema Dugoj 
Resi, te na Kordunu i Baniji. Ima ga mjestimicno u Bosni, Gorskom 
kotaru i Sloveniji, gdje gotovo nikad ne medi. 

Vrist se sve vise unistava oranjem, dodavanjem vapna i gnojenjem 
zemlje stajskim gnojem. Boljom obradom mnoge vristine postale su 
plodna polja. Vrist je vrlo otporan prema susi, ali mu je za dobar 
razvitak potrebno obilje kisa. Cvatnja vrista poklapa se s cvatnjom 
primorskog vrijeska. Nikad ne daje tako bogate prinose kao primorski 



112 



vrijesak, ali nikad ne podbaci potpuno. U najgorem slucaju da barem 
zimnicu. 

Prinosi na vristu iznose najvise do 3 kg na dan. Vrist obicno daje 
jedno vrcanje od 10 do 15 kg i zimnicu. Pcelari mnogo sele na vristine. 
Od Perusica do Lovinca doseljava se po vise hiljada kosnica, najvise 
iz Slovenije. 

Med od vrista ima neobicno svojstvo da se ne da vrcati. Kad je u 
sacu pomijesan s livadnim medom, vrca se bolje. U Norveskoj grade 
specijalne vrcaljke za vrcanje meda od vrista koji im je glavna pasa. 

Med od vrista zut je ili tamnozut. Slabog je mirisa, ugodnog speci- 
ficnog okusa. Kristalizira se nakon 2—3 mjeseca. Pcele na njemu dobro 
zimuju. 



BILJKE PRIMORSKOG POJASA I KRSA 



Badem [Prunus communis (L.) Fritsch.J. Badem potjece iz Azije 
odakle je rasiren po svim predjelima Sredozemlja. U nasim ga kraje- 
vima ima duz jadramske obale i u toplijem podrucju krsa u unutras- 
njosti. To su visoka i jaka stabla, tvrdog drveta, s izduzeno zasiljenim 
listovima. Cvjetovi su bijeli ili ru- 
zicasti, na vrlo kratkim peteljkama. 
Cvati u veljaci ili ozujku, prije li- 
stanja. Dobro medi i daje dosta pe- 
luda. Zbog rane cvatnje, dok je vri- 
jeme jos nestalno, pasa na bademu 
bude samo djelomicno iskoristena. 

Ruzmarin (Rosmarinus officinalis 
L.). Ruzmarin, zimrad zimzeleni je 
samonikli odrvenjeni grm koji raste 
sa mnogo sibastih ogranaka do 2 m 
visoko. Listovi su mu zadebljali, vrlo 
uski, na rubovima dolje malo svinuti. 
S donje strane dlakavi, a s gornje 
glatki. Sadrze dosta etericnog ruz- 
marinova ulja koje se dobiva desti- 
lacijom, a sluzi u farmaciji i kozme- 
tici. Cvjetovi su lijepe modre boje, 
smjesteni u prsljenima izmedu listo- 
va. 

Ruzmardn je biljka sredozemnog 
podrucja. Kod nas raste na dalmatin- 
skim otocima u slobodnoj prirodi, 
ponekad sam, cesce izmijesan s dru- 
gim grmljem u makiji. Najvise ga 
ima na otocima Solti, Hvaru, Visu, 
Korculi, Lastovu, djelomicno na po- 




Sl. 63. Rufmarin (Rosmarinus 
officinalis} 



£2 Pcelarstvo 



113 



luotoku Peljescu, nadalje na otoku Zirju, Dugom otoku kod Bozave i na 
Olibu. U Istri ruzmarina ima oko Limskog kanala. 

lako bi ruzmarin mogao pomalo cvasti cijele godine, to se ne desava, 
jer u onim krajevima gdje raste vlada periodicna ljetna susa, pa zbog 
toga miruje. Cak od jake i dugotrajne suse ruzmarin ljeti pozuti i 
jedva pokazuje znakove zivota. Ako u kolovozu nakisne, ubrzo poze- 
leni, potjera grancice, pa vec u drugoj polovici rujna procvati. U listo- 




SL 64. Grm ruzmarina 

padu moze pcelama dati dobru pasu. Ruzmarin je vrlo medonosna 
biljka. Peluda daje malo. Ako u jesen cvati, preko zime uglavnom 
miruje i sprema se za proljetnu cvatnju. Ukoliko kisa u jesen dode 
kasno, kasni i cvatnja, pa zna pomalo trajati preko cijele zime. Kad je 
zimi na otocima hladno vrijeme, ruzmarin procvati na pocetku ozujka, 
pa ako mu posluzi lijepo vrijeme, moze dati bolju pasu i vece prinose 
nego u jesen. Cvatnja ruzmarina u proljecu potraje oko 40 dana. U 
izuzetno dobrim godinama moze dati do 60 kg meda po kosnici. Pasu 
najcesce ometaju vjetrovi koji su na moru u to doba redoviti. Zato 
ruzmarin smatramo dobrom ali vrlo nesigurnom pasom. Rijetko kad 
zamedi svagdje i jednako. Nekad je dobar na otoku Visu a los na 



114 



Hvaru. Jednomje odlicno medio na Solti, a na Hvaru i Visu nista. Raz- 
licito medi i na manjim udaljenostima. Jedanput bolje medi na sunca- 
noj strani otoka, a drugi put na sjevernoj. Tako na udaljenosti od 
jednog do dva kilometra mogu biti vrlo znatne razlike. Odakle to 
dolazi? Ruzmarin je zimzelena biljka i medi pri temperaturi nizoj od 
temperature pri kojoj mede druge biljke. Tako je poznato medenje 
ruzmarina i onda kad padne nocna ternperatura ispod 0°C, a dnevna 
iznosi 14°C. To je najniza ternperatura pri kojoj pcele lete. Nektar 
izmami pcele iz kosnica, pa ako samo malo zahladi, ukoce se i pro- 
padnu. Zato ruzmarinova pasa moze biti zimi i stetna za pcele. Pcele 
unosom s ruzmarina mogu, doduse, da cijele zime podrzavaju leglo, a 
opet da slabije docekaju proljece nego one koje zimu provedu pod 
snijegom. 

Med je od ruzmarina svijetao, proziran i bistar, kao ulje. Bez mirisa 
je, ugodnog i blagog okusa. Vrlo brzo se kristalizira u fine sitne kris- 
tale. U cvrstom stanju je potpuno bijel. Ide u red finih vrsta meda. 

Tilovina (Cytisus ramentaceus Sieber.). Nasa je endemska biljka. 
U narodu je cesce zovu »zanovet«. Raste samo u Jugoslaviji, na krsu 
u Crnoj Gori, Hercegovini i djelomicno u Dalmaciji. Tilovina je do 4 
m visok grm s uspravno prileglim granama. Ima izgled jorgovana. 
Listovi su trodijelni, jajoliki. Cvat je na vrhu grana klasasta izgleda 
sa zutim cvjetovima. Ima jak omamljujuci miris koji se osjeti i u 
mlijeku koza. Pocne cvasti na koncu ozujka ili pocetku travnja i traje 
do 30 dana. Vrlo je medonosna. Uz povoljno vrijeme moze dati do 
4 kg na dan. Peluda ima malo. Listovi, cvjetovi i plodovi tilovine 
omamljuju, otrovni su i nagone na povracanje. Pelud takoder. 

Med je od tilovine tamnocrvenkast, mutna izgleda i neugodnog 
okusa. Vrlo sporo se kristalizira. 

Kadulja (Salvia officinalis L.). Ovu korisnu biljku nas narod zove 
razlicitim imenima: kadulja, zalfija, slavulja, kus, a u Hercegovini i 
Crnoj Gori pelin. Samonikla je biljka u zemljama oko Sredozemnog 
mora. Izvan tog podrucja raste samo u kulturi. U nasoj zemlji kadulja 
je rasirena na ogromnim podrucjima po ljutim kamenjarama primor- 
skog i dalmatinskog krsa, gdje veze zemlju da je ne raznosi bura. U 
torn pogledu ima znacajnu ulogu pretece u posumljavanju. Kadulje 
ima mnogo u Crnoj Gori, Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskom primorju 
i nekim predjelima Istre. Najboljim predjelima kaduljinim smatraju 
se oni od Dubrovnika prema Metkovicu i Trebinju, nadalje na Biokovu, 
Mosoru, na otocima Bracu, Ciovu, Kornatima, Dugom otoku, Pagu i 
Cresu. 

Kadulja je visegodisnji odrvenjeli grmic iz kojeg izraste po vise 
mladica do 70 cm visokih. Listovi su uski, ovalni, na rubovima malo 
nazubljeni. S obje su strane sitno dlakavi zbog cega imaju siv izgled. 
Cvat je na vrhovima ogranaka prividno klasasta, a zauzima gotovo 
polovicu gornjeg dijela stabljike. U prsljenastim nakupinama smjes- 
teni su usnati ljubicasti cvjetovi. Prvi se cvjetovi najprije otvore na 
donjem dijelu cvati i pomicu prema gore. Cvatnja pojedinih grmova 
traje oko 20 dana. Rana kadulja pocinje cvasti na koncu travnja ili na 



115 



pocetku svibnja. Najprije cvati blize moru, pa se pomice sve dublje 
u unutrasnjost i na visine planina, gdje se cvatnja zavrsava oko polo- 
vine lipnja. 

Kadulja je vrlo medovita biljka; ona je iza bagrema najvrednija 
pcelinja pasa. Za dobru kaduljinu pasu potrebno je nekoliko uvjeta. 
Glavni je da na koncu cvatnje ne vlada susa, pa da moze da potjera 
sto vise i sto vece mladice. Na svrsetku cvatnje mladice izrastu do 
20 cm, pa i vise, onda stanu i do slijedeceg proljeca miruju. Te mladice 
nastave rasti slijedeceg proljeca. Ocvale biljke zimi uginu. One mladice 
koje su prethodne godine iza cvatnje donekle porasle, slijedeceg 
proljeca toliko ce vise izrasti koliko im bude bolje ugadala vlaga i 

toplina. Kadulja treba da naraste 
bujna, jer ce onda imati vise cvje- 
tova i bolje ce moci mediti. 

Kadulja najbolje medi kad je toplo 
vrijeme sa dosta vlage u zraku. Sit- 
na lagana kisica moze biti vrlo kori- 
sna. Medenju skodi promjenljivo, ki- 
sno i hladno vrijeme. I suho vrijeme 
s vjetrom lose je, pa smanji ili pre- 
kine medenje. Rijetke su godine kad 
kadulja potpuno podbaci. Ona medi 
cesce od vrijeska. Obicno daje jedno 
dobro vrcanje, 20—30 kg meda po 
kosnici. U izvanredno dobrim godi- 
nama kadulja moze dati dva-tri vrca- 
nja ili ukupno do 70 kg meda po 
zajednici. Na njoj se pcele dobro 
razviju i roje. Iza njezine cvatnje, u 
Dalmaciji nastupa periodicna ljetna 
susa kad pcele miruju. Za to razdo- 
blje treba im ostaviti pune kosnice 
meda, upravo kao za zimu. Bez ka- 
dulje ne bi bilo opstanka pcelama na 
krsu ili se ne bi isplatilo pcelariti. 

Kaduljin med je svijetlozut, malo 

zelenkast. Finog je ugodnog do malo 

gorkog okusa. Ima izrazit miris po 

cvijetu biljke. Dugo se drzi u teku- 

cem stanju. Kristalizira se u srednje 

krupne kristale, ali ni onda ne bude 

pretvrd. Smatra se da lijeci bolesti disnih organa, zbog cega je dosta 

trazen. Boja kaduljina meda moze dosta da varira zbog prisutnosti pe- 

luda od vinove loze koja istodobno cvati. 

Draca (Paliurus spina-christi Mill). Bodljikavi je grm do 3 m visok. 
Kod nas raste na kamenjarama u Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. 
Ima okruglaste glatke listice. Sitni cvjetici su zlatnozuti, skupljeni u 
grozdice pazuscima listova. Cvati u lipnju odmah iza kadulje. Kako su 




SL 65. Kadulja {Salvia officinalis) 



116 



cvjetici plitki, izlozeni su svakoj vremenskoj promjeni. Medenju pogo- 
duje vlazno toplo vrijeme bez vjetra. Narocito skodi suh vjetar i 
hladno vrijeme. Draca je vrlo medovita. Dnevni prinosi krecu se do 
3 kg. U dobrim godinama daje po jedno dobro vrcanje. Najbolje su 
pase na draci u Dalmaciji u okolici Kistanja i u Hercegovini kod Stoca 
i Nevesinja. 

Med je od drace zut ili zatvorenozut. Bez mirisa je, slatkog, malo 
oporog okusa. Brzo se kristalizira u krupne kristale. S vremenom 
postaje vrlo tvrd. Ide medu losije vrste. Kako se draca nadovezuje na 
cvatnju kadulje, med moze biti djelomicno pomijesan. 

Lavanda (Lavandula L,), Rasirena je u flori Sredozemlja i Kanarskih 
otoka. Ima je 20 vrsta i krizanaca. Voli tople i suncane predjele oko 
mora, ali su neke vrste rasirene dublje u nekim zemljama evropskoga 
kopna. Uzgaja se u kulturi radi dobiva- 
nja etericnog ulja koje sluzi u kozme- 
tici i farmaciji. 

U nasu zemlju lavanda je prenesena 
iz Francuske, uglavnom na otok Hvar, 

gdje je vrlo rasirena i gdje je postala 
dobro vrelo prihoda tamosnjeg stanov- 

nistva. Pokusala se lavanda prosiriti i 

u primorske krajeve, ali nije uspjelo. 
Lavanda je gust polugrmic sa vrlo 

mnogo ogranaka. Listici su uski, bjel- 

kastosivi. Ljubicasti ili modri cvjetovi 

skupljeni su pri vrhu grancica u obliku 

prividnog klasa. Cvati u lipnju i srpnju, 

oko 30 dana. Nepovoljno vrijeme moze 

da skrati cvatnju. Ide medu najmedo- 

nosnije biljke sto ih poznamo. Kad pred 

cvatnju dobro nakisne i posluzi stalno 

lijepo vrijeme, moze dati 50 kg meda 

po kosnici. Dnevni prinosi krecu se do 

6 kg. U slabijim godinama na lavandi 

se dobije 10—15 kg meda po kosnici, 

dok su nepoznate godine kad nista ne 

da. Zato na otok Hvar, na pasu lavande, 

sele pcelari iz udaljenih krajeva zemlje. 
Pored vrlo dobrog medenja, lavanda 

ima i jednu losu osobinu: na njoj, i za 

najbolje pase, matice potpuno prestanu leci i pcele redovito oslabe. 

Kosnica bude puna meda, ali leglo i pcele gotovo nestanu. Dok jedni 

pcelari tvrde da pcele oslabe zbog pomanjkanja peluda, drugi to svoj- 

stvo lavande pripisuju njezinu omamljujucem mirisu koji skodi molj- 

cima pa mozda i pcelama. 
Med je svijetlozut, bistar i proziran. Vrlo je jakog mirisa po biljci. 

Ugodnog je ali malo preostrog okusa, pa ga neki potrosaci ne vole jer 

podsjeca na parfem. Smatra se boljom vrstom meda. 




SL &B, 



Lavanda (Lavandula 
officinalis) 



117 



Dubacac (Teucrium chamaedrys L.). Raste opcenito u podrucju Sre- 
dozemlja, ali i u unutrasnjosti, najcesce na vapnenackim brdskim liva- 
dama i kamenjarama, na primjer u Lici, Bosni, Crnoj Gori ili gotovo 
svagdje gdje i majcina dusica. To je polugrmic do 30 cm visok, s gus- 
tim gotovo poleglim grancicama. Listovi su mu usko ovalni s narova- 
senim rubovima. Cvjetovi su slozeni u grozdastim prsljenima, gotovo 
u grozd zbijeni i pretezno s jedne strane poredani. Bijele su do crvene 
boje. 

Dubacac cvati u srpnju ili kolovozu. U vlaznim ljetima vrlo je medo- 
nosan. Pcele ga dobro obilaze. 

Na suncanim, zasticenim, toplim obroncima vapnenackoga gorja, 
narocito u Dalmatinskoj zagori, rasprostranjena je iva trava (Teucrium 
montanum L.). To je prilegli grm s linearno lancetastim listovima. 
Cvjetovi su blijedozuckasti, zbijeni u prsljenastim glavicama. Cvati u 
lipnju i srpnju. U vlaznim godinama dobro medi. 

Bijela trava (Marrubium vulgare L.j. Bijela trava, marulja, macina 
trava, tetrljen, raste na kamenjarama u krsu. Trajna je polugrmolika 
biljka koja svake godine iz kvrgavoga korijena potjera 4—5 stabljika. 
Razgrana se i naraste do 80 cm visoko. Listovi su siroko jajasti, grubo 
nazubljeni, bijelo sitno dlakavi. Cvjetovi su bijeli, smjesteni u prslje- 
nima na gornjem dijelu stabljike. Cvati od lipnja do rujna. Vrlo je 
medonosna. Raste na kamenjarama krsa u Dalmaciji, Lici i Istri. U 
okolici Otocca u povoljnim godinama dobije se cista sorta meda od 
bijele trave. 

Med je bijel, potpuno proziran, slabog, ugodnog mirisa i vrlo finog 
okusa. Moze se staviti u red najflnijih vrsta meda. 

Biluc (Marrubium incanum Desr.j. U Dalmaciji je zovu biluc, bilu- 
sina, ruta, a u Hercegovini ovcje smilje. Iz trajnoga korijena naraste 
do 30 cm visine. Lezi malo polegnuta. Listici su uski, dlakavi, gotovo 
potpuno bijeli. Cvat je glavicasta, s bijelim do malo zuckastim cyje- 
ticima. U kisnim godinama u Dalmatinskoj zagori biluc naraste gusta. 
Vrlo rijetko medi, ali kad zamedi, moze dati jedno a nekad i dva 
vrcanja. 

Primorski vrijesak (Satureia montana L.). Raste na vapnenackim 
podrucjima Sredozemlja. U nasoj je zemlji vrlo rasprostranjena biljka 
na krsu Cme Gore, Hercegovine, Dalmacije, dijela Bosne, Like i Hrvat- 
skog primorja. 

Vrijesak je trajni odrvenjeli grmic do 40 cm visok. Iz drvenastog 
dijela svakog proljeca izbiju guste mladice, a u jesen djelomicno pro- 
padnu. Listici su usko lopatasti i zatupljeni. Vrijeska ima dvije vrste: 
bijeli i ljubicasti. Cvati u kolovozu i rujnu. Bijeli vrijesak raste do 600 
m nadmorske visine, a ljubicasti na visim planinama, dok ga ispod 
400 m nadmorske visine nema. Poredak krajeva u kojima pocinje 
cvatnja vrijeska obrnut je poretku krajeva u kojima pocinje cvatnja 
kadulje. Dok kadulja pocne cvasti pokraj mora, a zavrsi na planinama, 
vrijesak pocne na planinama, a zavrsi pokraj mora. Prvi cvjetovi vri- 
jeska mogu se pokazati vec na koncu srpnja ili prvih dana kolovoza. 
Kad tako rano pocne sa cvatnjom, moze se od njega ocekivati rekordna 



118 



pasa. Cesce vrijesak pocne cvasti u polovini kolovoza. Cvatnja mu 
zavisi o kisi koja na krsu tesko dolazi. Glavna cvatnja traje oko 
30 dana. 

Od vrijeska nema medonosnije biljke, ne samo po dnevnim prino- 
sima nego i po ukupnoj kolicini meda sto je pcele s njega saberu. 
Nijedna druga pcelinja pasa nije toliko uzbudivala pcelare i pokretala 
na duge selidbe hiljade kosnica pcela kao vrijesak. Cesto puta to je 
bilo uzalud. No bilo je i dobrih godina, samo su rijetke. Najbolje je 




SL 67. Vrijesak (SatuTeia montana} 

vrijesak medio godine 1929, 1937, 1943, 1948, 1951, 1953. i 1963. Dakle, 
razmaci izmedu rekordno dobrih godina dosta su dugi. Najveci dnevni 
prinosi zabiljezeni su godine 1951. do 13,50 kg. Godine 1963. cvao je i 
medio dugo, pa su na nekim mjestima iznad Sinja na Kamesnici jake 
zajednice imale prosjecne prinose od 150 kg meda po kosnici. 

Jos nikom nije uspjelo da bar priblizno odredi kad ce vrijesak 
mediti, a kad nece. Mislilo se da mu je za vrijeme rasta potrebno dosta 
kise. Ali se pokazalo da nije dobro da prije cvatnje bude previse 
bujan jer ga i kraca susa moze lako sprziti. Najbolje je kad vrijesku 
dobro nakisne upravo pred samu cvatnju, ali da onda ostane lijepo vri- 
jeme, bez bure. Vrijesak najvise izraste za vrijeme same cvatnje. Onda 
razvije mnogo cvijeta i medi. Ako vrijesak zamedi prvih 8—10 dana i 



119 



pocne davati prinose 3—4 kg na dan, mozemo se nadati da ce do kraja 
cvatnje dobro mediti. Rekordnim godinama 1951. i 1963. prethodile su 
godine 1950. i 1962. koje su bile vrlo susne, ali vrijesku nije smetalo 
da iza vrlo susne godine dade rekordnu pasu. 

Od bijelog vrijeska med je svijetlozut i malo zelenkast, a od ljubi- 
castog nesto tamniji. Jedan i drugi jakog je mirisa po biljci, vrlo ugod- 
nog okusa. Ide u red najfinijih vrsta meda. Kad je bez primjesa drugog 
meda, moze ostati do godinu dana tekuc. Pcele na njemu dobro zimuju. 

Vrijes (Erica). Rod vrijesova odlikuje se mnogim vrstama. Rasirene 
su na podrucju sredozemlja. Kod nas su najpoznatije 4 vrste vrijesa. 
Proljetna crnjusa (E. carnea L.) raste pretezno u unutrasnjosti u svijet- 
lim sumama u gustim skupinama. Zimzelena je biljka do 20 cm visoka. 
Voli vapnenacka podrucja. Ima je u Sloveniji, Gorskom kotaru, na 
Velebitu, a narocito u Bosni kod Banovica, Tuzle, Lukavca (na Sva- 
tovcu) i mjestimicno u kanjonima Tare, Pive i Drine. Cvati u proljecu 




SL 6fl. Veliki vrijes ( Erica athorea) 

odmah iza snijega. U Sloveniji i Gorskom kotaru rijetko kad medi, 
dok kod Banovica i Tuzle daje redovito dobru pasu. Ostale 3 vrste, 
vrijes mnogocvjetni (E. multiflorea L.), manji vrijes (E. verticillata 
Forsk) i veliki drveni vrijes (E. arborea L.) rastu pretezno na otocima 
Visu, Hvaru, Solti, Rabu, Bracu, Korculi, Mljetu i Eastovu, te na polu- 



120 



otoku Peljescu. Vrijesa ima i u Crnogorskom primorju, okolici Dub- 
rovnika i Zrnovici kod Splita. 

Svi su vrijesovi zimzelene biljke. Imaju iglicaste ili ljuskave listice 
i zvanolike bijele, bjelkaste ili ljubicaste cvjetove. Mnogocvjetni i 
manji vrijes drvenast je i gust grmic do 1 m visok. Drzi se uglavnom 
na otocima. Cvati u jesen bjelkastim ili ljubicastim cvjetovima. Veliki 
drveni vrijes raste pomalo na svim otocima, a najvise ga ima na 
Korculi. Naraste do 2 m visok. Cvati u proljecu bijelim cvjetovima i 
daje jedno dobro vrcanje. 

Cvatnja jesenskog vrijesa na otocima uvelike zavisi o kisi. Zbog suse 
ljeti miruje. Ako mu u kolovozu nakisne, ubrzo ozeleni i pocne cvasti 
vec u polovini rujna. Cvati oko mjesec dana. Kad mu pripadavaju kise, 
moze trajati do polovine ili do konca listopada. Ako u jesen ne padne 
kisa do listopada, vrijes kasno cvati i da slabu pasu. Obicno na jesen- 
skom vrijesu pcele saberu jedno dobro vrcanje i zimnicu. U iznimno 
dobrim godinama daje, narocito na Visu, 40—50 kg meda po kosnicE 

Med od svih vrijesova priblizno je jednak, zatvorenozut, bez mirisa, 
mutna izgleda, manje vise gorkog okusa. Zimi se kristalizira u kosni- 
cama u sacu, a izvrcan pogotovo. Na otocima pcele na njemu dobro 
zimuju, ali u kontinentalnoj klimi ne bi bio pagodan. Dolazi u red losi- 
jih vrsta meda. 

Planika (Arbutus unedo L.). To je zimzeleno drvo koje naraste do 
5—6 m visoko. Planika je rasprostranjena u zemljama Sredozemlja. 
Kod nas raste na dalmatinskim otocima u makiji. Eistovi su u planike 
produzeno jajasti, na rubovima pilasto nazubljeni i koznati. Zvono- 
liki su cvjetovi bijeli, zbijeni u objesenim cvatima. Planika cvati u 
listopadu, studenom i prosincu. Plodovi su jestive crvene maginje 
(jagode). Na Peljescu zna planika dati kasno u jesen mjestimicno dobre 
prinose, ali zbog hladnog vremena nektar moze ostati nepreraden, pa 
se kvari u sacu. Planika daje najkasniju pcelinju pasu u nasoj zemlji. 
Med je zut, gorkog okusa. 



121 



Uzgoj pcela 



Izbor kosnice 



KOSNICE S NEPOKRETNIM SACEM 



Najstarija kosnica. U svom prethistorijskom razvoju covjek je naj- 
prije jednostavno pljackao pcele koje je nasao u suplju drvetu ili 
kakvom drugom duplju. Cim je poceo cekati da pcele sto bolje napune 
sace medom, i za to ih vrijeme stitio i nadgledao, postao je pcelar. 

Prva kosnica, po svoj 
prilici, bila je cijev na- 
cinjena od kore drveta, 
zacepljena s jedne strane 
potpuno cepom, a s druge 
probusenim, sto je sluzilo 
pcelama za leto. Takve su 
kosnice bile uobicajene u 
Africi. Vjesali su ih na 
drvece da privuku rojeve. 
Kad je kosnica bila puna, 
istjerali bi pcele dimom. 
Slicne kosnice bile su ra- 
sirene i po Evropi i Aziji. 

Kasnije su gradene i od 
drugog razlicitog materi- 
jala (blato, pruce, slama, 
daska) , ali su to uvijek 
valjkaste ili pravokutne 
posude, postavljene jed- 
nostavno na zemlju ili na 
neki podlozak. 

Nase kosnice. Kosnice s 
nepokretnim sacem jos i 
sad znace mnogo u nasem 
pcelarstvu, a u proslosti 
znacile su daleko vise. 
Imamo ih vise vrsta i od 
razlicita materijala. U na- 

sim sumovitim krajevima kosnice su suplje klade, odrezane na pri- 
kladnu visinu i zatvorene odozgo daskom. Bilo je donedavno takvih 
cijelih pcelinjaka. Kako je do supljih klada sve teze doci, pocele su 




SI- 6! KoSnica ^dubina* od Supljeg stabla 



125 



se kosnice plesti ili od pruca, pa zamazivati smjesom ilovace i balege 
ili od slame (pletare). Pletare su, zbog svoga zvonolikog oblika, vrlo 
pogodne za uspjesno prezimljenje pcela i za rojenje, pa jos i sad imaju 
veliku gospodarsku vrijednost za proizvodnju rojeva. Bilo je vise po- 
kusaja, i prilicno uspjesnih, da se pletare prilagode za racionalno pce- 
larenje bez unistavanja pcela, podrezivanjem saca, stavljanjem nastav- 




Sl. 70, Zvonolika pletara od slame 



SI. 71. Pletara s ravnim vrhom 



ka (medista) ili bar izgonom pcela (iskucavanjem). Pcele su se upotri- 
jebile za jacanje pcelinjih zajednica ostavljenih za daljnje pcelarenje. 

Pored pletara imamo kosnice s nepofcretnim sacem koje su sagra- 
dene od dasaka. Najpoznatije su tzv. kranjici, rasireni po Sloveniji. 

Gospodarska vrijednost pletara. Neki nasi propagatori racionalnog 
pcelarenja neopravdano su se oborili na kosnice s nepokretnim sacem 
mjesto da su pcelare prostokosnicare poucili kako ce i od takvih kos- 
nica imati vise koristi. Jer bolje je da imamo pcele i u kosnicama s 
nepokretnim sacem nego da ih nemamo nikako. Ovako se stvorilo 
misljenje da je prostokosnicarstvo nekakvo zlo i sramota, a ne pcela- 
renje i privredivanje. Kosnice s nepokretnim sacem bile su, a mogle 
bi jos biti, nepresusno vrelo rojeva toliko potrebnih nasem nerazvije- 
nom pcelarstvu. Kad se imaju na umu sadasnje pretjerano visoke 
cijene daske, od koje se uglavnom izraduju kosnice s pokretnim sacem, 
onda daleko jeftinije pletare postaju vrlo zanimljive za pcelarenje na 
rojeve. 



126 



KOSNICE S POKRETNIM SACEM 



Prvi poceci. Pcele u svojim prirodnim stanovima, a isto tako u ple- 
tarama, gradeci sace lijepe ga za stijene i tako je ono nepokretno, 
Covjek je odavno uvidio da mu je nepokretnost saca smetnja, bilo da 
je, iz radoznalosti htio da vidi unutrasnjost pcelinjega gnijezda i da 
upozna tajne pcelinjeg zivota, bilo da jednostavno lakse povadi med. 

Tako je covjek usavrsavao pokretnost saca u dva pravca: u izradi 
kosnica za promatranje i u izradi kosnica s gospodarskim prednostima. 
U povijesti su poznati ucenjaci koji su proucavali zivot pcela i bavili 
se izradom kosnica za promatranje: Aristotel, J. Swammerdam, R. A. 
F. Reaumur, F. Huber. 

Izum satonose. Nisu zaostajali ni prakticni pcelari koji su, pored 
proucavanja zivota pcele, nastojali da to znanje i prakticki iskoriste. 
Kosnica s pokretnim sacem bilo je i prije nego sto se to obicno misli. 



SI. 72, Grfcka pletara s po- 
kretnim sadera pokrivena 
(Dadant) 





,.-. \ ■ - ' 


-v<^t 


Sfc .. 


-'■■ 






- .' 




>-*-. .'.r&aM 


*i^ 4JBBHBH1 



Tzv. satonose, tj. letvice ispod poklopca kosnice na kojima vise satine, 
za koje se navodi da ih je izumio njemacki pcelar J. Dzierzon, bile 
su rasirene po Istoku, Engleskoj, Francuskoj pa i u Njemackoj prije 
Dzierzona. Drzi se da potjecu od starih Grka, a neki misle da dolaze s 
Istoka. Tako je 1790. Grk Delia Rocca opisao pletaru s otoka Krete, 



3L 73. Ista, sa skinutim kro- 
vom (Dadant) 




127 



opletenu od siba, sa sato- 
nosama. Pletara ima po- 
kretan poklopac. Po uzo- 
ru na tu grcku pletaru 
Delia Rocca je izradio 
kosnicu od dasaka, s po- 
kretnim satonosama. Ko- 
snica se otvara odozgo i 
sa dvije strane, a sastoji 
se od dva dijela, donjeg 
i gornjeg (danasnje plo- 
diste i mediste). U sva- 
kom dijelu ima po devet 
satonosa. Satonose pozna- 
ju i drugi pcelari: L. L. 
Christ, A. Jansa, Dzierzon 
idr. 

Izum okvira. Da bi ko- 
snica bila potpuno pri- 
stupacna pcelaru, nije bio 
dovoljan izum satonose. 
Istina, kosnica je sad ima- 
la pokretan poklopac, ona 
se mogla otvoriti, ali je 
sace jos uvijek bilo pri- 
cvrsceno za pokrajne stijene kosnice. A. Berlepsch je upotrebljavao i 
pokrajne, okomite, letvice da bi se sprijecilo pricvrscivanje saca za 
stijene kosnice. Ali okvir nije njegov izum jer se spominje davno prije 
njega. lako je to okvir, nedostaje mu jos najvrednije svojstvo, tj. da 
bude potpuno pokretan. 

Prvi potpuno pokretan okvir. F. Huber (1750 — 1831) izradio je prvi 
potpuno pokretan okvir, ali bez kosnice. Zamislimo kosnicu u kojoj 
je izgradeno sace, izrezanu tako da je svaka satina ostala u jednom 




SL 74, Kosnica grckog pcelara Delia Rocca, s 
pokretnim satonosama 




SL 75. Huberova kognica koja se sastoji od pomicnlh okvira (Cheshire) 



128 



okviru. Svi ti okviri, sastavljeni, daju ujedno kosnicu. Na jednoj, oko- 
mitoj, strani okviri su pricvrsceni jedan za drugi spojnicama (sami- 
rima), a ostale su tri strane slobodne. Tako se sace moglo listati kao 
knjiga. Kosnica je sluzila za promatranje pcela. 

Prokopovicev okvir. Ukrajinac P. J. Prokopovic (1775 — 1850) prvi je 
stavio pravi pokretan okvir u kosnicu i uveo medisne okvire. Satonose 
njegovih okvira doticale su se cijelom povrsinom jedna druge, dok su 
bocne letvice i donje bile po sredini uze, radi prolaza pcela. 
Prokopoviceva kosnica otvarala se straga, poput danasnjih lisnjaca. 
Najveca mana Prokopoviceve kosnice bila je u tome sto su satonose 

bile potpuno zalijepljene 

jedna s drugom, pa je 

pcelama bio onemogucen 

prolaz povrh okvira. 
Langstrothova kosnica. 

Opcenito se priznaje da 

je izumitelj tzv. pcelinjeg 

razmaka americki pcelar 

L. L. Langstroth (1810— 
1895). To je razmak koji 

pcele uvijek ostavljaju 

netaknut. On im je preu- 

zak da bi u njemu gra- 

dile sace, a presirok da bi 

ga ispunile i zalijepile 

propolisom. Otkricem tog 

razmaka Langstroth je 

osnivac suvremene mo- 

derne kosnice sa sacem, 

pokretnim do najvece 

moguce mjere. Kosnica se 

otvara odozgo (poklopac), 

a u njoj u zljebovima na 

dvjema suprotnim strana- 

ma visi oko deset okvira 

na produzecima satonosa 

(tzv. usi okvira). Okviri 

se nigdj e ne doticu ko - 

snice, (osim sto vise), nego je svuda izmedu okvira i kosnice (odozgo, 

sa strana i odozdo) razmak koji pcele nece ni zalijepiti ni izgraditi sa- 
cem. Razmak iznosi 6—10 mm ili okruglo 7 mm. Satine se ni medu 

sobom ne doticu, nego su razmaknute jedna od druge oko 10 mm (ulice 

izmedu satina). 
Taj izum utjecao je na razvoj pcelarstva toliko da se daleko nadma- 

silo sve ono sto je do tada vjekovima stvoreno. Langstrothova kosnica 

dala je pcelaru pcelinju zajednicu na potpuno raspolaganje. Covjek je 

mogao da prouci zivot pcela, i da razvije takve metode pcelarenja o 

kojima do tog vremena nije mogao ni sanjati. 




SI. 76, Prokopoviceva kosmca, 1830 (Framiere) 



9 Pcelarstvo 



129 



Langstrothova kosnica rasirena je gotovo jedina u SAD (95%; osta- 
lih 5% ide na Dadantovu kosnicu i sve ostale sisteme), zatim u svim 
ostalim drzavama citave Amerike i Australije. Iz Amerike rasirila se 
po cijelom svijetu. Ona, moze se reci, potpuno vlada u svim krajevima 




SI. 77. Langstrothova prvobitna ko£- 

nica sa sekcijama za proizvodnju 

meda u sa6u (Root) 



osim u Njemackoj i susjednim zemljama koje su pod kulturnim utje- 
cajem Njemacke. Ali uspjesno prodire i u te krajeve. U nekim evrop- 
skim zemljama, izvan njemackog utjecaja (Francuska, Sovjetski Sa- 
vez) prevladava kosnica Dadant-Blatt, ali u novije vrijeme i u te kra- 




SL 78. Moderna Langstrothova 
koSnica s polumediStem 



jeve prodire Langstrothova kosnica. Langstrothova se kosnica nepre- 
stano siri u sve krajeve svijeta pa mozda ne bi bilo pretjerano reci da 
ce za stanovito vrijeme uglavnom istisnuti sve ostale kosnice. 



130 



Kosnice u nasoj zemlji. Sto se tice sistema kosnica u nas, tu vlada 
pravo sarenilo. Jedino Slovenija, pod utjecajem susjedne njemacke 
kulture, ima iskljucivo kosnicu lisnjacu koja se otvara straga. U Hr- 
vatskoj, u krajevima susjednim Sloveniji, prevladava takoder lisnjaca. 



SL 79. Moderna Dadantova ko- 
Snica sa 3 polumediSta (Dadant) 




U drugim krajevima Hrvatske (Slavonija, Dalmacija itd.) prevladavaju 
kosnice slicne americkim (Antoniolijeva, Dadant-Blattova, Langstro- 
thova itd). U Srbiji, a u novije vrijeme i u Bosni i Hercegovini i Crnoj 
Gori prevladava Dadant-Blattova kosnica. U Vojvodini donedavno je 




SL 80. PoloSka, domafia izrada 



131 




SJ. 81. LisnjaCa A2, domaca izrada 

bila rasirena uglavnom poloska, kosnica koja se otvara odozgo, ali 
nema nastavka, nego se pcelinja zajednica siri u njoj po duzini kos- 
nice. U najnovije vrijeme i tu se naglo uvodi Langstroth-Rootova 
kosnica. 



1ZBORKOSNICE 



Vaznost kosnice. U pcelarenju kosnica zauzima vrlo vazno mjesto. 
Uspjeh naseg rada zavisit ce mnogo o tome kakvu smo kosnicu iza- 
brali za svoj pcelinjak. Jer samo onda ako kosnica pruza pcelama naj- 
bolje moguce uvjete za njihov razvoj, imat cemo od njih koristi i 
postici cemo uspjeh koji smo postavili sebi za cilj. 

Vazno je od kakva je materijala kosnica, kolika joj je velicina, ko- 
liki je omjer sirine prema visini kosnice, kako je izolirana unutrasnjost 
kosnice od vremenskih utjecaja izvana, kako kosnica stiti pcele od 
stetocina. 

Ali je isto tako vazno da pcelar, uzimajuci u obzir razvoj pcelinje 
zajednice, vodi racuna i o tome da kosnica ne bude nespretna i pre- 
teska dok radi oko nje. Jer i o prakticnosti i spretnosti kosnice zavisi 
uspjeh pcelara. 

U cemu se pcelari slazu. Neki duhovit pcelar rekao je da se pcelari 
slazu samo u jednom: svi stanu iza kosnice kad je otvaraju. Ali slazu 
se u jos jednom: pcelari ne drze pcele radi pcela, nego radi sebe. Bu- 
duci da je u pcela neobicno razvijen nagon za skupljanje i spremanje 
hrane i preko svojih stvarnih potreba, pcelar iskoriscuje taj nagon i 
pcelama oduzima visak zaliha za sebe. Visak pcele ostavljaju tik uza 
svoje gnijezdo, i to iznad njega, pored njega pa i ispod njega, ali naj- 
radije iznad gnijezda. Spomenuto svojstvo iskoristeno je konstruira- 



132 



njem kosnice nastavljace koja pcelama omagucuje da hranu spreme iz- 
nad gnijezda, i to prakticki u neogranicenim kolicinama. 

Kosnica se zove nastavljaca zato sto se prema potrebi moze nastaviti 
jedan dio na drugi. Ona ima pomicnu, nepribijenu podnicu. Na podnicu 
dolazi cetverokutni nastavak, otvoren i s donje i s gornje strane. U 
njemu, u poluutorima (falc), vise okviri sa sacem. Kada taj dio, koji 
se zove plodiste zato sto se u njemu pcele legu, bude ispunjen (u sezoni 
za dobre pase), na nj se nastavlja drugi nastavak, isto tako otvoren i 
dolje i gore, u kojem takoder vise okviri sa sacem. Taj se dio zove 
mediste jer u nj pcele odlazu hranu. Ako pcele i taj dio ispune, na nj 
se nastavlja i drugo mediste, pa i vise ako je potreba. To je vrlo kratak 
i vrlo povrsan prikaz nastavljace, kosnice za koju bi se moglo reci da 
je konacno prevladala u pcelarstvu. 

Neslaganja. Mozda ni oko cega u pcelarstvu nema vise neslaganja 
nego oko kosnice. Jedni drze da pcelinji stan mora pcele sto bolje za- 
stititi od studeni. Zato na sve moguce nacine »utopljavaju« kosnice 
koje su vec ionako napravili od debelih stijena. A tim »utopljavanjem« 
ne postignu nista drugo nego vlaznu unutrasnjost kosnice. A od vlage 
sace se upljesnivi, a med postane voden i pokvari se. 

Nikakva debljina stijena ne moze ugrijati unutrasnjost kosnice. Ko- 
snica treba samo da sprijeci prenagla i preostra kolebanja vanjske 
temperature. Odmah pored pcelinjega klupka nalazi se u kosnici led i 
mraz, pa ma kako debele bile stijene kosnice. Nije dobro pretjerivanje 
ni s predebelim ni s pretankim stijenama kosnice. Vazno je i to da se 
pabrinemo da se cijela kosnica izvana zastiti preko zime od vlage i 
vjetra, najvecih neprijatelja dobrog zimovanja. 

Pcelari se ne slazu ni u polozaju leta na kosnici: gomje ili donje 
leto. S gomjim letom kosnica ce biti zracna i suha jer se pokvareni 
zrak i vlaga dizu i izlaze na gornje leto. Drugi vole donje leto jer da 
bolje zadrzava toplinu i bolje dovodi cisti zrak, a za ventilaciju se po- 
brinu nekim uredajem na poklopcu kosnice. Donje je leto i praktic- 
nije jer se nalazi na podnici, a gornje treba imati na svakom nastavku 
ako pcelarimo nastavljacama. 

Ali najvise neslaganja ima oko velicine i oblika kosnice. Pcelarska 
nauka i praksa slozile su se u sirini okvira za kosnicu i u broju okvira, 
samo se ne slazu u visini. Gotovo sve moderne kosnice imaju okvir, 
odnosno satinu, siroku oko 40 cm, a broj okvira iznosi od 10 do 12. 
Tako je sporna ostala samo visina: 20 cm ili 25—27 cm. Pristalice viseg 
okvira tvrde da plodiste kosnice mora biti toliko prostrano da omo- 
guci pcelinjoj zajednici najveci razvoj. 

Za najjace sezone pcelama je potrebno oko 100.000 stanica saca za 
smjestaj legla i hrane. Na 1 cm 2 saca, sa obadvlje strane zajedno, 
stane oko 8 stanica, pa za 100.000 stanica treba oko 12.500 cm 2 saca. 
Ako nam je satina siroka oko 40 cm, a u plodistu imamo 12 satina, po 
torn racunu trebalo bi da satina bude visoka oko 26 cm. Drugi kazu 
da je dovoljno oko 80.000 stanica, pa bi za taj broj stanica trebalo oko 
10.000 cm 2 saca ili 10 okvira 40 X 25 cm unutarnje mjere. Tako smo do- 
sli do kapaciteta i oblika plodista Gerstung, Dadant i slicnih. Pristalice 



133 



tih kosnica zastupaju misljenje da cijelu potrebu plodista treba zado- 
voljiti u jednom nastavku, plodistu, na 10—12 okvira saca. 

Od velikog broja nastavljaca u modernom pcelarstvu ostale su nam 
dvije na izbor. To su Langstroth-Rootova i Dadantova (Dadant-Blat- 
tova). Razlika izmedu tih dviju kosnica ocituje se uglavnom u visini 
saca ili okvira, pa prema tome i u visini kosnice. Iznijet cemo dimen- 
zije okvira i kosnica, i to unutarnje mjere okvira jer su to u isto vri- 
jeme i mjere satina. Langstroth-Rootova kosnica ima u plodistu 10 
okvira sirokih 43,4 cm i visokih 20,2 cm. Dadant-Blattova kosnica ima 
u plodistu 12 okvira 42,4 cm sirokih i 27 cm visokih. Langstroth-Rooto- 
va kosnica ima mediste jednako plodistu, a Dadant-Blattova kosnica 
ima polumediste sa 12 okvira sirokih 42,4 cm i visokih 11,5 cm. 1 Lang- 
stroth-Rootova kosnica moze imati polumediste (43,4 cm X 11,5 cm), 
npr. za proizvodnju meda u sacu i za pcelare invalide ili one u pood- 
maklim godinama kojima je tesko dizati normalna medista. 

Kratko receno, Langstroth-Rootova kosnica razlikuje se od Dadant- 
-Blattove po visini satina — nize su za 7 cm — i po njihovu broju — 
ima ih za dvije manje. Prema tome je kapacitet Langstroth-Rootova 
plodista oko 8.800 cm 2 . Ako sad pogledamo onaj gore opisani racun, 
prema kojem plodiste treba ako 10.000 cm 2 saca, vidimo da je plo- 
diste Langstroth-Rootove kosnice manje za nekih 1.200 stanica. 

Prednosti Langstrothove kosnice. Pristalice Langstroth-Rootove ko- 
snice, kojoj plodiste nema potreban kapacitet, a nema ni zahtijevani 
oblik okvira, tvrde da manji kapacitet plodista i nizi okvir te kosnice 
ne samo da nije njezin nedostatak nego prednost. Pcelama je, istina, 
potreban visi okvir da bi zadovoljile svoje bioloske potrebe, ali je 
praksa pokazala da se pcele, zadovoljivsi na visem okviru svoje po- 
trebe, teze odlucuju da svladaju zapreku izmedu plodista i medista, 
vijenac meda u plodistu iznad legla, i da prijedu u mediste gdje bi 
onda istom mogao da se u cijelosti zadovolji njihov nagon za skuplja- 
nje viska zaliha hrane iznad njihovih stvarnih potreba. 1 tako se pcele 
ogranice samo na plodiste pa, umjesto da skupljaju hranu i odlazu je u 
mediste, one se nagomilavaju u plodistu i zatrpavaju ga, prestaju s 
radom i izroje se. Buduci da su u takvih kosnica okviri u plodistu i 
medistu razliciti, pcelar ne moze da intervenira i da pcelama pomogne 
da prijedu spomenutu zapreku i odu u mediste. 

Langstrothov okvir prenizak je da se na njegovu visinu smjesti krug 
legla, pelud i med. Leglo se prosiri i zauzme sav prostor sve do gornje 
letvice okvira, a med su pcele prisiljene da odlazu u mediste. Tako je 
kugla pcelinjega gnijezda i hrane oko njega prisiljena da prijede u do- 
nji dio gornjeg nastavka ili medista. A to upravo i treba, jer je tako 
omoguceno da se bez ikakvih zapreka prijede u mediste i ondje nastavi 
s odlaganjem viska zaliha ikoje ce ostati pcelaru. Pcelinja zajednica 
rasirila se u dva dijela i nema potrebe za rojenjem. Ako se i mediste 
ispuni, dodaje se drugo koje se sad moze staviti izmedu plodista i onog 
prvog, ispunjenog medista. 

Najbitnija osdbina i karakteristika Langstrothove nastavljace jest 
sir ok i nizak okvir, dovoljno nizak da se na njemu 



134 



ne napravi vijenac meda, jer taj vijenac ukoci pokretljivost 
cijele kosnice. Samo ako imamo plodiste strogo odijeljeno od medista, 
ili jos bolje, leglo od meda, imamo pravu nastavljacu pogodnu za mno- 
ge korisne operacije. Hanemanova resetka ne moze odijeliti med od 
legla. Ona moze sprijeciti leglu pristup u mediste, ali ne moze sprije- 
citi medu pristup u plodiste. Zato nastavljace s visokim okvirom u 
plodistu, tj. visim od 20 cm i nisu prave nastavljace jer gube svoje 
glavno svojstvo. Nastavljaca s niskim okvirom, s leglom odijeljenim 
od meda, s pokretnim dijelovima: podnicom, nastavcima, poklopcem, 
krovom i Hanemanovom resetkom daje nam maksimum mogucnosti u 
operacijama svih mogucih vrsta. 

Tako se razumnim postupkom jedan nedostatak Langstrothove ko- 
snice pretvorio u njezinu prednost. 

Langstrothov okvir prenizak je da bi se plodiste s tim okvirom mo- 
glo dobro pripremiti za zimu. Vijenci meda premaleni su za sigurno 
zimovanje, ako ih uopce ima. Americki pcelari uvidjeli su da ce pcele 
najsigurnije prezimiti ako se na plodiste stavi cijeli nastavak meda. 
Tako pcele zimuju na dva reda saca. U plodistu, posto izade leglo, na- 
lazi se zimsko gnijezdo pcela, u medistu med. Klupko svojim gornjim 
rubom zahvaca prostor izmedu donjeg i gornjeg reda okvira i donji 
rub gornjih satina, pa nema opasnosti da pcele nece prijeci prostor 
izmedu plodista i medista. 

Ovako uzimljene pcele nije potrebno narocito utopljavati. Neki sma- 
traju da je za pcele prevelik prostor od dva nastavka i prehladan za 
zimu. Ali nije tako. Mediste puno meda nije prazno, nego puno meda, 
tekucine koja je dobar regulator topline u kosnici. Satine s medom ne 
samo da griju pcelinju zajednicu medom, gorivom, prilikom potrosnje 
nego i samom svojom fizickom prisutnosti. 

Buduci da su pcele jos u jesen zaposjedale donji rub okvira u me- 
distu, to su se lako preko zime pomicale uvis za hranom i na proljece 
su se nasle u medistu, pokraj meda. Uz obilje hrane i u najtoplijem 
dijelu kosnice leglo ce se dobro razvijati. Na proljece, prije glavne 
pase, kad je vrijeme vec otoplilo, ako se pcelinja zajednica razvijala 
u kosnici s nastavkom (na dva reda saca), zamijenimo nastavke i gor- 
nji spustimo na podnicu, a donji nastavimo na gornji. Talco smo u 
tren oka dobili hranu, pcele i leglo iz gornjeg u donji nastavak, a pra- 
zno sace s eventualno nesto hrane, leglom i pcelama iz donjeg u gor- 
nji. Pcele ce aktivirati med u donjem nastaVku prenoseci ga u gornji, 
i leglo ce se naglo razviti. 

Koristeci sklonost matice da uvijek radije leze u gornjem nastavku, 
a donji napusta, potrebno je, dok traje proljetni razvitak legla, na- 
stavke zamjenjivati. Cim je gornji nastavak zalezen, spusti se na pod- 
nicu, a donji prazni, podigne. Ovakvo zamjenjivanje prvog i drugog 
nastavka potice maticu da jos intenzivnije leze. Na taj nacin, uz po- 
voljne prilike, stvorit cemo vrlo jake zajednice na 16—18 okvira legla 
i 8—9 kg radilica sposobnih da iskoriste i najacu pasu. 

Ovakvo razvijanje zajednica do maksimuma ima opravdanja samo 
onda ako u dogledno vrijeme ocekujemo neku jacu pasu. Ako u ljetu 



135 



nemamo u izgledu nikakvu pasu, takav forsirani razvitak legla bio bi 
stetan jer bi silno leglo potrosilo mnogo meda, a pcele izlezene poslije 
pase ne bi bile iskoristene. 

Pri americkom nacinu pcelarenja sve razvijene zajednice ljeti i zimi 
imaju plodiste u dva nastavka. Mediste se sastoji od treceg a prema 
potrebi i cetvrtog nastavka koje iznad drugog odjeljujemo Hanema- 
novom resetkom. Zato se nazivi gornji i donji nastavak odnosi na dva 
nastavka ispod Hanemanove resetke koji zajedno cine plodiste. Pored 
gore navedenih prednosti Langstroth-Rootove kosnice, nisu naodmet 
ni ovi manje vazni: manje povrsine saca pcele lakse izgrade i manje 
ih grizu. Nizak okvir vrlo je praktican u radu. Sace se manje lomi pri- 




SL 82, Pfcelinjak Stanka Paniana. Langstroth-Rootove koSnlce, na lavandinoj 

paSi na Hvaru 



likom vrcanja. Vrcaljke nisu glomazne. Kosnice su vrlo spretne, di- 
menzije takve da se normalno rezane daske dobro iskoriscuju. 

Americka nastavljaca niskih okvira u sezoni jakih pasa nadmasuje 
i polosku. Za vrijeme jake pase s poloskom ce se dogoditi isto sto i s 
Dadant-Blattovom kosnicom: blokiranje legla medom, samo sad ne 
samo odozgo nego i sa strana. Pcelar je primoran da neprestano pro- 
siruje leglo uklanjanjem mednih okvira. Pored toga, pcele najradije 
nose iznad legla, dakle mediste mora biti gore a ne sa strana. U torn 
je dijelu kosnice i najtoplije pa je zato najpogodniji za zrenje meda. 
Pcelama je za vrijeme jakog unosa potrebno mnogo prostora, ne za 
zreo med, nego za nezreo rijedak nektar, za sto treba mnogo vise. 
Mnogo prostora, iznad legla, daje samo nastavljaca. 



136 



Langstrothova kosnica jedina je pogodna kosnica za proizvodnju 
meda u sacu. U eri nase lose konjunkture za vrcani med, koji sve vise 
izaziva sumnje potrosaca u njegovu originalnost, nasi bi pcelari mo- 
rali pomisljati na proizvodnju meda u sacu koji bi mogao naci svoje 
kupce medu nasim gradanima, a osobito medu turistima. 

Kosnica za proizvodnju meda u sacu mora imati nisko plodiste, tako 
da je sto vise pcela radi oskudice prostora upuceno u mediste. Mediste 
mora imati jos nizi okvir, on mora biti tek toliko visok da u njega sta- 
ne jedan red sekcija ili tzv. bdksesa, tj. okvirica 10 X 10 cm ili slicnih 
dimenzija. Tako ograniceni prostori potrebni su zato sto je u proizvod- 
nji meda u sacu najvazniji faktor brzina. Pasa mora biti jaka, pceli- 
nja zajednica snazna, ali bez nagona za rojenjem, a prostor ogranicen. 
Samo u svim tim okolnostima pcelama ce uspjeti da sace lijepo izgra- 
de, da ga dobro napune medom i zaklope, sve nadusak, kako bi ostalo 
lijepo, bijelo i cisto, neuprljano od pcelinjih tragova. Za sve to pogodna 
je samo americka nastavljaca niskih okvira. 

Pa i u proizvodnji vrcanog meda, za mediste su ponekad pogodniji 
nizi okviri, poluokviri, nego cijeli okviri. Pcele lakse zauzimaju polu- 
medista, lakse u njih prelaze. To bismo mogli slikovito prikazati ste- 
penicama. Lakse se penjemo niskim sirokim stepenicama nego visokim 
uskim. Te cinjenice potakle su neke americke pcelare da pokusaju sa 
jos nizim okvirima od Langstrothovih. 

Gornjim izlaganjima pokusale su se pcelarima objasniti prednosti 
Langstrothove kosnice. Ali to ne znaci da ona druga nastavljaca, Da- 
dant-Blattova, nije pogodna za pcelarenje. To isto vrijedi i za polosku. 

Sve tri gore navedene kosnice otvaraju se odozgo. Cetvrta, kod nas 
rasirena kosnica, AZ lisnjaca, otvara se straga. Njezin je okvir, iz- 
nutra mjeren, sirak 39,4 cm i visok 23,5 cm. Ima jedno plodiste i nad 
njim jedno mediste, jednako veliko, cvrsto sastavljeno i ne moze se 
prosirivati. To je jedina kosnica kojom se sluze pcelari u cijeloj Slo- 
veniji i u njoj susjednim krajevima u Hrvatskoj. I ta kosnica ima svojih 
prednosti koje je cine pogodnom za racionalno pcelarenje, uz nesto 
vise rada po pojedinoj pcelinjoj zajednici. 

Standard. Vec smo rekli da je u nas pravo sarenilo svih mogucih 
sistema kosnica. Bilo je pokusaja da se u torn kaosu nacini neki red, 
tj. da se uvede standard za kosnice. Ne treba uopce dokazivati kakve 
bismo i kolike koristi imali od standarda. Jeftinija i brza izrada ko- 
snica, okvira, vrcaljki, umjetnih osnova saca itd. 

Prijedlog za standard za okvire i kosnice izraden je i prihvacen, ali 
jos nije objavljen u Sluzbenom listu, pa prema tome jos nije obavezan. 
Kad se objavi, postat ce obavezan za sve radionice drustvenog sekto- 
ra, a za njima bi se onda polako povodili i pojedini pcelari koji sami 
izraduju kosnice. Tako bi se konacno ipak napravio neki red. 

Prijedlog je realan jer je vodio racuna o prilikama u nasoj zemlji i 
nije se ogranicio samo na jedan sistem, nego je obuhvatio nekoliko naj- 
rasirenijih i najpoznatijih sistema koji su u nas u upotrebi. 



137 



Da bi se pomoglo nastojanju oko jedinstvene kosnice, i ova se knjiga 
ogranicila na prikaz samo onih tipova kosnica koje prihvaca Prijedlog. 
To su ove kosnice: 

1. Langstroth-Rootova kosnica; 

2. Dadant-Blattova i poloska; 

3. Alberti-Znidersiceva lisnjaca. 

Iako je u Prijedlogu na prvom mjestu Dadant-Blattova kosnica s 
poloskom (zajedno, jer imaju okvir jednakih dimenzija), na drugom 
Langstroth-Rootova i na trecem Alberti-Znidersiceva (za paviljonsko 
pcelarenje) u ovoj knjizi stavljena je na prvo mjesto Langstroth-Ro- 
otova kosnica, zato sto ova knjiga, unutar izbora koji je nacinio Pri- 
iedlog standarda, provodi daljnji izbor i preporucuje Langstroth- 
-Rootovu kosnicu kao najpogodniju. Ali su opisani i ostali sistemi kao 
moderni i pogodni za racionalno pcelarenje. 

Kako vidimo, Slovenija ima svoj standard: Alberti-Znidersicevu lis- 
njacu Srbija takoder: Dadant-Blattovu nastavljacu. Pcelari u Hrvat- 
skoj pored drugih kosnica, imaju gotovo jedini americku nastavljacu 
niskih okvira jednakih u plodistu i medistu. Imaju, dakle, najbolju 
kosnicu. Imaju i najvise pcelara koji su stekli dobro iskustvo s torn 
kosnicom. 



138 



Konstrukcija kosnice 



KONSTRUKCIJA OKVIRA 



Vaznost okvira. Okvir je najvazniji sastavni dio kosnice jer je okvir 
ucinio pcelinje gnijezdo pokretnim i pristupacnim pcelaru za pregled 
i manipulacije. Sastoji se od cetiri letvice koje su sastavljene pod pra- 
•vim kutom. Gornja je letvica dulja od ufcupne sirine okvira i cini na 
svakoj strani produzetak od 15 mm (usi okvira). Na tim usima visi 
okvir u kosnici, oslonjen na prednju i straznju stijenu u posebno izra- 
denom poluutoru ili falcu. Okviri i satine u njima razmaknuti su jedan 
od drugoga, tako da je medu satinama Slobodan prostor, sirok oko 1 
cm, sto sluzi pcelama za rad i prolaz. 

Unutarnja i vanjska mjera. Velicina i oblik okvira odreduju veli- 
cinu i oblik satine u njemu. A visina i sirina satine i broj satina u ko- 
snici odreduju visinu, sirinu i duljinu kosnice, i u dobroj mjeri i nje- 
zin sistem. Zato prije nego prijedemo na gradnju kosnice, moramo biti 
nacisto s dimenzijama i brojem okvira onog sistema za koji smo se 
odlucili. 

U pcelarskim knjigama mjere se velicine okvira na dva nacina. Jed- 
ni mjere okvir iznutra, a drugi izvana. I jedan i drugi nacin ima oprav- 
danja. Kad se okvir mjeri iznutra, odmah nam je jasno koliko su satine 
siroke i visake, i odmah tacno znamo koliki je kapacitet okvira u kva- 
dratnim centimetrima ili milimetrima. A kapacitet jednog okvira po- 
mnozen s brojem okvira u kosnici daje nam kapacitet kosnice. Ali na 
taj nacin ne znamo kolike su unutarnje mjere kosnice dok nam nisu 
poznate debljine letvica od kojih je okvir sastavljen. S druge strane, 
ako okvir mjerimo izvana i dodamo potreban i dobro poznat razmak za 
prolaz pcelama, odmah imamo unutarnju mjeru kosnice; ako im doda- 
mo debljinu stranica kosnice, imamo i vanjske mjere kosnice. Ali ne 
znamo kolike su dimenzije satina dok ne znamo debljinu letvica i ne 
odbijemo je od vanjskih dimenzija okvira. Ima, dakle, opravdanja i 
jedan i drugi nacin, ali nema opravdanja da je u jednim knjigama je- 
dan nacin, a u drugima drugi. Pogotovu ako se ne kaze o kojoj je mjeri 
rijec, vanjskoj ili unutarnjoj. 

Da bi se mimoisla spomenuta zbrka, ovdje su dane sve mjere: unu- 
tarnja visina i sirina okvira, sto je ujedno mjera satine, zatim debljina 
svih letvica i potom njihov zbroj, tj. vanjska mjera okvira. I to prema 
Prijedlogu za standard, za sve tri vrste okvira: Langstroth-Rootov (LR), 
Dadant-Blattov (DB) i Alberti-Znidersicev (AZ). 



139 



VISINA 


OKVIRA 






U militnetriTna 


LR 


DB 


AZ 


debljina satonose 


20 


20 


15 


unutarnja visina 


202 


270 


235 


debljina donje let vice 


10 


10 


10 


van j ska visina 


232 


300 


260 


SlJUNA 


OKVIRA 






U milimetrima 


LR 


DB 


AZ 


debljina bocne letvice 


8 


8 


8 


unutarnja Sirina 


434 


424 


394 


debljina footne letvice 


8 


a 


8 


vanjska sirina 


450 


440 


410 



VISINA POLUOKVIRA 



U milimetrima 


LR 


DB 


debljina satonose 


20 


20 


unutarnja visina 


115 


115 


debljina donje letvice 


10 


10 


vanjska visina 


145 


145 



Iz gornje se tabele vidi da je visina poluokvira ista i u Langstroth- 
Rootove kosnice i u Dadant-Blattove. Sirina poluokvira ista je kao i 
sirina okvira. Dimenzije okvira za polosku nisu dane jer poloska, pre- 
ma Prijedlogu standarda, ima okvir Dadant-Blattov. Poloska i kosnica 
AZ nemaju poluokvira. 

Poluokvir u DB kosnici sluzi za mediste. Poluokvir u LR kosnici 
sluzi za mediste kad se proizvodi med u sacu, a moze se upotrijebiti i 
u proizvodnji vrcanog meda. Inace, redovno, za mediste sluzi cijeli 
okvir. Isto tako kosnica AZ ima isti okvir i u plodistu i u medistu. 
Poloska nema posebnog medista, nego se ono nalazi u istoj ravnini s 
plodistem, s jedne i druge strane plodista, na jednakim okvirima. 

Racunanje dimenzija okvira milimetrima posljedica je ropskog imi- 
tiranja americkih mjera i tacnog preracunavanja americkih cola na 
metarski sistem. Bilo bi bolje da su mjere okvira zaokruzene. 

Sastavni dijelovi okvira. Prijedlog za standard prihvatio je tzv. Hof- 
fmanov okvir, izum americkog pcelara istog imena. Hoffmanov okvir 
opcenito je prihvacen u Americi, a s americkim kosnicama i svuda 
po svijetu. Dobra mu je osobina sto automatski regulira razmak sa- 
tina, tako da su okviri ravnomjerno razmaknuti u kosnici, a sve satine 
jednako debele. Hofimanov okvir regulira razmak od centra do cen- 
tra (36 mm) samim bocnim letvicama koje su u gornjoj trecini siroke 
36 mm, a donje dvije trecine su uze, 27—28 mm. Kad se okviri sloze, 



140 



bocne se letvice sastave jedna uz drugu u gornjoj trecini, a ispod nje 
ostane na dvije trecine izmedu letvica prolaz za pcele. Kako su satine 
debele oko 25 mm, a letvice siroke 36 mm, to izmedu satina ostane 
razmak od 11 mm za prolaz i rad pcelama. Da se izbjegne gnjecenje 
pcela, u svake je bocne letvice po jedan razmak zaostren ili skosen 




SI. 63. Hoffmanov okvir s detaljima koji pokazuju kako su 
rezane letvice Hoffmanova okvira (domaca izrada) 

kao noz; kod prednje bocne letvice skosen je lijevi razmak, a kod 
straznje desni. Tako se uvijek dotice po jedan ostri i jedan tupi raz- 
mak, pa ma kako okrenuli okvir. Crtez ce to bolje objasniti. 

Satonosa. Buduci da je Hoffmanov okvir sastavljen na zupce (cink), 
to su svi sastavni dijelovi dugacki koliko i vanjska mjera okvira. Samo 
je satonosa dulja sa svake strane za 15 mm ili zajedno 30 mm. Prema 
tome, duljina satonose u LR kosnice iznosi 480 mm, a u DB 470 mm. 
Taj produzetak — uho — sa svake strane okvira sluzi da bi se okvir 
objesio o prednju i straznju stranu kosnice ili nastavka. Satonosa je 
siroka 28 mm i u LR kosnice i u DB. Satonosa nesto sira od debljine 
saca sprecava gradnju zaperaka (neredovni priljepci komadica saca 
koje pcele grade za dobre pase). Debljina satonose u obadvije kosnice 
jest 20 mm. U Americi su uvedene debele satonose devedesetih godina 
proslog stoljeca. Namjera je bila da se tolikom debljinom sprijeci is- 
krivljenje satonose koje je pod tezinom meda osobito znatno kod si- 
rokog Langstrothova okvira ako je satonosa tanja. Naskoro se otkrilo 
nesto sto je isto tako vazno: kad je satonosa debela, pcele ne grade za- 
perke izmedu pojedinih satonosa i izmedu donjeg i gornjeg reda saca 
kao sto grade za dobre pase kad su satonose tanje i uze. 

Na mjestu gdje se sastavlja satonosa s bocnim letvicama zarezan je 
satonosi »vrat«, sa strana i odozdo, i u taj vrat se utakne »vilica« bocne 
letvice. Produzetak satonose ili »uho« nije debeo kao cijela satonosa, 



141 



nego je tanji: ako je »uho« s donje strane ravno stanjeno, onda je de- 
belo 10 mm, a ako je ukoso onda je pri vratu debeo oko 15 mm, a na 
kraju oko 8 mm. Kad se uho stanji ukoso, onda je okvir jaci jer bocne 
letvice ulaze u vrat urezan na tri strane. Mora se paziti da je svako 
uho jednako debelo (10 nrm) na onom mjestu gdje se naslanja na ko- 
snicu jer o tome zavisi preciznost mjere za kosnicu. S donje strane 




SI. 84. Hoffmanov okvir, Rootova iz- 
rada 



satonose moze se po cijeloj duljini na sredini urezati utor (nut), dubok 
oko 2—3 mm u koji se uvuce ploca satne osnove pa ili zalijepi voskom 
ili kako drukcije ucvrsti. 

Bocne letvice. Vec smo rekli da su one dugacke koliko je vanjska 
visina cijelog okvira, tj. u LR kosnice 232 mm, a u DB 300 mm. Za 
poluokvire duljina iznosi za obadva sistema 145 mm. Debele su 8 mm, 
a siroke, kako smo vec rekli, u gornjoj trecini 36 mm, a u donje dvije 
27—28 mm. Letvica na donjem kraju ima sastav na zupce (cink), i to 
tri zupca i dva ureza, u koji se utakne kraj donje letvice. Hoffmanov 
okvir u nasoj domacoj izradi ima bocne letvice sa samo dva zupca i 
jednim urezom na bocnoj letvici dolje, u koji se utakne kraj donje 
letvice, ali je bolje sa tri zupca i dva ureza; samo, drvo mora biti prvo- 
klasno, tj. gustih pravolinijskih godova i bez cvorova. 

Donja letvica. Donja letvica dugacka je koliko i vanjska sirina okvi- 
ra; u LR kosnice 450 mm, a u DB 440 mm. Siroka je 20 mm, debela 
10 mm. Sa svake strane na kraju ima po sredini jedan urez i sa svake 
strane po jedan zubac koji se utaknu u donji kraj bocne letvice. 

Zbog svoje konstrukcije (na zupce) Hoffmanov okvir sastavlja se 
vrlo brzo i lako, bez ikakva pomagala ili sablona za sastavljanje. 

Za bolji pregled evo tabele svih dimenzija sastavnih dijelova Hof- 
fmanova okvira za obadvije kosnice. 



142 



DTMENZ1JE HOFFMANOVA OKVIRA 



Vrsia 
koSnice 



LR 



DB 



Sastavni 




DimeTizije 


u mm 




okvira 


duljina 


Sirina 


debljina 


komada 


cijeli okvir 












— satonoSa 

— bocne letvice 

— donja letvica 


480 
232 
450 


2a 

36 
20 




20 

8 

10 


2 


poluokvir 












— satonosa 

— ■ bofrne letvice 

— donja letvica 


480 
145 
450 


28 
30 

20 




20 

8 

10 




cijeii okvir 












— satonosa 

— brine letvice 

— donja letvica 


470 
300 
440 


28 

36 
20 




20 

8 
10 


2 


poluokvir 












— satonosa 

— bocne letvice 

— donja letvica 


470 
145 
440 


28 
36 
20 




20 

8 

10 


2 



Jednostavni okvir. Hoffmanov okvir nece moci nabaviti svaki pce- 
lar. Njega treba da izraduju strojevi do kojih svatko ne moze. A ne 
mogu se uvijek ni kupiti gotovi okviri sve kad bi i bilo novaca. Zato 
ce neki pcelari biti prisiljeni da se pomognu i jednostavnijim okvi- 
rom. 

Jednostavni okviri izraduju se od letvica sirokih 25 mm i debelih 
10 mm. Od letvica takvih dimenzija radi se cijeli okvir, satonosa, boc- 



Sl. 85. Kalup za krojenje 

letvica za jednostavne 

okvire 




ne letvice i donja. Buduci da je dobro da i kosnice s takvim okvirima 
imaju iste dimenzije, to treba paziti da vanjska mjera okvira bude jed- 
naka vanjskoj mjeri Hoffmanova okvira. Prema tome, unutarnja 
ce visina jednostavnog okvira biti visa za 10 mm od unutarnje visine 
Hoffmanova okvira zato sto je satonosa jednostavnog okvira debela 
samo 10 mm. Satonose se mogu raditi i deblje, npr. 15 ili 20 mm, samo 
se onda letvice za satonose moraju posebno krojiti. 



143 



Letvice se ne sastavljaju na zupce, nego se uz pomoc ljepila, jedno- 
stavno zbiju cavlicima. Zato ce njihove duljine biti drukcije nego u 
Hoffmanova okvira. Evo ovdje tabela duljina sastavnih dijelova jed- 
nostavnog okvira . 



DUI>J1NA KETV1CA JEDNOSTAVNOG OKVIRA U MM 



Letvice 

cijeli okvir 

— satonosa 

— bocne letvice 

— donja let vie a 

poluokvir 

— satonosa 

— bo£ne letvice 

— donja letvica 



LR 


DB 


Komada 


430 
222 
430 


470 
290 
420 


1 
2 

1 


480 
135 
430 


470 
135 
420 


1 
2 
1 



Okvir se sastavlja tako da se satonosa pribije na bocne letvice, da 
satonosa dakle poklopi bocne letvice. Donja letvica dugacka je tacno 
toliko koliko iznosi unutarnja sirina okvira, umanjena za razliku od 
2X2 = 4 mm koliko su bocne letvice deblje u jednostavnog okvira, 
pa prema tome bocne letvice obuhvacaju donju letvicu. 

Takvi okviri sastavljaju se i zbijaju pomocu posebnog kalupa. Kalup 
se napravi tako da se na cistoj ravnoj dasci nacrta okvir u lezecem 
polozaju. Tik uz crtez desne i lijeve bocne letvice unutar okvira pribije 
se po letvica koja nece dati da se letvice okvira za vrijeme pribijanja 
ruse unutra. I izvan bocnih letvica okvira pribiju se letvice, samo nesto 
sire, s izrezima u koje ce upasti krajevi satonose. Isto tako pribije se 
i izvana po letvica koja ce drzati satonosu i donju letvicu da se ne 
ruse van. Vanjske letvice kalupa, bocne i pokraj satonose, prikracene 




SL S6.. Kalup za sastavljanje 
jednostavnih okvira 



su na mjestima gdje treba pribijati cavlice kad se zbijaju akviri. Kad 
su sve letvice kalupa pribijene, onda se daska, na kojoj je cijeli kalup, 
obreze sa svih strana tik uz vanjske letve da bi ostala slobodna mjesta 
za zabijanje okvira cavlicima. 



144 



Ako se ovaj tekst pazljivo procita i dobro pogleda crtez, bit ce jasno 
kako se moze izraditi takav kalup. 

Americki razmaci. Jednostavni okviri nemaju bocne letvice u gor- 
njem dijelu sire da bi pravile potreban razmak od satine do satine, 
nego su jednako siroke kao i satonosa i donja letvica (25 mm). Zato je 
potrebno da se necim drugim odrzava razmak. To su metalne trake 
siroke 10 mm i dugacke oko 150 mm koje imaju sa svake strane po 
dvije izbocine. Traka se preklopi preko 
satonose tako da joj krajevi dodu na bocne 
letvice, na svaku stranu po jedan kraj. 
Traka se pribije cavlicima za satonosu i 
za bocne letvice. Takav se razmak pribije 
i na drugu stranu okvira. Kad se okviri 
sastave u kosndci, limene izbocine jednog 
okvira dodiruju limene izbocine drugog 
okvira i odrzavaju potreban razmak iz- 
medu okvira. Takve trake mogu imati 
okviri i s donje strane. Poluokviri imaju 
trake s jednom izbocinom. 

Ima i drugih izuma koji odrzavaju spo- 
menuti razmak izmedu satina, ali ovaj je 
najbolji, pa druge necemo ni spominjati: 
Mogu se upotrijebiti i za Hoffmanove okvi- 
re ako im bocne letvice nisu sire. Americ- 
ki razmaci dobri su zato sto ih pcele to- 
liko ne lijepe kao Hoffmanove. 

Rijec razmak znaci zapravo p r o s t o r 
izmedu okvira, pa je nepravilno torn rijeci 
nazivati n a p r a v u koja omogucuje taj 
razmak, ali je takav izraz udomacen medu 
pcelarima pa smo ga zato zadrzali. 

Upute za izradu. Ako pcelar ne moze 
kupiti gotove Hoffmanove okvire, a zeli 
ih imati, moze ih pokusati dati izraditi kod 
stolara koji ima neke stolarske strojeve. 
Za izradu Hoffmanovih okvdra, pored obic- 
ne male kruzne pile (cirkulara) koja ce 
krojiti letvice, potrebna je blanjalica, ako 
necemo rucno obradivati debljinu daske, i 
obicna glodalica (frezer). 

Pri izradi treba iskrojiti dasku na du- 
ljine koje su donesene u tabelama u ovoj 

knjizi. Za satonosu treba daska debela oko 30 mm, za bocne le- 
tvice oko 40 mm, a za donje letvice 22 mm. Kad smo dasku iskro- 
jili na potrebne duljine, treba jos u komadima izraditi tacno de- 
bljinu koja ce biti sirina letvica, zatim na komadima izraditi sve sto 
se moze. To je u satonose onaj donji dio vrata. Na bocnim letvicama 
vilica (s cela daske) gore i zupci dolje, isto tako s cela. Tako cemo 




SL 87. Amerifcki limeni raz- 
maci za jednostavne okvire 



1Q Pcelarstvo 



145 



obraditi i komade daske od kojih cemo rezati donje letvice. Kad smo 
tako obradili komade daske koliko se moze, pocinjemo rezati letvice 
prema debljinama iz tabele. Izrezane letvice izradimo onda do kraja. 
Gotove letvice ne stavljamo odmah u okvir, nego ih ostavimo nekoliko 
tjedana da se pokaze hoce li ostati ravne. Koje se za to vrijeme iskrive, 
ne uzimaju se za sastavljanje okvira. Letvice izrezane ne treba bla- 
njati, nego samo rezati tankom kruznom pilom sitnih zuba. 

Drvo za izradu okvira mora biti birano, gustih godova i bez cvorova. 
Od vrsta drveta dobre su ove: lipa, jela, omorika i eventualno vrba. 
Drvo mora biti suho, bez kvrga i s godovima koji teku paralelno s 
bridom daske, a ne ukoso. Nisu dobre daske sa srcem (iz sredine sta- 
bla) ni sa crvenim godovima (crljen-drvo). 

Kad se Hoffmanovi okviri sastavljaju, treba paziti da uvijek po 
jedna bocna letvica ima skosen brid nalijevo a druga nadesno. Okviri 
se mogu lijepiti ali samo ljepilom uroflksom. Lijepiti se moze samo 
suho drvo. Ali lijepljenje nije obavezno. Dovoljno je okvir zbiti cavli- 
cima. Cavlici su 35 mm dugacki i 16 mm debeli (16/35). U satonosu se 
zabijaju sa svake strane po dva cavlica, i to malo ukoso, u obliku slo- 
va V, da bolje drze u bocnoj letvici. Dobro je udariti jos po jedan isto 
takav cavlic u svaki kut ispod uha satonose, horizontalno, kroz bocnu 
letvicu u satonosu. Tako se satonosa nece moci izvuci iz vilica bocnih 
letvica kad se okvir podize iz kosnice. Donja letvica pribija se sa dva 
cavlica ako ima izradena dva zupca koji ulaze u bocnu letvicu ili samo 
jednim ako cijela donja letvica ulazi u donju vilicu (urez) bocne le- 
tvice. 

Ako drvo od kojeg su izradene bocne letvice nije bas osobito, a pcele 
jako zalijepe gornju trecinu letvica koja cini razmak, znaju se prili- 
kom rastavljanja okvira od okvira u kosnici otkinuti oni dijelovi (gor- 
nja trecina) koji cine razmak. Zato je dobro cavlicima, 25 mm dugac- 
kim i 14 mm debelim (14/25), pricvrstiti taj dio za satonosu, pa ce se 
tako sprijeciti da se vilica bocne letvice ne raskoli. 

Za jednostavne okvire vrijede iste upute o biranju vrste i kvalitete 
drveta, zbijaju se jednakim cavlicima, samo sto se jos okivaju i ame- 
rickim limenim razmacima, cavlicima 14 mm dugackim i 12 mm de- 
belim (12/14). 



KONSTRUKCIJA LR KOSNICE 



Unutarnje i vanjske dimenzije. I kosnica LR i kosnica DB americke 
su kosnice, radene gotovo na isti nacin, samo s drugim dimenzijama. 
Ipak se ne opisuju ovdje zajedno kao okviri, nego odvojeno, zato da 
bi pcelari lakse slijedili izlaganja i bolje se snalazili u mjerama. 

Prije nego sto se prijede na opisivanje pojedinih dijelova kosnice, 
donijet cemo, kao sto smo i kod okvira, dimenzije kosnice, i to i unu- 
tarnje i vanjske. 



146 



DIMENZIJE NASTAVKA U MM 



Visina 



Sirina 



Duljina 



prolaz za pEele 
iznad satonose i 
ispod poklopca 


7 


10 okvira po 
36 mm 

prostor za pre- 
gradnu dasku 


3t>0 
12 


vanjska visina 
okvira 


232 


unutsrnja sirina 


372 


razmak ispod 
okvira do donjeg 
rub a nastavka 


3 


lijeva i de&na 
stranica nastavka 
po 20 mm 


40 



vanjska sirina 
okvira 450 

2 prola2a za p£ele 
izmedu okvira i 
pred. i straz. stra- 
nice po 7 mm 14 

unutarnja du- 
ljina 464 

prednja i stra- 
in; a stranica 
po 20 mm 40 

visina nastavka 242 vanjska sirina 412 vanjska duljina 504 



Sirina i duljina polunastavka jednaka je sirini i duljini nastavka, a 
visina je ova: prolaz za pcele izmedu satonose i poklopca 7 mm + vanj- 
ska visina poluokvira 145 mm + razmak ispod poluokvira do donjeg 
ruba polunastavka 3 mm = 155 mm svega. 

Sastavni dijelovi LR kosnice. Kosnica LR ima ove sastavne dijelove: 
podnicu s regulatorom leta, nastavak (plodiste i mediste), polunastavak, 
poklopac, krov kosnice. 

Prije nego sto prijedemo na opisivanje pojedinih dijelova LR kosni- 
ce, potrebno je napomenuti da cemo je opisati kako se obicno izraduje. 
Ali, buduci da se ne slazemo sa svim detaljima konstrukcije kako su 
uobicajeni, to cemo zatim iznijeti svoje prijedloge za izmjenu nekih 
detalja i svoje prijedloge obrazloziti. 

Podnica. Sastoji se od dvije gredice ili letve koje su dugacke 557 mm, 
siroke 50 mm i debele 20 mm. Na sirini duz cijele gredice izraden. je 
utor (nut) sirok 20 mm a dubok 6 mm. Utor nije na sredini sirine gre- 
dice, nego je od jednog ruba udaljen 20 mm a od drugog, suprotnog, 
10 mm. Gredice, lezeci sjecimice, obuhvacaju, jedna s jedne strane a 
druga s druge, pod koji je od dasaka spojenih na utor i pero (nut i 
feder). Duljina je poda takoder 557 mm, sirina 384 mm i debljina 20 
mm. Gredicama je razmak od utora do gornjeg ruba, ili bolje receno 
od poda do nastavka, 20 mm, a onaj od 10 mm je dolje, ispod poda. 
Da bi se opis bolje shvatio, treba pogledati crtez. Buduci da je vanjska 
duzina kosnice 504 mm, a duljina gredica i poda 557 mm, to je osta- 
tak od 53 mm sirina poletaljke, male verande s koje pcele uzlijecu kad 
odlaze iz kosnice i slijecu pri povratku. 

Kad smo izradili prema gornjim mjerama dvije gredice s utorom 
okrenutim unutra i sam pod isto tako, nabijemo gredice na pod koji 
ude u izradeni utor lijeve i desne gredice i pribijemo cavlima. Sirina 
tako izradene podnice jednaka je vanjskoj sirini nastavka (412 mm). 
Kad se na tako izradenu podnicu postavi nastavak, on tacno sjeda na 
gredice, ali je ispod nastavka sa zadnje i prednje strane ostala suplji- 
na. Zadnja se supljina zatvori letvicom koja je dugacka koliko je 



147 



unutarnja sirina nastavka, 372 mm, siroka koliko je debela daska na- 
stavka, 20 mm, i visoka koliko je visoka supljina, 20 mm. Druga letvi- 
ca, koja je isto toliko dugacka i siroka, a debela 10 mm, pribije se 
takoder straga, ali s donje strane poda, da izravna donji straznji rub 
podnice s donjim rubom lijeve i desne gredice. 




! °1 ti 



n 




S57, 




SL 88. Podnica LR kosniee; gore presjek preko §irine t u sre- 

dini presjek preko duljine, dolje podnica s letvicom za regu- 

liranje leta ispod nje 

Ostaje jos supljina ispod prednje stranice nastavka. Ona je takoder 
visoka 20 mm a duga kolika je unutarnja sirina nastavka. Preko ljeta 
cijela supljina sluzi za leto, a u drugim dijelovima godine regulira se 
zatvaracem koji je dugacak 372 mm, sirok 20 mm i debeo 20 mm. On 
mora zatvoriti cijelu prednju supljinu i uci tacno pod prednju stra- 
nicu nastavka. Na zatvaracu su urezana dva leta: jedno ljetno, 200 mm 
X 10 mm i jedno zimsko, 50 mm X 10 mm. Leta su smjestena tako da 
se preokretanjem letvice mogu naizmjenicno mijenjati. 

Nastavak (za plodiste i mediste). I za plodiste i za mediste sluzi na- 
stavak potpuno istih dimenzija. Zato cemo ga zvati samo nastavak. 
Sastoji se od cetiri stranice od dasaka. Lijeva i desna stranica su 
dulje, a prednja i straznja krace. Visina im je ista. Spajaju se u uglo- 



148 



vima na zupce i zato je duljina prednje i straznje stranice ujedno vanj- 
ska sirina nastavka, 412 mm, a duljina lijeve i desne stranice vanjska 
duljina nastavka, 504 mm. Stranice su siroke 242 mm, sto je visina 
nastavka, i debele 20 mm. 

Stranice se sastavljaju na zupce, i to ravne ili kose, otvorene. Sa- 
stav na zupce izraduje se tako da prednja i straznja stranica imaju 6 
zubaca i 5 ureza, a desna i lijeva stranica imaju 5 zubaca i 6 ure- 
za. Svaki zubac sirok je 22 mm, a isto tako i svaki urez. Sest zubaca + 
pet ureza po 22 mm iznosi tacno 242 mm, sto je sirina stranice ili vi- 
sina nastavka. Isto tako i 5 zubaca + 6 ureza. 

Prednja i straznja stranica imaju gore iznutra po cijeloj duljini po- 
luutor (falc) 1 1 mm sirok i 22 mm visok. U taj poluutor dolaze nosaci 
okvira ili »usi« satonosa na kojima vise okviri. Ali usi se ne naslanjaju 



4ff— 



Zl i !( ^ 




SL 89, Konstrukcija nastavka; gore lijevo prednja i zadnja stranica s pre- 
sjekom sa strane, desno lijeva i desna stranica s presjekom sa strane ; dolje 
sastav stranica za zupce; sasvim lijevo (dolje) detalj s poluutorom i limenim 

nosacem za okvire 

neposredno na drvo, nego na limene nosace koji su izradeni od pocin- 
canog lima. To su limene trake dugacke koliko je unutarnja sirina na- 
stavka, 372 mm, a siroke oko 30 mm. Trake se previju tako da se jed- 
nim krajem, sirokim 10 mm naslone i pribiju na poluutor, drugi kraj, 
gornji dio, dvostruko previjen, sluzi za naslon satonosa, a donji, jed- 
nostavan, pribije se za stranicu. 

Radi gore opisanog poluutora prednja i straznja stranica imaju gor- 
nji zubac i na jednoj i na drugoj strani za polovinu tanji, pa zato na 
lijevoj i desnoj stranici, i na jednom i na drugom kraju, gornji urez 
treba da bude za toliko plici, da ne bi nastale na nastavku rupe. 



149 



Vec smo rekli u tabeli Dimenzije nastavka u mm da nastavak ima 
10 okvira, ali je unutarnja sirina nastavka ne 360 mm (10 X 36 mm), 
nego je nastavak iznutra sirok 372 mm. Prostor od 12 mm ostavljen 
je radi pregradne daske kojom se plodiste prosiruje i suzuje, prema 
potrebi. 

Polunastavci imaju sve mjere iste osim visine, tj. sirine stranica. 
Visina polunastavaka, pa prema tome i sirina stranica, iznosi 155 mm. 
To je na prednjoj i straznjoj stranici 4 zupca i 3 ureza = 7 X 22 mm 
= 154 mm. Lijeva i desna stranica imaju 3 zupca i 4 ureza jednake 
sirine. 

Poklopac. Sastoji se od 4 letvice i daske. Dvije letvice, lijeva i desna, 
dugacke su 504 mm (vanjska duljina nastavka), a druge dvije, prednja 
i zadnja, dugacke su 412 mm {vanjska sirina nastavka). Sve cetiri le- 
tvice siroke su 27 mm i debele 18 mm. Svaka letvica ima po cijeloj 
duljini s donje unutarnje strane poluutor sirok 12 mm i dubok 7 mm. 
U taj poluutor dolazi daska, dugaoka 474 mm, siroka 382 mm i debela 



~1 t^ z7 



faiiijjjui&ijuwisiitjjMiw MtMMMttmmw^^"* 3 * 1 ******- 



Kl5 



412 r 



F 



"\ (^27 



, gj»»jjtf{f»»*WJJJMJJUM J+p»MJJJJMJJJ^^ 



U^L 



SD4 




SI- 90. Poklopac LR, amerieka izrada; gore presjek po £irini T 
ispod njega presjek po duljini, dolje sam poklopac 

7 mm. Sve cetiri letvice srezane su na kraju u zupce (cink), kako se 
vidi na crtezu, i kad se sastave, cine okvir u koji upada daska kao 
slika u ramu. 

Za bolje razumijevanje dimenzija evo jos jednom mjere. Duljina 
kosnice: od sirine prednje i straznje letvice odbije se sirina poluutora 
(27 — 12 = 15), dakle, prednja letvica 15 mm + duljina daske 474 mm 



150 



+ straznja letvica 15 mm = 504 mm, sto je vanjska duljina nastavka. 
Isto tako od sirine lijeve i desne letvice odbije se sirina poluutora 
(27 — 12 = 15), dakle lijeva letvica 15 mm + sirina daske 382 mm + 
desna letvica 15 mm = 412 mm, sto je vanjska sirina nastavka. 

Na sredini poklopca nalazi se otvor od 94 X 30 mm za bjezalicu i 
ventilaciju. Otvor je postavljen duz poklopca, kako su obicno posta- 
vljene i dascice od kojih je sastavljen poklopac, tako da otvor tece 
duz zice (godova) drva, a ne poprijeko. 

Krov kosnice. Sastoji se od dvije dulje stranice: dugacke 557 mm, 
siroke 65 mm i debele 20 mm, i dvije krace: dugacke 460 mm, siroke 
65 mm i debele 20 mm. Te cetiri stranice cine obod krova koji obuhva- 




460 





SI. 91. Krov LR ( amerieka izrada; gore presjek po £irini, is* 

pod njega presjek po duljini, dolje sam krov s djelomidno 

uklonjenim limom da se vidi drvo 

ti kosnicu (nastavak) kad se pokrije krovom. Sastavljene su u uglo- 
vima na zupce i cine krov dugacak izvana 557 mm i sirok 460 mm 
Ako se od toga odbiju debljine stranica (krova), onda je krov iznutra du- 
gacak 517 mm i sirok 420 mm. Kako je nastavak dugacak 504 mm i si- 
rok 412 mm, ostaje slobodnog prostora izmedu krova i nastavka spri- 
jeda i straga po 6,5 mm (517—504) i slijeva i zdesna po 4 mm (420 — 
412). 



151 



Prednja i straznja stranica krova 
(oboda) ima gore iznutra poluutor sirok 
10 mm i dubok 20 mm u koji se postav- 
lja daska krova. Daska je dugacka 
537 mm, siroka 420 mm i debela 20 mm 
i s takvom duljinom i sirinom upada 
tacno u okvir (obod) stranica krova (du- 
ljina 10 + 537 + 10 = 557 mm; sirina: 
20 + 420 + 20 = 460 mm). Cijeli krov 
presvucen je pocincanim limom koji je 
svuda uokolo siri za 20 mm, pa je pre- 
ma tome dugacak 600 mm i sirok 500 
mm; debljina je 0,6 mm. 

Upute za izradu. Za izradu kosnica 
treba uzeti suho lagano drvo crnogori- 
ce: jele, omorike i bora. Od bjelogorice 
dobro je drvo klena, vrbe, topole i lipe. 
Treba foirati daske bocnice, daske koji- 
ma se na celu vide godovi u blagom 
luku. Siroke daske treba po sredini raz- 
rezati i slijepiti jer se inace izbacuju i 
pucaju. Za ljepilo treba uzeti uroflks. 
Kosnice ne vrijedi lijepiti obicnim sto- 
larskim tutkalom jer u vlazi ne drzi. 
Bolje je onda bez ikakva ljepila. Za ko- 
snice nije pogodno tvrdo drvo jer je 
tesko. 

Kad se kosnice pocnu izradivati, tre- 
ba daske iskrojiti prema ovdje danim 
mjerama i obraditi debljinu. Poluutor, 
utor i pero moze se izraditi rucno, po- 
desnim blanjama, ili strojem (kruzna 
pila, glodalica i si.). Zupci takoder. Sa- 
stav na zupce najbolji je za kosnice 
otvoreni i ravni. Moze se raditi samo 
strojem. Tko je prisiljen raditi rucno, 
izradivat ce kose otvorene zupce. Jos 
jednom: najbolji je sastav na otvorene 
i ravne zupce. 

Nastavke treba zbijati kolarskim ca- 

vlima (uske glave) dugackim 55 mm i 

debelim 28 mm (28/55), i to u svaki zu- 

bac cinka po cavao i s jedne strane 

ugla i s druge. Tako ce nastavak biti 

vrlo cvrst i bez ikakva ljepila. Drvo se 

ne moze kriviti pa nastavak ostane uvijek ravan. Jednakim cavlima 

treba zbijati podnicu i krov, a za poklopce treba uzeti cavle dugacke 

50 mm i debele 25 mm (25/50). 




SI, 92. LR koSnica; detalj koji 

prikazuje kako je srezan ugao 

kosnice 



152 



POKLOPAC 




VENTILACIJA 

xast]£ena od 

vjetrj i kj£e 

obodom krova 



I 





*BIBI 



SI. 93, LR koi§nica s podignutim krovom da ee vidi poklopac s detaljem koji 
objasnjava konstmkciju krova i poklopca. Poklopac se preko zime drii na 
kosnici prevrnut i sprijeda se dobije gornja ventilacija kroz poluokrugli 

urez na okviru poklopca 

Za podnicu mjesto daske bolje je uzeti dvostruki lesonit, a za poklo- 
pac jednostruki. Poklopci od lesonita vrlo su prakticni i bolji nego 
od drveta. Kad se krov presvlaci limom, trebalo bi da lim bude toliko 
dug i sirok da sa svake strane ostane 25 mm lima sto se previne pod 
pravim kutom i pribije za stranice krova. Prema tome, trebalo bi da 
lim bude dugacak 607 mm i sirok 510 mm, a ne 600 X 500 mm kako je 
dosad uobicajeno. Lim treba pribijati tapetarskim cavlicima (pla- 
vim) dugackim 15 mm i debelim 12 mm (12/15). Uglove lima treba 
prije toga lijepo srezati i previti. 

Jos neke napomene. Netko ce mozda primijetiti da u sastavne dije- 
love nismo unijeli pregradnu dasku ili, kako to neki zovu, regulator 
kojim se regulira prostor u kosnici ako zajednica ne zauzima svih deset 
okvira. Pregradnu dasku ili regulator nismo zaboravili, nego ga nismo 
namjerno uzeli, jer on jedva da je potreban pa zato ga i ne racunamo 
u obligatan, sastavni dio kosnice. Plodiste Langstroth-Root kosnice 
ionako je usko, pa na pcelinjaku i ne treba drzati takve zajednice koje 
ne mogu zauzimati bar jedno cijelo plodiste. Pregradne daske potrebne 
su za veca plodista (DB), a pogotovu za poloske, za koje treba cak i po 
dvije pregradne daske. Zato za LR kosnice dovoljno je imati samo par 
komada pregradnih dasaka ili regulatora, za slabije rojeve dok se ne 
razviju. 

Pregradne daske mogu se raditi od drveta ili od lesonita. Mozda je 
najjednostavnije, ako ih zelimo raditi od drveta, da uzmemo jedan 
obican okvir ili Hoffmanov i u njega, mjesto satne osnove, stavimo 



153 




Krov koji obuhva- 
ca nastavak ispod 
sebe; presvucen li- 

mom 

Poklopac sa zare- 
zom za ventilaciju 

Polumediste za 
proizvodnju meda 
u sacu 

Umjetna satna os- 
nova za med u 

sacu 

Okviric (sekcija) 
za med u sacu 

Polunastavak za 
razlicite svrhe: za 
proizvodnju vrca- 
nog meda, rezanog 
meda u sacu, za 
spremanje zimskih 
zaliha 

Maticna resetka 
Cijeli nastavak s 
okvirima i umj. 
satnim osnovama. 
Sluzi za plodiste 
kad se stavi na 
podnicu ill za me- 
diate kad se isti 
takav nastavi na 
plodiste 

Podnica s letvicom 
za reguliranje leta 
prema potrebi 



Postolje s pred- 

njom kosom da- 

skom koja produ- 

ljuje poletaljku 



SI. 94. Kompletna LR nastavljaCa 

dasku. Moze se izraditi i tako da se na takvu dasku odozgo pribije 
letvica dugacka koliko i satonosa i o njoj daska visi kao okvir. Dvije 
poprecne letvice, pribijene na dasku, pojacavaju je i ne daju da se 
iskrivi. Vazno je da je pregradna daska kraca i uza od unutarnjih 
dimenzija nastavka da se lako moze staviti u njega i da se moze upo- 



154 



trijebiti i u plodistu i u medistu. Pregradna je daska bolja ako je 
izradena od lesonita. Lesonit zamjenjuje samo dasku, dok letvice, 
gornja i poprecna, ostaju. 

Za pcelinjak od 50 kosnica dovoljno je 5 pregradnih dasaka ili 10%. 
Zato bi bila velika pogreska i uludo trosenje materijala kad bismo za 
svaku kosnicu izradili i pregradnu dasku. 

Nadalje, smatramo da je vazno da narocito upozorimo pcelare da 
zamjenjuju drvo lesonitom gdje je to moguce. Istina, lesonit ne pro- 
pusta zrak kao drvo, ali se kosnica i ne radi sva od lesonita. Lesonit se 
moze upotrijebiti za podnicu (dvostruki), za poklopac (jednostruki), za 
hranilicu (jednostruki) i za pregradnu dasku. Za nastavke se lesonit ne 
preporucuje, ne samo zato sto je nepropustan nego i zato sto je tanak 
pa bi bilo tesko konstruirati nastavak od njega. Lesonit je dobar izo- 
lator, bolji od drveta, a i lagan je pa je za te svrhe vrlo pogodan. 

Kosnice je najbolje obojiti sivo. Siva boja dobije se ako se u bijelu 
boju umijesa malo erne boje, vec prema zelji; ako hocemo svjetliju 
boju, stavljamo manje erne, ako volimo tamniju, onda vise. Buduci da 
su kosnice izvrgnute vlazi i nevremenu, najbolje je uzeti boju kojom 
se bojadisu brodovi, a dobije se u trgovini pod nazivom »brodska 
boja«. Za crnu boju najbolje je uzeti crni lak za bicikle. Za razredi- 
vanje uzima se firnis. Boji se 3 puta. Prvi put boja mora biti rijetka, 
drugi put nesto gusca, treci put jos gusca. 



DIMENZLTE SASTAVNTH DLTELOVA LR KOSNICE U MILIMETRLMA 



Naziv dijeia 


Naztv detalja 


Komada 


Duljina 


Sirina 


DebljtTia 


podnica 




pod 




1 


557 


334 


20 






gredlce 




2 


557 


50 


20 






gornja letvica 




1 


372 


20 


20 






donja letvica 




1 


372 


20 


10 






zatvarac leta 




1 


372 


20 


20 


nastavak 


(plo- 


stijene (stranice) 




2 


412 


242 


20 


di£te ili mediS- 


stijene (stranice) 




2 


504 


242 


20 


te) 




metalni nosa£i okvira 


2 


372 


30 


0,6 


polunastavak 


stijene (stranice) 




2 


412 


155 


20 






stijene (stranice) 




2 


504 


155 


20 






metalni nosatH okvira 


2 


372 


30 


0,6 


poklopac 




letvice 




2 


412 


27 


18 






letvice 




2 


504 


27 


18 






daska (spojena od 
















vi£e komada) 




1 


474 


382 


7 


krov 




stranice 




2 


557 


65 


20 






stranice 




2 


460 


65 


20 


, 




daska (spojena od 
















vi£e komada) 




1 


537 


420 


20 






pocincani liirt 




1 


600 


500 


0,6 



1 na kraju, dajemo tabelu svih potrebnih dijelova, odnosno detalja, 
LR kosnice onako kako se obicno izraduju iako se sa svim tim deta- 
ljima ne slazemo potpuno. Smatramo da je narocito podnica nepodesna 
iako ju je vrlo lako strojno izraditi i onda sastaviti. Zato cemo u nared- 



155 



nom poglavlju iznijeti nase prijedloge za izmjenu svih onih detalja za 
koje smatramo da nisu prakticni u radu, nego samo za izradu. Zatim 
cemo donijeti prijedlog nekih dijelova koje obicna LR kosnica nema. 



IZMJENE NA LR KOSNICI 



Razlozi za izmjene. Uvodenje LR kosnice nailazi na velike teskoce 
kod selecih pcelara. LR kosnica americke izrade, koliko je vrlo prak- 
ticna dok je na mjestu, toliko je neprakticna kad je treba seliti. Zato 
su pristalice te kosnice pokusavale da je u nekim detaljima izmijene i 
da je ucine pogodnijom za selidbu. Zatim ima nekih detalja na kosnici 
koje bi trebalo mijenjati bez obzira na selidbu. Zato cemo u daljnjem 
izlaganju dati prijedloge za izmjenu, po pojedinim sastavnim dijelovima. 
Podnica. Podnica je od dvostrukog lesonita (najtvrdeg) dugog 470 
mm i sirokog 384 mm, zatim od cetiri gredice kojima je lesonit uokvi- 
ren sa sve cetiri strane. Dvije gredice dugacke su 504 mm, a dvije 
412 mm. Sve cetiri su siroke 65 mm i debele 20 mm. Lesonit ulazi u 
utor izrezan iznutra u tri gredice. Prednja gredica nema utora. Od 
gornjeg ruba gredice (ili donjeg ruba nastavka) do poda ima 15 mm. 
Utor je sirok za debljinu 2 ploca lesonita (oko 10 mm) a dubok 6 mm. 
Gredice su na uglovima sastavljene na otvorene ravne ili kose zupce. 

Prednja gredicama 20 mm ispod gornjeg ruba i na sredini sirine 
prorezano leto 15 mm visoko i 200 mm siroko. Buduci da je pod po- 
dignut, to se leto prorezano na gredici nalazi nize od poda. Zato je 
ispod poda iznutra, iza prednje gredice pribijena jedna dascica duga 
koliko je unutarnja sirina nastavka (i poda), 372 mm, siroka 50 mm i 
debela 25 mm. 

U podu (od lesonita) i u dascici pribijenoj s donje strane poda izre- 
zana je odmah iza leta udubina dugacka koliko je i leto, 200 mm, i 
siroka 40 mm. Dno te udubine u istoj je ravnini s donjim dijelom leta 
i poletaljkom. Vidi si. 95. Poletaljka je duga koliko i leto, 200 mm, si- 
roka 40 mm i debela 12 mm. U poletaljku su zabijena dva deblja cavla 
bez glave ili dva komadica tanjeg okruglog zeljeza. Iz poletaljke vire 
oko 15—20 mm. Na podnici, kao sto se vidi na crtezu, izbusene su dvije 
rupe u koje se nataknu cavli s poletaljkom i tako poletaljka stoji na 
mjestu. Dobro je da cavli idu u rupe malo teze da se poletaljka lako 
ne izvlaci. 

Kad se seli, poletaljka se skine i gurne u leto i u onu udubinu izre- 
zanu iza leta u podu i u dascici ispod poda. Poletaljka se gura sa ca- 
vlima naprijed i cavli ne daju da se poletaljka gurne do kraja pa da 
gnjeci pcele, nego cini razmak. Na tako zatvoreno leto spuste se jos i 
zakvace limena vratasca koja cemo sad opisati. Na taj nacin leto se 
zatvori vrlo brzo i s najvecom mogucom sigurnosti. 

Limena vratasca zo. leto. Sastoje se od tri dijela: od glavnog dijela, 
zasuna i kvake. Glavni dio ima cesalj za zimsko leto i utor, s gornje 



156 




; 



m 





SI. 95. Podnica (prijedlog 2a izmjenu); gore presjek po du- 

Ijlni, zatim dva presjeka po Sirini, dolje izgled podnice s iz- 

vadenom poletaljkom 

strane po cijeloj duljini i s donje na dijelu desno od ceslja. Pricvrscen 
je za podnicu na desnom kraju vijkom, tako da se moze podizati s leta, 
spustati na leto i zakvaciti na kvaku. Zasun je traka lima, dugacka 
koliko i glavni dio, a na krajevima ima drzak, zapravo produzetak 
istog lima, premotanog u pravom kutu (vidi si. 96.). Taj produzetak 
sluzi za pomicanje zasuna, lijevi nalijevo, desni nadesno, i zato da se 
zasun ne moze izvuci iz vratasca i izgubiti. Kad se leto zeli sasvim 
zatvoriti, malo se podigne na lijevom kraju, zasun se vuce nalijevo do- 
kle god moze, cijela vratasca se spuste i zakvace oba lima za kvaku. 
Preko ljeta vratasca se podignu sasvim da ne smetaju ulazu pcela, a 
za zimu zasun se povuce nadesno koliko god moze s ceslja, vratasca 
spuste na leto i zakvace. 

Prednost ovih vratasca nad dosadasnjima u tome je sto se zasun vrlo 
lako pomice i zupci ceslja ni najmanje ne zapinju, pa se leto vrlo lako 



157 



otvara i zatvara. Vratasca su pricvrscena za podnicu na takav nacin 
da se jednim okretom dizu bez poteskoce s leta kad nisu potrebna, a isto 
tako, vrlo brzo i sigurno, zatvaraju leto i kosnicu. Svi su dijelovi me- 
dusobno spojeni ili pricvrsceni, tako da se ni jedan ne moze izvuci i 
izgubiti. 




SI. 96. Nova limena vratasca za leto 

Tesko je samim opisom sve dobro abjasniti, ali ce vjerojatno crtezi 
pomoci u objasnjavanju. 

Konstrukcijom poletaljke koja se uvlaci u leto i ovim vratascima 
rjesava se u potpunosti poteskoca zatvaranja leta pri selidbi nastavlja- 



158 



ce. Vratasca je konstruirao pisac ovih redaka, a mogu se naruciti ili 
kupiti od Pcelarske centrale, Zagreb, Gajeva 7. 

Nastavak. Uglavnom ostaje prema 
Prijedlogu standarda, samo dobiva je- 
dan mali dodatak, vrlo koristan za se- 
lidbu. Prednja i straznja stranica na- 
stavka imaju s donje strane iznutra 
malo prosirenje koje se dobije tako da 
se na prednju i straznju stranicu, iznu- 
tra, odozdo, pribiju letvice 6 mm siroke, 
6 mm visoke (debele) i dugacke koliko 
su stranice nastavka dugacke, unutarnja 
mjera. Svrha je te letvice dvostruka. 
Prvo, da se nastavci ne mogu micati 
jedan sa drugog kad se seli, a drugo, 
da letvica pritisce na usi satonose ispod 
sebe i da tako drzi okvire da se ne po- 
micu za vrijeme selidbe. Upotrebljivost 
je iskusana sirokom primjenom u prak- 
si. Sa malo dima potjeraju se pcele kad 
se nastavak vraca na mjesto pa se pce- 
le ne gnjece. Takve letvice imaju i po- 
lunastavci i okvir s mrezom za selidbu. 
Podnica, poklopac i Hanemanova reset- 
ka imaju na prednjoj i straznjoj stra- 
nici, iznutra gore, poluutor, slican onom 
na nastavku, samo dakako plici, u koji 
ce leci letvice kad na podnicu ili even- 
tualno na poklopac postavimo nastavak. 

Jos jedna napomena za nastavke. Na- 
stavci se obicno rade od dasaka colari- 
ca, tj. debelih 25 mm. Po Prijedlogu 
standarda debljina je nastavka 20 mm. 
Ako se od colarice obradom moze dobiti 
daska debela 22—23 mm, nema razloga 
da se stanji samo radi Prijedloga. 

Poklopac. I poklopac se moze raditi 
od lesonita, i mnogo jednostavnije. Od 
letvica 15 mm debelih i 20 mm sirokih 
izradi se okvir koji tacno pristaje na 
nastavak. Na uglovima se sastavlja na 
zupce. S donje strane pribije se ploca 
lesonita siroka i dugacka tacno koliko 
je sirok i dugacak okvir poklopca, jed- si. 97. Presjek detalja na ko- 
nostavno, bez ikakva poluutora. Poklo- Jem se vide letvice pri£vr3cene 
pac moze imati (ali ne mora) otvor za Sf^^S^'jE 
bjezalicu, odnosno za ventilaciju. lidbu 




159 



•un 



20 



iLti* 



^^„,..,„. .,.....„ ....,, .? 



■^.^.n.,^.,,^^,^-, 



■xrrnmmsyyrrmjuiiJfJiMr. 



m^ 



ff 



so< 



rl h ffl 



tT 



i ll ,l.n...| l » l mMHMBIMWrr-: ■ ■ . *■» . 



20 



L 



412 





SI. 98. Poklopac od lesonita s jednostavnim okvirom od let- 
vica i s malim letom; gore presjek po duljini, ispod njega 
po Sirini, dolje poklopac 

Hanemanova resetka pribija se na isti takav okvir. Dimenzije ploce 
Hanemanove resetke samo su za 12 mm uze i krace od dimenzija le- 
sonita, da ne bi zapinjali i smetali neravni rubovi resetke. Na okviru, 




SI. 99. Hanemanova resetka 



SI. 100. Americka maticna reSetka 



s desne strane, sprijeda, moze biti izrezano leto, 50 mm siroko, za 
izlaz pcelama direktno iz nastavka (medista), a jos vise trutovima koji 
ne mogu kroz resetku u plodiste. Takvo leto treba i na poklopcu. 



160 



Okvir s mrezom za selidbu. Prijedlog standarda nije nista predvidio 

za ventilaciju prilikom selidbe, sto je veliki nedostatak. Mnogogodis- 
njim iskustvom dokazano je da nije potrebna donja ventilacija (u po- 
du), nego samo gornja. Tako je podnica postala jednostavnija Gornja 
ventilacija osigurana je zicnom mrezom preko cijele povrsine kosnice 
Zicna mreza pribijena je na okvir izraden od cetiri letvice Prednje 
i straznja letvica dugacka je 442 mm, siroka 40 mm i debela 20 mm 
Lijeva i desna letvica dugacka je 474 mm, siroka 40 mm i debela 
20 mm. Sastavljene su u okvir tako da je sirina letvica (40 mm) visina 




SL 101. Okvir s mreiom (za selidbu); gore presjek po duljini, 

ispod njega presjek po Sirini, lijevo detalj ugia, dolje okvir 

& mrezom na nastavku 

okvira (sjecimice). Prednja i straznja letvica leze tacno na prednjoj i 
straznjoj stranici nastavka, i sa svake su strane dulje od vanjske sirine 
nastavka za 15 mm, i to zato da cine razmak (supljinu) izmedu stra- 
nica krova i nastavka (15 mm na svakoj strani). Lijeva i desna letvica 
dugacke su koliko je unutarnja duljina kosnice, 464 mm, i jos sa svake 
strane po 5 mm koliko ulaze u utor prednje i straznje letvice, s unu- 
tarnje strane. Utor je preko cijele sirine (visine) letvice, sirok 20 mm 



1 1 Pcelarstvo 



161 



(koliko je debela letvica) i od kraja prednje i zadnje letvice 25 mm. 
Tako lijeva i desna letvica ne dolaze tacno na lijevu i desnu stranicu 
nastavka, nego su uvucene sa svake strane za 10 mm, pa dolaze na 
sredinu debljine stranice nastavka. Prema tome, unutarnja je mjera 
okvira za mrezu 464 X 352 mm, a vanjska 504 X 392 mm, sa »uhom« 
sa svake strane prednje i straznje letvice, od 25 mm duljine. 

Okvir ima s donje strane na sve cetiri letvice izraden poluutor, tako 
da sjeda na nastavak. Prednje i straznja letvica ima poluutor jednako 
kao i prednje i straznja stranica nastavka, da sjedne na satonose. Lijeva 
i desna strana ima poluutor jednake dubine a sirok 10 mm jer dolazi 
po polovici debljine stranice. 

Na lijevoj i desnoj stranici okvira nalaze se komadici izradeni od 
tvrdog drveta (npr. od brestovine ili parene bukovine) koji su pri- 
cvrsceni izvana za letvicu jednim vijkom oko kojeg se moguokretati. 
Kad se okrenu van, podigne se na prednju i straznju letvicu i naprave 
razmak od 20 mm od povrsine zicne mreze do krova, odnosno poklopca. 
Prilikom selidbe podigne se s kosnice krov i poklopac, na kosnicu na- 
mjesti okvir s mrezom i komadici okrenu na prednju i straznju letvicu 
s lijeve i desne strane. Zatim se na ta cetiri komadica, na cetiri ugla, 
stavi poklopac, a na poklopac krov. Kad se dode na mjesto, a mreza se 
nema gdje spremiti, nego ostaje na kosnici, komadici se okrenu nazad 
da ne prave razmak iznad mreze, i kosnica je tako niza. 

Buduci da se sad sve vise seli kamionom pa selidba sva ne traje 
dulje od jedne noci, nije zamracena ventilacijabas neophodno potrebna. 
Zato se okvir s mrezom moze izraditi jednostavno, i na njega samo 
odozgo pribiti mreza. Poklopci i krovovi sele se posebno. 

Krov. Buduci da uredaj za ventilaciju trazi siri krov, to je on siri 
od nastavka sa svake strane za 15 mm ili svega za 30 mm. Stranice 
oboda nesto su sire, 80 mm. Drugih promjena nema. Ako se seli bez 
krova na kosnici, krov ostaje isti. 

Hranilica. Ima jos jedan uredaj koji po svojoj namjeni ne bi isao u 
kosnicu, ali po svom obliku i materijalu od kojeg je izraden vrlo slici 
na sastavni dio kosnice. To je hranilica pod poklopcem kakva je po- 
sljednjih desetak godina uvedena u Hrvatskoj za nastavljace. 

Sastoji se od okvira izradenog od cetiri letvice. Dvije letvice dugacke 
su 412 mm, a dvije 504 mm. Siroke su 45 mm a debele 20 mm. Sastav- 
ljene su sjecimice na zupce otvorene i ravne ili kose. S donje strane 
pribijen je lesonit dugacak 504 mm i sirok 412 mm. Prema tome je pri- 
bijen ispod cijelog okvira, mjerenog izvana. Lesonit se mora prilijepiti 
dobrim ljepilom (urofiks) i gusto pribiti tapetarskim. cavlicima. Ako se 
radi od suhog drveta i prvoklasnog lesonita i sve ovako, sigurno nece 
curiti. 

Nasred hranilice u lesonitu je prorezana rupa velika 70 X 70 mm. 
Kroz tu rupu dolaze odozdo iz kosnice pcele do hrane u hranilici. Rupa 
je ogradena okvirom od letvica debelih 15 mm i sirokih 30 mm, po- 
stavljenih sjecimice, tako da je sirina letvice (30 mm) visina okvira 
kojim je ogradena rupa i ujedno cini korisnu visinu hranilice od koje 
zavisi i njezin kapacitet. Dvije suprotne letvice okvira dugacke su 



162 



koliko i rupa (70 mm), a dvije, opet suprotne, imaju na jednoj i drugoj 
strani produzetak dug 23 mm i visok 15 mm na kojem su izrezana kao 
dva zuba, tako da produzetak ima oblik dviju stepenica (vidi crtez). 
Donji, vanjski zub visok je 7 mm i sirok 8 mm, a gornji, unutarnji, vi- 
sok je 8 mm i sirok 15 mm. Visina obadva zuba (7 + 8 mm) cini visinu 
produzetka, a njihova sirina (8 + 15 mm) duzinu produzetka. Produ- 
zeci sluze za postavljanje poklopcica koji pokriva rupu na hranilici. 




< 







SL 102. Hranilica pod poklopcem: gore presjek po duljini 

hranilice, ispod njega po Sirini; ispod njih dio detalja rupe 

I poklopfitfa; dolje izgled hranilice 

Poklopcicu je svrha da ne dopusta pcelama da se razilaze po hranilici 
i tope u medu, nego im ostavlja samo kanalic oko rupe odakle odnose 
hranu u kosnicu. 

Poklopcic se sastoji od oboda, nacinjenog od cetiri dascice, debele 
8mm, siroke 35 mm i dugacke, dvije 130 mm {unutarnja sirina poklop- 
ca) i dvije dugacke 146 mm (vanjska sirina poklopca). Na obod je odo- 



163 



zgo pribijena plocica tankog (3 mm) lesonita, velika 146 X 146 mm. 
Obod i plocica lesonita cine poklopcic. S donje strane oboda, na dvje- 
ma suprotnim letvicama, urezana su dva ureza, siroka 15 mm i du- 
boka 4 mm. Urezi sjedaju tacno na one vanjske nize zube produzetka 
koje smo vec opisali; oni drze poklopcic na mjestu da se ne moze po- 
micati ni desno ni lijevo, ni naprijed ni natrag i koji, sto je najvaznije, 
odizu poklopcic od dna hranilice za 3 mm. Tako je ispod oboda poklop- 
cica svuda naokolo osiguran stalan tacan razmak od 3 mm. Kroz tu 
supljinu dopire hrana u kanalic oko rupe, sirok 15 mm, odakle je pcele 
odnose u kosnicu, a one se ne mogu provlaciti i razilaziti po hranilici. 
Ako hranilicu punimo vise puta, poklopcic stoji na mjestu i hranu 
samo dolijevamo kad pcele hranilicu isprazne. Kad dodamo posljednji 
obrok, da bi pcele mogle hranilicu olizati i osusiti, podignemo poklop- 
cic tek toliko da ga mozemo smaknuti koji milimetar u stranu. Urezi 
vise nece moci sjesti na zube, pa ce supljina ispod oboda poklopcica 
biti ne vise 3 mm, nego veca za dubinu ureza (3+4 mm), tj. 7 mm. Kad 
pcele isprazne hranilicu i nivo hrane spadne do dna, one ce se lako 
kroz povecanu supljinu razici po hranilici i ocistiti je. 

Buduci da je okvir hranilice visok 45 mm, a poklopcic 41 mm (su- 
pljina ispod oboda 3 mm + sirina oboda 35 mm + debljina lesonita 
3 mm), iznad poklopcica ima prostor od 4 mm, sto je upravo dovoljno 
za podizanje poklopcica kad zelimo da pcele oblizu hranilicu. Dok je 
hranilica na kosnici, poklopljena je poklopcem same kosnice. Kad se 
prestane s prihranjivanjem i kad pcele osuse hranilicu, skine se s ko- 
snice i spremi na suho mjesto. 

Kapacitet hranilice, ako je njezin okvir visok 45 mm, a ograda ru- 
pe visoka 30 mm, iznosi oko 5 litara (372 X 464 X 30 = 5,178.240 mm 3 . 
Jedna litra ima 1,000.000 mm 3 ). Kome ne treba tako duboka hranilica, 
moze izraditi plicu, samo mora voditi racuna da razlika izmedu visine 
okvira hranilice i visine ograde oko rupe iznosi 15 mm, da bi mogao 
stati poklopcic i da bi se mogao podizati. Dublja hranilica neka ne 
bude jer bi pcelama bio otezan pristup do hrane preko visoke ograde 
oko rupe. Sto je ograda niza, to je pristup laksi i prijenos hrane brzi. 
Ovdje je dana najveca dopustiva dimenzija. 

Pokusavali smo razlicite oblike hranilice pod poklopcem, ali se ova 
varijanta pokazala najboljom. Dok pcele odnose hranu, ne mozete vi- 
djeti ni jednu pcelu, niti se mogu topiti, a hrane samo nestaje. Kon- 
struirao ju je pisac ovih redaka. 

Hranilica pod poklopcem najprikladnija je hranilica za sve kosnice 
koje se otvaraju odozgo. Hrana je pcelama vrlo pristupacna jer se na- 
lazi neposredno iznad pcelinjeg klupka gdje je najtoplije, pa je pcele 
vrlo brzo prenesu. Pristup tudici potpuno je onemogucen, a kapacitet 
hranilice vrlo je velik. 

Samo prijedlozi. To su samo prijedlozi, podlozni diskusiji pcelara. 
Bit ce sigurno i boljih prijedloga, koji ce nam pomoci da se LR kosnica 
osposobi i za selidbu kao i svaka druga. 

Prilazemo jos tabelu sastavnih dijelova modificirane LR kosnice sa 
svim potrebnim mjerama. 



164 





.**» vnk ?4.nvu.in UiJChUVA MOO. 

U MILIMETR1MA 


[FICIRANE 


LR KOSNICE 


Naziv dijela 
podnlca 


1 Naziv detalja 
pod (dvostruki 


1 Komada 


Duljina 


Sirina 

| 


Debljin 




lesonit) 


i 


470 


384 


20 
20 




gredlce 
gredice 


2 
2 


412 
504 


65 
65 




daSCica (ispod 










pod a) 


1 


372 


50 


25 
12 




poletaljka 


i 


200 


40 




favii bez glave 










(Stift) 


2 


40 






vratasca za leto 


ceSalj 


1 


250 


22 


0,5 
0,5 
0,5 




zasuri 


1 


270 


20 


nastavak (p!o- 


kvaka 


1 


40 


15 


diSte ill media- 












te) 


stijene (stranice) 


2 


412 


242 


20 




stijene (stranice) 


2 


504 


242 


20 




letvice 


2 


372 


6 


6 




metalni nosaei 










polunastavak 


okvira 

stijene (stranice) 


2 
2 


372 
412 


30 
155 


0,6 

20 




stijene (stranice) 


2 


504 


155 


20 




letvice 


2 


372 


6 


6 




metalni nosaCi 












okvira 


2 


372 


30 


0,6 
15 


poklopac 


letvice 


2 


412 


20 




letvice 


2 


504 


20 


15 


Hanemanova 


lesonit 


1 


504 


412 


5 


resetka 


, letvice 


2 


412 


20 


15 




i letvice 


2 


504 


20 


15 




regetka 


1 


490 


400 




okvir s m rezorn 


letvice 


2 


442 


40 


20 




letvice 


2 


474 


40 


20 




komadidi drva 


4 


130 


40 


20 




mreiSa 


1 


434 


372 




trov 


stranice 


2 


557 


80 


20 




stranice 


2 


490 


60 


20 




daska (spojena od 












viSe komada) 


1 


537 


450 


20 




pocin£anl lim 


1 


GOO 


530 


P 5 


hranilica 


letvice 


2 


412 


45 


20 




letvice 


2 


504 


45 


20 


lesonit 


1 


504 


412 


5 




letvice 


2 


70 


30 


15 




letvice 


2 


146 


30 


15 




daSc'ice 


2 


130 


35 


8 




daiOoe 


2 


146 


35 


8 


1 


lesonit 


1 


146 


146 


3 















165 



KONSTRUKCIJA DB KOSNICE 



Dimenzije nastavka. Kao sto smo vec rekli, DB kosnica radena je na 
isti nacin kao i LR kosnica. Da se ne bismo ponavljali, iznosit cemo 
samo one sastavne dijelove koji se razlikuju od takvih dijelova LR 
kosnice. Ali cemo najprije donijeti, kao i kod opisa LR kosnice, dimen- 
zije nastavka, najvaznijeg sastavnog dijela kosnice nastavljace, a na 
koncu cemo donijeti dimenzije svih sastavnih dijelova. 







DIMENZIJE NASTAVKA TJ MM 






Visina 




SiHna 




Duljina 




prolaz za pcele Iz- 




12 okvira po 




vanjska sirina 


440 


nad satonoSe i is- 




36 mm 


432 


okvira 


pod poklopca 


7 


prostor za dvije 




2 prolaza za pcele 




vanjska visina 




pregradne daske 


24 


(izmedu okvira i 




okvira 

razmak ispod 
okvira do donjeg 


300 


unutanija sirina 

lijeva i desna 
stranica nastavka 


456 


pred. i stra£. stra- 
nice) po 8 mm 
unutarnja duljina 


16 
456 


ruba nastavka 


3 


po 32 mm 


64 


prednja i straz. 




visina nastavka 


310 


vanjska sirina 


520 


stranica po 
32 mm 
vanjska duljina 


64 

520 



Sirina i duljina polunastavka jednaka je sirini i duljini nastavka, a 
visina je ova: prolaz za pcele izmedu satonose i poklapca 7 mm + vanj- 
ska visina poluokvira 145 mm + razmak ispod poluokvira do donjeg 
ruba polunastavka 3 mm = 155 mm. 

Sastavni dijelovi DB kosnice. DB kosnica ima ove sastavne dijelove: 
podnicu s poletaljkom i regulatorom ili zatvaracem leta, plodiste ili 
tijelo kosnice, mediste — polunastavak, zbjeziste za pcele s poklopcem 
i uokvirenom zicnom mrezom i krov kosnice. 

Podnica. Konstrukcija je americka kao i u LR kosnice. Razlikuje se 
po tome sto ima pokretnu poletaljku koja se moze skinuti za vrijeme 
selidbe i preko zime. Na podnici sprijeda imaju dvije rupe a na pole- 
taljci dva cepa. Poletaljka se ucvrscuje tako da joj se cepovi utaknu 
u rupe na podnici. 

Tijelo ili plodiste i polumediste (nastavak i polunastavak). Ne razli- 
kuju se od americkih. Svaka kosnica ima u plodistu 12 okvira i dvije 
pregradne daske. Polunastavci imaju po 12 poluokvira. Pomocu pre- 
gradnih dasaka plodiste se suzuje i prosiruje prema potrebi. Pre- 
gradna daska sastoji se od dascice dugacke 432 nun i siroke 290 mm. 
Bolje ju je izraditi od lesonita i pojacati uzduznim i poprecnim letvi- 
cama s jedne strane, da se lesonit ne iskrivi. 

Zbjeziste. Zbjeziste je nesto novo i za DB kosnicu. Uveo ga je poznati 
pcelar i pcelarski pisac Tihomir R. Jevtic. On ga naziva zbjeg (zbeg), 
ali je mozda bolji naziv zbjeziste. 

166 



Zbjeziste je sastavni dio kosnice koji sluzi za ventilaciju, za skla- 
njanje pcela sa saca za vrijeme selidbe, za prihranjivanje i za utoplja- 
vanje kosnice. 

Zbjeziste se sastoji od cetiri stranice 520 mm X 120 mm X 20 mm 
koje su spojene kao i u polunastavaka. U gornjem dijelu ima iznutra 




SL 103. Presjek nastavljafe DB pa- SI. 104. Presjek nastavljace DB pa- 
ralelno s letom ralelno s_bocnim stranama (Jevtid) 

poluutore siroke 6 mm i visoke 15 mm. U njih se stavlja okvir sa zica- 
nom mrezom. Okvir se sastoji od 4 dascice 485 X 50 X 15 mm i zicne 
mreze 405 X 405 mm. Sluzi za ventilaciju pcelinjeg gnijezda kad se 
izvadi (potpuno ili djelomicno) poklopac. 

Zbjeziste je s donje strane izvana opsiveno sa cetiri letvice koje 
obuhvacaju ispod sebe plodiste ili polumediste kosnice. Zbjeziste je 
stalan sastavni dio kosnice koji je uvijek na kosnici. 

Zbjezistu pripada poklopac (unutarnji pokrivac) pcelinjeg gnijezda 
koji se sastoji od sest nesastavljenih dascica, velicine 480X80X 15 mm. 
Dascice se naslanjaju na Slobodan dio stijene polunastavka, odnosno 
plodista koji nastaje od razlike u debljini stijena (32 — 20 = 12). Das- 
cice (poklopac) ostavljaju Slobodan prijelaz od 7 mm iznad gnijezda. 

Krov. Krov je jednostavan, americke izrade. Radi uredaja za selidbu 
(zbjeziste) krov ima iznutra u uglovima za krovnu dasku i stranice 
krova ucvrscene priloske (»pakne«, komadice daske) koji prilegnu na 



167 



stijene zbjezista odozgo i sa strana, ostavljajuci Slobodan prostor sa 
sviju strana: izmedu stranica krova i zbjezista i izmedu mreze i krova, 
po 20 mm. 

Zatim dajemo i tabelu dimenzija svih sastavnih dijelova DB 
kosnice. Pomocu ovog opisa, prilozene tabele i crteza bit ce vjero- 
jatno moguce shvatiti konstrukciju DB kosnice. 



DIMENZIJE SASTAVNIH DIJELOVA DB KOSNICE 
U MlLIMETRrMA (po Jevtifcu) 



Naziv dijela 
podnica 



p!odi£te 
mediSta 
zbje£i£te 

poklopac 
okvir s mre2om 

krov 



pregradna 
daska 



Nc&iv detalja 

pod 

gredice 

gornja let vie a 
donja letvica 
zatvarac" leta 
poletaijka 
stijene {stranice) 
stijene 
stijene 

vanjske letvice 
das£ice 

daSSce okvira 
mreia 
stranice 
krov (daScice) 
priloSci (pakni) 
pocincani Urn 

daScice 
bo£ne letvice 
gornje letvice 



Komada DuIJina Sirina Debljin 



1 
2 
1 
1 
I 
1 
4 

a 

4 
4 
6 

4 
1 

4 

7 

16 

1 

2 
4 

2 



476 

520 
456 
456 
456 
520 
520 
520 
520 
580 
480 
485 
405 
600 
600 
40 
620 

432 

290 
470 



456 

72 

32 

32 

20 

80 

310 

155 

120 

50 

80 

50 

405 

80 

85 

30 

620 

290 
20 
20 



32 
32 
20 

20 
20 
23 
32 
32 
20 
20 
15 
15 

20 
20 
20 
0,5 

15 

15 
15 



1 DB kosnica jednostavnije. Konstrukcija DB kosnice i njezine di- 
menzije donijeli smo tacno prema Jevticu (Zivot i gajenje pcela, 1961). 
Dadant-Blatt kosnica u sirokoj je primjeni u SR Srbiji i nekim njoj 
susjednim republikama (BosnaiHercegovinaiMakedonija). Ona je pri- 
lagodena za selidbu i na vece udaljenosti. Ali, kao sto smo i za modifi- 
ciranu Langstroth-Root kosnicu rekli da su opisana konstrukcija i 
dane mjere prilagodene za selidbu i na vece udaljenosti, ali da se 
kosnica moze izradivati i jednostavnije, to sad kazemo i za kosnicu 
DB. To pogotovu vrijedi u danasnjim prilikama kad se sve vise napusta 
spora selidba zeljeznicom i seli kamionima. Selidba kamionom zavrsi 
se obicno za jednu noc (predaleke selidbe se ne i'splate), pa zato mozda 
i nisu potrebna specijalna a skupa osiguranja i ventilacija u podu, 
zamracena ventilacija, zbjeziste itd. 

Mjesto zbjezista, koje poskupljuje kosnicu, a ne sluzi jos nekoj vaz- 
nijoj svrsi, bilo bi bolje obicno polumediste s praznim sacem koje se 
moze dobro iskoristiti na obilnijoj pasi za veci prinos, a i za vrijeme 
selidbe posluzi za povecanje prostora pcelama. 



168 



Nadalje smatramo da je poklopac (unutarnji pokrivac) bolje i prak- 
ticnije izraditi u jednom komadu (kao za LR kosnicu) nego ga imati 
od nekoliko dascica. 

Zicna mreza za selidbu moze biti jednostavno uokvirena kao i po- 
klopac ili Hanemanova resetka, a onda i krov dobiva normalne di- 
menzije jer sluzi samo pokrivanju kosnice na mjestu, a za vrijeme 
selidbe moze se, zajedno s poklopcem, posebno voziti. 

Nadalje smatramo da su stijene kosnice predebele (32 mm). Ne samo 
da tako kosnica, bez prave potrebe, postaje preteska, nego je u sadas- 
njoj oskudici dobre daske tesko doci do potrebnog materijala. 



KONSTRUKCIJA KOSNICE POLOSKE 



Sastavni dijelovi. Kosnica poloska sastoji se, pored okvira, od ovih 
sastavnih dijelova: podnice, tijela kosnice, pregradne daske, poklopca, 
uokvirene mreze i krova. 

Izraduje se s okvirima jednakim okvirima nastavljace. lako su bolje 
poloske s vecim okvirom, radi jednoobraznosti, prihvacen je okvir 
DB kosnice i za polosku. 

Poloska se zove zato sto je polozena, tj. prosiruje se u sirinu, a ne u 
visinu kao nastavljaca. Tijelo joj je duguljast sanduk s ogranicenim 




SL 105, Fresjek pologke pa- 

ralelno s bocnim stranama 

£Jevti6) 



^SSSBSSSIi^SK^SL^^Vsw 



t 



4J4- 
sto 



sadrzajem. Pogodna je za pregled i rad jer nema nastavaka, a dobra 
je i za selidbu. Ima zamracenu ventilaciju pa je pcelinja zajednica na 
putu mirnija. Buduci da se u posljednje vrijeme i na polosku, kad su 
u njoj dvije zajednice, stavlja nastavak, odnosno polunastavak, to se i 
na takvoj kosnici u torn slucaju stavlja potrebno zbjeziste kao i 
na nastavljaci. 



169 



lako ova knjiga ne preporucuje polosku, nego nastavljacu, mi cemo 
polosku ovdje ipak opisati jer je i ona usla u Prijedlog za jugosla- 
venski standard i jer, a taj je razlog mnogo jaci, jos uvijek u nas ima 
dosta pcelara koji njome pcelare i koji se za nju interesiraju. Opis je 
dan prema opisu iz Jevticeve knjige »Zivot i gajenje pcela«. 

Tijelo kosnice sa zbjezistem izraduje se od dvostrukih stijena, unu- 
tarnjih i vanjskih. Prve cine unutarnji sanduk, a druge vanjski. Oba 
su sanduka medu sobom cvrsto spojena, tako da izgledaju kao jedan 
(medu njima nema nikakva prostora). Unutarnji sanduk sastavljen 
je od dvije duze daske, dugacke 786 mm, siroke 325 mm i debele 12 
mm, i dvije krace, bocne, dugacke 470 mm, siroke 325 mm i debele 12 
mm. Buduci da obicno nema tako sirokih dasaka (325 mm), to se mo- 
raju po dvije daske sastaviti, najbolje na utor i pero i slijepiti. A moze 
se (ako je dobro ljepilo) i samo slijepiti. 




SI. 106- Poloika u paralelnom presjeku s letom 

Duze daske imaju gore iznutra poluutor 17 mm dubok i 7,5 mm 
sirok. Na prednjoj stijeni s donje strane izrezana su na razmaku od 
50 mm od vanjskih rubova sanduka 2 otvora za leto dugacka 230 mm i 
visoka 15 mm. 

Vanjski sanduk takoder je sastavljen od dvije duze daske, 826 mm 
dugacke, 425 mm siroke i 20 mm debele, i dvije krace, bocne, dugacke 
520 mm, siroke 425 mm i debele 20 mm. 1 duze i krace daske imaju 
gore iznutra poluutor 15X6 mm za uokvirenu zicnu mrezu. Na pred- 
njoj stijeni s donje strane, na razmaku od 60 mm od vanjskih rubova 
sanduka, izrezana su 2 otvora za leto 250 mm dugacka i 15 mm visoka. 
Daske vanjskog sanduka spajaju se pod pravim kutom na zupce, a 
daske unutarnjeg sanduka na isti nacin ili neki jednostavniji. Kad su 
sanduci gotovi, za donji dio vanjskog sanduka pribije se podnica koja 
se obicno izraduje od veceg broja dasaka, spojenih pomocu uzajamnog 



170 



poluutora 16 X 10 mm. Tada se u vanjski sanduk stavi unutarnji i 
dobro ucvrsti vijcima. Tako se dobije sanduk koji ima poluutor za 
stavljanje okvira, paklopca koji lezi na gornjim rubovima unutarnjeg 
sanduka i uokvirene zicne mreze, a i otvore za dva leta u koje se moze 
staviti po jedan zatvarac, dugacak 250 mm, sirok 20 mm i visok 
15 mm, s izrezom na siroj strani od 50 X 6 mm. Pomocu ovih zatva- 
raca mogu se suziti leta i sasvim zatvoriti. Zbog toga sto su otvori za 
leta na unutarnjem sanduku uzi za 20 mm, zatvaraci ne mogu da se 
uguraju u kosnicu, vec samo udu u vanjsku stijenu. Za svako leto 
treba poletaljka dugacka 250 mm, siroka 80 mm i debela 25 mm. Da bi 
voda lakse otjecala, gornji dio poletaljke postepeno je stanjen na 
polovinu. 

Kosnica ima 20 okvira DB i pregradnu dasku. O izradi okvira i pre- 
gradne daske vec smo govorili. U polosci je uobicajeno da se razmaci 
ne stavljaju u okvire, vec se pricvrscuju na poluutor na kojem leze 
Okviri. Takvi isti razmaci pricvrscuju se onda preko letvice koja ide 
sredinom podnice po duljini. Ali je bolje da i poloska ima Hoffmanove 
okvire kao i nastavljaca, pa onda drugih razmaka ne treba. 

Poklopac pokriva okvire unutar sanduka, a lezi na gornjim rubo- 
vima unutarnjeg sanduka i sastoji se od 10 dascica dugackih 480 mm, 
sirokih 78,6 mm i debelih 15 mm. Dascice ne moraju biti jednako 
siroke, ali sve zajedno moraju imati sirinu od 786 mm da bi mogle 
potpuno pokrivati supljinu kosnice. 

Uokvirena zicna mreza sastoji se od okvira dugackog 798 mm i 
sirokog 540 mm. Letvice okvira siroke su 50 mm i debele (to je visina 
okvira) 15 mm. Okvir ima poprecno pojacanje na sredini, letvicu 
dugacku 540 mm, siraku 50 mm i debelu (visoku) 15 mm. Zicna mreza 
dugacka je 710 mm i siroka 406 mm. 

Krov se sastoji od cetvrtastog okvira, dugackog 900 mm i sirokog 600 
mm. Stranice krova (oboda) siroke su 80 mm i debele 20 mm. Krovna 
daska dugacka je 900 mm i siroka 600 mm. Daske su debele 20 mm. 
Krov je pokriven pocincanim limom dugackim 930 mm i sirokim 630 
mm. Tako se na sve cetiri strane previne rub od 15 mm i pribije na 
stranice okvira. Na unutarnjoj strani krova, u uglovima i na sredini 
duljih stranica za krov i stranice krova ucvrsceni su prilosci (komadici 
daske) koji prilegnu na stijene kosnice odozgo i sa strane, ostavljajuci 
sa sviju strana, izmedu stijena kosnice i krova i mreze i krova iznutra, 
Slobodan prostor od 20 mm. 

Krov se moze pricvrstiti na kosnicu pomocu spojnica, pa se kosnica 
zatvara i otvara kao sanduk. 

I poloska jednostavnija. lako je kosnica poloska vec sama po sebi 
jednostavna, mozda ipak nece biti na odmet i ovdje skrenuti paznju 
pcelaru koji gradi poloske da ih izraduje sto jednostavnije. Poloske 
se obicno grade od dvostrukih stijena, pa kosnice tako, kud su vec 
ionako prostrane, ispadnu preglomazne i preteske. Mozda bi se mogla 
ipak pokusati neka izrada od jednostavne daske kao i za nastavljace. 
Ali ako se vec izraduju od dvostrukih stijena, neka pcelar ne dode u 
napast da kosnicu, vec tako dobro izoliranu, izraduje jos »bolje«, stav- 



171 



ljajuci izmedu stijena neki materijal za izolaciju. Nema nista gore od 
toga. Kosnica postaje jos glomaznija i teza, a ona dodatna izolacija 
izmedu stijena s vremenom uvuce u sebe vlagu od koje kosnica brzo 
propadne. Poloska i inace nije dugotrajna kosnica radi toga sto ima 
pribijeno dno, a iskustvom je utvrdeno da u kosnici koje stoje vani, 
izvrgnute atmosferskim nepogodama, najprije propadne podnica. Zato 
je i ta cinjenica jedan argument vise da se podnica radi posebno. U 
poloske je podnica pribijena za ostali dio kosnica, pa ona uvlaci vlagu 
od podnice i trune. Dakle, ako se vec radi poloska, i od dvostrukih 
stijena, onda bez ikakve druge izolacije. Kosnicu treba dobro obojiti, 
a pod dobro natopiti karbolineumom izvana i iznutra. 

Donosimo i za polosku, kao sto smo za nastavljace, tabelu dimenzija 
sastavnih dijelova poloske da bi bila pri ruci pcelarima prilikom grad- 
nje takve kosnice. 



DIMENZIJE SASTAVNIH DUELOVA POLOSKE 
U IHLIMETRTMA (po JevtUte) 



Naziv dijela 


Naziv detalja Komada 


Dutjina 


Sirina 


Debljina 


podnica 


pod 


1 


82$ 


520 


32 (25) 




zatvara£i leta 


2 


250 


20 


15 




poletaljke 


2 


250 


80 


32 (25) 


tijelo koSnice 


vanjske stijene 


2 


826 


425 


20 




vanjske stijene 


2 


520 


425 


20 




unutarrrje stijene 


2 


786 


325 


12 




unutamje stijene 


2 


470 


325 


12 


poklopac 


da££ica 


1 


480 


78,6 


15 




daScice 


2 


798 


50 


15 


okvir s mre£om 


daSdice 


3 


540 


50 


15 




mreza 


1 


710 


406 


— 




stranice 


2 


900 


80 


20 




stranice 


2 


600 


80 


20 




dafieice (krov) 


10 


600 


90 


20 




prilosci (pakni) 


20 


40 


30 


20 i 15 




pocintfanl lim 


1 


926 


620 


0,3 (0,5) 


pregradna 


gomja letvica 


1 


470 


20 


15 


daska 


daSfiica 


1 


432 


290 


15 




bocne letvice 


2 


290 


20 


15 



KONSTRUKC1JA KOSNICE AZ 



Postanak kosnice. Kosnicu lisnjacu konstruirao je g. 1873 njemacki 
ucitelj Alberti prema tadasnjim teznjama da se kosnice usavrse za rad 
straga i time omoguci njihovo postavljanje u cvrsto gradene pcelinjake 
gdje ce zajedno s pcelarom pri radu biti zasticene od svih vremenskih 
utjecaja. Uspravni okvir dra Gerstunga {25 X 40 cm) on je stavio polo- 
zeno na zeljezne stapove, i to 2 reda po 9 okvira, sto je za tadasnja 
shvacanja bilo vrlo smjelo povecanje zapremnine pcelinjeg stana. 
Okviri se na stapovima mogu pri pregledu pomicati u stranu kao listovi 



172 



knjige pa je kosnica po torn svojstvu dobila naziv »lisnjaca« (Blatter- 
stock). Lisnjacu je g. 1907. prenio k nama veliki slovenski pcelar 
A. Znidersic. On je u konstrukciju kosnice i pribora, metodiku rada 
uredaje za selidbu i nacin smjestaja pcela u stalne i pokretne pceli- 
njake te seleca kola unio svoja poboljsanja. Odabrao je okvir vanjske 
mjere 42 X 26 cm, koji je standardizacijom dobio konacnu vanjsku 
mjeru 41 X 26 cm, a kosnici je dao naziv »Alberti-Znidersicev panj«, 
kasnije skraceno AZ kosnica. 

Opis kosnice. AZ kosnica jest ormaric od sastavljenih dasaka de- 
belih 18 do 24 mm. Straga su na nj nataknuta vrata, a sprijeda priko- 
vano dvostruko celo s meduprostorom od oko 20 mm. Izvana je pri 
dnu verandica s letom na plodistu koje se moze mijenjati posebnim let- 
vicama, i poletaljka, siroka oko 80 mm, koja se moze podici i time 
zatvoriti pri seljenju veranda i kosnica. Usred procelja zastitni je 
izdanak i nad njim medisno leto oko 80 X 10 mm, a isto takav izdanak 
nalazi se i straga na vratima. Oni sluze za podizanje i prijenos kosnica, 
a pri utovaru kosnica drze razmak za priliv zraka do ventilacija. Neke 
konstrukcije imaju pri vrhu procelja dodatnu ventilaciju visoku 70 
do 150 mm. Kbsnica je iznutra vodoravnom pregradom podijeljena na 
plodiste i iznad njega mediste, a u pregradu je ulozena maticna (Hane- 
manova) resetka. Straga se ti odjeli zatvaraju prozorima od letvica 
sirokih 40 mm i debelih 20 mm, u koje su umetnuti manji okvirici s 
mrezom za ventilaciju. Kad se ovi okrenu, dobiva se prostor za okvir 
gradevnjak ili dodatno zbjeziste za selidbu. U novije vrijeme ovamo se 
povremeno umecu i razne hranilice od lesonita. Od prozora do vrata 
Slobodan je prostor od 90 mm u kojem su letvice s vijcima za prite- 
zanje okvira pri selidbi, a zimi se ovamo stavlja izolacija. Iznutra su 
na celo i prozore pribijena po 4 niza razmaka od zice ili izrezana lima 
u obliku zaobljenih trokuta dugih 20 mm. Oni cine razmak (ulice) 
medu okvirima i drze ih pri radu i selidbi. Oko 20 mm iznad podnice 
u plodistu i odmah iznad pregrade u medistu ulozena su po 3 zeljezna 
stapa, debela 8 mm, na kojima stoje okviri. 

Dimenzije. Unutrasnju visinu ove lisnjace cini slijedeci raspored: 
razmak od stropa u medistu i plodistu 2X7 mm, visina okvira 2 X 260 
mm, debljina stapova 2X8 mm, debljina srednje pregrade 10 mm i 
razmak od stapova do podnice 20 mm, svega 580 mm. Unutrasnju du- 
binu cine razmaci od cela i prozora do okvira 2 X 10 nun, duzina 
okvira 410 mm, debljina prozora 20 mm i prostor do vrata 90 mm, 
svega 540 mm. Dodatkom debljine vrata od 20 mm i procelja od 60 mm 
dobiva se vanjska duzina kosnice 620 mm, a dodatkom zastitnih izda- 
naka 2 X 40 mm tovarna duzina kosnice od 700 mm. 

Sirina se ravna prema broju okvira i sirini razmaka. Prvobitni tip 
imao je 9 okvira sirokih po 25 mm s ulicama 12,5 mm, svega okruglo 
350 mm. Kasnije je broj okvira povecan na 10, a ulice stegnute na 
10 mm, sto je dalo sirinu od svega 360 mm, iako su iskustva starijih 
pcelara pokazala, a potvrdila su to kasnije i naucna istrazivanja, da 
pcele bolje zimuju, napreduju pa i putuju u sirokim ulicama i da u 



173 



manji broj satina s dubokim celijama spreme isto toliko pa i vise 
meda. U novije vrijeme trgovine priborom dobavljaju limene (stan- 
cane) razmake s ulicama sirokim blizu 11,5 mm, sto za 10 okvira daje 
sirinu od 367 mm, a 12 okvira 442 mm. Na tu sirinu treba pri odredi- 
vanju sirine kosnice dodati 4—5 mm radi valjanih zavrsnih ulica. 
Satonosa okvira podebljana je na 15 mm sa zaobljenim zlijebom dubo- 
kim oko 5 mm u cijeloj duzini letvice odozgo i utorom 2X2 mm odozdo. 
Zlijeb odvraca pcele od gradnje vostanih zapreka i saca do stropa, 
olaksava im kretanje povrh okvira i cuva ih pri podizanju. Utor sluzi 
za utiskivanje satnih osnova. Debljina je donje letvice 10 mm, a bocnih 
6 do 8 mm. 

Modifikacije. Novim poletom pcelarstva od g. 1945. i naglim razvo- 
jem seleceg pcelarenja, javile su se i teznje da se na lisnjaci stosta 
poboljsa prije svega temeljne mane: malena zapremina i skucena venti- 




Sl. 107, AZ koSnica sa 10 okvira, 
sprijeda 



lacija. Neki su AZ lisnjacu sirili i dalje na 2X11 i 12 okvira, a nas 
pcelar Bunetic cak na 15 okvira. U Zagrebu je 1946. Loc posao od okvi- 
ra svojih franc. Dadantovih nastavljaca i nacinio lisnjacu sa 20 
okvira s vanjskom mjerom 42 X 32 cm, a 1952. jos vecu sa 24 okvira 
i dodatnim ventilacijama. U Splitu Ritterman lisnjace s okvirima 
unutarnje mjere 32 X 32 cm, u Trbovlju Cibej povisoku i prostranu 
lisnjacu sa 3 reda po 11 AZ okvira, u Zagrebu Silhard dvojne lisnjace 
sa 2 X 26 AZ okvira. U Sloveniji je 1958. tvornica »Grom« dala na 
trziste solidno radenu lisnjacu sa nesto poboljsanim ventilacijama i 
2X11 okvira duzih za 10 mm i visih za 20 mm od AZ okvira. Zaista 
je steta sto se zbog toga neznatnog povecanja zapremnine udaljila od 

174 



AZ okvira, kojih u nasoj zemlji jos uvijek ima u upotrebi u miliju- 
nima primjeraka. Osim spomenutih ima dakako i tihih odstupanja, 
osobito za seleca kola. Neke od spomenutih modiflkacija dosegle su 
zbog ocitih prednosti i prilicnu rasirenost, no u sustini, one su zado- 
voljile individualne teznje na racun jos veceg sarenila u nasim siste- 
mima kosnica ili njihove glomaznosti i tezine, sto s vremenom sve 
teze pogada njihove vlasnike, mahom starije ljude. 




SI. 108, A2 ko£nica sa 10 okvira, straga 



Zbog nekih svojih dobrih svojstava, kao sto su lakoca i spretnost za 
selidbu, mogucnost utovara, postavljanja i zastite na malenom pros- 
toru, relativno dobrih prinosa u rukama vjestih, iskusnih i strpljivih 




SI. 109. Razmaci za A2 (gore) i pologke (dolje) 

pcelara, a posebno zbog iskoriscenja golemog inventara u torn sistemu 
ova ce se kosnica nedvojbeno jos dugo odrzati na mnogim nasim pceli- 
njacima. Nema, medutim, sumnje da ce je zbog njenih temeljnih ne- 



175 



dostataka, a to su malena i ogranicena zapremnina, skupa i slozena 
izrada s obiljem posebnih okova, slozena amaterska metodika rada i 
sputana proizvodnost na velikim pasama i kod nas postepeno potisnuti 
jednostavnije nastavljace, kod kojih se zapremnina povecava prema 
potrebi. 

AZ kosnica jedina je nasa kosnica koja je uspjela da postane stan- 
dardna, bar za jedan dio nase zemlje. Zato se ona gotovo jedina s pra- 
vilnim mjerama moze kupiti i naruciti od svakog naseg jaceg pcelar- 
skog poduzeca. Buduci da se iz ovog opisa ne moze nauciti izrada, a 
tesko i iz crteza, preporucujemo onome koji ne moze da kupi gotove 
kosnice, nego zeli da ih sam radi, neka kupi barem jedan komad koji 
ce mu sluziti za uzorak i za uzimanje mjera prilikom izrade. 

POMOCNE KOSNICE 1 NUKLEUSI 

Pored standardnih kosnica koje su normalno u upotrebi na pceli- 
njaku, pcelaru su u njegovu poslu, koji zavisi o nacinu pcelarenja i 
metodama, potrebne razne pomocne kosnice, transportni sanduci, nu- 
kleusi ili male kosnice za sparivanje matice itd. 

Buduci da je u ovoj kosnici uzet princip da se pcelarski pribor i 
specijalni uredaj, vezan za nacine pcelarenja, obraduje u pcelarskim 
radovima gdje se taj uredaj i pribor primjenjuje, to ga sad ovdje 
necemo posebno obradivati. Istaknut cemo, mjesto toga, opcenite prin- 
cipe kojih se pcelar treba da drzi pri izradi takvog specijalnog uredaja. 

Najvaznije je da je taj uredaj vezan za sistem i velicinu kosnica 
kojima se pcelari. Ako se radi o pomocnim kosnicama s manjim brojem 
okvira ili o transportnim sanducima, neka te kosnice imaju takve 
dimenzije da u njih stane izvjestan broj okvira i st e mjere koju imaju 
okviri na pcelinjaku (LR npr.). Ako se radi o nukleusima, neka se izra- 
duju u istom nastavku ili polunastavku kakav je u upotrebi na pceli- 
njaku, pregradivsi ga pregradama u male odjeljke (npr. cetiri ili sest 
u jednom nastavku). 

Tako ce se moci iskoristiti rezervni materijal (okviri, nastavci, polu- 
nastavci) koji je obicno uvijek na raspolaganju, osobito na vecem pce- 
linjaku. 

Treba naglasiti da je i za izradu toga uredaja najvaznije voditi 
racuna o tome da izrada bude sto jednostavnija i jeftinija jer ce se 
samo tako isplatiti pcelarenje koje kraj ove skupoce materijala postaje 
sve manje rentabilno. 

KONSTRUKCIJA KOSNICE OD NOVIH MATERIJALA 

Suvremene kosnice s pokretnim sacem uglavnom se izraduju od 
drva jer je to najprikladniji i najprakticniji materijal. Kako u sadas- 
njem vremenu drvo postaje sve rjedi i skuplji materijal, pcelari su 
pokusavali razne druge materijale za izradu kosnice. Tako je prilicno 



176 



bila u upotrebi slama i rogoz od kojih su se presale stijene kosnice, 
stavljale u okvir od letvica i od njih sastavljale kosnice. S vremenom 
se pokazalo da je izrada takve kosnice komplicirana i spora pa, prema 
tome, i skupa iako je sam materijal za izradu naoko vrlo jeftin. Pored 
toga, kosnica nije trajna ni sigurna od neprijatelja pcela (mis, ptice). 
Zato kosnica od slame nije mogla opcenito prodrijeti u upotrebu. Isto 
vrijedi i za kosnicu od rogoza. 

U danasnjoj eri raznih plasticnih materijala, od bakelita, polivinila 
pa sve do najnovih s bezbrojem komercijalnih naziva, i pcelari su se 
poceli zanimati za izradu kosnica, okvira i drugog pribora od tih mate- 
rijala. U tim nastojanjima u nekim zapadnim zemljama postignut je i 
stanovit uspjeh. U nasoj zemlji jos nije bilo ozbiljnih pokusaja, a tesko 
da ce ih naskoro i biti jer su se isprijecile dvije velike zapreke, a to su 
razlicitost sistema kosnica i skupoca materijala, a jos vise izrade. 

I tu se vidi kako bi bilo potrebno imati samo jedan sistem kosnice, 
ili bar samo nekoliko. Ovako kakva da se kosnica izraduje kad gotovo 
svaki pcelar ima svoj sistem? Izrada takvih kosnica mogla bi se ispla- 
titi samo onda kad bi bila masovna. 

Za izradu je najpogodnija kosnica nastavljaca koja se sastoji od 
dijelova (podnica, nastavak, poklopac, krov). Nastavci su izradeni od 
posebnih dijelova, stranica, koje se sastavljaju na utor i pero i pri- 
cvrscuju vijcima. Svaka stranica sastoji se od tri sloja: vanjskog cvrs- 
tog, srednjeg spuzvastog (npr. stiropor) i unutarnjeg, opet cvrstog, ali 
drukcije kvalitete, prilagodene za unutarnjost. Buduci da je kosnica 
nepropusna, za ventilaciju su predvideni narociti poklopci. 

Za nas bi bila mozda najinteresantnija izrada hranilice pod poklop- 
cem od takvih materijala. Ali i tu se isprijecila prevelika raznovrsnost 
dimenzija. Proizvod postaje preskup ako se ne moze masovno proizvo- 
diti jer je skup pocetni izdatak za prese kojima se dijelovi izraduju. 

Tako cemo se morati jos dugo zadovoljiti drvom kao najpogodnijim 
i najjeftinijim materijalom. 



ZABLUDE U GRADNJI KOSNICA 

Gotovo svaki pcelar u svojoj pcelarskoj karijeri, od prvih pocetnic- 
kih dana, kad se odlucuje za kosnicu kojom ce pcelariti, pa kasnije 
cijelog svog zivota i rada dolazi u opasnost da zabludi i nacini krupne 
pogreske bas u izboru kosnice i u njezinoj gradnji. U nas nema stan- 
dardizirane industrijske proizvodnje kosnica radi raznih razloga koji 
se mogu svesti na zajednicki nazivnik: nasa opca nerazvijenost. Pcelari 
su prisiljeni da sami grade kosnice, nedovoljno upuceni, neuki ili 
jednostrano informirani. 

Pored toga, u gotovo svakom pcelaru drijema negdje u njegovoj 
dubini izumitelj i novator koji prije ili kasnije dobije zelju da stvori 
svoju kosnicu, bolju od ijedne koja postoji. A ako vec to ne, onda da 
onu koju ima »popravi« i »dotjera« prema svom nalazenju i ukusu. 
Sve su to zamke koje cekaju svakog pcelara i u koje se ulovi gotovo 



12 Pcelarstvo 



177 



svaki. Malo koji iskoristi do kraja iskustvo generacija pcelara, pcelar- 
skih pisaca i konstruktora, i ne otkriva ono sto je vec davno otkriveno 
ili se ne odusevljava onim sto je vec davno zabaceno kao neprakticno. 

Zato ce biti dobro ovdje iznijeti bar neke zablude u koje mozete 
upasti i zamke koje vas cekaju. 

Izaberite samo oprobani i rasireni sistem kosnice. Mi odlucno prepo- 
rucujemo Langstroh-Rootov. Ne gradite kosnice s pribijenom podni- 
com. Ne gradite kosnice od debelih dasaka jer ce biti preteske. Bolje 
su jednostavnije kosnice od tanjih dasaka, pa ih za zimu necim zasti- 
tite. Ne gradite kosnice od dvostrukih stijena, a jos manje da izmedu 
dasaka stavljate neku izolaciju. Ne gradite kosnice od tvrdog drva 
nego samo od mekanog, lakog drveta. Okvire gradite samo od lipovine 
ili od nekog crnogoricnog drva. 

Nemojte lakoumno, svako malo, mijenjati sistem kosnice. Ne donosite 
na laku ruku neke izmjene dok ih niste dovoljno iskusali u praksi. Ne 
zagrijavajte se lako za svaku novotariju dok nije dobro isprobana. Ako 
tako budete radili, necete se nikad razocarati, a nakon mnogo godina 
teskog rada i dragocjenog iskustva mozda ce i vama uspjeti da dodate 
zrnce svoje novotarije koja ce koristiti ne samo vama nego i cijelom 
pcelarstvu. 



178 



Satne osnove 



POSTANAK SATNIH OSNOVA 



Izum satne osnove. U prvom dijelu knjige objasnjena je osnova pce- 
linje satine i kako je nastala. Osnova se zove zato sto je ona sredisnji i 
glavni dio pcelinje satine, razdjelna stijena od koje se produljuju de- 
sno i lijevo, s jedne i druge strane pcelinje stanice. Sve stanice, 
zajedno sa satnom osnovom, cine satinu. Ako pcele grade satinu pot- 
puno same, bez umjetne satne osnove, one je grade u grozdu, u medu- 
sobno povezanoj gomili pcela. Izum satne osnove i njezino stavljanje 
u pcelinji grozd ili roj potpuno je izmijenio nacin pcelinje gradnje 
saca. To vise nije rad iznova, iz pocetka, nego zapravo samo poprav- 
ljanje ili obrada pcelinje satine. Vise se ne radi u grozdu, nego se pcele 
nalaze na samoj satnoj osnovi i tu samo izvlace satnu osnovu koja je, 
kao djelo covjekovo, pregruba i predebela za pcelinju upotrebu. Ali zato 
osnova daje visak materijala, voska, koji pcele racionalno iskoriste 
izvlaceci ga i gradeci od njega dalje stanice saca i, dodajuci i svog ma- 
terijala, dovrsuju satinu. 

Izum satne osnove zbog toga silno unapreduje pcelinji rad. Sace se 
izgradi mnogo brze i lakse, pa se pcelinja energija, koja bi se inace 
upotrijebila za izradu saca, prebacuje na skupljanje meda. Umjetna 
satna osnova smanjila je broj trutova u pcelinjoj zajednici zato sto 
pcele vise ne mogu po svom instinktu graditi prekomjerno trutovske 
stanice jer umjetna osnova ima vec izradene pocetke radilickih sta- 
nica koje su manje, a ne trutovskih. I treca prednost, sace od umjetnih 
osnova mnogo je pravilnije i jace, zbog deblje osnove, od prirodnog. 
A kako se jos pojacava i sa nekoliko reda zice, to sace sposobno je da 
izdrzi manipulaciju kojoj je izvrgnuto u suvremenom pcelarenju. 

Zato bi tesko bilo reci koji je izum u pcelarstvu bio vazniji, da li 
izum okvira kojim je sace postalo pokretno ili izum umjetne satne 
osnove kojim je sace postalo sposobno za rad u suvremenom pcelarstvu. 

Satnu osnovu izumio je godine 1857. J. Mehring iz Frankenthala 
u Njemackoj. Njegov proizvod bio je jos primitivan jer je imao samo 
dno stanice. Godine 1861. Amerikanac S. Wagner popravio je Mehrin- 
govu satnu osnovu dodavsi joj i pocetke stanicnih stijena i tako je 
sace postalo jace i potpunije, i pcele dobile vise voska za daljnje iz- 
gradivanje. 

Satna osnova dobivala se onda tako da se ugrijan, otopljen vosak 
lijevao izmedu dvije ravne ploce na kojima su bili urezani poceci sta- 



179 



nica i njihovo dno. Prve prese bile su drvene, a kasnije od metala, 
gipsa, cementa i slicnoga materijala. Sadasnje su prese od bakra prevu- 
cena kositrom. Osnove su se na plocama gravirale, stancale ili lijevale, 
a mogu se dobiti i galvanoplastikom. 

Wagner je prvi dosao na misao da satnu osnovu dobije pustajuci 
glatku plocu voska izmedu dva valjka na kojima su bile ugravirane 
ili utisnute osnove saca. Valjci su metalni. Ali Wagner sam nije ni- 
kada usavrsio taj izum. 

Prese. Americki izum, valjke, jedni su Amerikanci dalje usavrsa- 
vali, dok su drugi otisli drugim putem i za izradu satnih osnova upo- 
trijebili presu. Amerikanci su radili takve prese koje su plocu satne 
osnove salijevale direktno u okvir sa vec razapetom zicom za poja- 
canje satine. Evropski izumitelji zadovoljili su se salijevanjem ploce 
izvan okvira, od samog voska, i ta se ploca naknadno stavljala u okvir 
s razapetom zicom i ucvrscivala. 




SI. 110, Rietscheova preSa; veli&na 
40 X 25 cm 



Dok su americki tvornicari potpuno zabacili izradu satnih osnova 
pomocu prese, evropski pcelari jos je upotrebljuju pa imaju i tvornice 
koje izraduju takve prese. Najpoznatija i najbolja svakako je B. 
Rietsche, Biberach, Njemacka. 

Dobre i lose strane prese. Presa osamostaljuje pcelara u izradi satnih 
osnova i on postaje nezavisan o pcelarskim radionicama i radi osnove 
sam, kad mu treba i koliko mu treba, od svog voska. To je osobito 
dobro za pcelare koji su daleko od zeljeznica i posta. Satne osnove lije- 
vane presom prirodnije su pa ih pcele radije primaju i ljepse izgrade 
jer su krute i ne krive se. Matica radije zaleze sace izradeno na mjima. 
Pcelar je siguran da mu je takvo sace od prirodnog nepatvorenog 
pcelinjeg voska i od zdravih pcela. 

Lose su strane ove: satne osnove izradene presom deblje su od onih 
izradenih na valjcima, pa pcelaru s takvim sacem prilicno velika koli- 
cina voska stalno lezi na pcelinjaku u obliku neiskoristenog, mrtvog 
kapitala, mjesto da bude upotrijebljena kad je ionako oskudica voska 



180 



u zemlji. Zatim, satne osnove izradene na presi krute su i na hlad- 
nom vremenu lako se lome pa ih je takve nezgodno slati za hladnih 
mjeseci Pored taga izrada nije jednostavna, pa je potrebna stanovita 
praksa dok se ne nauci raditi brzo i dobro. 



SI. HI. Siroko-niska plo£a satne 
osnove 




Neki pcelari salijevaju sami presu od gipsa ili betona, uzevsi za 
matricu lijepu plocu umjetne satne osnove izradenu na valjcima. Ali 
taj je posao skopcan s tolikim poteskocama a konacan rezultat nikakav, 
tako da se ne preporucuje nijednom pcelaru da sam izraduje presu. 
Ako vec hoce da sam radi satne osnove, neka kupi gotovu tvornicku 
presu. 

U nasoj zemlji ima sada dovoljno radionica za izradu satnih osnova 
koje rade solidno i dobro. Zato svaki napredan pcelar salje postom ili 
zeljeznicom svoj vosak i po utvrdenim uvjetima dobiva u zamjenu 
satne osnove ili u roli ili krojene na mjeru kakvu pcelar zatrazi. 

Valjci. Wagnerov izum, valjke, drugi su Amerikanci prihvatili i dalje 
usavrsavali. Prvi su valjci bili od mekseg metala i gravirani, ali na 
taj nacin niti je sace moglo biti tacno kao prirodno, niti su valjci bili 



SL 112. Orfginalni Washburnovi valj 
ci za izradu satnih osnova (Root) 



-_ Jul 




■nvWBa 


I 


^^P?f 


^1 


. 


■ ■' & 


1 




sS^» 


• . ■ i, ■ 



dugotrajni. Tek je 1875. A. I. Root, u suradnji s A. Washburnom, fmim 
mehanicarom, konstruirao valjke koji su proizvodili satne osnove dosta 
dobro i dovoljno brzo. Konstrukcija valjaka usavrsavala se sve vise. 
Dok su prijasnji strojevi proizvodili osnove s debljim stijenama dna i 
s kutovima tupljim nego sto to imaju prirodne satine, pa su pcele bile 



181 



primorane ne samo da stanje stijene dna nego da ih i rekonstruiraju i 
izgrade pod ostrijim kutom, novi strojevi proizvodili su satne osnove 
s tanjim stijenama dna i s kutom od 120° a ne kao prije od 140°. Sadas- 
nji valjci proizvode satne osnove pod istim kutom stijena dna kao sto 




SL 113. Rietscheovi valjci za 

izradu satnih osnova na 

rucni pogoti 



ga ima i prirodno sace. Valjci se vise ne graviraju, nego odlijevaju od 
tako tvrdog metala koji se ne moze gravirati. 

Do god. 1895. gotovo sve ploce voska, potrebne za izradu satnih 
osnova pomocu valjaka, izradivane su tako da se ravna, glatka i mokra 
daska zamakala u otopljen, vruc vosak. Pored toga sto je to vrlo 




SI. 114. Rietscheovi glatkl 

valjci za pripremu satnih 

osnova 



naporan. rad i spor, ni kvaliteta nije zadovoljavala jer ploce nisu bile 
jednako debele. Na zalost, vecina nasih radionica i sada tako dobiva 
glatke ploce voska koje onda propusta najprije kroz glatke valjke da 
bi dobili ploce tanje i jednako debele, a onda kroz valjke koji utisnu 
satne osnove. 




SL 115- Rietscheovi valjci na elektromotor 



182 



God. 1895. E.B. Weed, u Americi, konstruirao je stroj koji izraduje 
plocu voska u vrlo dugackim rolama. Ploca je svuda savrseno jednako 
debela, a moze se namatati u role kao platno. Vec smo rekli da prese 
proizvode ploce umjetnih satnih osnova koje su ravne i krute i, kad 
se ohlade, pucaju pod pritiskom kao led ili staklo. Valjci i Weedov 
stroj proizvode ploce koje se namataju na rolu a da ne pucaju jer su 
savitljive. Materijal je i u jednom i u drugom nacinu prerade potpuno 
isti: cist pcelinji vosak, pa ipak u jednom slucaju puca, a u drugom ne 
puca. Ta zagonetka zavodi mnoge pcelare u bludnju i oni misle da 
radionice koje rade pomocu valjaka nesto mijesaju u vosak da ne bude 
krut i tako ga falsificiraju. Ali nije tako. Kad vosak prolazi kroz 
valjke, bilo glatke bilo one sa satnim osnovama, on je podvrgnut veli- 




Sl, 116. Rietscheov automatski stroj za izradu satnih 

osnova 



kom pritisku koji u vosku promijeni raspored molekula i on zato 
postaje savitljiv. Ista pojava dogada se u valjaonicama zeljeza. Lije- 
vano zeljezo kruto je i lako puca, a kovano zeljezo prolazi takoder 
kroz valjke i pod pritiskom mijenja svoje svojstvo. 



183 



Daljnji razvoj u preradi voska u umjetne satne osnove doveo nas 
je do velikih radionica u kojima je ciscenje, priprema i prerada voska 
postala kompliciran i strucan posao kakav je nedostupan pcelaru poje- 
dincu pa i manjim radionicama. Pcelar ipak moze nabaviti i valjke na 
rucni pogon i sam preradivati svoj vosak u satne osnove. Valjke u 
Evropi, pored ostalih, proizvodi vec spomenuta flrma Rietsche. 

Jos jednom naglasavamo da se, unatoc svemu, pcelaru najvise isplati 
da mijenja svoj vosak za sace u nekoj radionici. 



1ZRADA SATNIH OSNOVA 



Za one pcelare koji se ipak odluce da sami za sebe rade satne 
osnove dat cemo ovdje kratke upute kako ce postupati pa da postignu 
uspjeh sa sto manje truda i lutanja. 

Izrada na presi. Kad narucujemo presu, moramo naznaciti za kakvu 
mjeru okvira zelimo presu. Npr. za Langstrothov okvir treba nam 
presa za sace 43 cm siroko i 20 cm visoko. Nije svejedno sirina ili 
visina, i to radi polozaja stanica u satini o cemu smo vec govorili u 
ovoj knjizi. Kutovi stanica moraju biti jedan gore drugi dolje. 
Prije samog rada treba pripraviti sve sto nam je potrebno. To je: 

sama presa; 

lonac za topljenje voska; 

posuda za otopljeni vosak. Moze biti manja plitka posuda za ku- 

hanje (rajndlika); 

sito s ruckom koje stoji u posudi s otopljenim voskom i iz njega 

se grabi vosak da se ne bi zagrabilo taloga; 

kuhalo, elektricno ili kalrvo drugo. Za nuzdu moze se i na 

stednjaku; 

zlica kutlaca (sefla) za zahvatanje voska. Neka bude toliko velika 

da stane voska koliko treba za jednu satinu; 

dvije posude za lucilo, tj. tekucinu kojom kvasimo presu da nam 

se satina ne prilijepi za presu. U jednoj je posudi procijedeno 

lucilo, a u drugu izlijemo suvisno lucilo iz prese; 

noz za obrezivanje satine; 

daska koja ima mjeru satine kojom se satina obrezuje tacno na 

potrebnu mjeru (s ruckom); 

nekoliko cackalica za ciscenje prese od prilijepljenih mrvica voska. 
Gornji dio prese (poklopac) ima rucku od drvene letvice. Ruckom 
se gornja ploca stisce o donju i podize. Pored rucke ima karika u koju 
se pri radu utakne palac. Gornja ploca ima dvije nozice koje se upiru 
u udubine u uglovima donje ploce. Na tim nozicama gornja se ploca 
okrece, ali se uvijek lako skine s donje ploce izvadivsi nozice iz udu- 
bina ili zglobova donje ploce. 



184 



Novu presu treba najprije oprati gorivim spiritom da bi se uklonila 
mast kojom je presa u tvornici premazana. Stanice ne smijemo dirati 
prstima. 

Vosak za pravljenje satnih osnova mora se ugrijati na 85 do 90 °C. 
Ako je vosak hladniji, satne osnove bit ce predebele, a ako je prevruc 
osnove ce pucati i lijepiti se za presu. 

Lucilo. Da se satna osnova ne zalijepi za presu, treba presu kvasiti 
podobnom tekucinom koja ce odvojiti satnu osnovu od prese. Lucila 
ima razlicitih: sirutka, sapunica, stirka otopljena u vodi, smjesa spirita, 
meda i vode. Smjesa spirita, meda i vode najbolje je lucilo. Uzme se 
1 litra vode, 1 velika zlica meda i 1 del ili nesto vise spirita. 

Salijevanje ploca satnih osnova. Cist, zut vosak isijece se na koma- 
dice da bi se prije otopio i saspe se u lonac u kom je malo vode na 
dnu. Lonac s voskom dobro je staviti u veci lonac s vodom da vosak 
ne bude u prevelikom dodiru s toplinom. Topi se na kuhalu ili sted- 
njaku. 

Presu prije rada treba stopliti ulijevajuci u nju i izlijevajuci neko- 
liko puta toplu vodu. Presa neka lezi na ravnom stolu na mekom. 
Kad je topla, ulije se u nju lucilo (neka je i ono mlako) i izlije u 




SI. 117. Izlijevanje lufcila iz prege 

posudu sa sitom. Kad se lucilo izlijeva, neka se malo rastavi gornja 
ploca od donje. 

Kad ulijevamo vosak u presu, drzimo lijevom rukom za rucku na 
gornjoj ploci prese, a palac utaknemo u kariku. Gornja ploca odigne se 
napola, zagrabi vosak kutlacom i ravnomjerno razlije po donjoj ploci 
i to po onoj polovici do nozica (zglobova) prese, tako da je ta polovica 
pokrivena voskom. U gotovo istom trenu lijevom rukom spustimo i 
pritisnemo gornju plocu, a kutlacu ostavimo u sito s voskom. Kad 



185 



gornju plocu pritisnemo, vosak se ravnomjerno razlije i po onoj drugoj 
polovini prese i ploca satne osnove izlivena je jednako debela ako je 
presa ispravna. Gornja ploca pritisne se u istom hipu cim se spusti. 
Svako naknadno pritiskanje nista ne vrijedi jer se vosak smjesta 
ohladi i satina je gotova onog trena. Cim smo spustili i pritisnuli 
gornju plocu lijevom rukom i ostavili kutlacu u sito s voskom desnom 




SI. 118, Roia satne osnove 



rukom, uzmemo presu u obadvije ruke i izlijemo iz nje suvisan vosak 
u lonac u kom topimo vosak. Zatim presu polozimo opet na stol i sto 
opreznije podignemo gornju plocu na koju se obicno uhvati satina, 
skinemo je potpuno s donje ploce i okrenemo je. Nekad satina ostane 
na donjoj ploci prese, a nekad se polomi pa se djelomicno uhvati za 
gornju plocu a djelomicno za donju i onda imamo poteskoca. Da bi 
nam se satina uvijek hvatala za gornju plocu, odakle se lako skida, 
treba uokolo rub gornje ploce obrisati da bude suh, i ne skidati sav 
vosak s ruba, pa ce se kod salijevanja druge satine novi otopljeni 
vosak uhvatiti za stari, i satina ce ostati na gornjoj ploci. Ako se 
satina pravilno uhvatila za gornju plocu, onda se gornja ploca, 
okrenuta, sa satinom gore, drzi na lijevoj ruci, a desnom se 
satina nozem naokolo obreze i skine. Sve se to radi za svaku satinu. 
Prije svakog ulijevanja voska treba najprije uliti u presu lucilo. Treba 
uklanjati mrvice voska da nam ne smetaju. U lucilo treba prilijevati 
pomalo spirita jer spirit hlapi. Kad se presa previse ugrije, treba pre- 
stati s radom da se presa malo ohladi. Satine treba obrezati na po- 
trebnu velicinu i sloziti jednu na drugu. 

Kad smo posao zavrsili, oprat cemo presu u cistoj vodi, osusiti je i 
spremiti na suho mjesto. U presu, izmedu gornje i donje ploce, stavit 
cemo bugacicu. 

Izrada na valjcima. Satne osnove radene na valjcima tanje su od 
onih radenih na presi. Valjci su konstruirani tako da se razmak iz- 
medu gornjeg i donjeg valjka moze regulirati i udesavati debljinu 
satnih osnova po svojoj volji. Ali ne treba pretjerivati. Pretanke satne 
osnove, dobivene na valjcima, buduci da nisu lijevane, nego izradene 
pod velikim pritiskom, savitljive su pa se pri visoj temperaturi koja 
ljeti vlada u kosnici mogu iskriviti i stanice istegnuti. Najbolje je od 
1 kg voska izraditi oko 20 satina LR mjere. 



186 



Za izradu satnih osnova na valjcima treba najprije izraditi vostane 
ploce. Uzmemo lipovu dasku siroku koliko nam je ploca potrebna i 
namacemo je najprije nekoliko dana u vodi. Mokru dasku potopimo 
u otopljen vruc vosak toliko puta koliko treba da se na nju uhvati 
sloj voska debeo oko 2 mm. Tad se daska s voskom stavi u hladnu 
vodu i ploca se voska sama odvoji od daske. Ploca voska pusta se tad 
kroz glatke valjke da je stanje na 0,6 mm. Pri torn se ploca rasteze 
samo u duljinu, a sirina ostaje ista. Zatim se tako tanka, dugacka traka 
pusta kroz valjke sa stanicama koji dovrse satnu osnovu. 1 za rad na 
valjcima treba lucilo isto onakvo kakvo treba za presu. 

Rucne valjke izraduje takoder firma B. Rietsche u Njemackoj. 



ST A VL JAN JE SATNIH OSNOVA U KOSNICU 



Pojacano sace. Pcelinje sace, bez obzira na to je li izgradeno na ploci 
umjetne satne osnove ili su ga pcele svega same izgradile, nije dosta 
jako da zadovolji privrednog pcelara. Sace se oteze pod tezinom meda, 
osobito za vrucih ljetnih dana, i to najvise 5—6 cm ispod satonose. 
Stanice se izoblice i postanu nepogodne za uzgoj legla. Dosta puta na 
torn mjestu satina pukne po cijeloj duljini. Samo sace nije dosta jako 
ni u vrcaljki ni pri seljenju. Pri vrcanju sace se istrbusi pa kad se 
stavi nazad u kosnicu, u raznim polozajima, pcele grizu istrbusene 
strane, i stanice na toj strani postanu preplitke, a uleknute strane 
dograduju, i stanice na toj strani postanu preduboke. U svim tim pri- 
likama sace se deformira i lomi i zato su pcelari prisiljeni da ga po- 
jacavaju. 

U pocetku su pokusali da sace pojacaju platnom, papirom, limom, 
tankom dascicom i slicnim. Platno, papir ili dascica zamoci se u vosak 
i pusti kroz valjke. Tako se dobije satna osnova koja bi izvanredno 
posluzila kad bi je pcele samo primile. Ali one grizu vosak sve do 
papira ili platna i iskvare sve. 

Zato je ostao gotovo jedini nacin pojacavanja zicom. U okvir se 
nategne nekoliko reda zice koja se utopi u plocu umjetne satne osnove. 
Nacina uvlacenja zice ima bezbroj, po kojima se zica nateze vodoravno, 
okomito, koso i svakako isprekrsteno. 

Firma Dadant god. 1922. pustila je u prodaju satne osnove u kojima 
je jos pri izradi u tvornici utisnuto devet celicnih izveruganih zica. 
Zice su utisnute okomito, od satonose do donje letvice, jedna od druge 
razmaknuta oko 5 cm. Tim sto su zice izverugane sprecava se otezanje 
stanica. Rootova firma nastojala je rijesiti problem drugim putem. 
Njezine satne osnove izradene su od tri tanke ploce, stisnute zajedno 
valjcima. Takva ploca, koja se sastoji od tri sloja zajedno stisnuta, jaca 
je od jednostruke ploce. Ali i jednu i drugu (Dadantovu i Rootovu) 
plocu treba pojacati vodoravnim zicama, a obicne satne osnove, kao 
sto su nase, jos i kosim. 



187 



U najnovije vrijeme firma Dadant uvela je opet neke novosti. To 
su satne osnove s gotovim utisnutim zicama i okomitim, kao ranije, 
i vodoravnim. Tako pcelar ne mora nista nego umetnuti ili objesiti 
takvu plocu u okvir. Pored toga, Dadant je uveo i satnu osnovu 
»duragilt« koja ima plasticnu bazu i skraja metalna pojacanja. 

Kako se uvlaci zica. Buduci da mi imamo satne osnove bez ikakva 
pojacanja iz radionice, to nam je potrebno jos uvijek da uvlacimo zice 
u okvire i natezemo ih i tako pojacavamo sace. Prije svega potrebno je 
busilicom izbusiti kroz bocne letvice rupe, kroz svaku po cetiri rupe 
kroz koje ce se uvlaciti zica. 




SL 119. Busilica za okvire 



Na prilozenoj si. 121, crtez br. 1 prikazuje se pribor za uvlacenje i 
natezanje zice. A, B i C jesu pravokutni duguljasti i tanki komadici za 
pricvrscivanje okvira na dasci ili stolu. D i E poluokrugli komadici 
za lakse uvlacenje zice. E napravica s mosuricem zice. G kotacic za 
utapanje zice u sace. 

Crtez br. 2 prikazuje nam plan i strelicama smjer uvlacenja. Cetiri 
vodoravne zice pojacavaju satinu i sprecavaju lomljenje i krivljenje, 
a dvije dijagonalne sprecavaju otezanje. Bocne letvice izbusene su 




SI, 120. Zica za okvire 



na cetiri mjesta, tako da prva zica bude oko 3 cm ispod satonose, a 
zica od zice oko 5 cm. Usred satonose odozdo udari se mala kvacica 
(dobije se u trgovinama zeljeza pod imenom sponke), a ako je satonosa 
tanja, mjesto kvacice probuse se u sredini kroz satonosu dvije rupe, 
jedna od druge udaljena 2—3 cm. 

Na stol na kom cemo raditi polozimo okvir sa satonosom do sebe i 
pribijemo u uglove okvira iznutra 3 drvena komadica (crtez br. 1, 3 i 
4, A, B, C) i jedan cavao bez glave uz donju letvicu, ali tako da se 



188 



letvica iskrivi napolje kad nataknemo okvir na te komadice i na cavao. 
Tako okvir lezi cvrsto na stolu. Dva poluokrugla komadica (crtez 1 i 3, 
D i E) pomazu nam pri uvlacenju zice, jer se preko njih zica klize i 
ne zasijeca u drvo okvira. 




CrteS broj 1 prikazu- 
je pribor za uvladenje 
lice i utapanje u sa- 
6e, A, B, C komadici 
za pridvrsdivanje ok- 
vira na daskl ili stolu. 
D i E poluokrugli ko- 
madic za lakse uvla- 
cenje Sice. F napravi- 
ca s mosuridem zice. 



Broj 2 plan za uvla- 
Senje zice, strelice po- 
kazuju smjer uvlace- 
nja. 



Broj 3 i 4 prikazuje 
na6in uvlaSenja i na- 
tezanja zice. 



Broj 5 okvir s uvu- 

cenom i nategnutorn 

zicom 



SL 121. Pribor za uv- 
la5enje iice u okvire 



U donjem desnom uglu okvira udarimo cavlic donekle {vidi se na 
crtezu br. 3) u bocnu letvicu pored rupe, a jos kod sastavljanja okvira, 
pribijajuci donju letvicu, nismo sasvim udarili na svakoj strani po 
jedan cavlic, tako da oni vire iz letvice (sto se takoder vidi na crtezu 
br. 3). Ta tri cavlica sluze nam za pricvrscivanje zice. 



189 



Na desnoj strani drzimo mosuric sa zicom namjesten u posebnoj 
napravici koja omogucuje lako namatanje i odmatanje zice (crtez br. 
1, 3 i 4 F). Zicu udjenemo u ovecu iglu i pocinjemo uvlacenje. Provu- 
cemo je najprije kroz rupu kod komadica B (crtez br. 3), onda kroz 
rupu kod A, pa preko poluokruglog komadica D kroz drugu rupu na 
lijevoj strani, zatim kroz drugu rupu na desnoj strani preko koma- 
dica E, pa tako dalje dok se ne provuce kroz posljednju rupu kod 
komadica C. Zatim jos izvucemo toliki kraj zice da nam izmogne za 
kose zice koje cemo poslije uvuci. Zicu omotamo kod C oko cavlica 
i cavlic pribijemo (crtez br. 4). 

Iza toga uklonimo poluokrugle komadice D i E koji nam vise ne 
trebaju i pocinjemo natezati zicu. Desnom rukom cvrsto drzimo mo- 
suric i oturujemo ga zajedno s napravom nadesno namatajuci suvisnu 
zicu, a lijevim prstima izmjenicno natezemo dvije srednje zice. Zica ce 
se natezati i urezivati u drvo i kad je nategnuta (ne treba pretjeri- 
vati jer ce zica puknuti), prstima lijeve ruke omota se oko cavlica 
(kod B izvana, crtez 3 i 4) i cavlic se zabije. Zica se sad prereze i udje- 
ne u iglu, spremna za drugi okvir. Okvir se skine s komadica A, B i 
C i sa cavla, donja se letvica pri torn ispravi i jos se bolje nategnu 
zice. Onaj kraj zice koji nam je ostao za koso uvlacenje uvlacimo kad 
ucvrscujemo satnu osnovu u okvire. 

Ucvrscivanje satne osnove i utapanje zice. Za ucvrscivanje satne 
osnove u okvire potrebna nam je daska oko 2,5 cm debela, malo manja 
od unutarnje velicine okvira, kotacic kakav se vidi na crtezu br. 1, 



SI. 122, No2 u obliku kota- 
eica za krojenje satnih os- 
nova 



i posuda s vrucom vodom. Njemacki kotacic, kakav se kod nas vise 
upotrebljava, ima male sitne zube, a svaki je zubic razrezan po sredini. 
Kad ga vucemo po zici, njegovi rascijepljeni zubici bockaju satnu 
osnovu, a zicu slabo tiskaju. Americki kotacic ima krupnije zube, de- 





Sl. 123. Americki kotacic 2a 
utisklvanje zice u satnu os- 
novu 



blje i nerazrezane. Takvi zubi tiskaju zicu u satinu tvoreci preko zice 
mostice od otopljena voska. U pocetku je posao tezi jer se kotacic 
klize sa zice, ali nakon malo vjezbe ide dobro. 

Kotacic stavimo u vrucu vodu da se ugrije, okvir postavimo usprav- 
no sa satonosom dolje na dasku, uzmemo plocu umjetne satne osnove 
i postavimo je u okvir iza zice, tako da zice dodu izmedu nas i ploce. 



190 



Plocu stavimo u utor satonose i okvir malo stresemo da ploca bolje 
sjedne u utor. Zatim polozimo okvir zajedno s plocom na dasku, tako 
da ploca lezi na dasci, zice na ploci, a okvir svojom donjom polovicom 



SI. 124. Kako americki ko- 
ta£i£ utiskuje £icu 




da obuhvati dasku. Daska mora biti mokra pa je treba kvasiti. Inace 
se ploca lijepi za suhu dasku. Jos je bolje na dasku poloziti nekoliko 
slojeva mokra papira. 

Sad ugrijan kotacic povlacimo redom po zici vukuci ga k sebi s 
tolikim pritiskom da se zice do polovine usijeku u sace. Kad su se ta- 
ko utopile sve cetiri zice, onda s druge strane ploce uvucemo onaj kraj 
zice sto nam je ostao neuvucen kroz urez (cink) donje i bocne letvice 
(crtez br. 2, gornji desni ugao), onda smjerom strelice kroz kvacicu 
udarenu usred satonose, pa opet smjerom strelice u gornji lijevi ugao, 



SI. 125. Njemacki kota- 
516 



kroz urez oko cavlica. Mjesto kroz urez donje letvice moze se zica pro- 
vuci opet natrag kroz rupu bocne letvice koja je najbliza donjoj letvi- 
ci (crtez br. 4 kod C), kroz kvacicu na satonosi, pa kroz odgovarajucu 
rupu na lijevoj bocnoj letvici. Omotavsi zicu oko treceg cavlica pri- 
bijemo i njega. Tako nam ploca ostane u sredini izmedu cetiri vodo- 
ravne zice s jedne strane i dvije kose s druge. Zatim utopimo i te dvije 
kose zice. 

Zicu mozemo utapati i pomocu elektricne struje oslabljene nekim 
otpornikom ili transformatorom. Postoje gotove spravice (prodaje in 
Medex u Ejubljani), a mogu se, ako ih ne mozete nabaviti, izraditi u 
suradnji s elektricarom. Kad se zica utapa pomocu struje, ne smiju se 
upotrebljavati takvi nacini uvlacenja zice gdje se zice ukrstaju i do- 
diruju jer bi nastao kratki spoj. Gore opisan i preporucen nacin ima 
ukrstene zice, ali je izmedu njih satna osnova, pa ne moze nastati 
kratki spoj jer je vosak los vodic elektriciteta. 

Zica se utapa u satnu osnovu pomocu struje tako da se na dasku 
stavi satna osnova s okvirom i zicama da zice budu na ploci satne 
osnove, kao i kad se utapa pomocu kotacica. Sad se uzmu dva kraja 



191 




SL 126. 



ElektriCna sprava za utapanje zice u satnu osnovu, sa daSGicom za 

ziCenje 



izolirane zice koji izlaze iz spravice i jedna zica iz spravice spoji s 
jednim krajem zice nategnute u okviru, a druga zica spoji se suprot- 
nim krajem. Tako struja potece kroz zicu i ugrije je, i zica svojom te- 
zinom ude u vosak satne osnove. Sve je gotovo za sekundu i treba pa- 
ziti da se zica ne ugrije previse i ne proreze satnu osnovu. 




SL 127. Ffelar Josip Banic u£vr$cuje satne osnove pomocu elektricne struje 

Dok se u okvire moze uvlaciti zica mnogo unaprijed, ucvrscivati 
sace bolje je pred dodavanje pcelama, jer ce sace biti ravnije ako ga 
pcele odmah iza ucvrscivanja izgrade. Kad dulje stoji, pocne satna 
osnova otpadati od zice pa se iskrivi i sroze ako se takva doda pce- 
lama. 



192 



Uredenje pcelinjaka 



SMJESTAJ PCELINJAKA 



Kakvih ima pcelinjaka? Pcelinjaka ima otvorenih, koji stoje slo- 
bodno u prirodi, i zatvorenih ili paviljona. Otvoreni pcelinjak sastoji 
se od komada zemljista, obicno ogradenog, i od kosnica sa pcelama na 
njemu. Kosnice su po izvjesnom redu rasporedene na zemljistu. Sve 
zajedno, zemljiste i kosnice sa pcelama, zove se pcelinjak. Zatvoreni 
pcelinjak ili paviljon obicno je cvrsto gradena zgrada od drveta ili 
cigle ili obojeg. Zgrada je obicno dovoljno prostrana da u njoj, pored 
mjesta za kosnice, ima dovoljno prostora i pcelaru za rad. Kosnice su, 
obicno na juznoj strani, poredane jedna uz drugu u dvije etaze. Ima 
paviljona i sa tri fronte kosnica (istok, jug, zapad) pa i sa sve cetiri. 

Po lokaciji, pcelinjaci se nalaze uz kucu u kojoj pcelar zivi ili u 
blizini, zatim na vecoj udaljenosti, obicno izvan pcelareva mjesta sta- 
novanja, na selu, u polju ili u sumi. Seleci pcelari preseljavaju svoj 
pcelinjak jednom ili vise puta u sezoni pa ga u jesen vracaju na zimo- 
vanje u odredeno mjesto (bazu) ili ga ostavljaju na mjestu na koje su 
posljednji put doselili. 

Idealan smjestaj. Kad gledamo gdje cemo smjestiti pcelinjak, mo- 
ramo voditi racuna da ga smjestimo ondje gdje ce imati najpovoljnije 
uvjete za zivot i razvoj pcelinjih zajednica. Buduci da je pcelinjak 
otvorenog, amerikanskog tipa, izlozeniji utjecajima prirode, to cemo, 
birajuci njegov smjestaj, morati vise voditi racuna o nepovoljnim fak- 
torima nego za smjestaj pcelinjaka zatvorenog tipa ili paviljona. 

Pcelinjak treba stavljati u kraj koji ima dovoljno pcelinje pase, do- 
voljno za skupljanje i nektara i peluda. Inace ne samo da necemo 
imati nikakve koristi od svojih pcela nego cemo ih morati hraniti. 
Ovdje treba da upozorimo pcelare pocetnike na veliku pogresku u 
koju upadaju i oni i svi ostali neupuceni ljudi nepcelari. Oni, naime, 
misle, ako imaju u vrtu 2—3 grma malina ili u dvoristu jednu lipu ili 
jedan bagrem, da je pasa za pcele osigurana. Takva pasa, ako je samo 
ta, nije uopce pasa, jer od nje pcelinjak ne moze ostati ni ziv, a da o 
nekom prinosu i ne govorimo. Za neki uspjeh potrebno je da pcelinjak 
ima pase oko sebe u krugu od 2—3 km. Tu treba da ima dobru pro- 
ljetnu pasu (mnogo lijeske, vrbe, vrbe ive, maslacka, voca), a poslije 
neku glavnu pasu: bagrem (mnogo stabala a ne jedno-dva), medljiku, 
livade itd. Za ogranicen, manji pcelinjak ima dosta pase gotovo svagdje, 
pa cak i u gradovima. 



13 Pcelarstvo 



193 



Polozaj mjesta za pcelinjak treba da je ravan, malo nagnut na jug 
ili jugoistok. Mjesto treba da je ocjedito, bez vlage, da nije previse 
zatvoreno, nego provjetravano, ali ne previse. Dobro je da blizu pceli- 
njaka ima zdrave vode tekucice, kakav potocic na koji pcele mogu lako 
slijetati po vodu a da se ne tope. Dobro je da blizu pcelinjaka nema 
vode koja lezi: nikakvih bara i lokvica, jer su takva mjesta s ustaja- 
lom vodom obicno zarista pcelinjih bolesti. 

Kosnice treba da su okrenute suncu, ali ne smiju ljeti biti izvrgnu- 
te pripeci. Zato je najboije pcelinjake smjestati u vocnjake s manjim 
vockama gdje uvijek ima i sunca ali i sjene prosarice. Ako su pcelinjaci 
blizu rijeka, treba da su zasticeni od poplave. 

Pcelinjak uz pcelarevu kucu. U vecini slucajeva pcelar smjesta pce- 
linjak uz kucu u kojoj stanuje i to je za njega najvazniji moment. Tako 
postupaju gotovo svi pcelari seljaci ili vlasnici nekog zemljista i kuce 
na njemu, bili u manjem gradu ili selu. U torn slucaju nema obicno 
nista od idealnog smjestaja za pcelinjak. Pcelinjak se stavlja nado- 
hvat pcelaru, a sve ostalo mora se tome podvrci. Ali vecina mjesta 
moze se prilagoditi i uciniti, ako ne idealnim, a ono ipak dobrim za 
smjestaj pcelinjaka. 

Ako zemljiste nije ravno, moze se kopanjem nivelirati, mogu se na- 
praviti terase i si. Ako je vlazno, moze se prokopavanjem kanala osu- 
siti. Ako nije dovoljno zasticeno od sjevernih vjetrova, moze se zasti- 




SL 128. Umjetni vjetrobrarv Visoka ograda Stiti pcelinjak od vjetra (Grout) 

194 



titi vjestim iskoriscivanjem zgrada (kuca, gospodarske zgrade), podi- 
zanjem ograda i uzgojem zivica. Pcelinjak se ne smije postaviti tik 
zgrade ni u previse zatvorenom sklopu zgrada, osobito gdje je golo 
zemljiste. Pcelinjak treba od zgrada odmaknuti, postaviti u zelenilo 
a ne na golo tlo dvorista. Ograda neka bude dovoljno visoka, od da- 
saka ili letava, ne pribijenih jedna do druge, nego razmaknutih oko 
2—3 cm, da vjetar u svom naletu ne preskoci ogradu i svali se na kos- 
nice, nego da se zaplete u supljine ograde i tako smiri. 

Ako nema dovoljno vocaka za hladovinu, treba posaditi patuljasto 
voce, a dok ne odraste, treba da se pored kosnica i ispred njih posade 



SI, 129- Pojilo; voda curi na koso po- 
lozena dasku i te£e izdubenim jar- 
tic em u cik-cak linijL Posuda s vo- 
dom zasticena je drvenom kucicom 




neki grmovi (loza, malina, ribiz, ukrasno siblje, ricinus i si.). Takvi po- 
jedinacni grmovi, pored davanja hladovine, posluzit ce pcelama i za 
orijentaciju prilikom ulaska u kosnice. 

Pojila. Za uzgoj legla u proljecu i u ljetu pcelama je potrebna, po- 
red ostalog, i voda. Na pcelinjake koji nemaju u blizini vode tekucice 
treba postaviti pojila sa zdravom pitkom vodom na zaklonjenom sun- 
canom mjestu. Pojila ima razlicitih. Najjednostavnije se sastoji od po- 
sude (bure, kanta i si.) iz koje kaplje voda na koso polozenu dasku. 
Daska ima na sebi cik-cak zareze ili letvice da se na njima voda za- 
drzava i da bude sto veca vlazna povrsina na koju ce slijetati pcele. 

Pojilo se moze izgraditi i od betona. Sagradi se plitka siroka po- 
suda, Vi m 2 ili 1 m 2 , duguljasta ili kvadratna. Neka bude duboka samo 
5—6 cm. U nju se naspe sloj pijeska. Iznad te betonske posude postavi 



195 



se bure iz kojeg ce na slavinu kapati voda u pijesak. Visak vode 
moze otjecati na ispust iz pojila. Tako ce u pojilu pijesak na koji ce sli- 
jetati pcele biti uvijek vlazan. Povremeno treba pijesak zamijeniti 
svjezim. 

Za pojilo se treba stalno brinuti da nikad ne ostane bez vode jer ce 
se pcele inace odbiti. Pcele ce vodu radije uzimati ako bude slabo 
osoljena. 

Gdje ima pogodnih prirodnih pristupa do ciste tekuce vode, ne treba 
se izvrgavati suvisnu trosku za pojilo. 

Jednom rijeci, treba sve iskoristiti da se nepovoljan smjestaj pre- 
tvori u sto idealniji, koliko je to god moguce. Pisac ovih redaka ima 
pcelinjak na ravnu tlu, ali na mjestu previse izlozenom i zimskim 
sjevernim vjetrovima i ljetnim naletima oluja sa zapada. To u torn 
pogledu nepovoljno mjesto pretvoreno je u gotovo idealno ovako: na 
sjevernoj strani iskoristena je kuca, stalno uzidan paviljon za smjestaj 




SI. 130. Nepovoljno mjesto za pCelinjak pretvoreno u vrlo dobro 

pcelarskog inventara i vrcanje, visoka ograda izmedu te dvije zgrade 
i ostale gospodarske zgrade dublje u pozadini. Ostale tri strane pceli- 
njaka ogradene su grabovom zivicom, njegovanom i obrezivanom tako 
da je zapadna strana zasticena visom zivicom, a juzna i istocna samo 
ogradene nizom, za zastitu od eventualnog upada domacih zivotinja. 
Kosnice nisu postavljene tik zgrada, nego malo dalje. Tlo je kosena 



196 



trava. Hladovina je osigurana sa nekoliko vocaka i sa naknadno po- 
sadenim patuljastim vockama. 

Pcelinjak udaljen od pcelara. Ako pcelar stanuje u velikom gradu 
gdje nema pase za veci pcelinjak ili zivi u takvu kraju koji nije po- 
godan za stabilan pcelinjak, prisiljen je da pronade pogodnije mjesto 
gdje ce ga postaviti. Cim pcelinjak ne postavlja u svoju blizinu, ima 
odvezane ruke da potrazi ono idealno mjesto o kojem smo govorili. 
Prije svega mora temeljito prouciti pcelinju pasu. U ovoj knjizi, u 
poglavlju Medonosno i peludno bilje, naci ce opisane sve vaznije medo- 
nosne biljke nasih krajeva, poredane uglavnom po vremenu cvatnje. 
Stalan pcelinjak mora imati dobru proljetnu pasu i poslije nje neku 
glavnu, ili neposredno iza proljetne (npr. bagrem, medljika) ili malo 
kasnije (livade, malina, kesten) ili jos kasnije (metvica, vrijesak itd). 

Dobrim smjestajem pcelinjaka ponekad se mogu uhvatiti, pored pro- 
ljetne pase, i dvije kasnije, recimo bagrem i kesten ili medljika i me- 
tvica. Zato je vrlo vazno, kad se prouci pasa opcenito, doba cvatnje 
i si., proucavati pasne prilike kraja koji dolazi u obzir za smjestaj pce- 
linjaka. Dobar pcelar mora da pozna biljke koje mede u kraju u koji 
misli postaviti pcelinjak, kad pocinju cvjetati, koliko dugo cvjetaju, 
kako mede i sto utjece na njihovo vece ili manje medenje. 

Dobro je posavjetovati se s iskusnijim pcelarom u kog imamo povje- 
renja da ce nam dati tacne obavijesti i da ce nam pomoci da prona- 
demo to idealno mjesto. 

Ali, dosta puta ili gotovo uvijek bit cemo vezani nekim okolnostima 
i obzirima i kad biramo pcelinjak izvan mjesta stanovanja. 

Prije svega valja paziti da nam pcelinjak nije toliko udaljen da ce 
nam troskovi putovanja i prijevoza pojesti svu dobit. Bolje se zadovo- 
ljiti i s manjim prinosom od pcela a s manjim troskovima. Nadalje 
valja paziti da pcelinjak bude pristupacan. Ako je moguce, da putovi 
budu prohodni, iako je bolje da bude vise meda pa ma put bio i losiji. 
Vrlo je vazno utvrditi da u kraju u koji mislimo postaviti pcelinjak 
nema kakve pcelinje zarazne bolesti. Najopasnija je americka gnjiloca 
pcelinjeg legla koja se najvise prenosi grabezom i nozemoza koja se, 
pored ostalog, prenosi zarazenim pojilistima. 

Neka kraj po mogucnosti nije preopterecen pcelama. Iako je tesko 
reci kad je jedna dobra pasa preopterecena, za stalan pcelinjak vazno 
je da one manje pase, proljetne, ljetne i jesenske, ne budu preoptere- 
cene. Jer o njima zavisi dobar razvoj i odrzanje pcelinjih zajednica pre- 
ko cijele godine. Obicno se uzima da stalan pcelinjak treba da je uda- 
ljen od svakoga drugog najblizeg pcelinjaka bar 3 km, a na pcelinjaku 
da se drzi oko 50 kosnica nastanjenih pcelama. Ako se drzimo tog pra- 
vila, nikad necemo preopteretiti pasu. Dabome da je i to idealan zah- 
tjev koji se u praksi dosta puta prekrsi. Ako je glavna pasa obilna, ona 
moze podnijeti mnogo veci broj kosnica, a manjak na manjim pasama, 
prije glavne i poslije nje, nadoknaduje se secerom. 

Postavljajuci pcelinjak na tude zemljiste i u strani kraj, dolazimo u 
dodir s drugim ljudima, cesto i nepoznatim. Zato je vazno da pazimo 
na ljudske odnose i da ne pocinimo ni najmanje pogreske koje nam se 



197 



mogu kasnije osvetiti. Ako je moguce, treba pcelinjak postaviti na 
zemljiste i uz kucu nekog prijatelja ili bar poznanika kome je poznata 
korist od pcela za oprasivanje voca i kulturnog bilja. Ako se pcelinjak 
postavlja u sumu, dobro je upoznati se s lugarom. Svaki takav covjek, 
ako smo imali srecu u izboru, pomoci ce nam u bezbroj prilika: pripazit 
ce na pcele, da ne bude krade i stete, ako vjetar porusi krovove, po- 
dignut ce ih i pokriti kosnice, ako se pcele roje, zaustavit ce roj a 
mozda ce ga i stresti kad nas nema na pcelinjaku. Zauzvrat necemo biti 
skrti, nego cemo ga, pored utanacene najamnine, udobrovoljiti kojim 
kilogramom meda. Poznam takve slucajeve da su pcelar i njegov do- 
macin postali veliki prijatelji, da se medusobno pohadaju, a kad pce- 
lar vrca, kod domacina se prireduje prava svecana gozba. 

Ako u blizini pcelinjaka ima stoke, ne propustite da pcelinjak ogra- 
dite bodljikavom zicom. Pcelinjak okrenite tako da pcele ne smetaju 
ni vlasniku ni njegovu susjedu. Vlasnika upozorite da ne veze nika- 
kvu domacu zivotinju ne samo blizu pcelinjaka nego ni podalje (npr. 
kravu za vocku u vocnjaku). Pcele ce u ljetu, kad je toplo a izlet pcela 
vrlo ziv, namirisati zivotinju i dosta daleko od pcelinjaka, osobito ako 
je to u blizini njihovih putova kojima one lete na pasu i s pase, na- 
pasti je i izbosti do smrti. 

Seleci pcelinjak. Profesionalni pcelari obicno su i seleci pcelari. Se- 
leci pcelari postaju i oni koji su u takvu kraju u kojem prije glavne 
pase i poslije nje nema nikakve pomocne pase i za pcele nema drugog 
spasa nego da se presele. Tima pcelarima za smjestaj seleceg pcelinjaka 
vazan je samo kraj s jakom pcelinjom pasom i Samo tako dugo dok 
ondje traje glavna pasa. Cim glavna pasa prode, pcelar odlazi u po- 
tragu za drugom pasom. Tako radi od proljeca do jeseni. 

Zato pcelinjak seleceg pcelara nije cvrsto graden paviljon, nego otvo- 
ren, pokretljiv pcelinjak. Pcelari s kosnicama lisnjacama ili imaju mon- 
tazni pcelinjak ili sloze kosnice tako da prostor izmedu dva reda ko- 
snica, pokriven zajedno s kosnicama, sluzi ujedno pcelaru za stan i 
rad. Pcelari s nastavljacama obicno imaju za tu svrhu slozljive i po- 
kretne paviljone. 

Profesionalni seleci pcelari obicno imaju vise iskustva i dulju praksu 
i poznaju sve vaznije glavne pase u nasoj zemlji. Vjestom kombinaci- 
jom nekoliko selidbi i vjestim smjestajem, uz najmanje moguce putne 
i prijevozne troskove najracionalnije iskoriste pase. 

Buduci da seleci pcelinjak ostaje samo kratko vrijeme na jednom 
mjestu, i to ljeti, o izboru mjesta ne vodi se toliko racuna kao kad se 
smjestava stalan pcelinjak. Takvi pcelinjaci ne moraju se postavljati 
ni uz ciju kucu (iako mogu), nego mogu stajati sami, na polju, u sumi, 
pored zeljeznicke pruge i si. Pcelar se mora pobrinuti za cuvara ili 
sam zivi i radi na pcelinjaku. 

Selece pcelarenje u nasoj zemlji vec se prilicno razvilo pa se na ja- 
kim pasama zna koncentrirati neobicno velik broj kosnica. Ta cinje- 
nica dovodi seleceg pcelara u izuzetne situacije. Dok pcelar ima sta- 
bilan pcelinjak, radi potpuno samostalno, ne dolazeci u dodir s drugim 



198 



pcelarima. Ali seleci pcelar obicno stupa u kontakt s drugima i medu 
njima moze lako izbiti sukob ako i on i oni ne budu pazljivi, snosljivi 
i ako ne budu s razumijevanjem suradivali. 

Kad novi pcelar doseli svoj pcelinjak, neka ga postavi ondje gdje 
nece smetati onima koji su vec dosli prije njega; bolje da pcelinjak 
postavi s njima u sporazumu. Na takvim pasama ponekad nema do- 
voljno slobodnog prostora za smjestaj mnogobrojnih kosnica pa se 
pcelari gomilaju i smetaju jedan drugom. Bas zato je potrebna hladno- 
krvnost, uvidavnost i susretljivost. Jer takvi uski kontakti ne moraju 
da dovedu do sporova i svade, nego mogu naprotiv da razviju — za sto 
ima dosta prakticnih primjera — ljudsku i bratsku solidarnost, razu- 
mijevanje, prijateljstvo i pomaganje u nevolji. 

Seleci pcelar mora narocito da pazi da su mu pcele zdrave, da ne- 
maju neku zaraznu bolest. Bolesne zajednice, pa i one i najmanje sum- 
njive, bolje da ostavi i da ih ne seli da ne bi zarazio druge pcelinjake. 
Isto tako poslije povratka sa selidbe neka pregleda pazljivo sve kos- 
nice da nije slucajno dobio bolest od nekog nesavjesnog pcelara koji 
je selio kosnice sa zarazom. 

Kad pregleda kosnice i kad vrca, neka pazi da ne izazove grabez 
koji bi mogao biti velika nesreca uz takvu koncentraciju kosnica. 

Za te pcelinjake jos vise vrijede one opomene o cuvanju domacih 
zivotinja od uboda pcela, a o kojima smo vec govorili. Treba se kloniti 
postavljanja pcelinjaka kraj poljskih putova kojima ide marva u polje 
ili iz polja i kojima se kirija. Treba paziti da se pcelinji zracni prolazi 
ne krizaju s tim putovima jer bi moglo doci do nesrece. Pastire i koci- 
jase treba opominjati da cuvaju stoku od pcela, da se ne zadrzavaju u 
blizini pcelinjaka, a najmanje da mozda vezu stoku ma i podalje od 
pcelinjaka. Ako se slucajno dogodi nesreca, treba svi prisutni pcelari 
da snose solidarno stetu koja se dokaze, a u svakom slucaju treba 
nastojati da se s ostecenim postigne nagodba. 

Ako je pcelinjak na takvoj pasi gdje bi mogla izliti voda (npr. met- 
vica), neka pcelar prije jesenskih kisa odseli da ne bi poslije zapao u 
blato neprohodnih poljskih putova ili da ga ne bi potopila voda. 



OTVORENI PCELINJAK 



Potreban prostor. Za pcelinjak na kom su kosnice postavljene slo- 
bodno u prirodi, a svaka kosnica ima svoj krov i stoji nezavisno od 
drugih, potrebno je vise prostora nego za paviljon u kojem su kosnice 
postavljene tijesno jedna do druge. Zbog toga mnogi pcelari gradani, 
koji nemaju svog zemljista, radije pcelare takvim kosnicama koje 
mogu stisnuti sto blize jednu uz drugu, samo da zauzmu manje mjesta. 
Ali vecina nasih pcelara jos uvijek ili ima svoje zemljiste ili ga moze 
jeftino iznajmiti. I tako mogu bez vece poteskoce pcelariti najpogodni- 
jom kosnicom, nastavljacom, koju je najbolje postavljati vani, u 



199 



slobodnoj prirodi, jer nije moguce, zbog toga sto se otvara odozgo, 
ekonomicno iskoristiti prostor u paviljonu koji je ionako skup. 

Mozda mnogo ne znaci prednost otvorenog pcelinjaka sto je pcelar 
vani, u prirodi, ali mu ipak cirri zadovoljstvo vece nego da se stisce 
u tijesnim, zatvorenim i zagusljivim prostorijama paviljona. Dabome 
da mnogo cirri navika, ali i jedan i drugi nacin ima svoje prednosti. 

Prostor odreden za otvoreni pcelinjak mora biti pogodnog oblika i 
dosta velik da se u nj mogu lijepo i komotno rasporediti kosnice. Nije 
prakticno ako poredamo sve kosnice u jedan red, pogotovu ako ih je 



-a 



O 



a o 

9 






9 








9 


6 


9 


+ 
D 





SI. 131. Grupni smjeStaj kosnica na pcelinjak 

vise, jer bi onda taj prostor bio predugacak a uzak. Bolje da se odredi 
vise reda, a kracih, pa da oblik prostora bude pacetvorina koja ce se 
lakse ograditi. Dabome da i ovdje najvise odlucuju dane prilike kojima 
se pcelar mora znati prilagoditi. 

Dobro je pcelinjak ograditi da do kosnica ne mogu domace zivo- 
tinje. Tako ce se sprijeciti i steta na pcelinjaku i nesretni slucajevi sa 
zivotinjama. Ogradu je najbolje podici od guste zivice, a dok se zivica 
ne podigne, pcelinjak se ogradi bodljikavom zicom. Kad se zivica 



200 



otme, obraste ogradu od zice i sve skupa daje solidnu zastitu pceli- 
njaku. Zivicu valja tako njegovati da se na onim stranama koje su 
izlozene jakim vjetrovima pusta visa, a na onim gdje nema naleta 
vjetrova (obicno juzna strana i jugoistocna) da se ostavi niska kako 
ne bi smetala pcelama u letu. 

Pcelinjak se moze ograditi i drvenom ogradom gdje ima dosta drveta, 
a moze i kamenom ili kakvim drugim zidom. Treba voditi racuna i o 
lakom pristupu s kolima ako treba nesto prevoziti ili seliti kosnice. 

Raspored kosnica. U rasporedu kosnica na otvorenom pcelinjaku 
pcelari se slabo slazu. Ima ih koji najvole sloziti kosnice u redove, 
jednu do druge, kao sto se slazu u paviljone, pa sve do onih koji vole, 
poput ruskih pcelara, praviti grupe od 3—4 kosnice koje imaju leta 
okrenuta na sve strane svijeta. Te grupe obicno stoje svaka pod svojim 
drvetom. 

Raspored po grupama, s letima na razlicite strane, nije praktican ni 
ljeti za rad, a jos manje za uzimljenje. Kosnice za zimu treba zbiti jednu 
uz drugu i pokriti ih katranskim papirom odozgo, sa strana i straga, pa 
i sprijeda do iznad leta. Zato je najbolje da kosnice rasporedimo u 




SI, 132. Raspored ko§nica u jednom redu 

redove, jednu do druge. Izmedu pojedinih kosnica neka ljeti bude 
razmak od 10 do 20 cm, radi lakseg rada, a u jesen se priblize jedna 
drugoj. Najvise se prigovara takvu rasporedu da se matice gube kad 
se vracaju u kosnicu sa sparivanja jer da zalutaju u susjednu kosnicu. 



201 



Ali iskustvo pcelara koji pcelare lisnjacama ne govori za tu tvrdnju. 
Ta opasnost, u najmanju ruku, nije tolika koliko se naglasava. 

Da bi se, ipak, i o toj opasnosti vodilo racuna, redovi neka ne budu 
dugacki i neprekinuti. Ako je red dugacak, neka iza svakih 8—10 kos- 
nica bude praznina ili prekid reda. Na zgodnim mjestima neka ispred 
kosnica bude zasaden kakav grmic (o tome smo vec govorili) koji ce 
pcelama posluziti ne samo za davanje hlada nego i za orijentaciju, pa 
nece biti nikakvoga gubljenja matica. 

Postolja za kosnice. U nasim kraskim krajevima, gdje zemlje gotovo 
i nema, nego se nalazi kamen, a kisa odmah nestane medu kamenjem, 
kosnice mogu stajati i direktno na kamenu. Eventualno se pod svaku 
kosnicu podmetnu po tri kamena. U ostalim krajevima pod kosnicama 
ne nalazi se kamen, nego zemlja koja od kisa postaje mekana i vlazna 
pa nije pogodna da se kosnice postavljaju na nju direktno. Potrebno 
je nesto podmetnuti da kosnice ne trpe od vlage i da ne upadaju u 
mekanu zemlju. To nesto zove se postolje, podnozje, podloga, stand i si. 

Sva postolja mogli bismo podijeliti u dvije grupe: u pomicna, koja 
se mogu, kad se kosnice uklone, takoder ukloniti i preseliti zajedno s 
kosnicama, i u cvrste, koja su ucvrscena tako u zemlju da se ne mogu 
ukloniti kad se kosnice uklone. 

Otkad smo za nastavljace uveli tzv. hranilice pod poklopcem, tj. 
hranilice siroke a plitke, koje se stavljaju pod poklopac, na postolja se 
poceo stavljati mnogo veci zahtjev nego prije, i postolje mora biti 
takvo da kosnica stoji potpuno vodoravno u svakom pravcu, jer se 
inace zajedno s kosnicom nagne i hranilica pa ona ne moze primiti svoj 
pun kapacitet hrane. 

Cvrsta postolja lakse udovoljavaju torn zahtjevu nego pomicna, jer 
kad se jednom naravnaju i ucvrste, ona tako ostanu dugo vremena, 
a neka i trajno. Cvrsta postolja mogu se izraditi od drveta gdje drveta 
ima, a drugog materijala nema. Mogu se u zemlju zabiti stupcici koji 
su impregnirani katranom, bitumenom ili karbolineumom, vodoravno 
prirezati na jednaku visinu, a na njih pribiti ravne letve. Stupcici 
neka budu dovoljno gusti da se letve pod teretom ne krive. Takva su 
postolja obicno toliko dugacka da sluze za cijelu grupu od 8 do 10 
kosnica, pa im se zamjera da se svaki udar u postolje ili u neku od 
kosnica prenosi na cijelu grupu i uznemire sve kosnice te grupe. Zato 
neki vole postolja koja sluze samo za jednu kosnicu ili najvise za dvije. 
I takva postolja mogu se izraditi cvrsta, nepomicna, da bi kosnice 
ostale u vodoravnom polozaju, ali se obicno rade pomicna. 

Videci da pomicno postolje moze zadovoljiti samo jednom zahtjevu 
koji se na njega postavlja, da odigne kosnicu od zemlje da ne trpi od 
vlage, ali da ne moze udovoljiti drugom zahtjevu, da kosnicu odrzi u 
vodoravnu polozaju, jer s vremenom nejedna'ko upada u mekano tlo, 
pisac ovih redaka dosao je do uvjerenja da na svom pcelinjaku treba 
najprije da ucvrsti tlo da ne bude nestalno pa da onda na nj postavlja 
pomicna postolja i na njih kosnice. Dosao je do uvjerenja da ce to 
najlakse i najtemeljitije uraditi ako tlo ispod kosnica betonira. Svoj 
naum je i ostvario na najvece svoje zadovoljstvo. 



202 



Na onom mjestu gdje ce stajati red kosnica iskopa se jarak sirok 
koliko je dugacka kosnica (LR 50 cm), dubok 30—50 cm i dugacak 
koliki je red kosnica, odnosno sve grupe kosnica u jednoj fronti. U 
jarak se slozi rijecni kamen i zaspe sljunkom. Onda se postavi ograda 
od dasaka, visoka 5—6 cm, vec prema tlu, siroka i dugacka koliki je 
jarak. U ogradu se sipa i nabija beton. Beton se radi kao za temelje 
zgrade. Treba strogo voditi racuna da se povrsina betona izravna pot- 
puno vodoravno u svim pravcima, nikako koso. Kad se beton stvrdne, 
okvir od dasaka ukloni se i beton izgladi jakom cementnom zbukom. 
Ako se sve dobro uradi, beton nece pucati. Kad je gotovo, izgleda kao 
temelj za neku zgradu koji viri iz zemlje 5—6 cm. Ali kad dodu kos- 
nice, taj se temelj gotovo i ne vidi. Na takvu cvrstu podlogu mogu doci 
kakva god postolja. Dobili smo zapravo stanje kao da smo na kraskom 
tlu, pa bi na torn betonu kosnice mogle stajati bez icega, ali je bolje 
bar necim podignuti malo kosnice od betona. Dovoljne su cetiri sto- 
pice od komadica letve 2—3 cm debele, podlozene pod cetiri ugla 
podnice. A mogu se ispod cijelog reda kosnica poloziti obicne ravne 
letve. Jos je bolje ako se ispod dvije dugacke letve na svaka pola 
metra pribiju poprijeko kratke letve, nesto krace od duljine kosnice, u 
obliku zeljeznicke pruge: dugacke letve kao tracnice a kratke kao 
pragovi. A mogu doci i sva druga postolja koja imaju seleci pcelari, a 
o kojima cemo jos govoriti. 

Ovakva betonska podloga toliko je dobra i toliko prakticna da se 
moze toplo preporuciti svim pcelarima za stalne pcelinjake, pa i za one 
koji, istina, sele, ali se u jesen vracaju u bazu, osobito ako u blizini 
ima kamena, sljunka i pijeska. Na takvu pcelinjaku pravo je zado- 
voljstvo raditi, a osobito prihranjivati. 

Svi seleci pcelari, bez obzira na to jesu li trajni ili povremeni, treba 
da imaju pomicna postolja. Ako su povremeni ili ako se vracaju u 
bazu, mogu staviti pomicna postolja na betonsku podlogu o kojoj smo 
govorili. Pomicnih postolja ima svakojakih. Ovdje cemo iznijeti samo 
nekoliko za koja drzimo da su najpogodnija. 

Nas pcelarski pisac Vojin Todorovic u svojoj knjizi Pcelarstvo pre- 
porucuje drvene blokove nejednakih dimenzija. Blok je debeo 8 cm, 
sirok 10 cm i dugacak 12 cm. Za svaku kosnicu treba 4 takva bloka 
koje podmetne pod 4 ugla kosnice, vec prema potrebi, po debljini ako 
treba razmak od zemlje do kosnice od 8 cm, po sirini ako treba 10 cm, 
ili po visini ako treba 12 cm. Time izravnava kosnicu na neravnu tlu. 
Kad seli, blokove strpa u vrecu. 

Amerikanci imaju za postolje okvir od 4 sjecimice sastavljene daske. 
Prednja je daska polozena koso i tako produljuje poletaljku. Svaka 
kosnica ima svoje postolje. Neki drugi Amerikanac smislio je postolje 
u obliku kriznice. Uzmu se dvije daske, duge koliko je, dijagonalno, od 
jednog ugla kosnice do suprotnog ugla, debele oko 5—6 cm i siroke 
10—12 cm. Po sredini svakog komada zareze se zarez sirok koliko je 
daska debela da u nj moze druga daska, a dubok do polovice sirine 
daske (5—6 cm). Jednak je zarez i na jednoj i na drugoj daski, samo je 
jednoj s donje strane a drugoj s gornje. Kad se sastavlja, cijela polo- 



203 



C: 



■--:.v 



: '■ ■ : 



■ -t* 




SI. 133- Ameri£ko postolje za jednu 
kosnku (Root) 



SL 134. Americko postolje za dvije 
k os nice (Root) 



vica jedne daske upada u zarez druge, a zarez jedne obuhvaca cijelu 
polovicu druge. Tako dobijemo kriznicu koju postavimo tako da kra- 
jevi kriznice dodu pod uglove kosnice. Kriznica teze upada u zemlju 
od 4 pojedina bloka jer cirri cjelinu. 

Na prilozenim slikama vidite i ta opisana postolja i jos jedno za 
dvije kosnice, a sastoji se od dvije dulje letve i dvije krace, zbijene 




SL 135. Postolje u obliku kriznice za 
jedtm kosaicu 



sjecimice. Krace su malo uvucene da pcelar ima laksi pristup sa strane 
do kosnice. 

Neki seleci pcelari najvole za postolje letve duge oko 2 m, debele 
5 cm i siroke 10 cm. Te letve upotrijebe za selidbu da njima rastave 
gornji red kosnica od donjega ako tovare na kamion kosnice u dva 



204 



reda. Kad dosele, slazu po dvije letve jednu na drugu. Tako dobiju 
zapravo gredice 10 cm debele i 10 cm siroke, i na njih slazu kosnice. 
Pod letve podmetnu cigle ili kamen. 

Poloske obicno imaju pomicne noge koje lako zataknu na svaki ugao 
kosnice i lako skinu kad sele. Ima jos raznih drugih naprava kojima se 
pcelari dovijaju kako da na najbolji nacin rastave kosnice od zemlje, 
ali smatramo da ce i ovoliko biti dosta. 

Polozaj leta. Pcela je dijete sunca, zato vrata njezina stana treba da 
budu okrenuta suncu. Najbolji polozaj leta jest juzni. Pcelinje gnijezdo 
obicno se smjesti uz prednju stranu kosnice, blizu letu. Tako je pce- 








SI. 136. Drvene gredice upotrijebljene za postolje 

lama pristupacan svjez zrak, a kad sunce obasja kosnice i njegove 
zrake padnu kroz leto, pcele izlijecu brzo iz kosnice. Tako se zimi 
lakse i brze prociste, a kasnije, u proljecu ranije krecu na posao. 

Nije moguce uvijek postaviti kosnice tako da su leta okrenuta na 
jug. Zato se postavljaju s letima i na jugoistok, istok, jugozapad pa i 
zapad. Ne preporucuje se da se leto okrene na sjever iako ima pcelara 
koji zagovaraju i taj polozaj, tvrdeci da se pcele s takvim polozajem 
leta sporije razvijaju, manje se roje i bolje iskoriste kasniju pasu. 

Odrzavanje reda. Nista valjda nije ljepse vidjeti nego lijepo ureden 
pcelinjak, a nista zalosnije od zapustena pcelinjaka. Ako je pcelinjak 
ograden zivicom, zivica mora biti uvijek lijepo i pravilno obrezana. 



205 



Ako je ograda drvena, mora biti u redu, ne smije biti nagnuta ni s 
prebijenim tarabama. Trava na pcelinjaku, ako je zemlja obrasla tra- 
vom, mora biti nisko pokosena. Ispred leta dobro je da nema trave bar 
pola metra u sirinu. Travu je najbolje ukloniti ako se zemljiste pospe 
solju ili zalijeva jako zasoljenom vodom. Iza kosnica, kuda pcelar pro- 
lazi, neka bude staza nasuta pijeskom. Red od reda neka bude udaljen 
4—5 metara da pcele straga ne smetaju pcelaru pri radu. Zemljiste se 
moze zasijati flnom travom za parkove. 

Za vrijeme rada neka pcelar ne prosipa med, neka ne ostavlja ko- 
madice saca, ni prazne ni s medom, po kosnicama ili pokraj njih, a 
isto tako ni okvire s medom jer bi za vrijeme bespasice mogao izazvati 
grabez. Kad zavrsi posao, neka spremi sve sto je okolo ostavio: alat 
i pribor, sace, medista, resetke, poklopce, komadice papira i si. 

Kosnice treba svake 2—3 godine obojadisati da ne propadaju. Po- 
stolja, koja se ne bojadisu a od drveta su, treba impregnirati bitume- 
nom, katranom ili karbolineumom. Svaku kosnicu treba oznaciti red- 
nim brojem, da se zna o kojoj se kosnici radi ako se vode biljeske o 
stanju pcelinjih zajednica i o radu koji je ucinjen. Dobro je svaki dio 
kosnice i svaki okvir imati obiljezen ili markiran nekim znakom da se 
moze raspoznati ako se desi krada. 



ZATVORENI PCELINJAK 



Tri vrste zatvorenih pcelinjaka. Zatvorenih pcelinjaka ima uglav- 
nom tri vrste: stalni pcelinjak, privremeni i montazni. Stalni pceli- 
njak gradi se, isto kao i otvoreni stalni pcelinjak, na mjestu gdje su 
pcele stalno ili gdje zimuju, obicno uz pcelarevu kucu. Materijal za 
gradnju najcesce je drvo, ali ima pcelinjaka i zidanih, od cigle ili 
kamena. Privremeni i montazni pcelinjaci obicno su od drveta, even- 
tualno u kombinaciji s lesonitom ili slicnim materijalom. 

Stalni pcelinjak. lako se stalni pcelinjak-paviljon moze graditi za 
kosnice svakakvih sistema, obicno se gradi samo za kosnice koje se 
otvaraju straga jer se tako mogu slagati dva reda kosnica, pa i tri, 
jedan na drugi. Kosnice koje se otvaraju odozgo moraju iznad reda 
kosnica imati prostora za jedno ili dva medista koja treba nastavljati 
ako su kosnice nastavljace i jos povrh toga prostora pcelaru za rad, za 
otvaranje kosnica i vadenje okvira. Za poloske, istina, ne treba pros- 
tora za nastavljanje, ali treba za rad. Zato je pcelinjak-paviljon za kos- 
nice koje se otvaraju odozgo preskup. Za takve kosnice uobicajeno je 
da stoje na otvorenom, a preko zime i ranog proljeca kosnice se zastite 
od vjetra i vlage katranskim papirom. 

Prije nego otpocnemo gradnju paviljona, treba da se odlucimo sa 
koliko kosnica kanimo pcelariti jer o tome zavisi koliki ce biti pceli- 
njak. Nije dobro pcelinjak sagraditi premalen jer ga je poslije tesko 
produljivati, a nije pametno ni sagraditi prevelik, pa da poslije ostane 
prazan. 



206 



Pcelinjak treba tako sagraditi da stupovi pcelinjaka prednje strane 
ne dodu izmedu redova kosnica pa da ondje nastane prazan prostor 
koji se preko zime mora necim ispuniti, nego stupovi moraju doci 
ispred redova kosnica koje su stisnute tijesno jedna uz drugu. Tako se 
ispred kosnica dobije veranda siroka oko 1 m. Prostor izmedu stupova 
ispuni se drvenim vratima koja se, prema potrebi, zatvore ili otvore, 
a ljeti se mogu sasvim ukloniti. 

Donji red kosnica mora biti od poda bar 40 cm. Postolje na kojem 
stoje kosnice treba izgraditi posebno, bez veze s konstrukcijom pceli- 
njaka ili poda, da se kosnice ne tresu i pcele ne uznemiruju od hoda 
po podu ili od udara u pcelinjak. 




SI. 137. Stalni pCelinjak M. Rozmana u Dobrunjama kod Ljubljana; kosnice 
su uvucene iza stupova pfcelinjaka (Sodobno Cebelarstvo) 

Kosnice stoje u dva reda ili tri, direktno red na redu. Ako su samo 
dva reda, nad gornjim redom mogu se izgraditi police sa spremistem 
za rezervno sace i pcelarski pribor i alat. 

U pcelinjaku mora biti dosta prostora, bar 2 m iza kosnica. A ako 
je uz zadnju stijenu ormar za sace, prostor mora biti i siri. Bolje je da 
je pcelinjak nesto prostraniji jer nece biti toliko skuplji koliko ce biti 
korisniji. 

Ako pcelar nema pogodne prostorije u kuci ili nekoj drugoj zgradi 
gdje moze vrcati med, obavljati ostale pcelarske poslove i gdje moze 
spremiti rezervno sace, pcelinjak ce graditi tako da u nj moze posta- 
viti ormar za rezervno sace, vrcaljku, stol i ostalo za rad. Treba, dakle, 
da unutar pcelinjaka ima sobicu, prostoriju u kojoj ce moci raditi. 
Pcelinjak treba da je solidno graden da pcele ne mogu ulaziti izvana 
i smetati pri radu. 



207 




SL 138, Prerez i tlocrt stalnog pdelinjaka sa dvije fronte za 
84 k os n ice AZ (Sodobno cebelarstvo) 

Gradnja stalnog pcelinjaka. Tlo za pcelinjak treba izravnati. Zatim 
se udare temelji, obicno od betona. Temelji treba da su siroki 20 cm, 
u zemlji treba da budu, vec prema tlu, 20 do 60 cm, a iznad zemlje 
dosta je 20 cm. Na temelje se postavlja drvena konstrukcija pcelinjaka. 



208 



Postolje na kojem ce stajati kosnice izgradi se tako da se postave 
drveni ili jos bolje betonski stupovi koji vire iz zemlje 30 cm. Na njih 
dolaze gredice debele 10 cm. Tako ce kosnice, donji red, biti odignute 
od zemlje 40 cm. Vise ne smije biti jer bi treci red kosnica bio pre- 
visoko pa bi rad bio otezan, a ne smije ni nize jer se onda s najnizim 
redom kosnica ne bi moglo raditi sjedecki. Prije nego sto cemo napra- 
viti pod, zaspe se prazan prostor pod njim suhim sljunkom, a nikako 
sljakom, jer bi plinovi koji izlaze iz sljake kvarili daske poda. I prazan 
prostor izmedu gredica postolja ispunimo tako. Zatim preko svega polo- 
zimo katranski papir i onda pribijemo daske na kojima ce stajati donji 
red kosnica. Konstrukcija postolja mora biti jaka jer na njemu lezi 
teret sva tri reda kosnica. 





SI. 139. Pogled sprijeda I straga na taj p£elinjak 



14 Pcelarstvo 



209 



Ove upute iznosimo prema knjizi slovenskih pcelara Sodobno cebe- 
larstvo. Ali nam se cini da bi bilo jednostavnije, iako mozda nesto 
skuplje, mjesto ovako izgradenog postolja, udariti temelj od betona, 
kao za kucu, koji bi imao iste dimenzije kao ovo gore opisano postolje. 
Gornja povrsina toga betonskog postolja premazala bi se slojem bitu- 
mena, a onda polozio pod od tankih dascica. Postolje bi bilo jednostav- 
nije, jace i higijenskije. 

Pod u pcelinjaku izgradi se od betonske ploce, 5 cm debele. Na nju 
dode katranski papir, na papir drvene gredice, gusto polozene, a na 
gredice se pribiju daske. Prostor izmedu gredica, ispod poda, ispuni se 
sljunkom ili drugim suhim materijalom. 

Sam je pcelinjak obicno graden od drveta. Konstrukcija se sastoji od 
stupova i gredica. Vertikalni stupici udaljeni su jedan od drugoga 70 
cm do 1 m. Stupovi na uglovima jaci su i obicno vezani kosim uporama. 
Za oplatu, mjesto dasaka, moze se upotrijebiti i drugi materijal, npr. 
heraklit. Daske za vanjsku oplatu pcelinjaka obicno se stavljaju 




SL 140. Okvirna konstrukcija pGelinjaka (5. C.) 

okomito. Ako ih postavljamo vodoravno, moraju biti srezane tako da 
donji rub gornje daske obuhvaca ili poklapa gornji rub donje daske, 
da ne moze kisa prodirati kroz sastavke. Bolje gradeni pcelinjaci imaju 
dvostruke stijene. Za unutarnje stijene, mjesto daske, sve se vise upo- 
trebljava lesonit. Unutarnju stranu vanjske stijene prije toga oblozimo 
katranskim papirom, a prostor izmedu vanjske i unutarnje stijene ispu- 
nimo staklenom vunom, tresetom ili kakvim drugim materijalom za 



210 



izolaciju. Unutarnja stijena mnogo poskupljuje pcelinjak pa se pcelar 
koji je ne moze priustiti moze zadovoljiti samo s vanjskom, ali daske 
moraju biti debele bar 25 mm i sastavci letvama dobro zatvoreni. 



SL 141. Tri vrste opiate za 

vanjske stijene pcelinjaka 

(Sodobno debelarstvo) 




2S 



Ako pcelinjak postavljamo na tude zemljiste, treba ga tako izgra- 
diti da se moze rastaviti i prenijeti. Zato se sastavni dijelovi moraju 
sastavljati vijcima da se lako rastavljaju, bez ostecivanja. 

Prozori i bjezalice. Pcelinjak mora imati dovoljno svjetla. Za manji 
pcelinjak dosta je jedan prozor, a za veci dva, i to po mogucnosti na 
straznjoj stijeni, tako da svjetlost pada u 
otvorenu kosnicu kad se radi oko pcela. 
Svaki prozor mora imati bjezalicu da pcele 
mogu izaci iz pcelinjaka. Bjezalicu je naj- 
jednostavnije napraviti ako staklo pri 
vrhu imamo za 10 mm krace da ostane 
prorez izmedu stakla i okvira okna. Izva- 
na namjestimo bjezalicu koja se sastoji od 
komadica tankog lima nanizanih na sipki. 
Limici vise svi na toj sipci i zatvaraju 
prorez. Kad pcele prolaze, svojim tijelom 
podizu komadice lima kao laka vratasca i 
izlaze. Cim koja pcela izade, limic padne 
nazad i zatvori prolaz. Tako pcele mogu 
izaci, ali ne mogu uci. Za nuzdu, dovoljno 
je imati samo prorez, bez bjezalice, ali da 
se moze vratascima zatvoriti i otvoriti. 
Ako tudica ne navaljuje, za vrijeme rada 
prorez se drzi otvoren, a kad je rad za- 
vrsen, prorez se zatvori. Ako tudica izvana 
navaljuje, prorez se zatvori, a po zavrse- 
nom radu, pred vece, kad tudica ne na- 
valjuje, prorez se otvori i pcele puste. Kad 
pcele odu, prorez se opet zatvori. 

Najbolje su americke bjezalice za koje se napravi okvir koji se utak- 
ne u okvir prozora. S vanjske strane okvira pribije se, preko cijele po- 
vrsine, mreza dovoljno gusta da pcele ne mogu prolaziti. Na drugu 




SI. 142, Jednostavna bje^a- 

liea u prozor u pcelinjaka 

(Sodobno cebelarstvo) 



211 





SI. 143. Bjeialica s limiclma koje pSele podlzu i lako izlaze 
(Sodobno cebelarstvo) 

stranu okvira, iznutra, pricvrsti se odozgo po cijeloj njegovoj sirini 
10 cm siroka tanka dascica. Jos prije pribijemo, izmedu te dascice i 
mreze, letvice u izlomljenoj crti, cik-cak, kao sto su zubi na pili. Na 
vrhu svakog trokuta, otvorenog dolje, napravimo u mrezi oko 30 mm 
siroku rupu na koju s vanjske strane ucvrstimo tuljak od mreze 

dugacak oko 50 mm. Tu- 
ljak se napolju suzuje do 
otvora na vrhu kroz koji 
moze proci samo po jed- 
na pcela. 

Pcele koje se nalaze u 
pcelinjaku dolete na mre- 
zu, puze uzbrdo, zadu u 
one cik-cak prostore, do- 
du do rupe i kroz tuljak 
izadu. U pcelinjak ne mo- 
gu jer ne znaju pogoditi 
na vrh tuljka, nego pored 
tuljka napadaju na mre- 
zu. 

Za svjetlo pri radu u 
pcelinjaku jos su najbo- 
lji prozori u krovu jer 
svjetlo pada odozgo pa ga 
pcelar svojim tijelom ne 
moze zakloniti kao kad 
pada straga ili sa strane. 
Vanjstina pcelinjaka. 
Pcelinjak izvana treba da 
je lijepo obojen ili pre- 



|J v^gSsfeteig 


Ml 




i i n n ■ . << H 


/ W j 


- Ut" 


±:::: 


fl! 


Jl 


.± 




m- 


:±:::: 




:ffl:- 


i;;± 







II ■■(■■^^■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■■l 



SL 144. AmeriCka bjezalica u prozoru pCeU- 
njaka (Sodobno Cebelarstvo) 



mazan karbolineumom. Uz strane pcelinjaka posadimo patuljasto voce 

ili biljke penjacice. Ali procelje pcelinjaka mora biti uvijek slobodno. 

Sprijeda je poletaljka, tj. daska 40 cm siroka i nagnuta da se voda 

lako ocijedi. Za postolje je pricvrscena spojnicama (sarnirima) da se u 



212 



zimi moze podignuti i prisloniti uz donji red kosnica da zastiti donja 
leta. Ne smije dopirati do zemlje da se po njoj ne penju misevi i zabe 
i smetaju pcelama. 

Ispred pcelinjaka treba da bude prostor od 2 m, izravnan i posut 
pijeskom, bez trave i korova. Taj se prostor moze i poplocati cement- 
nim plocama. 




SL 145. Tipifcni slovenski pMinjak s Usnjafcama A2 

Dobro je da pcelar prije gradnje pogleda neki pcelinjak jer ce mu 
tek onda biti jasno sve sto procita, i tako ce ove upute moci lakse i 
bolje primijeniti u svojoj gradnji. 

Jednostavan pcelinjak. Tko ne moze izgraditi pcelinjak kakav smo 
gore opisali, moze se zadovoljiti i jednostavnijim koji ce ga stajati 
mnogo manje. Jedan takav prikazan je ovdje na si. 147. Kostur mu se 



213 





IIP 


8 


^5 B^- 

^^ B®v- r *s 


$t 


HSflK 
ESS 

B 




a^SS«**** 


IP 

m 





S3. 146. P£elinjak s A% kasnicama is okolice Karlovca (TiSljar) 

sastoji od 5 okvira-nosaca, a okviri od gredica 10 X 10 cm. Prednja 
gredica okvira (stupcic) dugacka je 250 cm, zadnja 200 cm, donja 250 
cm, a gornja, krovna, 300 cm. Svi okviri moraju biti potpuno jednaki. 
Kad ih izradimo, izravnamo zemlju gdje namjeravamo postaviti pceli- 
njak i postavimo na zemlju po cetiri cigle ili po jednu kamenu plocu, 
i to u takvu razmaku da okvir od okvira bude udaljen 80 cm. Svaki 
okvir mora biti podlozen na krajevima i na sredini. 



214 



Na izravnano tlo postavi se u okomiti polozaj prvi okvir i privre- 
meno ucvrsti letvama. Zatim se postavlja drugi okvir i ucvrsti za prvi, 
treci za drugi itd. Za krov trebaju daske duge 4 m, i tako krov na 
svakoj strani ima po 15 cm strehe. Daske za oplatu ili stijene pceli- 
njaka debele su 2 cm. Pocnemo ih pribijati odozdo, vodoravno. Drugu 
dasku polozimo tako da prelazi prvu, donju, 2,5—3 cm. Uglove opsi- 
jemo letvama. Vrata su jednostavna i otvaraju se napolje. Staklenog 





in 



SI 147. Jednostavan pcelktjak po A. 
Znidersicu (Sodobno cebelarstvo) 



SL 148. Okvir nosa6 jednostavnog 
pcelinjaka 



prozora ne treba. Dosta je kapak, a kad se radi, mjesto kapka stavimo 
okvir s mrezom i bjezalicama kakav smo vec opisali. Pcelinjak se 
pokrije krovom od daske i katranskog papira. 

Za postolje na kojem ce stajati kosnice pribije se za stupcice sprijeda 
izvana ili iznutra sjecimice daska 2,5 cm debela i 35 cm siroka. U raz- 
maku od 55 cm od te daske postavimo istu takvu dasku i ucvrstimo 



SI. 149* Kako se izraduju 
stijene jednostavnog pceli- 
njaka (Sodobno Cebelarstvo} 




na prvu poprijeko na 2—3 mjesta letvama. Na te dvije sjecimice polo- 
zene daske pribijemo trecu, jednako debelu a siroku 60 cm. Buduci da 
tako sirokih dasaka obicno nema, sastavit cemo ih od nekoliko uzih. 
Prostor izmedu dasaka moze se ispuniti nekim suhim materijalom. 



215 



Ovaj opis, koji je donesen prema Sodobnom cebelarstvu, prilicno je 
skracen, ali se nadamo da ce, pomocu slika, biti dovoljan za malo 
vjestijeg tesara. Razumije se da se i taj pcelinjak gradi za kosnice 
lisnjace. 

Montazni pcelinjak. Ako pcele selimo trajno, ne mozemo imati 
nepokretan pcelinjak pa se pomazemo na drugi nacin. Neki pcelari 
sloze lisnjace vani, ali na isti nacin kao da su u pcelinjaku. Takav blok 
od 2—3 reda kosnica koji su jedan na drugom, pokrije se krovom. 
Bolje je imati krace redove jer ih je lakse pokriti. Za postolje se 
upotrijebe gredice ispod kojih se podloze cigle ili kamen, vec prema 




SI. 150. Mali montazni pcelinjak bez koSnica 

potrebi, da gredice leze vodoravno. Krov je od tanke daske, zbijene 
na okvir od letava, presvucen limom ili katranskim papirom. Krov se 
pritisne kamenjem. 

Zagrebacki pcelar Dragutin Loc slozio je dva bloka kosnica, od kojih 
jedan gleda na istok a drugi na zapad. Izmedu ta dva bloka ostavio je 
prolaz sirok 120 cm. Tako je dobio hodnik izmedu kosnica u kojem 
otvara i pregleda kosnice. Obadva bloka kosnica i hodnik pokriveni 
su montaznim krovom koji se sastoji od dijelova. Na jednoj strani hod- 
nika ima vrata a na drugoj sobicu s vrcaljkom, stolom za rad, spremis- 
temi krevetom. Cijeli pcelinjak moze prema potrebi produljivati sla- 
ganjem novih kosnica. 

Poslije drugoga svjetskog rata, sa sve vecim razvojem seleceg pcela- 
renja, poceo je u Sloveniji i razvoj gradnje montaznih pcelinjaka. 



216 




Si 151. Montazni p£elinjsk za selece pcelare 




SL 152. Mali montazni pfcelinjak 



217 



Buduci da je gradnja takvih pcelinjaka prilicno komplicirana, zado- 
voljit cemo se samo sa nekoliko slika. Ti su pcelinjaci zanimljivi za 
pcelare koji pcelare lisnjacama, dok za pcelare s nastavljacama ne 
dolaze u obzir. 




SL 153. FCelinjak na kotaCiroa Josipa Belickog, uGitelJa u Voloderu 

U vezi sa selecim pcelarenjem pojavila su se i kola s ugradenim 
kosnicama, pa smo tako dobili pcelinjak na kotacima. Zbog visoke 
cijene tavih kola, a i zbog neprakticnosti, pcelinjaci na kotacima 
nisu dosli do narocitog izrazaja. 



PROSTOR1JE ZA RAD 



Za sve pcelare koji imaju pcelinjak na otvorenom, bile to kosnice 
nastavljace ili poloske, pa i lisnjace ako nisu u paviljonu koji u sebi 
vec ima ugradene prostorije za rad, potrebne su prostorije koje ce 
posluziti i da se radi u njima i da se spremi sav rezervni materijal, 
pribor i alat koji treba. 



218 



Adaptacija kucnih prostorija. Ako nemamo velik pcelinjak, nije po- 
trebno da gradimo posebne prostorije za rad na pcelinjaku. Za vrcanje, 
koje ionako traje koji dan u godini, naci ce se mjesta u kuhinji ili 
smocnici. Samo se treba pobrinuti da se sve prikladno smjesti i raspo- 
redi. Dok se vrca, a nema pase, treba se pobrinuti da se prozori i vrata 
mogu dobro zatvoriti da pcele ne mogu unutra. Izvrcan i procijeden 
med moze se spremiti i u smocnicu. 

Za sastavljanje okvira, uvlacenje zice i utapanje satnih osnova moze 
se takoder naci malo mjesta u pogodnoj gospodarskoj prostoriji. Top- 
ljenje vostine moze se obaviti u praonici rublja ili u kakvoj supi gdje 
postoji pec ili uzidan kotao. 

Pcelar ce se vec snalaziti kako umije, ali jedno neka ima dobro na 
umu. Ako vec nema posebne zgradice na pcelinjaku za svoj rad, nego 
radi u kuci u kojoj stanuje ili u nekoj gospodarskoj zgradi, neka na- 
stoji da ima svoj kut u koji ce uredno sve spremiti: kosnice, okvire, 
rezervno sace i sav svoj alat i pribor. Neka tu ima i svoj stol za kojim 
ce raditi. Neka ne rasipa sve to po svim mogucim zgradama i prosto- 
rijama gdje ce mu lezati u neredu pa ni sam nece znati gdje je sto. 

Paviljon za rad na pcelinjaku. Veci pcelar, koji je svoj pcelinjak 
razvio toliko da vec poprima znacaj nekog privredivanja, nastojat ce 
da na pcelinjaku izgradi posebnu zgradicu u kojoj ce raditi i u koju 
ce spremati prazne kosnice i okvire, rezervno sace i sav pribor i alat. 
Takav paviljon najbolje je izgraditi od cigle. Za pcelinjak od 50 kos- 
nica dovoljan je 3—4 m sirok i 4—5 m dugacak. 

Pod je najbolji od betona, s malim padom ili na sredinu ili na jednu 
stranu, s otvorom i ispustom za vodu. Pokriti je najbolje salonitom jer 
je to krov lagan, dobro zatvara i ne mora imati veliki pad. Iznutra, 
odozdo, na krov se pribije za rogove heraklit koji se lijepo ozbuka. 
Tako je paviljon dobro izoliran od ljetne zege, a ni pcele se ne mogu 
nikuda provlaciti. 

Vrata su na uzoj strani i otvaraju se napolje da ne smetaju u pavi- 
ljonu. Prozor je dovoljan jedan, na prednjoj strani, blize vratima, 
gdje ce se vrcati. Na prozor se za vrijeme rada moze staviti okvir sa 
zicnom mrezom i s americkim bjezalicama. A moze se i na okno sa 
staklom ugraditi bjezalica. Sve smo to vec opisali opisujuci nepokretne 
pcelinjake-paviljone, pa ne treba da to sad ponavljamo. Radi se u 
prednjem dijelu paviljona, kod prozora, a straga se ostavlja rezervni 
materijal. 

Same dimenzije pojedinih dijelova takva paviljona (krov, vrata, 
prozor itd.) ne donosimo jer smatramo da to svaki bolji tesar zna i bez 
uputa. 

Montazni paviljon za selece pcelarenje. Ako pcelar nema pcelinjak 
stalno na jednom mjestu, nego seli, nece graditi paviljon nepokretan, 
vec montazni, koji ce moci lako sastaviti i rastaviti. Montaznih pavi- 
ljona ima razlicitih. Donijet cemo opis jednog najjednostavnijeg. 
Sastoji se od 4 stranice, zbijene od dasaka na okviru od letava, siroke 
oko 2 m i toliko visoke. Krov je peta stranica koja ima okolo obod 
jednako kao krov u kosnica nastavljaca i natice se na cetiri stranice 



219 



paviljona. Obod krova obuhvaca tako sve cetiri stranice. Krov je pre- 
svucen limom. Kroji se od dasaka debelih 20 mm i dugackih 2 m. Obod 
krova takoder je od dasaka 20 mm debelih. Sirok je oko 10 cm. Stra- 
nice su od dasaka 20 mm debelih i 2 m dugackih. Daske stranica stoje 
okomito, a sastavljene su kao brodski pod, tj. na utor i pero, i pribijene 
na okvir od letava. Sastavljen paviljon cini kocku 2 m siroku, dugacku 
i visoku. 

Na jednoj stranici izrezana su vrata, pricvrscena na stranicu jakim 
spojnicama, a otvaraju se napolje. Na drugoj, susjednoj stranici, izre- 
zan je prozor koji se zatvara kapkom. Kad se vrca, na prozor se stavlja 




SL 154. Mali montazni pa- 
viljon za rad za selece pce- 
lare 



okvir s mrezom i americkim bjezalicama. Dimenzije pojedinih dijelova 
ne donosimo jer ce to pcelar ili stolar koji mu bude radio paviljon, 
moci i sam izracunati. 

Montaznih paviljona ima svakovrsnih, od najjednostavnijih do vrlo 
kompliciranih, manje ili vise prakticnih, koji pcelaru zamjenjuju i 
dom dok je na pasi, u kojima se moze prenociti i kuhati. Ne upustamo 
se u opis takvih paviljona ali donosimo jednu njegovu sliku. 



220 



Pcelarski radovi 



OSNIVANJE PCELINJAKA 



Sto treba nauciti prije osnivanja. Kad se pocetnik odluci na pcela- 
renje, mora prije svega prouciti teoriju. Mnoge stvari koje ga intere- 
siraju moze vidjeti i nauciti u koga naprednog pcelara, a u pcelarskim 
organizacijama moze dobiti informacije o svim pitanjima. Ako se uclani 
u najblizu pcelarsku organizaciju i pretplati na strucni pcelarski list, 
na najboljem je putu da uspjesno pcelari. 

Nikome se ne savjetuje da otpocne pcelarenje s velikim brojem pce- 
linjih zajednica. Za pocetak je dovoljno 2—3 komada. Jedino oni koji 
ima narocitu sklonost i razumijevanje mogu poceti i sa 10 komada. 

Prije nabave pcelaca ili rojeva vazno je znati ne vladaju li mozda 
u doticnom kraju pcelinje zarazne bolesti. Jos uvijek ima nesavjesnih 
pcelara koji se zele rijesiti bolesnih pcela, cesto uz vrlo nisku cijenu, 
pa tako neoprezan pocetnik najlakse strada. 

Nabava kosnica i rojeva. Nikad nije dobro nakupovati razlicite kos- 
nice s razlicitim mjerama. Ponekom se moze ciniti interesantnim da 
sam iskusa sto je bolje, pri cemu zaboravlja da su to drugi prije njega 
odavno ustanovili. Jedini je izuzetak ako se pcelar odluci drzati takve 
kosnice zato da iz njih dobiva prirodne rojeve. 

Ako se netko odluci otpoceti pcelarenje prirodnim rojevima, neka to 
ne bude kasno u sezoni, kad mnozenje pcela popusta, jer ce u torn 
slucaju imati puno posla i izdataka oko osiguranja potrebne zimske 
zalihe. Naprotiv, prvi rani prirodni rojevi mogu sami takve zalihe 
osigurati. 

Za nabavu starih pcelaca proljece je najzgodnije doba u sjevernim 
krajevima. Ako pcelci na nepokretnom sacu u proljecu pokrivaju pet 
da sest satina, smatraju se srednje jakim. Hrane mora biti bar 3—4 
kg, da im potraje do prve obilne pase. Valja paziti i na to da nije sace 
previse staro, tj. crno i tesko, a pogotovo treba paziti na kvalitetu 
matice, jer su mlade bolje od starih. U pcelcima izrojenim prosle go- 
dine nalaze se mlade matice jer je s rojem izasla stara matica. Mlade 
se nalaze i u lanjskim drugacima i trecacima. 

U pojedinim krajevima cijene su starim pcelinjim zajednicama razli- 
cite i ravnaju se prema godisnjem doba. Goli rojevi (s grane) obicno 
se prodaju po kilogramu tezine. O cijeni se valja prethodno informirati 
u najblize pcelarske organizacije. 



221 



U proljecu kupljene stare pcelinje zajednice, iz kojih su pcele vec 
izlijetale, treba prenijeti na novo mjesto koje je od starog udaljeno 
najmanje 3 km, da se stare pcele ne vracaju na prijasnje mjesto. Na 
kupljenu pletaru postavi se uvece kakva rijetka ponjava i oko nje 
zaveze. U kolima se postavi na dosta slame s vrhom dolje i dobro 
uglavi da se sto manje trese u putu. Sace treba da stoji u smjeru 
osovina. 

Jos nekoliko savjeta. Nikad nemojte drzati pcele u losim prilikama: 
na previse zasjenjenim mjestima, na vlaznim terenima, na pljesnivom 
sacu i s oskudnim zalihama hrane. 

Prekasnim razrojavanjem mnogi naprave samo stetu, jer rascjepkaju 
svoje jake pcelinje zajednice za volju veceg broja, naravno slabih, koje 
na koncu sezone ili na proljece opet moraju spajati. 

Najzad, treba se okaniti ceste manipulacije sa pcelama. Ono sto se 
s uspjehom izvede ne treba smatrati nekom novoscu. Sve sto pro- 
sjecan pcelar zna odavna je iskusano i objavljeno. Mnoge stvari, naoko 
prakticne i logicne, kasnije su odbacene i zaboravljene jer nisu u 
praksi bile korisne. Stavise, ima slucajeva da je i naucnim putem doka- 
zano da su neke radnje korisne, pa ipak su u praksi odbacene jer su se 
pokazale neracionalnim. Na njih se trosilo previse vremena, a njegova 
cijena nije bila razmjerna s postignutom koristi. 



POSTUPAK SA PCELAMA 



Pregled pcela. Pcele ne trpe uznemirivanja. Kosnici se mora pristu- 
piti pazljivo, bez buke i lupkanja, jer se pcele uznemire i onda kad 
samo noktom prevucemo po kosnici. Pcele strazarice na letu odmah 
zaprijete ubadanjem. Na uznemirivanje pcele reagiraju u svako go- 
disnje doba drugacije. Tako u proljecu, kad obicno ima pase, pcele 
nisu tako ljute kao kasnije. Tad se neki manji poslovi mogu obaviti i 
bez uboda. No ljeti, kad je vrijeme vruce, suho i vjetrovito, pcele ce 
znatno vise napadati nego kad je toplo, vlazno i suncano. U jesensko 
doba, pri kraju pase, pcele su znatno ljuce. 

Crno odijelo, pogotovo ono od dlakava materijala, crni sesir i ostri 
mirisi od strane pcelara razdrazuju pcele, i one tada znatno vise napa- 
daju. Neki tvrde da oznojenog pcelara vise napadaju, no Amerikanac 
Latham kaze da nije ni radio ako se nije kod rada oznojio. 

Ali, kad se pcele prije pregleda nadime, pocnu sisati med iz stanica, 
te se tada oko njih moze raditi lakse i bez ubadanja. 

U proljecu je za rad najbolje doba dana poslije 9 sati prije podne, 
jer je tada najveci dio pcela sabiracica na pasi. U ljetno doba moze se 
s radom poceti vec u 6 pa i u 5 sati ujutru, ali preko podnevnih sati 
valja s radom prekinuti. 

Alat i pribor za pregled. Za dimljenje najbolje sluzi dimilica s koz- 
nim mijehom. Za gorivo u njoj najbolje je upotrijebiti suhu hrastovu 



222 



gljivu. Dobar je osusen domaci duhan, zajedno sa stabljikom. Moze se 
upotrijebiti i suho trulo drvo, siske od crnogorice, zatim stare krpe 
koje se prije paljenja smotaju u valjak. Osusena vostina daje dim 
najdulje. 

Ako pcelarimo nastavljacama ili polozenim kosnicama, polagano iz 
dimilice puhnemo malo dima u samo leto. Zatim nakon kratke stanke 
izmedu poklopca i kosnice polagano utisnemo tzv. americko dlijeto, 
jak noz ili obicno dlijeto, kojim se poklopac lagano malo odigne i 
preokrenut polozi ispred poletaljke. Slican je postupak i s kosnicama 
lisnjacama kojima je pristup do okvira sa straznje strane kosnice, s 



SI. 155. Dimilica (Hoot) 




torn razlikom da se pcele ne dime kroz leto, nego kroz zadnji otvor. 
S izvadenog okna (u nastavljace poklopac) pcele se otresu ispod okvira 
i s radom se moze poceti. 

Za umirivanje pcela postoje, doduse, razni usni i rucni rasprsivaci 
pomocu kojih se pcele orose vodom i postanu mirnije, no taj pribor 
nije nasao siru primjenu. 

Ima dosta pcelara koji se umjesto dlijeta sluze tzv. kozjom nogom, 
jer njome mogu okvire malo podici iz kosnice. Postoji i Pender- Brozovo- 



SL 156, AmeriCko dlijeto 
(Root) 




dlijeto, koje je kombinacija obojega. Plosnati kraj ovog pribora mora 
biti tanak jer treba da posluzi za skidanje vostanih zaperaka po okvi- 
rima, a manje se ostecuju i rubovi kosnica prilikom otvaranja. 

Ponekad se rad s pcelama ne moze ograniciti na najpovoljnije vri- 
jeme i doba dana, tj. kad one najmanje napadaju. Zato dobro dolazi 
zastitna mreza za lice. Ima ih razlicitih. Ako su od rijetkog svilenog 



223 



tila, moraju biti velike, na sesiru sirokog oboda, da ih dasak vjetra 
ne moze priljubiti uz lice. Najgore su one od platna koje imaju zicanu 
mrezu samo pred licem, jer se u ljetno doba pod takvom mrezom glava 




SI. 157. PCelarska kapa, slo£lji- 
va; vrlo praktiCna 



jako znoji. Vrlo su dobre mreze od zice koje se mogu sloziti i staviti 
u dzep. Prednja ploha im je 20 X 23 cm, postrane na zadnjoj strani 
9 cm i zadnja 23 X 9 cm. 

Zavinutim krajem dlijeta, koji inace sluzi i za struganje, zakvaci se 
krajnji okvir i malo podigne da se moze prstima uhvatiti. Mora se 




pazljivo izvlaciti da se njime ne struze po stijeni kosnice, jer bi se 
tako gnjecile pcele. Glas prignjecene pcele, miris smrvljene pcele i 
miris zalca jako razdrazuju pcele. 

Kad se okvir izvadi, drzi se za usice i pregleda, a zatim se izvrne u 
okomitom smjeru, tako da pred lice dode druga strana sa satonosom 
dolje. Nikad ne valja drzati okvir u vodoravnom polozaju jer teza sa- 
tina moze da napukne, a i nezreli med kaplje iz stanica. 

Ukoliko pregled traje poduze, a pcele napadaju, pusti se iz dimilice 
jos koji mlaz dima iznad okvira. No s dimljenjem ne valja pretjeri- 
vati. Ako se mnogo dimi, dim postaje vruc i, umjesto da umiri pcele, 
jos vise ih razdrazi. U takvim prilikama pcele cesto uklupcaju i usmrte 
vlastitu maticu. 

Tko ne podnosi pcelinje ubode, neka u prvo vrijeme upotrebljava 
pri radu rukavice. One moraju biti glatke, dovoljno elasticne i nepro- 
bojne za zalce. Kasnije, kad se privikne na ubode, radit ce i bez njih 
ili s onakvima koje ne pokrivaju vrskove prstiju; takve rukavice do- 
voljno stite ruke, a omogucavaju potrebnu pokretljivost prstiju. 



224 



PRVI POHOD PCELINJAKU 



Pripreme u ranom proljecu. Jos prije nastupa proljeca pcelar mora 
nastojati da sav svoj pcelarski pribor i materijal dovede u red, jer 
kasnije u proljecu, kad nastupi rad oko pcela, obicno nece za to imati 
dovoljno vremena. Prazne kosnice i njihove nastavke, koji su popu- 
stili, treba cavlima pritegnuti. Pukotine valja zatvoriti staklarskim 
kitom ili rastopljenim katranom, a obnoviti nekima i bojenje, pogoto- 
vo onima koje stoje vani na nezasticenom prostoru. Umjesto flrnisa 
moze se upotrijebiti i punomasno mlijeko s bojom za drvo. Takva boja 
traje doduse nesto krace, ali je znatno jeftinija. 

Vosak dobiven od starog saca ili onaj kupljeni valja sto prije pre- 
dati na preradu u umjetne satne osnove. Takve osnove postaju znatno 
cvrsce ako dulje odleze. 

Do proljeca svaki pcelar treba da ima gotov plan rada. Iz svojih 
biljezaka iz prosle godine moze ustanoviti kako ce ustedjeti na trosko- 
vima i vremenu oko pcela. Ozbiljnom pcelaru nije svejedno hoce li ga 
proizvedeni kilogram meda stajati manje ili vise. 

Prve aktivnosti pcela. U ranom proljecu, dok jos nije snijeg okopnio, 
kad se temperatura za mirnog vremena podigne u hladu na 14 °C, 
pcele ce kod nas u sjevernim krajevima izlijetati na svoj prvi, tzv. 
procisni izlet. Poneke jake pcelinje zajednice, koje su dobro zimovale, 
nece jos izlijetati jer za to nemaju potrebe, dok ce neke slabije, koje 
su lose zimovale, izlijetati i pri nizoj temperaturi. Pcelar u to doba 
treba da je vec odgrnuo snijeg ispred pcelinjaka i da je ispred kosnica 
razastro nesto suhe slame da pcele ne padaju na mokru i hladnu 
zemlju. 

Odmah nakon procisnog izleta pocne se u pcelinjoj zajednici sve 
vise siriti leglo. Pri tome pcelama treba vode. Zato pcelar treba da 
postavi pojilo. Ako nema pojila, pcele traze vodu na okolnim pojili- 
stima za stoku, pa susjedi mogu prigovarati. Za pojilo dobro posluzi 
kakvo burence od 50 1 ili stara kanta za med. Treba samo ovakve po- 
sude urediti tako da voda iz njih kroz slavinu ili kroz trstiku polagano 
kaplje na koso polozenu dasku. Na dasci se pribiju cik-cak letvice da 
se voda sto dulje zadrzava. Po iskustvu starih pcelara dobro je vodu 
malo osoliti, najvise sa 0,1%. Pojilo se stavlja na suncano i od vjetrova 
zaklonjeno mjesto. 

Prvi najpotrebniji zahvati. Nije uputno odmah nakon procisnog 
izleta vrsiti neke detaljne preglede kosnica. Jedini su izuzetak sumnjive 
zajednice. Stanje u kosnici moze se ponekad prilicno pouzdano izvana 
ustanoviti. Evo nekoliko primjera: 

Svaki pcelar iz iskustva zna koliko je teska jedna njegova kosnica 
U kojoj je dovoljna zaliha meda. Ako kosnicu malko podigne sa straz- 
nje strane, moze odmah ustanoviti je li, s obzirom na zalihe, sve u 
redu. Ako su kosnice u zbijenom redu poput lisnjaca, nije neobicno da 
neka zajednica bude opljackana (vidi: Spasavanje gladnih). 



15 Pcelarstvo 



225 



Kad pcele ispred kosnice puzu i drscu krilima u vecem broju, onda 
to moze biti znak zaraznih bolesti, ili nozemoze ili grinjavosti (vidi: 
Bolesti pcela). 

Ako se na izvucenom ulosku nadu izgrizene pcele i njihova krila, 
znak je da je u kosnici bio mis ili rovka. 

Ukoliko se nade na izvucenom ulosku veca kolicina kristalnih zrnaca 
usecerenog meda ili od secera, znak je da su pcele na neprikladnoj 
hrani koju ne mogu trositi u potrebnoj mjeri. U torn je slucaju dobro 
u prazan okvir, uz samo gnijezdo, ubrizgati mlake vode. Jos je bolje 
izvaditi takve okvire i na njihovo mjesto staviti okvire s tekucim me- 
dom. Leto treba da se suzi. 

Pcele koje oko leta setaju, bruje i trepere krilima, obicno nemaju 
matice ili su opljackane, pogotovo ako je zajednica slaba. Treba ih 
prvom prilikom spojiti. 

Ako se na procisnom izletu u neke pcelinje zajednice primijete i 
trutovi, vjerojatno da je u toj zajednici neoplodena matica ili takva 
koja je kasno u sezoni oplodena ili u toj zajednici uopce nema ma- 
tice. Ako se k tomu i pcele vladaju kako je spomenuto u prethodnoj 
tacki, zajednica sigurno nema matice. Ali u normalnim zajednicama, 
u velikim polozenim kosnicama s velikom mjerom okvira, npr. 40 X 40 
cm, i s obilnim zalihama hrane, nije neobicna pojava da pcele ostave 
na sacu trutove i preko zime. 

Kad je normalno stanje u kosnici, pa se po njoj jace kucne, pcele se 
oglase naglim kratkim sumom, dok bezmaticna zajednica na to rea- 
gira dugim muklim zujanjem. Kad ima pase praska, bezmatak se po- 
znaje i po tome sto njegove pcele na nogama nose grudvice manje 
nego sto to nose druge pcele i sto zastajkuju pred letom. 

Napadno razvijena borba pcela pred letom znak je da doticnu za- 
jednicu napadaju pcele iz drugih kosnica na istom pcelinjaku ili sa 
susjednog. Ovo je cesta pojava rano u proljecu, dok jos nema nektar- 
ske pase, zatim preko ljetne bespasne sezone, a najvise na koncu po- 
sljednje jesenske pase, i to pogotovo u kosnica zbijenih poput lisnja- 
ca (vidi: Neprilike na pcelinjaku). 

Ako je leto na kosnici zamrljano smedim mrljama, znak je da su 
pcele oboljele od grize. Za lijepa vremena, na kojem se pcele mogu 
iscistiti, nema od toga neke stete. No, ako uz to jako bruje, znak je da 
je bolest tezeg oblika i da je sace u kosnici zaprljano izmetinama (vidi: 
Bolesti pcela). 

Ciscenje kosnica. Nakon procisnog izleta treba podove u kosnicama 
ocistiti od vostanog trunja i mrtvih pcela. S kosnicama nastavljacama 
taj se posao obavlja lako i brzo pomocu rezervne podnjace. Kosnica 
se s poda odigne i stavi na izvrnuti krov kosnice. Zatim se na mjesto 
podnjace stavi druga, cista, i na nju kosnica. S uklonjene podnjace 
ometu se mrtve pcele i trunje u poseban sud, a ona se, ukoliko je vlaz- 
na, ispali pomocu smotuljka novinskog papira ili letlampom. Tako je 
spremna za ciscenje naredne kosnice. 

Ako kosnice nemaju podnjacu, a to su kosnice poloske i lisnjace, 
obicno se pri uzimljenju ispod plodisnih okvira ulaze nauljena kar- 



226 



tonska ploca ili katranski papir. Neki ulazu i ploce od lesonita, sto je 
manje prakticno jer je taj materijal hladniji od drveta. Kad se kosnice 
ciste, takvi se ulosci izvade, ociste i ponovo jos neko vrijeme ostave u 
kosnici radi cuvanja topline. Ako te kosnice nemaju ulozaka, njima se 
ostruze pod pomocu americkog dlijeta. 

Sakupljene vostane mrve prosiju se kroz sito, zatim ugrudvaju i 
spreme da bi se kasnije pretopile u vosak, a mrtve pcele spale. 

Ukoliko pcelar nema vremena da obavi takvo ciscenje, a to je po- 
gotovo slucaj s vanjskim pcelinjacima koji su udaljeni od pcelareva 
stana, srednje i jake pcelinje zajednice taj ce posao i same obaviti. 
Pcelaru ce propasti jedino vostane mrvice. Buduci da slabe zajednice 
trose razmjerno znatno vise meda od jakih, to ce se u toku zimovanja 
ispod njihova gnijezda sakupiti znatno vise vostanog trunja koje takve 
zajednice ne mogu da uklone. To mora pcelar uciniti. 

Spasavanje gladnih. Medu poslove koji ne trpe odlaganje ide na 
prvom mjestu spasavanje gladnih. Ako je vani hladno i pcele zbijene 
u zimsko klupko, mora pcelar za tu zajednicu najprije u toploj pro- 
storiji pripremiti dva okvira s medom. Ako nema meda u sacu, treba 
pripremiti mlak secerni sirup od jednog dijela vode i dva dijela secera. 
Sirup treba natakati u tankim mlazovima povrh neke vece posude u 
prazne satine s jedne strane, prvenstveno u takve u kojima je i nesto 
peluda. Zatim napunjene okvire iznad posude postaviti tako da se su- 
visak moze ocijediti. Tek tada moze gladnu zajednicu unijeti u prosto- 
riju. Pcele ce u njoj jos kratko vrijeme biti stisnute u svome klupku, 
upravo toliko dugo koliko je pcelaru potrebno da kosnicu otvori i da 
prazne okvire, sto su uz gnijezdo, izvadi. Odmah zatim treba mjesto 
izvadenih okvira umetnuti one sa sirupom i uz njih pregradnu dasku. 
Kosnicu treba zatvoriti i na leto pricvrstiti komad zicne mreze. Ako se 
leto ne zatvori mrezom, mora se odmah prostorija potpuno zamraciti. 
Pcele ce se pod utjecajem topline u prostoriji brzo razbuditi i preno- 
siti hranu s dodanih okvira u svoje gnijezdo. Kad se soba ohladi, one 
ce se ponovo skupiti, i kosnica se tada moze vratiti na svoje mjesto. 
Ako je pcelar taj postupak obavljao jos u toku zime, time nije spasio 
zajednicu. Jaca zajednica vrlo ce brzo istrositi dobivenu hranu. U ta- 
kvim slucajevima mora se zajednici istodobno na okvire postaviti i 
secerno-medna pogaca (vidi: Prihranjivanje). 

Opasnost od tudice. Mirisi hrane silno privlace besposlene pcele. 
Zato su pcele nakon procisnog izleta, dok jos nema nikakve pase u 
prirodi, vrlo sklone kradi meda iz drugih kosnica na svom pcelinjaku 
ili s obliznjih. Zrtve su obicno slabe zajednice koje ubrzo ostanu bez 
hrane. I u bezmaticnoj zajednici obrana je na letu slaba. Da se pljacka 
onemoguci, mora se pripaziti na neke okolnosti koje joj mogu pogo- 
dovati. 

Kosnice moraju biti ispravne, bez pukotina. Ako se na proljece one 
pokazu, valja ih zatvoriti stolarskim kitom. Narocito valja paziti na 
poklopce ako su napravljeni od debljih dasaka, jer se takvi rado izvi- 
jaju bilo s koje strane i omoguce ulaz tudici. 



227 



Kad se prihranjuje, mora se paziti da se hrana ne prosipa po kosni- 
ci. Ako se to slucajno desi, treba vlaznom krpom obrisati. Rukama, 
uprljanim hranom, ne smiju se dirati dijelovi kosnica. 

Leta slabih zajednica moraju se suziti na najmanju mjeru. 

Ako se kosnica mora otvarati, posao valja obaviti pred vecer kad 
prestane let pcela. I prihranjivati valja u to doba. Ne smije se niposto 
izvadeni okvir prislanjati uz kosnicu, bez obzira ima li na njemu hrane 
ili nema. Treba ga staviti u okvirnjacu i odmah zatvoriti. 




SI. 159. Qkvirnjada 



Ako se ipak neki posao mora obaviti po danu, treba da se upotri- 
jebi platneni pokrivac kroz koji se moze svaki pojedini okvir vaditi, 
a da drugi ostanu pokriveni. Prema sirini okvira, odnosno kosnice, 
napravi se na sredini takva pokrivaca toliko dug otvor i sirok oko 
5 cm. Oko otvora treba u platno usiti jacu zicu da se platno ne povija, 
odnosno da zica podrzava platno povrh okvira. Samo platno nakvasi se 
u litri vode u koju se uspe 50 g fenola i 50 g glicerina. Ovaj potonji 
omeksava platno i smanjuje gubitak spomenute kiseline koja inace 
odbija pcele. 



PROLJETNIRADOVI 



Prvi proljetni radovi. Cim nastane toplo i mirno vrijeme, sto je kod 
nas u sjevernim krajevima obicno na pocetku ozujka, odnosno u ranom 
proljecu, u drugoj polovini veljace, pcelar moze da pocne obavljati 




SI. 160. Amerifcki stolEic s priboroni 
(Root) 



228 



prve proljetne radnje. Ukoliko pcelari nastavljacama, vrlo dobro mu 
moze posluziti americki stolcic da ne mora cucati dok radi, U njemu 
ima dovoljno mjesta za najnuzniji pribor i materijal koji mu treba 
pri radu, dlijeto, dimilicu, materijal za gorivo i si. 

O svim zapazanjima pcelar mora voditi neku evidenciju. U tu svrhu 
prakticno je drzati na poklopcu kosnice manji komad bijelog kartona 
i na njemu najprikladnijim kraticama oznacivati datum i karakteris- 
ticnu situaciju toga dana u zajednici. Na primjer: jaka zajednica ozna- 
citi sa »I«; srednje jaka sa »sr«; manjak meda sa »-m«; matica iz 1966. 
sa »mc 66« i si. Neke situacije mogu se na brzinu i kredom na kosnici 
oznaciti. 

Dopunjavanje zaliha hrane. Zajednicama s oskudnim zalihama mora 
se dodati sto vise hrane jer se pcele nikad, a pogotovo u to doba, kad 
se razvija leglo, ne smiju drzati na ivici gladi. Za prihranjivanje pcelar 
se moze posluziti raznim tipovima hranilica. Tako ce za lisnjace upotri- 
jebiti Vukelicevu hranilicu, za nastavljace Doolittlovu ili hranilicu pod 
poklopcem. Ako pak nema pri ruci ni jednu navedenu, moze se poslu- 





SL 161. Shsma Vukeliceve hra- 
nilice za lisnjace 



SI. 162, Doolittlova hranilica s ulo« 
xenom trakom zifiane mreie 



ziti i obicnom cistom vecom limenkom. Treba samo da na njezinu dnu 
izbusi nekoliko sitnih rupica. Stavi se napunjena na poklopac kosnice 
tako da njezine rupice dodu na otvor koji inace sluzi za bjezalicu, 
dakle povrh samoga gnijezda. Limenku treba omotati kakvom debljom 
tkaninom, zatim na poklopac staviti prazan nastavak i na njega krov 
kosnice. 

U polozenim kosnicama, koje imaju vise poklopaca, za prihranjivanje 
je najprikladnija Doolittlova hranilica. Prakticno je iznad nje na po- 
klopcu provrtati jednu rupu s promjerom od oko 2 cm, da se kroz nju 
moze hrana sipati bez otvaranja kosnice. Rupa se inace moze zatvoriti 
komadicem lesonita. 



229 



Prihranjivati treba navecer mlakim sirupom u omjeru 1:1, punim 
kapacitetom hranilice. Leta treba suziti. Prihranjuje se tako dugo dok 
zajednica ne bude imala bar 8 kg hrane u kosnici. Hrana se ne smije 
stedjeti. 

Tempo razvoja legla u zajednicama koje imaju obilne zalihe bit ce 
tek neznatno usporen i za hladnog promjenljivog proljetnog vremena. 
Naprotiv, zajednice s malim zalihama razvijaju leglo prema vremen- 
skim prilikama. Ako je lijepo vrijeme i pcele mogu izvana unositi 
nesto hrane, leglo se razvija. Ako nema unosa, razvoj stagnira. 

Spajanje zajednica. lako se nedovoljno razvijene pcelinje zajednice 
po pravilu spajaju u jesen, ipak se ponekad i u proljecu nade neka 
slaba zajednica koju treba spojiti. Ali ako su na pcelinjaku sve zajed- 
nice ispod osrednjih, tj. slabije, nije ih uputno odmah u proljecu medu- 
sobno pospajati, nego se to obavi prije pocetka glavne pase. 

Po pravilu pripaja se slabija zajednica jacoj posto se slabija pret- 
hodno obezmatici. 

Najjednostavnije a i najsigurnije spaja se pomocu lista novinskog 
papira. Papir se stavi izmedu obiju zajednica. U nastavljaci papir se 
stavi na plodiste i na njemu se olovkom nacini nekoliko rupa. Zatim 
se na njega postavi plodiste zajednice koja se pripaja. Pcele ce s jedne 
i s druge strane poceti kidati papir i uklanjati ga, a na torn radu se i 
zdruzuju. Nakon nekoliko dana uklone se ostaci papira i leglo grupira 
u jednom plodistu. 

Ako se spajanje obavlja u jednom plodistu, npr. kod polozene kos- 
nice, uklone se svi okviri s jedne strane legla. Zatim se uz leglo pri- 
cvrsti komad papira i odmah kraj njega postave okviri s leglom iz 




SL 163. Obitan kavez za maticu 



skartirane zajednice. Papir mora dobro pristajati uz stijene i pod kos- 
nice i da pokrije pripojenu zajednicu. S eventualno preostalih okvira 
pcele se stresu pred leto kosnice. Ako nema nikakve pase, a vrijeme je 
vjetrovito i suho, preporucuje se, opreznosti radi, ostavljenu maticu 
pritvoriti u kavez. U tu je svrhu najpodesniji Millerov kavez. Njegov 
izlazni otvor ispuni se secernim tijestom i zatvori tankom vostanom 
plocicom, a zatim se objesi medu okvire s leglom. Leto treba suziti. 



230 



Preporucuje se maticu pritvoriti u kavez i onda kad se slabija zajed- 
nica s ostavljenom boljom maticom pripaja jacoj iz koje je uklonjena 
matica slabije kvalitete. 

Ako se nekoj zajednici pripaja kakav bezmatak u kojem nema 
nikakva legla, nije potrebno maticu stavljati u kavez jer je pcele nece 
napadati. 

Drugacije se postupa sa zajednicom u kojoj legu lazne matice. Takva 
je zajednica obicno slaba i bez neke vrijednosti, i zato je valja likvi- 
dirati. Okviri sa pcelama jednostavno se podijele u susjedne zajednice. 
No ako je zajednica jos dosta jaka, a pcelar ima rezervnu maticu, 
prije dodavanja matice treba joj oduzeti sve okvire i ostaviti pcele 
dva dana bez hrane, a zatim joj u kavezu dodati maticu. Poslije toga 
mogu se zajednici vratiti okviri sa hranom i pomoci je kasnije zrelim 
leglom. 

Izmjena saca. Staro, nepravilno i trutovsko sace uklanja se iz plo- 
dista prilikom pripremanja pcela za zimovanje. Ako pcelar nije to 
ucinio onda, treba da ga sada povadi iz kosnica. Mora ipak ostaviti i 
nepravilno sace koje je sa strane legla, ako je na takvom sacu zaliha 
meda i peluda koji je pcelama potreban za razvoj legla. Takvi se okviri 
iz plodista uklanjaju kasnije prilikom prosirenja pred glavnu pasu. 
Namjesto izvadenih okvira stavljaju se okviri s mladim, pravilno iz- 
gradenim sacem s jedne i s druge strane legla. 

Cuvanje topline. Cim pcelar kosnicu otvori, moze na prvi pogled 
ustanoviti nije li jesenas prilikom uzimljenja ostavio pcelama preve- 
liki plodisni prostor. 1 gdje je prevelik treba da pregradnu dasku pre- 
mjesti uz onaj okvir koji su pcele zaposjele. Time ce pomoci ocuvanju 
topline, a to je vrlo vazan faktor u procesu mnozenja u to doba godine. 

Poklopac kosnice mora se takoder zastititi. Poklopci nastavljaca 
prave se obicno od tankih uokvirenih dasaka da se sprijeci njihovo 
izvijanje. Kroz nezasticeni poklopac moze zajednica po racunu Tem- 
nova da za mjesec dana izgubi oko 800 kalorija na koje se utrosi 1,87 
kg meda. Zato ih treba pokriti debljim slojem novinskog papira, jastu- 
cicima od slame ili rogoza, ukoliko to nije ucinjeno vec pri uzimljenju. 

Podnjacu treba takoder zastititi od gubitka topline. Zajednica s ne- 
zasticenom podnjacom trosi vise hrane. Nastavljace na stalnom pceli- 
njaku dobro je drzati na podnozju americkog tipa i ispuniti ga pljevom 
ili nabiti suhim liscem. Samo takav materijal treba naprasiti panta- 
kanom. Osim toga, na podnjacu ulozena uokvirena tanka daska moze 
jos vise pridonijeti cuvanju topline. 

Polozene kosnice obicno imaju po dvije pregradne daske kojima tre- 
ba na isti nacin suziti gnijezdo. Pod njihovim krovom u zbjezistu ima 
dovoljno mjesta za materijal za izolaciju kojim pcelar raspolaze. 

Od sviju kosnica najbolje cuvaju toplinu lisnjace jer se slazu tijesno 
jedna uz drugu i jedna na drugu, te se tako medusobno griju. Na zalost, 
to im je jedina prednost. 

Rezanje krila maticama. lako rezanje krila nije opcenita praksa, 
ipak se preporucuje vjestijim pcelarima. Rezanju je svrha da se spri- 
jeci gubitak roja, sto se cesto dogada na vanjskim pcelinjacima. Osim 



231 



toga znatno olaksava rad kod prihvata roja; prilikom rojenja ovakva 
matica ne moze da odleti daleko od kosnice i obicno padne odmah 
ispred nje. Ako je pcele ne nadu, roj se vrati u kosnicu te se kasnije 
izroji s mladom maticom. U torn meduvremenu moze i pcelar doci i 
sprijeciti gubitak roja. 

Cvatnja voca najpodesnije je vrijeme da se maticama prirezu krila. 
U to doba pcele se jos nisu toliko namnozile da bi trazenje matice bilo 
otezano, a osim toga pcele su osobito zauzete radom te matici obracaju 
manje paznje. 

Matica se sa dva prsta desne ruke uhvati za prsni dio. Zatim se pri- 
hvati u lijevu ruku tako da kaziprst dode ispod prsa, a palac iznad 
njezine glave i leda. Tada se desnom slobodnom rukom malim ostrim 




SI. 164, Rezanje krila matici 



skaricama odreze polovina krila i matica spusti medu okvire. Neki 
pcelari obicavaju da prikrate samo jedno krilo, i to nesto vise od polo- 
vine. Time ujedno oznacuju i njezinu dob. Lijevo prikraceno krilo 
znaci da se izlegla u neparnoj godini, a manjak desnog da je iz parne 
godine. 

Cuvanje saca od moljaca. Nastankom toplijih proljetnih dana na- 
stane i mnozenje vostanog moljca u rezervnom sacu. Zato pcelar mora 
takvo sace, koje je u nastavcima ili u posebnim ormarima, zasumporiti. 
Buduci da je sumporni plin tezi od zraka, treba sumporiti iznad okvira. 
Sumporenje treba ponoviti nakon 10 dana. Kad se uniste i posljednje 
licinke nastale iz zalezenih jaja, moze se ispod okvira staviti na papir 
zlica glabola miris kojeg odbija moljce. Buduci da globol hlapi, mora 
se stavljanje ponoviti. 

Zajednica za sve. Na pcelinjaku od nekoliko desetaka kosnica prak- 
ticno je imati jednu zajednicu za sve potrebe. Iz te se ikosnice po 
potrebi uzima okvir s otvorenim ili zatvorenim leglom, okvir s pelu- 
dom, medom, izgradeni ili neizgradeni okvir. Isto se tako u tu kosnicu 
odlazu suvisni slicni okviri. U nastavku kosnice moze se ostaviti i 
rezervna matica sa nesto pcela. Treba samo ispod njega staviti jedan 
poklopac i na njegov otvor, koji sluzi za bjezalicu, komadic maticne 
resetke. Pod krovom te kosnice ostavlja se po koji rezervni poklopac, 



232 



maticna resetka ili prazan nastavak. Ako takvu zajednicu imamo u 
polozenoj kosnici, u zbjeziste se ostavlja dimilica, kapa, materiial za 
dimlj enje , kavezi itd . 

Prosirenje. Valja razlikovati prosirenje legla od prosirenja kosnice. 
U normalnim prilikama, pri pravilnom uzimljenju i prezimljenju, pro- 
ljetni razvoj legla tece pravilno i bez intervencije pcelara. No, ponekad 
je pretpasa, kao sto je to bio slucaj s mrtvom koprivom jedne godine 



1 1 


1 1 


1 - 


med i urofak ^ 


I 


1 f 
1 — f — - 


Jegio \ 


I 


1 1 


legio \ 


i 


1 1 


l«9lo / 


f 


1 \ 


i9Q\0 / 


l 


1 ^> 


mrd i praSak**' 


i 


1 


1 




J 



i i 


-^* med i pro^ok 


^. r 


a 


ymjetno sotno etr 


ttfvdiV 


Hz 


leglo 


\\ 


C 


lefflo 


T 


\rz 


leglo 


'1 


^ 


teqlo 


'1 


vumlema satna osnoya^ 


1 


'*- mtd i DroSak 


^ 1 


1 1 



SL 165. NaCIn proSirenja legla 

u ozujku, tako izdasna da je njezin med blokirao maticu u lezenju, 
Prosirenje se obavlja tako da se postrance, izmedu legla i mednog, 
odnosno peludnog okvira, umetne po jedan okvir sa pravilno izgra- 
denom praznom satinom s jedne i s druge strane legla. Ako nema 
takvih okvira, na ta mjesta stavljaju se okviri s umjetnim satnim osno- 




SL 166. Okvir s izgradenom satinom u mediStu koje je napunjeno medom 

vama. Ako pcelar ima u rezervi okvir s pravilno izgradenim mladim 
satinama, ne treba da forsira dobivanje izgradenog saca prilikom ovog 
prosirenja. Najpravilnije izgradeno sace moze dobiti u medistu za 
vrijeme glavne pase. 



233 



Ako umetnuti okviri nakon 8—10 dana budu zalezeni, obavi se 
ponovo prosirenje na isti nacin. Daljnje prosirenje pcelinjih zajednica 
u nastavljacama uzimljenih u dvostrukom plodistu, obavlja se medu- 
sobnom izmjenom gornjeg i donjeg dijela. 

Da je pcelama pretijesno u kosnici, najbolje se vidi po njihovu lepr- 
sanju na poletaljkama. Ako tome nije uzrok previse suzeno leto, onda 
je to pouzdan znak da treba kosnicu prosiriti. 

Forsiranje razvoja. Svi postupci u ovom cilju mogu se podijeliti na: 
1) one kojima se ne primjenjuje prihranjivanje i 2) one kojima se vrse 
razni oblici prihranjivanja. Jedni i drugi imaju glavni cilj da se brzim 
tempom postigne maksimalni razvoj pcelinje zajednice da ona moze 
potpuno iskoristiti prvu glavnu pasu. Valja naglasiti da na onom pceli- 
njaku gdje su sve zajednice opskrbljene obilnim zalihama dobrog meda 
i koje imaju dovoljne zalihe peluda, nije potrebno vrsiti nikakvo pri- 
hranjivanje. Iskustvo je, naime, pokazalo da se obilno opskrbljene 
zajednice do prve proljetne glavne pase mogu razviti same do mak- 
simuma. 

Iskoriscenje unutarnjih zaliha. Kako je danas u praksi vec vrlo rasi- 
ren najbolji nacin uzimljenja zajednica u nastavljacama s nastavkom 
punim hrane, to se ovakav nacin forsiranja lezenja, kako ga prepo- 



ON 



SI. 167. Prosirenje leienja medusob- 

nom izmjenom plodiSnih dijelova na- 

stavljace 



rucuje Amerikanac G . H. Cale, moze primijeniti u svim vrstama 
nastavljaca koje nemaju pribijenu podnjacu. 

U proljecu, u donjem dijelu obicno se nalazi u okvirima ponesto 
meda i praska, dok je najveci dio hrane u gornjem dijelu. Kad nastane 
toplije vrijeme, obavi se medusobna izmjena gornjeg i donjeg dijela 




SL 168. Izmjena dijelova 
u Dadantove koSnice 



plodista. Nastane situacija kako se to vidi na skici. Pcele ce poceti 
prenositi med iz donjeg dijela u gornji, gdje ce se popeti i matica i u 
povecanom prostoru nastaviti da leze. Leto se mora malo suziti. Ako 
imamo lisnjace ili nastavljace s pribijenom podnjacom, taj postupak, 



234 



njezinu kolicinu i 
prihranjivanjem se 
u svima krajevima 



s obzirom na gubitak vremena potrebnog za prenosenje pojedinih 
okvira, tesko da dolazi u obzir. 

Ako su kosnice polozene, u takvu svrhu moze se u mediste postaviti 
1—2 okvira s medom. Pcele ce ispod pregradne daske prenositi med 
u ogradeni dio plodista, sto ce takoder stimulirati lezenje. 

Neki pcelari obicavaju svakih 4—5 dana u kosnici otvarati poklopce 
na medu, i to na okvirima u plodistu, sto takoder ima utjecaja na sire- 
nje legla. Leta se moraju malo suziti. 

Prihranjivanje. S obzirom na kvalitetu hrane, 
hranilice, postupak je razlicit, no pravilo je jedno 
mora poceti 6 tjedana prije pocetka glavne pase 
gdje nema nikakve pretpase ili je ona tako slaba da se njezin prinos 
u kosnici i ne zapaza. 

Za prihranjivanje mogu se upotrebljavati hranilice navedene na 
str. 229. Prosla generacija nasih naprednih pcelara prakticirala je pri- 
hranjivanje muljanim medom, jer je u njemu bilo obilje peluda. Danas 
se takav nacin ne moze primjenjivati s obzirom na rasirene pcelinje 
bolesti. Iz prilozene tablice vidi se da je prihranjivanje uz dodatak 
peluda bilo povoljnije. Najboljom zamjenicom peluda pokazalo se 
brasno od soje, iz koje je posebnim postupkom smanjen sadrzaj masti. 
Buduci da mi jos nemamo uredaja za preradu soje, to se za sada ni 
pcelari ne mogu torn zamjenicom koristiti. No, po iskustvu nekih 
pcelara, pcele u nedostatku peluda vrlo rado uzimaju fino mljevene 
ljuscice od suncokreta. 



Grupa peel, zajednica 



Odgojeno stanica Porast u odnosu 
legla na dan na kontrolne 

20. V zajednice u % 



I kontrolne zajednice 
II povremeno otvaranje mednih 
stanica svakih 4 — 5 dana u ko- 
licini od 0,5 — 0,8 kg 

HI na dan 400 g meda u toploj 

vodl 2 : 1 
IV kao pod III, samo u koli£ini 

od 1,5 kg 
V na dan 200 — 250 g sirupa od 

meda t peltida i tople vode (1,2 

kg : t 6 kg ; 0,6 kg 



5877 



9315 


158.7 


7092 


120.8 


6246 


106,5 



11656 



198 



Prema rezultatima pokusa B. Konstantinovica moze se osobiti uspjeh 
postici dnevnim prihranjivanjem secernim sirupom uz dodatak kvasca 
i vitamina iz B-kompleksa. Grupa pcelinjih zajednica, prihranjivana sa 
po 150 g na dan, dala je 100—120% veci prinos i izradila 100% vise 
satnih osnova od kontrolne grupe. Sirup je u pocetku pravljen od 2 
dijela secera i 1 dijela vode, a kasnije u omjeru 1:1. Sirupu je dodano 
5% pekarskog kvasca, zatim je kuhan 5 minuta na temperaturi vrenja, 



235 



a kad se ohladio, dodavan mu je bevipleks, i to jedna drazeja na 1500 
g sirupa. Bevipleks se prethodno smrvi i izmijesa sa malo kristalnog 
secera, zatim otopi u malo vode, a potom izlije u sirup i dobro pro- 
mijesa. 

Znacajno je da je Vinogradova za 2—3 mjeseca hranjenjem secernom 
otopinom, uz dodatak 5% suhoga kvasca, dobila za 14 do 33% vece i 
teze pcele i s rilcem duljim za 9 do 13%. 

Mnogi pcelari daju prednost medno-secernim pogacama jer pogaca 
traje nekoliko dana i ne izaziva grabez kao sto se moze desiti ako se 
prihranjuje tekucom hranom. Samo su pogace nesto skuplje zbog vecih 
cijena meda i secera u prahu. 

Pogaca se pravi u omjeru 1 :2,6 tj. na 1 kg meda dolazi 2,6 kg secera 
u prahu. Med se ugrije na 60—70 °C i pri toj temperaturi u nj se sipa 
secer, uz neprestano mijesanje. Potom se istrese na glatku dasku, 
posutu secernim prahom, i nastavi mijesanje dok se ne dobije gusta 
masa koja se ohladena ne razilazi. Ako se razilazi, mora se dodati jos 
secera. Zatim se razdijeli u pogace teske 60 dkg i svaka stavi na komad 
pergamentnog papira. Prije stavljanja u kosnicu moraju se pcele di- 
mom potjerati medu okvire, a zatim se pogaca zajedno s papirom 
iskrene iznad gnijezda na satonose. Kad je pcele potrose, stavlja se 
druga. 

U krajevima koji obiluju peludnom pasom mnogi pcelari daju pred- 
nost prihranjivanju obicnim suhim kristalnim secerom. Njime ispune 
hranilice i na jednom kraju ulije na secer meda da pcele secer odande 
pocnu lakse trositi. Tako se priviknu na secer pa ga kasnije i same 
otapaju i odnose. Prednost mu je sto uopce ne izaziva grabez. 

Suzivanje prostora u proljecu. Mnogi pcelari, narocito amateri, prak- 
ticiraju rano u proljece suzivanje prostora radi boljeg i lakseg odrza- 
vanja topline. Suzivanje prostora pogoduje jacem i brzem razvoju 
legla i jacanju zajednice. U nastavljacama se, ako su zimovale s me- 
distem, u proljecu pcelinje gnijezdo s leglom, maticom i vecinom radi- 
lica nalazi u gornjem nastavku (medistu) gdje je toplije i gdje se 
nalazi med. Donji nastavak ili pravo plodiste obicno je prazno, s even- 
tualno vise ili manje peluda u sacu. Takva kosnica suzuje se tako da 
se donji nastavak ukloni i nastavi tek onda kad je zajednica zaposjela 
cijeli gornji nastavak koji se sada nalazi na podnici. Ako je zajednica 
slaba, moze se i to plodiste suziti pregradnom daskom na onoliko satina 
koliko ih pcele zaposjedaju i postepeno prosirivati koliko je potrebno. 
Tako se suzuju i poloske. Zimski materijal za izolaciju ne uklanja se 
nego se, naprotiv, kosnice jos bolje utople, jer je najveca toplina bas 
sada potrebna. 

Americki pcelari ne suzuju prostor u proljecu jer je to tesko provesti 
u vecem opsegu. Oni samo ostave obilno hrane jos s jeseni i kosnice 
dobro izoliraju od nepovoljnih atmosferskih utjecaja. 

Ruski pcelar Blinov u vec ogradeno plodiste stavio je jos i tanku 
pregradu kojom je ogradio samo leglo i maticu, dok je izvan te tanke 
pregrade ostavio ostale okvire sa hranom koje su pcele pokrivale. 
Saobracaj je pcelama omogucen ispod pregrade. Tako se na okvirima 



236 



s leglom i maticom bolje cuva toplina i matici je omoguceno da vise 
zaleze. Takvo pregradivanje korisno je samo ako se primjenjuje sto 
prije nakon prvog procisnog izleta jer kasnije moze biti upravo pro- 
tivan ucinak. Moze se preporuciti za slabije zajednice i na manjim 
pcelinjacima u nasim sjevernim krajevima. 

STIDENA KOSNICE 

TOPU MATFRIJAL 

PREGRAPNA DASKA 
OKVlRt SA MED0M» PRA5k0M 
0KV1RI SALEGLOW 

TOPLI MATERUAL 




SL 169. Blinovljev naciri stjesnjavanja gnijezda 

Izgled produktivne zajednice. Pcelari su odavna znali da jake zajed- 
nice donose znatno vise meda od srednje jakih. Ali da prinos meda 
progresivno raste s mnozinom pcela u zajednici, naucno je dokazano 
tek u posljednje dvije-tri decenije. Zato pcelari, koji racunaju na sto 
veci prinos meda s glavne pase, nemaju nikakva racuna da slabe zajed- 
nice prije glavne pase pomazu na racun jakih, jer bi tako zapravo 
dobili samo osrednje zajednice. Stavise, oni treba da svoje osrednje 
zajednice pretvore u jake na racun slabih zajednica. 

Kako utjece odnos ukupne tezine pcela u zajednici na prinos meda, 
jos bolje se vidi iz grafikona si. 170. Tackice oznacuju broj mjerenih 
zajednica. Zajednice sa oko 7 kg pcela donijele su najveci prinos. Ako 
tezinu pcela od 7 kg izrazimo brojem pcela, onda je to oko 70.000 
pcela, no poznato je da moze, uz dabru maticu, biti i jacih zajednica, 
pa i sa 100.000 pcela. 

Na 1 dm 2 saca otvorenog legla s obje strane moze u normalnim 
prilikama biti najvise 240 pcela. Na zatvorenom leglu nalazi se manji 



237 



broj, ali ih zato ima u znatnom broju po stijenama i ispod poklopca 
kosnice. Prema tome, da bi se u neku kosnicu moglo smjestiti 70.000 
pcela i da bi u njoj mogle nesmetano raditi, potrebno je oko 290 dm 2 
saca. To je minimum prostora, dok je na jakim pasama potreban i veci 
prostor. Radi toga bismo morali, u interesu povecanja proizvodnje, sve 
kosnice u kojih se prosirenjem ne moze dobiti ni priblizna ova zapre- 
mina sto prije iskljuciti iz proizvodnje meda te ih upotrijebiti samo 
za proizvodnju rojeva. 

Zadatak je, dakle, pcelara da svoje zajednice razvije za pocetak 
glavne pase do maksimuma. U to vrijeme takve zajednice moraju imati 
ne mnostvo mladih i za pasu nedoraslih pcela, nego mnostvo pcela 

sabiracica. 

Ali ako zajednice dosegnu svoj najveci razvoj prije pocetka glavne 
pase, moze u njima doci do jakog izrazaja nagon za rojenjem, i tad ce 
se prinos znatno smanjiti. To se najbolje vidi iz graflkona si. 171. 



2*0 
220 
200 

eh « 

7" 












/ 












■/ 












■ 


/ 


m 










V 












* j 


K 








m 


r * 








f— i20 

ICO 

o 

CO * 

f m 

Of 

OL 40 






r * 


, 










a J 












•t 


t 


i* 








V 


fM 












~r 














3B 


t 2 3 * 

TEZIHA PC 
i 


ElftU 

i Kg* 




r & 
STVU 



SI. 170. Ukupna tezina p£ela u zaje- 
dnici i prinos meda 



Puna linija oznacuje prinos zajednice koja se nije spremala na rojenje, 
a isprekidana linija prinos zajednice u kojoj su bili 30. VI zalezeni 
maticnjaci i kojima je prinos smanjen za 67%. Prema tome postoji i 
drugi osnovni uvjet za uspjeh: u maksimalno razvijenim zajednicama 
odrzati neokrnjeno radno raspolozenje do kraja glavne pase. 

Da prisutnost stanovitog broja trutova utjece na bolje radno raspo- 
lozenje, postoje misljenja uvazenih pcelara svjetskoga glasa. Najpo- 
godniji broj trutova, potrebnih zajednici, do danas nije naucno utvrden. 



238 



Pcelari koji imaju okvire s pravilno izgradenim radilickim sacem nece 
pogrijesiti ako, radi boljeg radnog raspolozenja pcela, dopuste matici 
da zaleze i Vi pokrajnog plodisnog okvira. 



S 

-06 












\ 


























































^ 

% 
























f* 


























f * 


- 




















t 


1 


















% 






\ 




f 


% 
















1 

1 




t 


\ 
















* 




f 

/ 




^ 














i 




1 
















1 


' — r 






























t? 28 P9 50 1 2 3 4 S 6 7 

aUKI 3ULI 



SL 171. Nagon za roje- 
nj em znatno sm an ju j e 
prinos. Puna linija — 
prinos zajednice koja se 
nije spremala za roje- 
nje, isprekidana — koja 
se spremala 



Kako se uklanjaju uzroci rojenja. Postoje unutarnji i vanjski faktori 
koji mogu takav nagon upravo potencirati. 

Stjesnjavanje legla. Najobicnije su smetnje satine sa zatvorenim me- 
dom koje se nalaze uz leglo, a isto tako i preveliki slojevi meda na plo- 
disnim okvirima. Ako pcele unose novi med od neke obilnije pretpase, 
smjestaju ga unutar ovih mednih ograda, te jos vise ogranicavaju 
maticu u lezenju. Stavise, i nedovoljan prostor u medistu, koje je 
zaliveno nektarom, moze uzrokovati stjesnjavanje zalege. Unoseni 
nektar sadrzi oko 50% vode koju pcele moraju razmjestajem po stani- 
cama isparivati. Ponekad tako deponiraju privremeno male kapljice 
nektara cak i na stijenke stanica s mladim leglom. Tako se desava da 
ni najveci plodisni okviri nisu izuzetak. 

Poneki nasi krajevi, narocito tereni uz rijeke, obiluju peludnom 
pasom u tolikoj mjeri da se mogu naci s jedne i s druge strane legla 
satine upravo nabijene peludom sto takoder smeta razvoju legla. 

Losu praksu umetanja umjetne satne osnove medu leglo treba izbje- 
gavati. Nepravilno izgradene satine, s istegnutim, suvise dubokim ili 
preplitkim stanicama koje nisu za leglo, smetaju matici u prelasku na 
pravilnije sace koje se iza njih nalazi. 

Stjesnjavanje pcela u gnijezdu moze da dode uporedo s navedenim 
stjesnjavanjem lezenja. Suvisak mladih pcela, koje zbog svoje preko- 
brojnosti nemaju prilike hraniti leglo, dakle vrsiti one poslove koje bi 
inace prema njihovoj dobi trebalo da vrse, pospjesuje rojenje. Mlade 
pcele koje izlaze iz stanica neprestano potiskuju one koje su na leglu, 
na periferiju gnijezda. Ove potisnute hraniteljice, jer nemaju drugog 
posla, ciste ondje stanice u koje matica, kad naide, polaze jaja. Tako 
one opet dobiju privremeno zaposlenje hranjenjem toga legla. Medu- 



239 



tim, tempo lezenja matice sve vise zaostaje za tempom porasta broja 
hraniteljica pa se njihova nezaposlenost konacno ocituje u izgradnji 
maticnjaka. 

Iako se opisana situacija stvara u svim pcelinjim zajednicama, ipak 
u svima ne dolazi do rojenja, Zato je u najnovijoj americkoj pcelar- 
skoj praksi glavni dio rada usmjeren na to da u plodistu ne dode do 
stjesnjenja odnosno do nezaposlenosti ovih potisnutih pcela hranite- 
ljica. Tako su kasnija iskustva potvrdila nazore da su velika stijesnje- 
nost pcela, bez obzira na njihovu dob, i oskudica prikladne ventilacije 
glavni uzroci rojenja kojima pcelar moze i treba da izbjegne. 

Dugotrajne kise, kad se prinos smanjuje a time i lezenje, djeluju 
na povecanje nezaposlenosti koje sabiracice svojom prisutnoscu jos 
vise povecavaju. 

Prema tome pcelar mora nastojati da pravilnim prosirenjem kosnice 
omoguci snosljivije stanje u zajednici, i to u prvom redu prosirenjem 
prostora za lezenje, a zatim prosirenjem prostora za boravak i rad pcela 
izvan plodisnog prostora, tj. u medistu. Ukoliko se pokaze da je doba 
za ovakvo prosirenje u sjevernim krajevima npr. vec u travnju, kad 
je jos rano da se nastavljacama postavi cijelo mediste, treba ga ipak 
postaviti, sa stanovitim ogranicenjem. Ukloni se cep na poklopcu plo- 
dista i u sredinu postavljenog medista stave se dva do tri okvira s 
izgradenim sacem i ograde pregradnim daskama. Iza pregrada mogu se 
ostaviti i ostali okviri odredeni za mediste. Na taj ce se nacin neza- 
poslene pcele odmamiti u mediste i tamo privremeno zaposliti cisce- 
njem tih okvira, a ujedno time donekle olaksati tjesnocu u plodistu. 
Za 8—10 dana mogu se pregradne daske izvaditi i na plodiste postaviti 
maticna resetka. 

I u kosnicama s nejednakim okvirima, koji su danas najveca nepri- 
lika u modernom pcelarenju, moze se plodiste rasteretiti. Ako pcelar 
ima vec izgradeno sace u polumedisnim okvirima, postavlja ga bez 
ogradivanja, a ukoliko raspolaze samo osnovama, postavlja puno polu- 
mediste sa satnim osnovama, bez maticne resetke. 

Nedovoljno izlucivanie voska. Da zadovolje pcelinji nagon za grad- 
njom saca, odnosno za izlucivanjem voska, pcelari se svakojako dovi- 
jaju. Opcenito je poznato umetanje posebnog okvira, prozvanog 
gradevnjak, iz kojeg se sace moralo izrezivati svakih 4—5 dana da ga 
matica ne bi zalegla. Doduse, pomalo je neozbiljno bilo pomisljati da 
ce sve pcele voskarice u svojoj zajednici saznati da je pcelar negdje na 
periferiji njihova gnijezda stavio za njih taj gradevnjak. Pa ipak se 
to svagdje preporucivalo i prakticiralo. Pcelari u SSSR-u prdmjenjuju 
na takvu okviru gradnju voska na dva mjesta pomocu letvice koju 
ulazu po sredini okvira. Taranovljev nacin, kojim se svaki drugi plo- 
disni okvir dizao u plitak nastavak, nije usao u siru praksu iako se 
tako moglo dobiti i 2,5 kg voska od zajednice. Pcele su, doduse, imale 
prilike da izlucivani vosak odlazu iznad plodisnih okvira i ispod njih, 
ali se otvaranjem kosnica, vadenjem okvira i struganjem voska trosilo 
previse vremena. 



240 



Sad su svi izgledi da se proizvodnja voska u kosnicama s pokretnim 
sacem ne samo racionalizira nego i da ta proizvodnja mozda potpuno 
eliminira nezeljeno rojenje. 

Otkrice da su mlijecne zlijezde mladih pcela hraniteljica u uskoj 
vezi s vostanim zlijezdama i da razvoj jednih moze zaostati u korist 
drugih za pcelarsku praksu vrlo je vazno. Ako je pcelar uspio u me- 
diste odmamiti suvisne, njegom legla nezauzete pcele hraniteljice, i 
ondje ih zaposliti u najvecoj mjeri na izlucivanju voska, time je ispu- 
nio glavni uvjet za najvecu mogucu proizvodnju voska. Da li ce ondje 
pcele iznad maticne resetke ili iza nje, jer je ona kod toga potrebna, 
graditi radilicko ili trutovsko sace, zavisi u velikoj mjeri o pcelaru. Ako 
treba radilicko sace, stavit ce im sve okvire s umjetnim satnim osnova- 
ma. Vazno je da pcele u izgradivano sace moraju trositi vosak iz svojih 
vostanih zlijezda. Osim toga, u plodistu nece vise biti suvisnih hrani- 
teljica s nabujalim mlijecnim zlijezdama, a to ce bezuvjetno, uz ostale 
ispunjene uvjete, eliminirati pojavu nagona za rojenjem i zajednicu 
pretvoriti u pravu proizvodnu zajednicu za najveci moguci prinos meda 
i voska. 

Ukoliko pcelar s kosnicama nastavljacama nema potrebe za izgra- 
denim sacem, treba da izmedu gomjeg i donjeg dijela plodista postavi 
polumediste s okvirima na kojima su mali poceci s umjetnim satnim 
osnovama. Takvo polumediste treba postaviti odmah cim odizanjem 
gornjeg plodista primijeti na njegovim donjim rubovima saca prve 
pocetke maticnjaka. Buduci da pcele u centru svoga gnijezda ne trpe 
neizgradene prostore, nastat ce ubrzo u torn dijelu cijeli grozdovi 
voskarica. Kad pcele izgrade sace u cijelom polumedistu, onda pcelar 
moze ispod njega umetnuti jos jedno isto takvo, ili treba da ga skine, 
oslobodi pcela, sace izreze i polumediste opet stavi na isto mjesto. 

U pcelarenju s polozenim kosnicama takoder je moguce to postici 
ako se uz plodiste stavi maticna resetka, a iza nje koji okvir s poce- 
cima saca. 

Nedovoljna ventilacija. Za nastavljace, koje u ljetno doba povrh plo- 
dista imaju po dva ili tri medista, ne moze se ni zamisliti pravilna 
ventilacija samo kroz donje leto, pa makar ono bilo po cijeloj duzini 
poletaljke i dva centimetra visoko. Mnostvo pcela bit ce angazirano na 
ventiliranju, a stvorit ce i ogromne brade na prednjoj strani kosnice. 
Svakako da se time u nekoj mjeri zajednica nagoni na rojenje. 

S nedovoljnom ventilacijom utrosi se znatna kolicina pcelinje ener- 
gije i na lepezanje kojim pcele izmjenjuju zrak u kosnici, a na tu 
energiju potrosi se i znatna kolicina meda. Da se takvim kosnicama 
olaksa ventiliranje, mogu se nastavci iznad plodista odmaknuti malo 
unatrag. Time se s prednje strane dobije stanoviti otvor. No nakon 
vrcanja i u bespasno doba nije to najbolje rjesenje zbog opasnosti od 
grabeza. Ventilacija se moze olaksati i tako da se umjesto cepa na 
poklopcu kosnice pricvrsti zicna mreza, a krov malo odigne pomocu 
letvica. Za vrijeme velikih vrucina najbolja se ventilacija moze postici 
tako da se umjesto poklopca kosnice stavi okvir s mrezom za seljenje, 
zatim na suprotne strane njenog okvira komadici letvica debelih oko 



16 Pcelarstvo 



241 



1 cm a na njih poklopac kosnice i konacno krov (pod pretpostavkom 
da je americkog tipa). Ovako zasjenjenu ventilaciju nece pcele zalije- 
piti, osim nesto malo oko ruba. Ako nastanu hladnije noci, dovoljna je 
i jedna letvica na prednjoj strani mreze. S ovako uredenom ventila- 
cijom nece se stvarati »brade« ni u najjacih zajednica. 

Velike polozene kosnice moraju imati dva leta, i to jedno iznad poda 
a drugo 20 cm iznad njega, svako dugacko 20 cm. Oba mogu biti i 1 
cm visoka, a gornje stavise i 2 puta po 1 cm. Preko ljeta jake zajednice 
imaju Oba leta sirom otvorena. Ukoliko se za velikih vrucina zapazi 
lepezanje pcela, moraju se iznad krajnjih medisnih okvira poklopci 
malo odmaknuti i na protivnim stranama krova napraviti otvori radi 
propuha. Da vanjska toplina ne bi djelovala preko krova na nutrinu 
kosnice, treba po poklopcima postaviti vise slojeva novinskog papira. 

Pravovremenim udesavanjem ovakvih ventilacija sprijecit ce se 
tjeskoba u gnijezdu, sto ce svakako utjecati i na manje djelovanje 
nagona za rojenjem. 

Potreba zasjeniivanja. Poznato je da tamnije boje upijaju vise sun- 
canih zraka nego svjetlije. Tako katranski papir, kojim su kosnice 
natkrivene, moze odlicno stimulirati u proljecu razvoj legla, ali zato 
pri nastupu toplijeg vremena moze stimulirati rojenje. Zato pcelar 
mora nastojati da izbjegne djelovanju vrucih suncanih zraka na nu- 
trinu kosnice. 

Ako se kosnice ne mogu drzati tako da su u ljetno doba bar poslije 
10 sati u sjeni, treba im krovove premazati vapnom s dodatkom pijeska, 
jer su krovovi tako znatno hladniji i od onih bijelo obojenih. Same 
kosnice treba bojiti bijelom bojom ili svijetlosivim bojama, a nikako 
ne tamnijim. Izuzeci su jedino lisnjace u paviljonima kojima se cela 
zbog drugih razloga boje razlicitim bojama, jer je obicno cijeli takav 
pcelinjak zasticen od sunca. Ali, medusobno grijanje takvih kosnica 
smanjuje prednost zastite od sunca. 



PR1RODNO ROJENJE 

Spremanje rojeva. Raspolozenje prema rojenju javlja se 24 dana 
nakon zalezenih trutova. Pcelar koji pcelari nastavljacama moze lako 
konstatirati takvu situaciju. Kad odigne gornje plodiste i sa zadnje 
strane i na donjim rubovima okvira zapazi zapocete maticnjake, sigu- 
ran je da se zajednica sprema na rojenje. Kada se pcele »ubrade« na 
letu, siguran je da je to znak bliskog rojenja. Cim su zalezeni matic- 
njaci zatvoreni, izaci ce prvi roj ili prvak. 

Neki pcelari stavljaju u blizini pcelinjaka pred kosnicama rasirene 
povece erne krpe ili stare erne satine da se roj na njih uhvati, a neki 
namazu travom zvanom »maticnjak« (Mellisa officinalis) nekoliko gra- 
na na obliznjem nizem drvecu da time primame roj na ta mjesta. Da 
se roj ne bi uhvatio visoko, dobro je da se pcele, dok kruze zrakom, 
prskaju vodom iz strcaljke. 



242 



Ako je pcelar na pcelinjaku prilikom izlaska roja, treba da suzi leto 
da se izlazak roja sto vise otegne. Tako se pcele kruzenjem prije 
zamore i uhvate na nize mjesto. Osim toga treba pcelar da ima pri 
ruci kavez, jer je lako na poletaljci spaziti maticu, a jos lakse onu sto 
je s podrezanim krilima pala pred kosnicu i uhvatiti je. Ako kavez s 
maticom postavi na leto pripremljene kosnice, a ovu ispred one koja 
je pustila roj ili je stavi na njezino mjesto, roj ce se vratiti i uhvatiti 
u pripremljenu kosnicu. 

Kad se roj na grani potpuno smirio, strese se u podmetnutu slamnu 
pletaru, a zatim se ona polagano okrene i postavi malo odignuta na 
zemlju da se pcele u nju prikupe. Kad se roj smiri u pletari, moze 
se iz nje usuti u priprem- 
ljenu kosnicu. Mjesto pie- 
tare bolja je vreca s me- 
talnim obrucem na otvo- 
ru, nasadena na dugacku 
stapu . 

Ako se grana s rojem 
nedovoljno prodrma, mo- 
ze se desiti da jedan ma- 
nji dio pcela ostane na 
grani s maticom. Tad ce 
se i stresene pcele vratiti 
na granu, pa se moraju, 
dok se tamo prikupe, po- 
novo bolje stresti. 

Mnogo puta uhvati se 
roj na neko deblo ili me- 
du granje, tako da ga je 
nemoguce stresti. Tad se 
mora pletara prievrstiti 
iznad roja i pcele dimom 
potjerati u pletaru. 

Roju nije dobro davati 
izgradeno sace jer ce po- 
bjeci iz kosnice. Roj ce 
pobjeci i iz neciste kosni- 
ce. Zato je dobro stare 
kosnice prije usipavanja 
roja iznutra opaliti. 

U kosnici treba roj ograditi pregradnom daskom samo na onoliko 
okvira koliko ih pcele potpuno pokrivaju. Inace bi satine bile manj- 
kavo izgradene. Kad roj izgradi plodiste, prosiruje se u mediste, kako 
je to vec objasnjeno. I medisne okvire treba opskrbiti osnovama saca. 
Ako je u nastavljaci, dodaje mu se mediste ili polumediste odmah cim 
su krajnji okviri gusto zaposjednuti pcelama. Ako je u polozenoj kos- 
nici, jednostavno se izmicu u stranu pomicne pregradne daske i roju 
dodaju novi okviri pokraj okvira s leglom. 




SI. 172. Vre6a za skidanje rojeva 



243 



Iz kosnica u kojima su smjestena po dva roja moze se kasnije, za 
6 tjedana, jedan roj s njegovim okvirima izvaditi i smjestiti u posebnu 
kosnicu koja se postavi tik dotadanje njegove kosnice, tako da polozaji 
leta odgovaraju prijasnjem polozaju. Ako je pasa pri kraju, bolje je 
oba roja ostaviti zajedno u istoj kosnici, pa ih tek na proljece odijeliti 
u posebne kosnice. 

Ponekad se desi lose vrijeme upravo onda kad je roj istrosio zalihe 
meda sto ih je ponio prilikom izlaska. Tada moze i da pogine od gladi 
ako mu pcelar ne pomogne. Zato je dobro roju dati odmah kod stre- 
sanja u kosnicu okvir pun meda. 

Ako se roj desi za vrijeme glavne pase, treba ga smjestiti na mjesto 
kosnice iz koje je izasao, dodati mu u plodiste 1 okvir otvorenog legla 
i nastaviti prijasnje mediste iznad maticne resetke. Ako mu se stresu 
jos i mlade pcele sa 3—4 okvira iz izrojenog drustva, moci ce i pasu 
bolje iskoristiti. 

Roj u drugoj polovini godine moze biti dobar samo u krajevima 
s dobrim pasama. Inace se mora pomagati medom i zrelim leglom da 
se razvije u zajednicu sposobnu za samostalno zimovanje. 

Drugaci i trecaci obicno se iskoriscuju za dobivanje oplodenih ma- 
tica. Oni se mogu smjestati po dva u jednu kosnicu, dobro pregradenu, 
s razmaknutim letima. 

Sprecavanje drugaka. Kosnicu s prvakom treba smjestiti na mjesto 
stare kosnice iz koje je izasao roj, a ovu potonju kraj nje, tako da 
joj je leto okrenuto za l A kruga na stranu. Nakon dva dana treba je 
okrenuti tako da joj leto bude u istom smjeru kao i onoj u koju je 
smjesten roj prvak na starom mjestu. Nakon 7—8 dana, racunajuci po 
izlasku prvaka, polagano se premjesti kosnica s izrojenom zajednicom 
na novo mjesto. Na taj nacin izrojena zajednica izgubit ce sve starije 
pcele u korist prvaka. 

Tko se ne zeli baviti ovim premjestanjem kosnica, moze roj drugak 
napraviti stresanjem cim se u izrojenoj zajednici pojave mlade matice. 
U tu svrhu treba iz izrojene zajednice u posebno plodiste prenijeti 
jedan okvir zreloga legla u kojem se nade jedna mlada matica, ali bez 
ijednog maticnjaka. Uz taj okvir treba jos staviti 3—4 okvira sa satnim 
osnovama. Zatim se iz izrojene zajednice u to posebno plodiste stresu 
pcele s polovine njezinih okvira. Kasnije se roj ogradi na onoliko 
okvira koliko ce ih u njemu pcele pokrivati. U povoljnim pasnim prili- 
kama moze se tako napravljeni roj postaviti i na zasebno mjesto. 
Inace ga treba staviti na mjesto izrojene zajednice, roj prvak odmah 
do nje, a izrojenu zajednicu povrh napravljenog roja s letom na drugu 
stranu. Na koncu sezone obavi se spajanje, a suvisnom mladom mati- 
com zamijeni se stara u roju prvaku. 

Kako se sprecava rojenje. Pcelaru koji planira povecanje pcelinjaka 
dobro dolaze zajednice koje naginju rojenju, jer kod raznih nacina 
umjetnog pravljenja rojeva trebaju ili mlade matice ili bar zreli ma- 
ticnjaci. Ali, pojava raspolozenja za rojenjem na pragu glavne pase 
nepozeljna je i stetna. Unistavanje maticnjaka nije samo dosadan nego 



244 



i nepouzdan posao kojim se rojenje za kratko vrijeme samo odgada. 
Osim toga, na ovecim pcelinjacima sprecavanje je rojenja neprovedivo. 

Postoje uglavnom tri nacina kojima se sprecava rojenje. 

Lathamov nacin istjerivanja roja. Kad se na pcelinjaku nade zajed- 
nica spremna na rojenje, treba od nje odmah napraviti umjetni roj 
koji ce moci i narednu glavnu pasu u velikoj mjeri iskoristiti. 

Uzmu se tri letve ili tri jaca stapa, dugacka oko 1,20 m te se na 
jednom kraju zavezu tako da se protivni krajevi mogu rasiriti u obliku 
tronosca. Na gornji vezani kraj ucvrsti se veca lisnata grana, tako 
da njezin vrh dopire do zemlje. Zajednica koja se sprema na rojenje 
ukloni se sa svog mjesta nekoliko koraka dalje, a na njezino se mjesto 
postavi tronozac s granom. Zatim se u kosnici nade matica i zajedno 
s pcelama strese na zemlju kraj vrha grane. S ostalih okvira u kosnici 
takoder se stresu pcele, no ne strese se jedna trecina s leglom. Kos- 
nica se ostavi podalje nekoliko sati, a u to vrijeme se obavljaju drugi 
poslovi na pcelinjaku. Za to vrijeme uhvatit ce se istjerani roj na 
granu, te ga kasnije mozemo smjestiti gdje zelimo. Kosnica se vrati na 
svoje mjesto ili se na njezino mjesto postavi ona s istjeranim rojem. 

Ovakav roj slican je prirodnom roju, i pcele u njemu dat ce se na 
posao poput onih u prirodnom roju. Ne smije mu se jedino dati izgra- 
deno sace, nego okviri s osnovama saca. 

Uklanjanje aktivno rojevnih pcela. Taranov (SSSR) naziva one pcele 
koje uzrokuju rojenje aktivno rojevnim pcelama. On ih posebnim 
postupkom izdijeli iz zajednice koja se sprema na rojenje, tako da u 
roj odlaze sve takve pcele. 




-vfc 



SI. 173. Taranovljev naEin 
istjerivanja roja 



^x&l 



^^ly^Jvf^iC 



mlade pcele 




Najprije se nacini strm stalak od dviju dasaka, sirok 30 cm i dug 
50 cm. Na jednoj se strani daske medusobno zabiju po duzini, a na 
drugoj se odmaknu tako da se jedna prema drugoj nalaze pod kutom 
od oko 45°. U takvoj udaljenosti utvrde se pomocu uzanih precki. 
Visina stalka treba odgovarati visini leta. Dobro je gornju stranu 
daske namazati propolisom. 



245 



Stalak se namjesti ispred kosnice, tako da je udaljen od leta 10 cm. 
Nakon toga stresu se na podnozje stalka sve pcele iz kosnice, zajedno 
s maticom. Starije pcele podici ce se i u letu vratiti natrag u kosnicu. 
Mlade pcele, pa i one aktivno rojevne, poci ce po stalku prema kosnici, 
ali ce ih razmak do leta zaustaviti i one ce se pomalo sakupljati u hrpu 
ispod stalka gdje ce i ostati da vise. Tako se za 1 Vi do 2 sata izvrsi 
razdioba, i gotov ce roj mirovati kao i svaki prirodan roj. Pred vecer 




SL 174, Skica delokacije; J jake zajednice, $ slabe 

se moze odnijeti sa stalka i stresti u kosnicu. Njegova se kosnica moze 
postaviti upravo kraj one iz koje je istresen, jer se pcele iz roja nece 
vracati. Drugog dana daju se na posao s energijom koja je svojstvena 
roju. 

Ako je u zajednici iz koje je istresen roj bila matica koja je legla, 
takva matica mora biti i u istresenom roju. Ako je bila nesparena, roj 
ja zadovoljan i s takvom maticom. U osnovnoj zajednici ostalo je 
manje pcela nego sto ih ima poslije izlaska prirodnog roja prvaka. 
Zato ce i daljnje rojenje prestati. 

Premjestaj kosnice s njezina stalnog mjesta radi sprecavanja rojenja 
ili radi njegova pojacavanja vec je odavna poznat. U prvom slucaju 
takvo premjestanje kosnice u kojoj se zajednica priprema na rojenje 
ima za cilj da zajednica izgubi sve svoje pcele koje izlijecu na rad. Ako 
se na njezino mjesto postavi neka slabija zajednica, a jaka, s raspolo- 
zenjem da se izroji, na mjesto slabije, time ce se slaba pojacati, a u 
jacoj raspolozenje za rojenjem suzbiti. Takvo premjestanje kosnica 
moze da suzbije rojenje samo ako volja za njim nije jaka. Tako npr. 
ako su maticnjaci tek zapoceti ili su stavise i svjeze zalezeni, pre- 
mjestaj takve zajednice na neko novo mjesto sigurno ce biti uspjesan. 



246 



No, ako su maticnjaci pred zatvaranjem, izmjena sa slabom zajedni- 
com nece sprijeciti rojenje, bar ne u svakom slucaju. Tad je potreban 
dvostruki premjestaj, tj. premjestaj zajednice na neko novo mjesto, 
i nakon daljnjih 7—8 dana opet na novo mjesto. Na si. 174 na preda- 
snjoj strani vidimo skicu takvog jednog premjestaja ili »delokacije«. 



UMJETNO ROJENJE 



Umnazanje bez snizenja prinosa. Dijeljenjem osnovne zajednice ne- 
izbjezno se krnji njezina snaga, a time se smanjuje i njezin prinos u 
medu. Ali ima jedan izuzetak: rojenje, bilo prirodno bilo umjetno, 
nece utjecati na prinos u glavnoj pasi ako se izvede najmanje 50 dana 
prije njezina pocetka. U torn vremenu stici ce i rojevi do velicine 
produktivne zajednice, te se mogu i samostalno ostaviti za iskoristenje 
pase. A mogu se pripojiti i osnovnoj zajednici koja ce, tako ojacana, 
donijeti i znatno vece kolicine meda na glavnoj pasi. Inace se moraju 
primijeniti takvi nacini umjetnog razmnozavanja koji nece utjecati 
na prinos meda. 

Ako se ipak zeli visestruko umnazanje, bez obzira na smanjenje 
prinosa, treba voditi racuna o tome da se za pravljenje umjetnih 
rojeva uzimaju oni visci legla kojih je vise od 4 okvira DB mjere, 
odnosno visci pcela koje se nalaze na vise od 6 okvira, tako da u kos- 
nici ostane najmanje 2 kg pcela. Ovoliki je minimum dovoljan za 
daljnju njegu legla koje moze postepeno stvarati obicna dobra matica. 
Na taj se nacin nece usporiti razvijanje doticne zajednice. 

Dnevnim prihranjivanjem od 100—150 g hrane, u koju je primijesan 
pelud, ako nema potrebne pase, moguce je godisnje postici visestruko 
umnazanje rojeva. Ipak, kolicina umnazanja zavisi u prvom redu o 
tome koliko izradenog saca i osnova saca stoji na raspolaganju za 
buduce umjetne rojeve da bi se oni mogli jos u istoj godini osposobiti, 
ako ne za davanje prinosa, a ono bar za spremanje potrebne im 
zimske zalihe. Nije uputno napraviti mnogobrojne nukleuse koji bi 
morali sami, cesto u losim uvjetima, izgradivati svoje sace, njegovati 
ih i cekati vise od godine dana da se osamostale. 

Nukleusi. Pri umnazanju bez smanjenja prinosa u osnovnim zajed- 
nicama vazno je imati oplodenu maticu u ranom proljecu, zatim pra- 
vilno napraviti umjetni roj. 

Da bismo imali na raspolaganju oplodene matice na proljece, mo- 
ramo ih uzimiti u malim zajednicama, nukleusima, na nacin izlozen 
u poglavlju Pcelarenje sa dvije matice. Kako pcelar dolazi do mladih 
oplodenih matica, moze se vidjeti u poglavlju Uzgoj matica. 

Male zajednice u sirokoniskim nastavljacama mogu se uzimiti po tri 
u jednom nastavku, na tankom poklopcu kosnice normalne zajednice. 
Po poklopcu se pribiju uze letvice, jednako debele kao i letvice nje- 
gova oboda, koje moraju tacno pristajati ispod medusobnih pregrada 



247 



u medistu. Leta se otvore na razne strane. Na taj nacin formirat ce se 
zajednicko zimsko gnijezdo s donjom normalnom zajednicom. Utrosak 
hrane preko zime bit ce po jedinici tezine tih malih zajednica jednak 
utrosku normalnih zajednica. Ovako »zajednicki« prezimljeni i pri- 
kladno utopljeni nukleusi na proljece vrlo brzo ispune svoje odjeljke 
pcelama. Oni ce imati za cetvrtinu vise legla od onih koji su se nalazili 
odvojeno. No oni jos nisu sposobni da se presele na samostalno mjesto. 
Naime, pcele u zasebnim zajednicama (oko 1 kg) zbog oskudne ishrane 
i manje topline koja vlada, osobito na periferiji kruga legla, kad se 
izlegu, lakse su, nesto slabije i manje otporne nego one u jakim zajed- 
nicama. Njihov je zivot nesto kraci od zivota pcela iz jakih zajednica. 
Ovakve male zajednice nikad ne mogu podmiriti svoje potrebe u medu 
i peludu donosom izvana, jer stvaraju vise legla po jedinici svoje 
tezine nego jake zajednice. Zbog toga vise izlijecu, ali sa svojih izleta 
donose znatno manje tovare nektara nego pojedine pcele iz jakih za- 
jednica. Izlijecu i po nevremenu, te stoga razmjerno i vise ginu nego 
pcele iz jakih zajednica. Zato ih treba u proljecu brizljivo opskrbiti 
okvirima punim meda i peluda. 

Da se lezenje u odjeljcima na proljece ne bi smanjilo, kad se oni 
ispune pcelama, treba iz njih povaditi 1—2 okvira sa zatvorenim leg- 
lom, zajedno sa pcelama koje su na leglu, i smjestiti ih sve zajedno u 
poseban nastavak. Taj se nastavak s malim letom smjesti na mrezu 
iznad plodista jace zajednice. Ondje ce izlezene pcele cekati dok se 
konacno ne upotrijebe za pravljenje rojeva. Na taj se nacin za roj 
stvara vise pcela. U takve nastavke na mrezi, koji sluze u neku ruku 
poput sabiralista mladih pcela, treba bezuvjetno dodati sa strane legla 
okvire u kojima je dosta meda i peluda. Tek kad se u nukleusima 
stvori i druga partija zrelog legla, moze se pristupiti njihovu preno- 
senju na samostalno mjesto. Tom prilikom razdijele se iz sabiralista 
okviri s mladim pcelama svim napravljenim rojevima. Napravljeni 
samostalni umjetni roj treba opskrbiti i stanovitom kolicinom pcela 
sabiracica, sto je vrlo vazno za njegov brzi razvitak. Treba jednu kos- 
nicu, ma s kojom normalnom zajednicom, maknuti malo u stranu i 
kraj nje staviti kosnicu s rojem. Tako ce pcele koje se vracaju s pase 
ulaziti u jednu i drugu kosnicu. Time je umjetni roj konacno gotov. 
Za dva mjeseca moze postati normalna zajednica i iskoristiti eventu- 
alnu jesensku glavnu pasu. U torn razvojnom vremenu mogu se takvim 
rojevima dodavati i okviri s osnovama saca. Na taj nacin moze se, 
bez smanjenja prinosa osnovnih zajednica, povecati broj pcelinjih 
zajednica, prema pasnim prilikama za 100—300% u jednoj godini. 

Nukleusi u poloskama. I u pcelarenju s poloskama osnivanje i zimo- 
vanje nukleusa moze se uspjesno izvesti ako se kosnica pomocu tankih 
pregrada i zidnih utora pregradi na vise dijelova. U tako priredenu 
kosnicu premjeste se okviri s pcelama iz normalne zajednice. U jed- 
nom odjeljku zadrzi se i njihova matica. Zatim se odjeljci povrh 
okvira zamreze i kosnica zatvori. Da bi se sabiracice zadrzale u odjelj- 
cima, treba osigurati mracnu ventilaciju na zasjenjenom mjestu 3 
dana, a prije otvaranja nadimiti leta i zasloniti ih granjem ili prislo- 



248 



njenim daskama. Sutradan nakon otvaranja razdijele se po odjelj- 
cima zreli maticnjaci. Na taj se nacin moze uzimiti i 8 nukleusa u 
jednoj kosnici. Ali se u torn slucaju preporucuje dopuniti krajnje 
odjeljke mladim pcelama iz drugih kosnica. U svim odjeljcima, na- 
ravno, mora na okvirima biti dovoljno meda i peluda. 

Inace se u tim kosnicama mogu pojedini nukleusi uzimiti uz bok 
osnovnih zajednica. 

Pelletov nacin izrojavanja. Po Pelletovu nacinu umjetnim izrojava- 
njem ne okrnji se snaga osnovne pcelinje zajednice jer se od nje ne 
uzimaju ni pcele ni leglo za novi roj nego samo med. Osim toga, ne 
postoji nikakav rizik pravljenjem roja na taj nacin. Ovdje cemo ga 
opisati: 

Kad je zajednica dovoljno razvijena, premjesti se okvir s maticom 
u prazan nastavak na podnjacu na starom mjestu. Ostali prostor ispu- 
ni se praznim izgradenim sacem. Iznad tog plodista stavi se maticna 
resetka, zatim nastavak s praznim sacem, a na njega staro plodiste 
s cijelim sadrzajem, uz dodatak jednog okvira koji nedostaje. Na torn 
gornjem plodistu otvori se leto. Nakon 24 sata umetne se u gornje 



j 






to 

E 



SL 175. Pelletov nafiiu um jet- 
nog roj en j a 



mc. legla 



medtite 



matica, 1 okvir legla 
J prazno safe 



plodiste zatvoreni maticnjak u jedan sredisnji okvir u kojem ima 
zatvorenog legla. Kad se matica izleze, moze kroz to gornje leto izaci 
na oplodnju. 

Kad se matica oplodi, otpocet ce lezenjem u torn gornjem plodistu, 
a stara matica u donjem plodistu nije ni prekinula lezenje. Za tri 
tjedna izleci ce se u gornjem plodistu sve leglo koje potjece od stare 
matice. Novonastalo leglo od mlade matice bit ce nov dodatak snazi 
zajednice. Kad bude vecina okvira u gornjem plodistu zalezena, moze 
se ono prenijeti na novo mjesto jer je u njemu kompletan roj. Vecina 
pcela, koja potjece od stare matice, povratit ce se na staro mjesto, 
tako da snaga osnovne zajednice nece biti okrnjena. 

Ako je npr. u gornje plodiste stavljen maticnjak 21. V, moze se ono 
vec 14. VII sa sedam okvira legla odnijeti na novo mjesto. 



249 



Navedenim postupkom ujedno je uklonjeno rojenje, jer je stara 
matica u donjem plodistu dobila dovoljno prostora za lezenje. Buduci 
da se roj pravi tek onda kad se u njemu nalaze pcele, leglo i matica, 
to nema nikakva rizika. Prinos meda osnovne zajednice nije smanjen 
iako je broj zajednica povecan za 100%. 

U povoljnim prilikama moze se postupak ponoviti, pogotovo ako se 
prvi put izvede ranije. 

Ukoliko rojevi nisu pozeljni, mogu se za jesenju pasu pripojiti osnov- 
nim zajednicama, i pri torn se ostavi mlada matica. U torn, slucaju i 
prinos ce se znatno povecati (vidi: Pcelarenje sa dvije matice). 

Izrojavanje zajednica s nepokretnim sacem. I u pcelarenju s ne- 
pokretnim sacem moze se ubrzati razmnozavanje zajednica primjenom 
sredstava opisanih za pospjesenje lezenja pomocu prihranjivanja i onih 
koja pospjesuju rojenje. Samo pak rojenje moze se ubrzati primjenom 
lineburskog nacina. 

Kad na pcelinjaku neka zajednica pusti roj prvak i drugak, onda 
se njegova kosnica postavi na mjesto neke jake zajednice koja se nece 
rojiti, a ta jaka zajednica stavi se na mjesto one koja je pustila rojeve. 
Izrojena zajednica, pojacana pcelama, pustit ce dobar roj. Nakon toga 
izrojena zajednica postavi se opet na mjesto neke druge jake zajednice 
koja se nece rojiti. I s novog mjesta pustit ce se opet dobar roj. To se 
ponovi toliko puta dokle god u izrojenoj kosnici ima maticnjaka. 

Somerfordov nacin. W. W. Somerford (Texas) preporucuje najbolji 
nacin za pravljenje umjetnih rojeva na vanjskim pcelinjacima. Po nje- 
govu nacinu, u povoljnim prilikama moguce je peterostruko umnoziti 
broj zajednica u istoj sezoni. 

Iz najboljih zajednica, kad imaju po 8 ili 10 okvira legla, ukloni 
se matica i zadrzi ili u kavezu u nekoj kosnici na okviru s otvorenim 
leglom iznad maticne resetke ili se drzi u sobi u kavezu za otpremu, 
sa hranom i pcelama pratilicama. Nakon 10 dana bit ce zatvoreni svi 
maticnjaci, a na zalezenim okvirima i sve leglo zatvoreno. Tad se 
pristupi pravljenju rojeva na slijedeci nacin: 

U svaku novu kosnicu polagano se prenesu po dva okvira legla 
zajedno s pcelama koje su na njima. Pri torn se mora paziti da na 
jednom od prenijetih okvira bude bar jedan maticnjak. Prenijeti 
okviri s leglom postave se uz stijenu kosnice, a kraj njih se stavi jedan 
okvir pun meda. Preostali prostor u kosnici moze se ispuniti okvirima 
na kojima su umjetne satne osnove. Zatim se leto dobro zatvori maho- 
vinom, liscem ili travom, vec prema tome cega ima u blizini, Ovo 
zatvaranje leta vrlo je vazno. Ono ima tu svrhu da se pcele sabiracice 
zadrze u zatvoru tri dana, kako se ne bi iz napravljenog roja povratile 
na staro mjesto. Naime, njima treba oko tri dana da iz nove kosnice 
prokrce izlaz, a toliko je upravo potrebno da zaborave staro mjesto. 

Buduci da nisu okviri pregradivani pregradnom daskom, to nema 
opasnosti da bi se napravljeni roj ugusio. No svakako treba kosnicu 
s rojem postaviti na zasjenjeno mjesto. 

Ovako napravljen roj ima sve uvjete za najbrzi razvoj: mladu ma- 
ticu, koja ce nakon oplodnje imati dovoljno mjesta za lezenje u stani- 



250 



cama iz kojih ce se izleci mlade pcele, zatim ima dovoljno starih pcela 
sabiracica i dovoljnu zalihu hrane. Ako se slucajno iz kojeg roja mlada 
matica izgubi, moze mu se dodati ona pritvorena u kavezu. 

Ovakvo razr oj avanj e moze se pr imj enj ivati i za svaku zaj ednicu 
koja je pred rojenjem i ima zatvorene maticnjake. 

Na kucnom pcelinjaku napravljeni rojevi mogu se ta tri dana drzati 
zatvoreni u nekom mracnom prostoru, a umjesto trave ili mahovine 
moze im se na leto pricvrstiti zicana mreza. 

Neogradivanje nacinjenog roja dobro je za nase toplije krajeve dok 
u sjevernim treba, radi cuvanja topline, iza okvira s medom staviti 
pregradnu dasku koja ne dopire sasvim do dna, a kasnije je izmicati. 

Obican nacin. Mnogo se prakticira i najobicniji nacin pravljenja 
umjetnog roja po kom se, kad na pcelinjaku ima maticnjaka, od jedne 
zajednice uzima leglo bez pcela a od druge pcele sabiracice. Ili se od 
vise zajednica uzima po jedan okvir zatvorenog legla, a sabiracice od 
jedne zajednice. Kosnica sa zatvorenim leglom bez pcela postavi se na 
mjesto neke jace zajednice i na jedan od srednjih okvira pricvrsti se 
zreo maticnjak. Zajednica od koje se uzimaju sabiracice premjesti se 
u stranu. Tako napravljen roj vrlo je jak, i dok se matica spari, ako 
ima pase, nanese i dosta meda. Jos ce biti bolji ako mu se u kavezu do- 
da sparena matica. 



GLAVNA PASA 



Velicina medisnog prostora. Vec smo rekli da je za boravak pcela 
jedne normalno razvijene zajednice potrebno u kosnici oko 290 dm 2 
saca. Ako od te povrsine saca oduzmemo 160 dm 2 za leglo, pelud i med 
potreban pcelama, onda na nasim pasama, koje su srednje medovite, 
ostaje dovoljno prostora za smjestaj nektara i meda, tj. oko 130 dm 2 . 
I onim zajednicama koje na pocetku glavne pase zapremaju samo 200 
dm 2 saca treba ukupno 290 dm 2 . 

Na osnovi okolnosti da je za potpuno pretvaranje nektara u med 
potrebno 3—5 dana, Taranov je izradio tablicu iz koje se vidi koliki 
je prostor potreban za smjestaj nektara na pasama s razlicitim dnev- 
nim unosom ako je u nektaru 50% secera. 



Srednji 

dnevni 

prinos 

u kg 



Potreban broj stanica za smjestaj 
nektara i meda 



1. dan 



2. dan 



3. dan 



Potreban 

broj pohi- Zapremina 
okvira DB sad a u dm 3 
za smjestaj 



0.5 


3571 


7.17S 


9.207 


2,4 


13 t 6 


2 


14.284 


29.610 


36.823 


9,6 


54,4 


4 


28.568 


59,220 


73.658 


19,2 


108,8 


6 


42.852 


87.930 


110.404 


29 f 2 


165,5 


e 


57.136 


118.440 


147.316 


39 


221 



251 



Prema tome, jedna zajednica u Dadant-Blattovoj kosnici sa 12 okvi- 
ra, koja osim plodista ima i tri polumedista, moze iskoristiti pcelinju 
pasu na kojoj dnevni prinos npr. iznosi 6 kg. Pribliznu zapreminu 
imaju Langstroth-Rootova nastavljaca sa 10 okvira i sa dva medista, 
zatim polozene kosnice sa 20 okvira mjere 35 X 40 cm i 40 X 40 cm i 
najzad AZ lisnjace sa 2 medista kakve se u novije vrijeme grade. 

Nedovoljan medisni prostor moze smanjiti prinos meda za 50% i 
vise. Mnogi nasi pcelari koji na takve izdasne pase dosele svoje pcele 
samo s jednim polumedistem izgube velik dio prinosa. Americki struc- 
njaci preporucuju svojim pcelarima da drze u rezervi bar jedno pre- 
kobrojno mediste za slucaj izvanredno dobre pase. Obilno medovite 
godine dosta su rijetke i njima pcelari pokrivaju manjke u losim go- 
dinama. Ako ne uspiju iskoristiti obilne godine, onda su na znatnom 
gubitku. 

Vec na pocetku glavne pase pcelar mora nastojati da pcele zauzmu 
jedan dio medisnog prostora, bez obzira na sistem kosnice kojima pce- 
lari. Preko debljih vijenaca meda na plodisnim okvirima pcele sporije 
prelaze u mediste. Da se prelazak pospjesi, dobro je prenijeti u sredinu 
medista po koji okvir sa zrelim leglom ili s otvorenim medom i uz njih 
staviti po koji okvir izgradenog saca, a ostatak popuniti satnim osnova- 
ma. Kad je nastavljacama prvo mediste zaliveno nektarom i medom, 
treba postaviti drugo ali ispod prvoga. Ovo drugo moze biti i s osno- 
vama saca koje pcele na glavnoj pasi upravo idealno izgrade i napune. 
Takvi se nastavci i stavljaju izmedu plodista i medista. Ne treba cekati 
da je mediste sasvim ispunjeno; cim se nektar zasjaji u nekoliko sta- 
nica u pokrajnim okvirima, treba nastavljati. 

Na pasi akacije pcelar s nastavljacama mora bezuvjetno imati za 
svaku zajednicu tri polumedista ili dva cijela medista. Ta je pasa vrlo 
kratka i pcele ne smiju dangubiti zbog oskudice prostora za smjestaj 
nektara. S druge strane, na toj se pasi ne moze vrcanjem usred pase 
dobiti prostora jer bi se morao vrcati sasvim rijedak med koji nije 
prikladan ni za trosenje ni za prodaju. 

Na jesenskoj pasi vrijeska pcele nisu sklone izgradnji saca kao na 
pasama u prvoj polovini godine. Zato je na toj pasi bolje imati pri 
ruci izgradeno sace. Samo zajednice s mladim maticama vise grade. Na 
jesenskim pasama pcele nerado smjestaju nektar u okvire na perife- 
riji gnijezda. Radije ga gomilaju u srediste. U torn slucaju pcelari s 
polozenim kosnicama treba da premjestaju napunjene okvire na kra- 
jeve medisnog prostora, a na njihova mjesta da stavljaju druge, prazne. 
Na taj nacin, zahvaljujuci dovoljno prostranim kosnicama, izbjegnu 
jedno suvisno vrcanje. 

Ogranicenje lezenja. Na proljetnim glavnim pasama, npr. nizinskim 
livadnim u kojih je dnevni prinos oko 1 kg, s duljim trajanjem, matice, 
nicim neogranicene u lezenju, namnoze leglo u tolikoj mjeri da na 
koncu takve pase bude u kosnicama mnostvo legla i pcela, ali tako 
malo meda da ga nema ni za prezimljenje. Jasno je da je sav uneseni 
nektar djelovao stimulativno i da je bio potrosen za razvoj legla. Uko- 
liko tome nije uzrok prenapucenost pcela na doticnom podrucju, pcelar 



252 



se mora posluziti maticnom resetkom, i to desetak dana prije pocetka 
spomenute glavne pase. Resetku treba staviti na jedno donje plodiste, 
a na medistima otvoriti zasebno leto za izlaz trutova. Ako medista nisu 
providena posebnim letima, onda se izlaz moze postici pomicanjem 
nastavka malo unazad, tako da s prednje donje strane nastavka nastane 
potreban otvor. Ovom prilikom pcelar moze da prenese u mediste sve 
one okvire koji nisu za plodiste, tj. sa starim, neispravnim ili trutovskim 
satinama. 

I u ovakvim prilikama pcelar mora omoguciti pcelama proizvodnju 
voska, kako je to vec navedeno. 

I na nesto kasnijim glavnim pasama dobro je maticu ograniciti na 
donji dio plodista, ali se mora voditi racuna i o prostoru za proizvod- 
nju voska. 

Postoje razlike u maticnim resetkama. Neke su limene, od jednog 
komada, koje pokrivaju cijelo plodiste, dok su druge od istog materi- 
jala, ali s ugradenim letvicama, sirokim upravo kao i satonose. Poto- 
nje su bolje od prvih jer manje hlade gnijezdo, a ipak omogucuju sve- 
strani prolaz pcelama. 

U drugoj polovini godine, kad se u zajednici lezenje ionako samo po 
sebi smanjuje na kapacitet manji od jednog plodista, uputno je takoder 
staviti maticnu resetku, ali ovog puta ne radi ogranicavanja lezenja, 
nego radi toga da pcelar ima bolji pregled o leglu i zalihama, olaksan 
i brzi rad oko vadenja meda i si. 

U sjevernim krajevima, gdje nema nekih obilnih glavnih pasa, nego 
samo bijela djetelina, bundeve, otava i slicno, takoder je uputno staviti 
vec u srpnju maticnu resetku na donje plodiste. Tako se moze pravil- 
nije pripremiti zeljeni nastavak s potrebnom hranom za zimovanje. 
Inace se pcele povuku s leglom u gornji dio nastavljace gdje povrh 
legla ne ostaje dovoljna zaliha meda za zimu. 

Zalihe potrebne pcelama. Ako pravilno ocijenimo potrebe meda za 
pcelinju zajednicu u bilo kojoj kosnici, dobili smo i odgovor na pitanje 
koji se stvarni viskovi meda na glavnoj pasi mogu izvaditi. 

Zbog razlicitih dimenzija okvira koje su u nas uvedene, kako u na- 
stavljacama tako i u polozenim kosnicama, postojat ce i razliciti slo- 
jevi sabranog meda, kako u plodistima tako i u medistima. Osim toga, 
i polozaj i velicina leta imaju velik utjecaj na razmjestaj mednih za- 
liha. U vecini slucajeva med u medistu nije »visak« samo zato sto je 
nanesen u neki dio kosnice koji je pcelar prozvao medistem. Posljedica 
pogresnog tretiranja tog pojma jesu oskudne medne zalihe kraj kojih 
se mnoge pcelinje zajednice u proljecu stalno nalaze na ivici gladi. 

U polozenim kosnicama, u kojima ima 20 okvira 40 X 40 cm s gor- 
njim letom u sredini kosnice, pcele naslazu u 10 sredisnjih okvira za- 
lihe meda koje su dovoljne ne samo za prezimljenje nego i za proljet- 
ni razvoj. Zalihe na tim okvirima pcele obicno i nadopune na kasnijim 
sporednim pasama. Viskovi meda u takvim kosnicama nalazit ce se i 
s jedne i s druge strane tih plodisnih okvira. 

U polozenim kosnicama istih dimenzija, koje nemaju gornje, vec 
samo donje leto, pcele smjeste na deset sredisnjih plodisnih okvira jos 



253 



vece medne zalihe koje pcele ne mogu potrositi i koje su na smetnji 
razvoju legla u proljecu. Na pasama vrijeska desava se to isto s ovim 
kosnicama i s gornjim letom. Tada se kao visak mogu oduzeti jos tri 
do cetiri sredisnja plodisna okvira. Da ne bi zbog toga ni jedna ulica 
ostala bez meda, mora se izmedu svaka dva okvira, koji su puni meda, 
umetnuti jedan prazan. 

U polozenim kosnicama s okvirima visokim 35 cm potrebno je ostaviti 
11 sredisnjih okvira. Visak meda nalazit ce se na preostalih 9 okvira 
ako kosnica ima samo 20 okvira. 

Ako su pak okviri u polozenim kosnicama samo 30 cm visoki, ne mogu 
pcele na 10 ili 11 sredisnjih okvira, koji sluze za plodiste, smjestiti do- 
voljne zalihe. Tada je potrebno ostaviti netaknutih 13 sredisnjih okvi- 
ra. Pri torn krajnji okviri predstavljaju glavnu zalihu koju ce pcele 
trositi narednog proljeca ako ne bude drugih pasa preko godine. 1 
ovdje se vidi da su polozene kosnice dobre samo onda ako imaju ve- 
like okvire. 

Nijedna kosnica nastavljaca, a pogotovo lisnjaca, nema dovoljno ve- 
liko plodiste u koje bi, pokraj prostora potrebnog za leglo, mogle stati 
i potrebne zalihe meda. Zato se danas nastoji plodiste svake kosnice 
nastavljace povecati jednim nastavkom punim hrane. Za sve nastavlja- 
ce moglo bi se postaviti pravilo da za pcelinje potrebe treba rezervirati 
toliki sloj meda za koliko su plodisni okviri nizi od 40 cm. 

U krajevima gdje postoje i ljetne i jesenske glavne pase nije potreb- 
no da se ovakvi puni medni nastavci i navedene zalihe u polozenim 
kosnicama rezerviraju vec na proljetnoj glavnoj pasi. Ali i u takvim 
slucajevima bolje je ostaviti zalihe od prvog proljetnog meda, jer je 
on najbolji za zimovanje i jer kasnija pasa moze da iznevjeri. Zato su 
puni magazini i zalihe u poloskama od proljetne glavne pase najbolja 
garancija za dobro prezimljenje i za dobivanje maksimalnog prinosa u 
narednoj godini. Glasoviti ruski pcelar Korzenjevski u svojoj knjizi 
o racionalnom pcelarenju napisao je: »Prva glavna pasa treba da mi 
pcelama osigura hranu za zimu, a kasnije pase, s viskom od prve, to je- 
moj prihod.« 

Pcelari koji se bave selecim pcelarenjem ne mogu se drzati nave- 
denih pravila, jer im je neprilicno po pasama povlaciti vece medne za- 
lihe. Oni takve zalihe ostavljaju od jesenske glavne pase. Ako ta pasa 
iznevjeri, moraju se pomoci prezimljenjem na jugu ili prihranjivati. 
Prihranjivati se mora i ako je losa kvaliteta meda. 



PCELARENJE SA DV1JE MAT1CE 



Ovakav nacin pcelarenja, zbog raznolikih pasnih prilika u nasim 
krajevima, ne moze biti jednoobrazan. Zato pcelar mora znati gdje, 
kada, zasto i kako ga valja primijeniti. 

Pomocne zajednice iza pregrade. Ako do ranih proljetnih glavnih 

pasa nema dovoljno vremena za potpuni razvoj zajednice s jednom 



254 



maticom, drugu maticu treba uvesti vec u jesen prethodne godine, od- 
nosno pri kraju posljednje glavne pase. Tada ce formiranje pomocnih 
zajednica s drugom maticom najmanje utjecati na smanjenje prinosa i 
biti najjeftinije. Umjetni roj s pomocnom maticom smjesti se u do- 
voljno prostranim kosnicama iza pregrade u istom plodistu. Tada takav 
roj iskoriscuje toplinu osnovne zajednice, dobro prezimi i sa manje 
meda, a njegova nastamba, umjesto posebne kosnice, zahtijeva samo 
jednu tanku drvenu pregradu. 

Plodiste je dovoljno veliko ako u njega stane 12 okvira, i ako su ti 
okviri najmanje 27 cm visoki. U torn slucaju do nasih najranijih glav- 
nih pasa (proljetni ruzmarin, veliki vrijes, uljena repica) jos se nece 
osjetiti tjeskoba ni oskudica prostora za lezenje u plodistu osnovne 
zajednice, ako se pomocna zajednica smjesti na 4 okvira. 

Pregrada treba da je sto tanja (oko 7 mm). Ona dobro pregraduje 
ako se za nju prethodno napravi okomiti utor (zlijeb) na stijenama 
plodista, dok se uz nju po podu kosnice pricvrsti tanja letvica. Leto 
za tu pomocnu zajednicu otvori se sa strane kosnice. 

Za proljetnu pasu rane kadulje nije dovoljno velika navedena za- 
premina plodista jer se ostavljenim prostorom za pomocnu zajednicu 
ne smije smanjiti lezenje matice u osnovnoj zajednici. Za te pase bolji 
je nize navedeni nacin za kosnice s niskim okvirima. 

U polozenim kosnicama pomocne zajednice na slican se nacin for- 
miraju iza pregrade na 4—5 okvira. Ovdje se pri uzimljenju mora pa- 
ziti na to da se osnovna zajednica ne ugnijezdi na suprotnoj strani 
kosnice, jer tada pomocna zajednica ne bi koristila toplinu osnovne za- 
jednice, pa bi slabo prezimila. 

Na svakom okviru u pomocnoj zajednici moraju biti dovoljne zalihe 
meda i peluda koje se uzimaju iz osnovne zajednice. 

Pomocne zajednice u medistu. U kosnicama s nizim okvirima, 20—25 
cm visokim, kakvih je u nas velik broj, zatim u inace malenim plo- 
distima kudikamo je bolje, pogotovo u nasim sjevernim krajevima, da 
se pomocne zajednice prave u medistima iznad osnovnih zajednica. 
Zimska kugla bit ce tada veca, zajednicka i pravilnija, sto je vrlo vazno 
za dobro prezimljenje. (Ovo se niposto ne odnosi na tzv. uskovisoke 
okvire jer u njih postoji mogucnost da gornja zajednica, primamljena 
toplinom donje zajednice, ne zahvati u zimi svojim gnijezdom potreban 
sloj meda ispod svojih satonosa.) 

Izmedu jedne i druge zajednice stavlja se obican tanki poklopac, 
dok leto za gornju pomocnu zajednicu moze biti i na prednjoj donjoj 
strani njezina plodista. 

Kad nastupe navedene pase, ili se pripaja pomocna zajednica osnov- 
noj ili samo pojacava osnovna okvirima zrelog legla i pcelama. Ako 
se pravilno radi, dobije se od pomocne zajednice do pase obicno 3—4 
okvira zrela legla sa pcelama, dakle kolicina koja upravo nedostaje 
osnovnoj zajednici da spomenute pase u punoj mjeri iskoristi. 

Za bolje iskoristenje ljetno-jesenskih glavnih pasa ljubicastog i bije- 
log vrijeska, vrista, bijelog bosiljka, metvice i pasa na jugu osobito je 
korisno primijeniti takvo pcelarenje. Naime, do pocetka tih glavnih 



255 



pasa redovito opadne ona najveca snaga zajednice jer je prosla kul- 
minacija razvoja legla. Za tu svrhu izaberu se jace zajednice u proljecu 
kad ima dovoljno peluda. Ako imamo nastavljace s jednakim okvirima, 
stara se matica ogranici pomocu poklopca kosnice u donjem plodistu u 
koje se stavi polovina njezina legla s najnuznijim zalihama meda i 
peluda. U nastavku ili gornjem plodistu mora biti zrelog legla, dovolj- 
no meda i praska i vise od polovine pcela, jer ce se starije vratiti u do- 
nji dio. Narednog dana u taj se gornji dio doda zreo maticnjak. Ako 
imamo nastavljace s nejednakim okvirima, moze se to isto izvesti ako 

se upotrijebe dva polumedisna na- 
stavka. Kasnije, kad mlada matica 
zaleze pokrajne polumedisne ok- 
vire, vrate se veliki okviri u plo- 
diste. Radi sigurnije oplodnje ma- 
tice leto treba otvoriti postrance. 
Gornji se dio moze po potrebi po- 
jacavati stresanjem mladih pcela 
s okvira iz donjeg dijela na koji- 
ma je otvoreno leglo. Ako ima ka- 
kve jace pretpase, dodaju se po 
potrebi medista iznad donjeg i 
gornjeg plodista. 

Na taj se nacin do pocetka na- 
vedenih glavnih pasa dobiva zna- 
tno veca kolicina legla i pcela. 
Tad se pristupi spajanju obiju za- 
jednica na uobicajeni nacin. Pri- 
nos meda bude prosjecno za 50— 
100% veci nego prinos obicnih za- 
jednica s jednom maticom. 

U krajevima gdje dotle ima sla- 
bijih proljetnih pasa sa puno pe- 
luda, i gdje te pase poticu pcele 
da se roje, na ovaj se nacin ujed- 
no najlakse rijesi problem izroja- 
vanja. 

S polozenim kosnicama takvo 
se razrojavanje obavi kako je vec 
naprijed navedeno. 
Stvaranje vrlo jakih zajednica. Iako pravilno uzimljene i prezimlje- 
ne zajednice na proljetno-ljetnim glavnim pasama mogu donijeti mak- 
simalne prinose, stvaranjem vrlo jakih zajednica mogu se postici jos 
veci prinosi. Samo pcelar treba da se prethodno osvrne na neke pro- 
bleme koji mogu nastati kao posljedica takva nacina pcelarenja. Npr. 
koliko ce ga stajati veci utrosak vremena koji zahtijeva takav nacin; 
hoce li moci racionalno iskoristiti veliko mnostvo pcela poslije pase 
na nekoj iducoj pasi i kako ce na takvu pasu transportirati te dvojne 




SI. 176. Razrojena zajednica s rnedi^- 

Lima 



256 



nastavljace; hoce li visak pcela moci prodati ili ce one beskorisno po- 
ceti trositi sabrane zalihe, itd. 

Pomocne zajednice s maticama za ovaj nacin pcelarenja pripreme se 
jos u jesen prethodne godine. Nije dovoljan manji odjeljak kosnice u 
plodistu osnovne zajednice jer postoji mogucnost duljeg vremenskog 
razvoja za pomocnu zajednicu zbog cega ona treba veci prostor. Zato se 
u nastavljaci mora pomocna zajednica uzimiti u medistu osnovne zajed- 
nice, bez obzira na razlicitost plodisnih i medisnih okvira. 



SI. 177. Pomocna zajednica C uzim- 
Ijena iznad medista osnovne zajed- 
nice 




Gdje su te pase glavne i jedine, vec prilikom proljetnog razvoja i 
prosirenja donje i gornje zajednice treba voditi racuna o tome koji ce 
dio poslije pase sluziti za buduce plodiste i koja ce se matica ostaviti. 
U torn smjeru treba pri pregledu pomagati leglom i boljim sacem plo- 
diste buduce osnovne zajednice. 

Osam dana prije pocetka pase stavlja se obezmaticeni dio kosnice 
povrh medista. Nakon daljnjih osam dana poniste se u torn dijelu ma- 
ticnjaci. Ukupna zapremina saca, odredena za mediste, mora biti veca 
nego za obicnu jaku zajednicu, jer bi na kratkim jakim pasama, npr. 
akaciji, zbog nedostatka prostora stetovao prinos. 

Ni velike poloske sa zapreminom saca od 320 dm 2 , u kojima pomocne 
zajednice vec nakon prezimljenja zapremaju 4—5 okvira, nisu za pasu 
akacije i kadulje dovoljne. Mora im se dodati mediste, bilo iznad sre- 
disnjih, bilo iznad sviju okvira. Takvim vrlo jakim zajednicama treba 
i 400 dm 2 saca. 



\ 7 Pcelarstvo 



257 



Na koncu pase ovakve zajednice osobito su pogodne za pravljenje 
umjetnih rojeva za povecanje vlastitog pcelinjaka ili za prodaju. Ako 
se prave rojevi za umnazanje broja vlastitih zajednica, treba rojeve 
postaviti na mjesto osnovnih zajednica, a njih na novo mjesto. Time 
se moze najkracim putem rijesiti i problem rojenja koji se ponekad 
zna pojaviti u ovakvim zajednicama. 

I nasi vojvodanski pcelari razvijaju zajednice sa dvije matice za 
pasu akacije. Osobito je znacajan nacin sto se primjenjuje s velikom 
Boczonadijevom kosnicom. Sedam dana prije pocetka pase nacini se po- 
seban umjetni roj s jednom maticom, a druga ogradi u kosnici na tri 
okvira pomocu daske na kojoj je 1/4 maticne resetke. Kosnica se popuni 
okvirima opskrbljenim osnovama saca. Tako se dobije u medistu 17 
okvira, od kojih je 13—14 s leglom. Na pocetku pase poniste se svi 
izgradeni maticnjaci i ujedno u mediste doda okvir s najmladim le- 
glom iz plemenite zajednice, u kojem ce pcele u toku pase izgraditi dru- 
ge maticnjake. Prilikom vadenja meda, obicno cetrnaestog dana, isko- 
riste se vec zreli maticnjaci za posebne oplodnjake, dok se jedan ostavi 
u medistu. Zatim se pregrada s maticnom resetkom stavi na prijasnje 
mjesto, tako da se razvoj zajednice opet nastavi sa dvije matice. Na taj 
nacin postizava se znatno vise meda, pravilno izgradeno sace, jedan 
roj, izmjena matice i djelomicna selekcija, a sprecava prirodno ro- 
jenje. 

Trajno pcelarenje sa dvije matice. Za ovakvo pcelarenje postoje dvije 
metode: 

2. Drzanje dviju zajednica u istoj kosnici sa zajednickim medistem. 
Nastavljace obicno imaju mediste iznad obiju zajednica odijeljenih pre- 
gradom, a kosnice poloske izmedu obiju zajednica. U oba slucaja pcele 
prolaze u mediste kroz jednu maticnu resetku. 



medista 
sa po 10 ofcv. 



maftcna 

JCJl I 



pregrada, 

matica 
na 7 okvira 




matica 
na 7 okvira 



leto 



SL 178. Nastavljafia sa 14 okvira za 
pcelarenje sa dvije matice 




SI. 179. Pologka za pcelarenje sa dvi- 
je matice 



258 



Poloske za ovaj nacin pcelarenja nesto su vece od obicnih. Za plo- 
diste se ostavlja svakoj zajednici po 7 okvira, a za mediste po 10, ili 
u svemu 24 okvira. Vece kosnice zbog svoje glomaznosti nisu podesne. 
Okviri ispod 30 cm ne dolaze u obzir. Najbolji su oni 35 cm visoki i 
siroki kao DB. Radi bolje ventilacije potrebno je na plodistima donje 
i gornje leto po 20 X 8 mm, a isto toliko i gornje leto na medistu. Obje 
zajednice u sjevernim krajevima bolje prezime ako se smjeste jedna 
uz drugu u sredini kosnice, naravno odijeljene tankom pregradom ili 
dvostrukom mrezom, dok se medisni okviri premjeste na periferiju. U 
torn se slucaju i na proljece brze razvijaju. 



SL 180. Princip skretnice za pojaGa- 
nje glavne zajednice 




Nezgodna strana ovog nacina u nastavljaca u tome je sto se po 
prestanku svake pase, osobito u drugoj polovini godine, mora jedna 
zajednica od druge potpuno odijeliti i leta medusobno razmaknuti jer 
inace jedne matice nestane. 

2. Drzanje dviju zajednica u istoj kosnici pri cemu se mediste stalno 
nalazi samo iznad jedne zajednice. U ovom slucaju u toku godine, po 
potrebi, pred stanovitu pasu, pojacava se ona zajednica s leglom i 
pcelama iznad koje se nalazi mediste. Za ovaj nacin pcelarenja nisu 
podesni poznati tipovi kosnica polozaka ni nastavljaca, vec kombina- 
cija jednog i drugog tipa, tj. kosnica sa 16 ili 14 okvira, od kojih je 10 
okvira za jednu zajednicu (iznad koje su medista), a ostali za drugu, 
pomocnu zajednicu. I ovdje najbolje odgovaraju plodisni okviri 30—35 
cm visoki, dok za medista mogu biti visoki i 16—20 cm. 

Pojacavati se za vrijeme glavne pase moze i pomocu »skretnice«. 
Izmedu jednog i drugog leta pricvrsti se dascica kojom se skrenu pcele 
sto se vracaju s pase, tako da ulaze u zajednicu iznad koje se nalazi 
mediste. U torn slucaju mora se voditi racuna o zalihi hrane u manjem 
odjeljku. 



259 



UZGOJ MATICA 



Nacin uzgoja prema prilikama. Dok je tehnika oko uzgajanja matica 
znatno uznapredovala posljednjih decenija, dotle su u torn pogledu 
nasi pcelari, s neznatnim izuzecima, ostali uglavnom na istom. Zato 
postupak oko uzgoja dobrih ili kvalitetnih matica nije moguce sablo- 
nizirati u tolikoj mjeri da bi jedna metoda uzgoja mogla odgovarati 
svima nasim pcelarima, bez obzira na njihovu teoretsku i prakticnu 
spremu, volju, vrstu kosnica, broj njihovih zajednica, pasne prilike, na 
vrijeme koje mogu torn poslu zrtvovati itd. Stoga su ovdje izlozeni 
samo oni nacini koji se najvise prakticiraju i od kojih ce pojedini pce- 
lar moci odabrati onaj koji mu najbolje odgovara 

Da se dode do dobrih matica, postoje uglavnom samo dvije moguc- 
nosti: ili da se iskoriste prirodni maticnjaci ili da se primijeni prisilna 
izgradnja isforsiranih, odnosno, napunjenih umjetnih maticnih osnova. 

Iskoristenje prirodnih maticnjaka. Doba rojenja nije moguce flksi- 
rati jer ono varira ne samo prema nasim klimatskim prilikama i pasa- 
ma nego je ono na istom podrucju pojedinih godina ranije ili kasnije. 
Zato svaki pcelar, poznavajuci svoje prilike, ako mu ne odgovara ce- 
kanje da dobije iz zajednica koje se spremaju na rojenje prirodne ma- 
ticnjake, moze i da skrati to vrijeme. Treba samo da neku jaku zajed- 
nicu ne prosiruje, vec da joj plodiste suzi, leto smanji, a umjesto nje- 
zina 2—3 okvira s otvorenim leglom da joj u plodiste umetne okvire sa 
zatvorenim leglom iz druge zajednice. Osim toga, takvu pojacanu za- 
jednicu treba da prihranjuje na najpogodniji mu nacin. 

Cetiri do pet dana po izlasku roja prvaka naci ce u toj kosnici desetak a 
ponekad i vise dobrih maticnjaka. Ako mu maticnjaci trebaju za prav- 
ljenje umjetnih rojeva, neka to izvede kako je u ovoj knjizi na drugom 
mjestu objasnjeno. Ako treba sparene matice za izmjenu svojih losih 
matica, moze napraviti male nukleuse s onakvim okvirima kakvima 
pcelari. Za tu svrhu poze iskoristiti obicno mediste (ili polumediste) 
koje se pregradi na tri dijela. Svaki odjeljak treba da ima malo leto 
na posebnoj strani. U svaki odjeljak blize letu stavlja se jedan okvir 
peluda, zatim do njega okvir iz iste zajednice sa nesto zatvorenog le- 
gla sa svim pcelama sto su na njemu i, sto je glavno, na torn okviru 
treba da je po jedan zatvoreni maticnjak. Kraj istog okvira stavi se 
jedan okvir s otvorenim i zatvorenim medom. 

To je najekonomicniji tip oplodnjaka nastavljaca jer se njegovo plo- 
diste inace u sezoni iskoriscuje kao mediste. Da se na njemu ne moraju 
busiti posebna leta, prakticno je na obodu poklopca, koji mu sluzi za 
podnjacu, izrezati komadic letvice i cavlicem ga pribiti tako da se leto 
moze otvarati i zatvarati. 

Tako napunjeni nastavak s oplodnjacima treba staviti na spomenuti 

poklopac iznad neke zajednice, tako da dobiva toplinu odozdo. Svi se 

odjeljci pokriju zajednickim poklopcem, a ovaj krovom. Kad se nakon 

10—14 dana mlade matice spare i otpocnu lezenjem, mogu se upotri- 

jebiti po zelji, a i njihove male zajednice pripojiti nekoj zajednici. 



260 



Koji pcelar pcelari polumedisnim okvirima poput Dadantovih ili 
Farrarovih, moze prirediti potrebne pregrade poput Rauchfusovih i 
tako doci do oplodenih matica jos jednostavnije. 

I pcelareci poloskama pcelar moze pregraditi prostor kosnice za 3—4 
okvira i na njemu formirati nukleus na opisani nacin. 

Prisilna izgradnja maticnjaka. Dobivanje matica na taj i slican nacin 
moze se uspjesno primjenjivati u sezoni samo onda kad zajednice imaju 
dovoljan broj trutova. 

Za ovaj nacin, koji nema veze s rojenjem, bitno je da pcele na sto 
mladem leglu jednolicne dobi izgrade maticnjake iz radilickih stanica. 
Treba dalje maticu prisiliti da sto vise zaleze jednu novu satinu. Za 
tu svrhu kosnica s izabranom zajednicom stavi se kraj mjesta na ko- 
jem je bila i okrene letom na protivnu stranu. Na njezino mjesto po- 
stavi se druga prazna, i u nju se umetnu 2 okvira koja su dobro napu- 
njena medom i peludom. Izmedu njih stavi se okvir s Azgradenom no- 
vom satinom koja nije protkana zicom i u kojoj jos nije bilo legla. 
Zatim se u tu kosnicu stresu pcele s polovine okvira iz odmaknute 
kosnice. a ujedno se u nju pusti i matica. Nakon 24 sata bit ce nova 
umetnuta satina zalezena jer matica nije imala drugog mjesta za leze- 
nje. Tada se odmaknuta kosnica vrati u prijasnje stanje. 

Zalezena satina stavi se u mediste koje je puno pcela na istu ili koju 
drugu jaku zajednicu i to izmedu dva okvira otvorenog legla. Nakon 
dva dana mogu se iz te satine izrezivati potrebne trake dugacke koliko 
god imade na njima licinki. Ostrim tankim nozem reze se po pokraj- 
nim stanicama tako da po sredini trake ostane netaknut jedan red za- 
lezenih stanica. Zatim se protivna strana uklijesti izmedu dvije letvice. 
Tako uklijestenu traku treba jos pojacati visekratnim premazivanjem 
s jedne i s druge strane rastopljenim (ne vrucim) voskom pomocu malog 



WJSk 




1 *»* **** *»f ** J 

1 M. M: .f? : -''M. J 



SI. 181. Zalefena traka priredena za SI 182. Izgled istih stanica pretvo- 
prihvatnu zajednicu renih u matttnjake 24 sata kasnije 

kista. Na tako utvrdenoj traci poniste se po dvije stanice s licinkama, 
jedna do druge, tako da netaknuta ostane svaka treca zalezena stanica. 
Obicno treba da bude na jednoj utvrdenoj traci 9—10 ostavljenih sta- 
nica. Letvice s dovrsenim trakama stave se u gornji lezaj praznog okvi- 
ra. Ukoliko nema materijala da se popune sva tri mjesta u okviru, 



261 



moraju se u okvir staviti obicne letvice u jedan ili dva donja lezaja 
jer bi inace pod tezinom velikog grozda pcela zalezene stanice mogle 
popustiti. 

Da pcele na pricvrscenim zalezenim trakama u okviru izvedu prave 
maticnjake, mora se okvir staviti medu pcele koje su bez matice i bez 
legla, ali medu takve pcele koje su upravo u stadiju izlucivanja mli- 
jeci, a takve se nalaze na okvirima otvorenog legla. Treba dakle sat-dva 
prije rezanja trake u jedno mediste koje je zamrezeno s donje strane 
ili jos bolje u tzv. »rojni sanduk« pomocu sipaonika natresti pcele s 
najmanje 4 takva okvira. Prije stresanja mora se u njega staviti 1 
okvir otvorenog meda i 1 s peludom, oba bez ikakva legla. 

Nakon stresanja treba odmah na poklopac postaviti punu hranilicu 
ili prije punjenja unutra metnuti Doolittleovu punu hranilicu. 

Ako su pcele u torn medistu, odnosno rojnom sanduku, bile zatvore- 
ne jedan sat, one su spremne da na priredenim trakama u okviru od- 
mah izvedu zeljene maticnjake koji ce biti obilno opskrbljeni mlijeci. 

Posto ostane medu takvim pcelama 24 sata, moze se okvir s pravilno 
izvedenim maticnjacima izvaditi i predati na njegu uzgajivackoj za- 
jednici. Upotrijebljene pcele stresu se pred kosnicu iz koje su uzete. 

Uspjeh zavisi o jos nekim uvjetima. Priredivati zalezene trake ili 
stanice i puniti umjetne maticne osnove treba u toploj ali i vlaznoj 
prostoriji ili vani pri sldcnoj temperaturi. Treba imati na umu da suhi 
okolni zrak naglo izvlaci vlagu iz zalezenih stanica ili iz mlijeci, sto 
moze imati za posljedicu manji broj primljenih maticnjaka ili najzad 
matice slabije kvalitete. Za suhog toplog vremena ili u takvoj prosto- 
riji potrebna vlaga moze se napraviti drzanjem posude s vodom na 
ugrijanoj peci, vjesanjem povece mokre plahte ili brizljivim pokriva- 
njem zalezenog materijala mokrom krpom. 

Pritchardov nacin. Postoji i Pritchardov nacin dobivanja izgradenih 
maticnjaka na izrezanim pojedinim radilickim zalezenim stanicama. 
Ogranicenoj matici u izabranoj zajednici da se na zalegu ne svjeza 
satina izgradena na umjetnoj satnoj osnovi, nego takva u kojoj je vec 
bilo legla. Za taj nacin pripremi se posebna stara satina na kojoj se 
u gornjem dijelu izreze otvor dugacak 22 cm i sirok oko 9 cm. Osim 
toga trebaju dvije letvice duge po 25 cm i siroke oko 2 cm, s jedne 
strane dobro natrljane voskom. 

Iz one satine koja je dana na zalegu priredenoj zajednici kad bude 
zalezana, sto je obicno za dva dana, mogu se izrezivati potrebne trake 
s jednim redom neostecenih zalezenih stanica, a zatim iz njih pojedine 
zalezene stanice. Ove se postavljaju na spomenutu navostenu letvicu i 
pomocu noza ostaci njihovih donjih okolnih stanica pritisnu se na le- 
tvicu. Sto je vise voska na letvici, to se bolje mogu zalezene stanice 
na nju utvrditi. Jos je bolje ako se spojevi stanica i letvice pojacaju 
rastopljenim voskom. 

Na svaku letvicu utvrdi se po 8—9 komada stanica, a zatim se letvi- 
ce utisnu u izrezani otvor, nacinjen na spomenutoj posebnoj staroj 
satini. 



262 



Ovaj nacin dobivanja maticnjaka, jer je laksi, prikladan je za manje 
pcelare. Ako ga primijene, moraju istog dana, kad izvade satinu za- 
lezenu radi izrezivanja stanica, maticu vratiti u njezinu odmaknutu 
zajednicu, a priredeni okvir s umetnutim letvicama i stanicama staviti 




SI. 183. Pritchardov nafcin dobivanja matidnjaka na manjim 

ptelinjacima 

na mjesto gdje je bila zalezena satina. Pcele ce, buduci da su postale 
bezmatkom, prionuti na izgradnju maticnjaka u okviru na jedinim 
stanicama koje im stoje na raspolaganju. 

Uzgajivacke zajednice. Zajednica koja ce nastaviti s njegovanjem 
zapocetih maticnjaka ne mora biti obezmaticena a ni u pripremi za 
rojenje. Poznato je, naime, ako se nekoj zajednici u njezino mediste 
doda okvir s najmladim leglom, da pcele na torn okviru nece izgradi- 
vati maticnjake. Ali ako dobije okvir s napunjenim maticnjacima, pce- 
le ce nastaviti s njihovim uzgojem iako im se matica nalazi nize, u 
plodistu, ispod maticne resetke. Takva situacija dobro dolazi pcelarima 
jer im je pogodnija nego da radi toga neku jaku zajednicu moraju 
obezmaticiti. 

Za tu svrhu mora se jedna jaka zajednica pripremiti. Ako zaprema 
plodiste i dva medista, dovoljno je jaka. Inace se mora pojacati leglom 
i pcelama iz druge kosnice. U njezino se gornje mediste (iznad maticne 
resetke) premjeste iz plodista svi okviri s otvorenim leglom i s pce- 
lama koje su na njima. Ako nema bar cetiri okvira takva legla, treba 
ga uzeti iz druge zajednice. 

Pojam »okvir s otvorenim leglom« vrlo je sirok, jer na njemu moze 
biti tek koji cetvorni decimetar takva legla, a moze da bude napunjen 
od satonose pa sve do donje letvice. Pcelar treba da se drzi ove druge 
kvalitete. Ako ih nema, treba u mediste stresti ili omesti mlade pcele 
s vise okvira na kojima je otvoreno leglo iz drugih kosnica. 

S jedne i s druge strane tih okvira s leglom stavi se po okvir s pe- 
ludom, a ostali se prostor popuni mednim okvirima. Najmlade leglo 
treba da dode u sredinu. 

Kad se drugog dana u to mediste stavlja okvir s prihvacenim ma- 
ticnjacima, treba voditi racuna da se unutra, medu dva okvira otvo- 



263 



renog legla koja su u sredini, ne stavlja na okviru vise od 8—10 pri- 
hvacenih maticnjaka. Ako ih ima vise, moraju se umetnuti na letvici 
u jos jedan okvir i taj staviti u susjednu ulicu, a iza njega jos jedan 
okvir s otvorenim leglom. Tako ce se bolje iskoristiti raspolozivi ka- 
pacitet mlijecnih zlijezda prisutnih njegovateljica i dobiti oko 20 ko- 
mada dobrih maticnjaka. 




SI. 184. LimenJ sipaonik za punjenje zbimog i rojnog 
sanduka 



Ispod letvice s maticnjacima koja je u gornjem lezaju okvira treba 
u nize lezaje staviti prazne letvice da pcele ne izgrade satinu na ma- 
ticnjacima, vec na umetnutim praznim letvicama. 

Kad su maticnjaci zatvoreni, mogu se iz oba okvira smjestiti u 
jedan, i taj okvir staviti medu okvire sa zatvorenim leglom, a medu 



264 



okvire s otvorenim leglom treba staviti drugu partiju prihvacenih ma- 
ticnjaka. Poslije druge partije ne preporucuje se iskoriscenje te zajed- 
nice za daljnje partije. Ako se ipak zeli, mora se prije toga ponovo 
rasporediti otvoreno leglo u gornjem medistu. 

Prihranjivanje je potrebno ako nema pase s vidljivim viskom, jer i 
pcele grade maticnjake za rojenje samo u normalnim pasnim prilikama. 
Prihranjivati se mora tri dana prije nego sto se zajednici povjeri njega 
maticnjaka. Hraniti treba secernim sirupom u omjeru 2 : 3, i to sto 
blize mjestu gdje se nalaze maticnjaci. 

Presadivanje u maticne osnove. Pcelarima s vecim brojem kosnica 
stoji na raspolaganju nacin uzgoja s presadivanjem u umjetne maticne 
osnove. Za tu svrhu potreban je ovaj pribor: 

7. Limeni sipaonik pomocu kojeg se lako i brzo puni neki prostor 
ometenim pcelama. On mora imati strme stijene da njegove krivine ne 
zadrzavaju pcele koje se kroza nj stresaju ili ometaju. Gornji mu je 
otvor obicno sirok 20 cm a dugacak oko 35 cm. Donji je otvor okru- 
gloga grla s promjerom od 7 cm. Oko toga okrugloga grla mora se pri- 
lemiti ploca od jaceg lima da se sipaonik ne ljulja pri radu. 

2. Rojni sanduk. To je obican sanduk za 4 okvira s poklopcem koji 
se moze pomicati na jednu stranu i na kojem je pogodna rupa za hra- 
njenje Boardmanovom hranilicom. Dubina sanduka treba da je veca 



^-9'tf%J 






SI. 185, Sablon za pravljenje mati£- 
nih osnova 



SI. 186, Izgled vogtanih matifinih os^ 
nova i njihovih podloga 



265 



za 15 cm od visine okvira kojima se pcelari, jer je radi zracenja, umje- 
sto dna, pribijena zicna mreza, a izvana 4 kratke noge. 

Rojni sanduk sluzi za dvadeset cetiri satni zatvor mladih pcela koje 
su bez matice i bez legla, da otpocnu gradnju maticnjaka na dodanim 
zalezenim stanicama ili na napunjenim maticnim osnovama. 

3. Kalup i maticne osnove. Vostane maticne osnove prave se pomocu 
kalupa od kruskova ili jabucna drveta. Kalup mjeri na oznacenim 
mjestima skice 7.7 mm odnosno 9 mm. Dubina vostane osnove matic- 
njaka treba da iznosi oko 10 mm. Dno mora biti debelo a rubovi tanki. 
Kalup se prije rada mora kvasiti u vodi pola sata, zatim se, obrisan, 
umoci u rastopljeni vosak, prvi put u dubinu od 9—10 mm, drugi put 
za 2 mm plice, a treci i cetvrti put opet isto toliko plice. Prije izuvanja 
gotove osnove s kalupa treba kalup umociti u hladnu vodu. Vazno je 



3 







SI. 187, Dimenzije drvene podloge za 
matifcne osnove 




SI. 188 + Americka automatska igla za 
prijenos lifciiikl 



da vosak bude cist, prvenstveno onaj iz suncanog topionika. Sam vo- 
sak ne smije biti prevruc jer bi osnove bile slabe i krhke, a ne smije 
biti ni pred skrucivanjem, jer bi osnove ispale predebele. 

Ako se vise jednakih kalupa pribije na dascicu, moze se jednim 
umakanjem dobiti vise maticnih osnova. Kad se rad zavrsi, treba ka- 
lupe osusiti i spremiti. 

4. Drvena podloga za maticnu vostanu osnovu ima dimenzije kako 
je na skici oznaceno. Prednost im je sto se vostana maticna osnova 
jednostavno utisne u udbljenje pa nije potrebno posebno lijepljenje. 
Osim toga, ona pristaje u otvor na kavezu za dodavanje maticnjaka, 
odnosno mladih matica. Dimenzije su joj kao na skici. 

5. Igle za prijenos. Za prijenos licinki u umjetne maticne osnove 
moze da posluzi i obicna cackalica ili zasiljeno i na vrhu povijeno 
pticje pero. Metalne igle za tu svrhu dugacke su oko 15 cm i poniklova- 
ne. Jedan njihov kraj, koji sluzi za prijenos mlijeci, spljosten je i zao- 
kruzen, i na 6 mm od kraja povijen pod kutom od oko 30°. Drugi kraj 
je takoder spljosten, izgladen i na kraju istanjen do 0,08 mm, a 6 mm 
od kraja takoder povijen pod istim kutom. Vazno je da vrh ne smije 
biti zasiljen ni ostar. Neki pcelari onaj kraj igle koji sluzi za prijenos 
licinki lakiraju crnim lakom, jer se tako prijenos lakse izvodi. U 
Amerci je usla u primjenu posebna spravica pomocu koje se vadenje 



266 



i presadivanje obavlja neznatnim pokretom palca desne ruke. Dok se 
radi, ruka slobodno lezi na satini s leglom, a vrh se spravice unese u 
stanicu. Na pritisak palcem iz vrha plosnate cjevcice na spravici izade 
metalni jezicac debeo 0,08 mm koji ude ispod licinke. Zatim se prenese 
na dno maticne osnove i kad palac malo popusti, jezicac se uvuce na- 
trag u cjevcicu zbog cega se licinka omakne s njega na dno maticne 
osnove. 

6. Okvir s letvicama na koje se lijepe drvene podloge s vostanim 
maticnim osnovama, vidi se na skici i ne treba mu komentara. Letvice 












i 

i 



SI. 189. Okvir s letvicama i matiCntm osnovama 



su s jedne strane natrljane voskom da se podloge malim pritiskom na 
njih lako mogu utvrditi. 

7. Lopatica za grabljenje pcela. Siroka je oko 7 cm, dugacka oko 
12 cm i duboka 5 cm. 



SL 190. Lopatica za grabljenje pcela 







<fLjjT"§**^ 


/■../•■■•■ ■ 





8. Mlijec. Za pocetak rada treba imati pri ruci manju kolicinu mlije- 
ci. Pcelari s vecim brojem kosnica treba da je imaju uvijek u rezervi. 
Moze se cuvati i godinu dana u hladnoj mracnoj prostoriji u dobro 
zatvorenoj dvostrukoj staklenci. 

9. Hranilice. Njihov tip i broj zavisi o vec uvedenoj praksi u prihra- 
njivanju koju pcelar jedino mora prilagoditi tako da pcele mogu hranu 
imati u blizini maticnjaka s licinkama. 

10. Izolator. Taj se nacini od limene maticne resetke. Da matica 
mora da leze na sto manjoj povrsini satine, prakticno je naciniti takvu 
resetku veliku npr. 15 X 15 cm s povijenim stranicama i utisnuti je u 



267 



jednu stranu ciste, svjetlije satine. Jedino se jos mora na njoj napra- 
viti mali otvor kroz koji ce se matica pod resetku pustiti i koji ce se 
moci opet zatvoriti. 

Na vecim uzgajalistima matica primjenjuje se tzv. Pritchardov ili 
Smithov nacin, po kojima je matica prisiljena da leze na tako malom 
prostoru u zajednici da su licinke izvanredno obilno hranjene i da su 
svakog dana u potrebnom broju na raspolaganju za prijenos. Njezina 
se zajednica povremeno opskrbljuje zrelim leglom iz drugih kosnica. 




SI* 191. Izolator nafcinjen od mati£ne reSetke na okviru 

Prijenos licinki u maticne osnove. Cetvrtog dana od dana stavljanja 
matice u izolator moze se pristupiti prijenosu. Posto se vostane osnove 
maticnjaka utvrde u drvene podloge, razmjeste se ove i pritiskom na 
letvicu utvrde, tako da ih na jednoj letvici bude 18—20 komada. 

Prije samog prijenosa licinki u maticne osnove mora se pripremiti 
naprijed spomenuti prihvatni goli roj, bilo u rojnom sanduku bilo u 
priredenom medistu. 

Gusta mlijec iz punih maticnjaka nije najbolja za stavljanje u ma- 
ticne osnove. Uzgajivac Latham ju je prethodno razrjedivao sa neko- 
liko kapi mlake vode s cajnog poklopca pomocu kapaljke. Vec spome- 
nutim priborom za prijenos prenese se na dno maticne osnove malo 
mlijeci, nesto veca kolicina od prosenog zrna. Cim su osnove na jed- 
noj letvici mlijeci opskrbljene, pokriju se vlaznom krpom i napune na 
jos jednoj letvici. Zatim se iz izabrane zajednice donese zalezena sa- 
tina koja je na dan rada ispod izolatora vec ispunjena licinkama u 
dobi od neka 24 sata. 

Iglom se pazljivo licinka podigne sa svoga mjesta i prenese u ma- 
ticnu osnovu na mlijec. Pri tome se igla potisne malo prema dnu sta- 
nice i izvadi ispod licinke. 



268 



Kad su ispunjene obje ili sve tri letvice u okviru s napunjenim ma- 
ticnim osnovama, treba odmah okvir staviti u malo prije prireden goli 
roj u rojnom sanduku. Njime se malo udari o dno, da sto vise pcela 
spadne na dno, zatim se brzo otvori i okvir s licinkama stavi u sredinu, 
tj. izmedu okvira s peludom i okvira s medom i odmah zatvori. Na 
njegov se poklopac stavi puna hranilica i sve zajedno odnese u neki 



SI. 192, Lifcinke u dobi od 12—14 sati 




mracni prostor gdje ostane 24 sata. Ako je pcelar pazljivo radio, sve 
maticne osnove bit ce pretvorene u maticnjake, a licinke u njima upra- 
vo ce plivati u izobilnoj mlijeci. 

Drugog dana prihvaceni maticnjaci na letvici srede se tako da ih na 
jednoj bude najvise 10 komada i u okviru stave u pripravljenu uzgaji- 
vacku zajednicu, kako je to vec objasnjeno. 

Dvostruko presadivanje. Zapazeno je da pcele u velikoj mjeri ukla- 
njaju mlijec ispod licinki na koju su bile prenijete u maticne osnove 
i da je djelomice zamijene drugom svjezom mada ju je pcelar najbri- 
zljivije pripremio. Znaci da su prenijete licinke stanovito vrijeme le- 
gale na neprikladnoj hrani. Tako je nastalo u praksi tzv. dvostruko 
presadivanje. 

Kad su pcele maticnjake prihvatile i kvalitetu mlijeci ispod licinki 
ispravile, izvade se doticne licinke i na njihova se mjesta nasade druge 
iste dobi. Matice dobivene ovakvim postupkom plodnije su od onih 
uzgojenih s jednim presadivanjem, sto se odrazava na kvallteti njihova 
lezenja. 

Dr Orosi Pal primijenio je poseban nacin. Posto su pcele prihvatile 
maticnjake, on je iz svjeze zalezene radilicke stanice posebnim izbija- 
cem izrezao dno stanice s netaknutim jajetom i prenio na mlijec u 
maticnjaku, posto je licinku iz njega uklonio. Tako su pcele vec od 
prvog sata mogle licinku pravilno hraniti. Time je i kvaliteta takvih 
matica jos bolja, a to se takoder ocituje kako na kvantitetu njihova 
lezenja, tako i na povecani prinos njihove zajednice. Ali, tesko da ce 
njegov nacin biti primjenjivan u siroj praksi jer zahtijeva dvostruko 
vise vremena od onog naprijed navedenog uzgoja iz svjeze satine. 

Razdioba zrelih maticnjaka. Posto su maticnjaci nakon desetak dana 
postali vec zreli u odgajivackoj zajednici, mogu se podijeliti u prire- 
dene oplodnjake. (Oplodnjak je maljusna kosnica u koju se naseli 
saka-dvije pcela sa zrelim maticnjakom ili mladom nesparenom mati- 
com. Mala zajednica ostaje u oplodnjaku dok se mlada matica ne spari 
i ne pocne nositi jaja.) Buduci da dob licinki, dobivenih bez izolatora, 
moze mimo racuna pcelara da varira i cijela 24 sata, to je bolje ako ih 
pcelar u torn slucaju nesto ranije podijeli u oplodnjake. 



269 



Moze se desiti da pcelar bude u vrijeme zriobe maticnjaka neodgo- 
divim poslom sprijecen da ih podijeli u oplodnjake. Tada ih mora 
prije roka namjestiti u posebne kaveze, a ove staviti u poseban okvir 
koji se smjesti na isto mjesto gdje su maticnjaci i bili. Tada se dodaju 
mlade matice u istom kavezu u kojem su se izlegle. Kavezi u torn slu- 
caju treba da imaju ne mreze na svojim bocnim stranicama, vec ma- 
ticne resetke od zice. Takav kavez treba da omoguci pristup pcelama, 
ali ujedno da sprijeci medusobnu borbu mladih matica. 

Oplodnjaci uz osnovnu zajednicu. Za pcelara koji uzgaja matice samo 
za potrebe na svome pcelinjaku ne postoji problem oko izbora oplod- 
njaka. Tko pcelari nastavljacama, moze uvijek u tu svrhu privremeno 
upotrijebiti neko mediste ili polumediste. Tako ima znatnu prednost 
jer moze oplodnjake formirati iznad neke zajednice gdje ce koristiti i 
njezinu toplinu i krov. Tada je prakticno ukloniti cep iz poklopne daske 
i otvor zamreziti s donje i s gornje strane. 

Ako je na plodistu s maticom maticna resetka i na njoj dva izgra- 
dena i pcelama zaposjednuta medista ili polumedista, nije potrebno u 
sezoni pase, koja pokazuje bar neki visak, posebno ogradivanje od 
osnovne zajednice jer se maticnjak moze dodati na okvir sa zatvorenim 
leglom u sredinu drugoga gornjeg medista. Treba samo na njemu otvo- 
riti posebno malo leto, ukoliko to nije vec otprije otvoreno. Ako nema 
pase, mora se ispod tog gornjeg medista s letom staviti zicna mreza ili 
jedan poklopac. 

Ako imamo nastavljace sa 12 ili vise okvira, mozemo naciniti oplod- 
njak i u samom plodistu. Tako se u Dadant-Blattovoj kosnici moze 
odijeliti prostor sa 3 okvira pomocu tanke pregrade i naciniti leto na 
straznjoj strani. Na kosnicama napravimo na prednjoj i na straznjoj 
stijeni plitke utore u koje se utaknu pregrade. Pregradama treba nji- 
hove rubove malo zaostriti. Pregrada od jednog komada drveta nije 
dobra jer drvo radi. Bolja je od vise uokvirenih dascica. Uz pregradu 
mora se i po podu prisloniti ili pribiti tanja letvica. Da bi osnovna za- 
jednica mogla i dalje nesmetano raditi u svome medistu koje zahvaca 
i prostor iznad oplodnjaka, treba satonose u oplodnjaku pokriti poseb- 
nim pokrivacem. 

I polumediste se moze upotrijebiti za oplodnjak povrh plodista, samo 
treba na njegovim okvirima da ima meda, peluda i nesto legla, no 
leglo nije bezuvjetno potrebno. Pomocu dviju pregrada dobijemo tri 
oplodnjaka s letima okrenutim na razne strane. Izvede se kao i kod na- 
stavljaca s jednakim okvirima. 

U polosci se takvim pregradivanjem lako napravi mjesta za oplod- 
njak s letom na drugoj strani kosnice. 

Rauchfussovi oplodnjaci. Posebnu paznju zasluzuju oplodnjaci Ame- 
rikanca Rauchfussa. Prednost im je u tome sto se pomocu posebnih 
pregrada neka jaka zajednica moze pretvoriti u brojne oplodnjake koji 
se automatski naseljavaju, a da se ne krnji i ne razbije sabirna snaga 
te zajednice, sto nije moguce s drugim oplodnjacima. 

Ako se pcelari samo polumedistima polumediste sa 10 okvira obicno 
se razdijeli sa tri tanke pregrade na cetiri odjeljka. Od obicnog po- 



270 



klopca nacini se posebna podnica koja ujedno sluzi i za poklopac nizeg 
polumedista. Na njoj se, ispod svakog odjeljka, napravi po duljini izrez 
sirok oko 2,5 cm i na njega se s donje i s gornje strane pribije traka 
limene maticne resetke. Osim toga, na torn poklopcu, odnosno podnici, 
pribiju se tri letvice koje su jednako debele kao i obod te podnice i 
na koje moraju tacno pristajati polumedisne pregrade. Nadalje, iz 
oboda daske izrezu se komadici letvica kojima se za svaki odjeljak 
otvara posebno malo leto. 

Za ovaj tip oplodnjaka nukleusi se prave oko podne kad je najveci 
dio pcela na pasi. U svaki se odjeljak stavi po jedan polumedisni okvir 
zatvorenog legla iz iste kosnice ili iz neke druge. Ako je iz iste kosnice, 
ostave se na njemu i sve pcele. Ukoliko nema takvih poluokvira, moze 
se umetnuti po jedan izgradeni u kojem ima nesto peluda i otvorenog 
meda, dok drugi okvir u odjeljku moze biti i sa satnom osnovom. 

Ako se pcelari cijelim sirokoniskim okvirima, a ne poluokvirima, 
onda se takvi veci nastavci s njihovim okvirima moraju prilikom stav- 




Sl. 193. Rauchfussove pregrade izmedu pojedinih 
polumedista 

ljanja priredenih polumedista svi ukloniti i zamijeniti sa toliko polu- 
medisnih, okvira koliko odgovara mnostvu pcela u zajednici. Uklonjeni 
nastavci s okvirima podijele se na druge zajednice. 

Pcele ce se odmah raspodijeliti po navedenim polumedisnim okvi- 
rima odnosno odjeljcima i, ukoliko ima pase, mogu kroz resetke i med 
u njih unositi. Buduci da su prolazi prema gornjim nastavcima dosta 
uzani, pcele ce, osjecajuci se nekim polubezmatkom, primiti zrele ma- 
ticnjake po odjeljcima. 



271 



Kad se oplodene matice izvade, mogu se njihovi odjeljci upotrijebiti 
za novu partiju maticnjaka. Ako se oplodene matice zadrze dulje u 
oplodnjacima, treba na njihova leta staviti komadic maticne resetke 
da se ne izroje. Na koncu sezone izvade se ovi specijalni poklopci i 
pregrade, pa se zajednica prema svojoj snazi i zalihama svede u nor- 
malno stanje. 

Samostalni oplodnjaci. Za pcelare koji se bave cestim selidbama 
pcela na pase nije formiranje oplodnjaka po kosnicama ili po medis- 
tima najbolje rjesenje jer se komplicira sistem ventiliranja. Isto tako 
to ne odgovara ni pcelarima s lisnjacama gdje se, zbog zbijenih kos- 
nica, gubi razmjerno velik broj matica. Oni moraju formirati posebne 
samostalne oplodnjake, nezavisne od osnovnih zajednica. 




SI. 194. Polumediste iskoriiteno za 
Sest oplodnjaka 



Polumedista, pregradena na tri-cetiri odjeljka za oplodnjake, koji bi 
samostalno vani stajali, nisu prikladna sa svojim okvirima jer mala 
kolicina pcela bolje formira gnijezdo na malim okviricima nego na 
dugackim koje ne moze u cjelini pokriti. Zato polumedista koja stoje 
samostalno treba pregraditi uzduz i poprijeko na 6 malih odjeljaka od 
kojih svaki treba da ima svoj poklopac, a svi zajedno zajednicki krov. 
Za njihove pregrade najbolje su sperploce od 3 mm, pojacane s donje 
i s gornje strane letvicama s poluutorom. Na poklopcima ili na stije- 
nama nacine se zamrezeni otvori za ventilaciju s promjerom od 3 cm 
koji se cepom mogu zatvoriti. U svaki odjeljak moze da stane po 3 
okvirica i hranilica. 

Vrlo je vazna njihova vanjska postava. lako imaju solidno pribijenu 
podnicu, ona nije dovoljna da cuva toplinu koja se gubi odozdo, jer 
se ti oplodnjaci postavljaju na 4 kocica metar visoko od zemlje. Zato 
se prethodno na kocice postavi obicna podnjaca, u nju materijal za 
izolaciju (rogoz i si.) i tek na ovaj dolazi uredeno polumediste. 

Postoji jos jedan tip malih oplodnjaka kojima za punjenje treba 
malo pcela i malo hrane. Male zajednice mogu se u njima odrzati 
preko cijele sezone za visekratni uzgoj. Mogu se izgraditi po 2 odjeljka 
u jednom komadu, s letima okrenutim na protivne strane. 



272 



Velicina njihovih okvirica zavisi o velicini polumedisnih okvira uko- 
liko se takvi upotrebljavaju na pcelinjaku. Tada se mogu po tri mala 
okvirica staviti u jedan polumedisni, i s njime u neku kosnicu na iz- 
gradnju. Ako se u njih ureze komad stare satine, bit ce prigradena. 

U takve male oplodnjake dolaze obicno po tri okvirica i hranilica, 
a kad vec na njima ima dovoljno hrane, stavi se umjesto hranilice 
cetvrti okviric. Prakticno je na njihovim uzim stranama bocnih letvica 
pribiti komadice lima koji ce upadati u zareze na stijeni oplodnjaka 
radi razmaka. Na taj se nacin mogu okvirici bolje smjestiti u polu- 
medisni okvir jer oni nemaju usice na satonosama. 

Leto mora biti pri dnu oplodnjaka siroko 2—3 cm i visoko 6—8 mm. 

Otvori za ventilaciju takoder su potrebni, i to na sredini prednje i 
straznje strane, s promjerom od 3 cm koji su iznutra osigurani zicanom 
mrezom a izvana cepovima. 

Da bismo izbjegli napadu tudica, obod krova treba da je uokolo 
sirok bar 3 cm a iznutra da je siri, najvise 5 mm od vanjske mjere 
oplodnjaka. Ako se sa strane na oplodnjak pribiju limene kvake, mogu 
se po 4 takva oplodnjaka objesiti na krstak od letava. U nasim sje- 
vernim krajevima dobro je napraviti dvostruka dna. 



SI. 195. Najmanji tip oplodnjaka 




Uvjeti za uspjesno naseljavanje oplodnjaka. Pri uzgoju matica, a 
narocito pri naseljavanju oplodnjaka, pcelar mora imati u vidu neke 
okolnosti u kojima bi mu taj posao mogao lose ispasti. Tako, naselja- 
vanje malih samostalnih oplodnjaka na pcelinjaku u bespasnoj sezoni 
vrlo je riskantno jer su male zajednice u njima izlozene nasrtaju bes- 
poslenih pcela tudica. Zato takvo naseljavanje i zriobu maticnjaka 
treba kombinirati u vrijeme ma i slabije neke pase. 

Nikad nije dobro za male samostalne oplodnjake u bespasnoj sezoni 
uzimati pcele s istog pcelinjaka, pa makar se one prethodno drzale u 
takvim oplodnjacima zatvorene 3 dana. Poneka se stara pcela zna i 
poslije tri dana vratiti u svoju kosnicu, a kako se u oplodnjaku nasi- 
tila hranom, vratit ce se u njega ponovo po hranu, ali svaki put sa sve 
vecim brojem svojih drugarica sabiracica. Tada je tesko od njih sacu- 
vati hranu u oplodnjacima. Izuzetak je jedino ako se starije pcele u 



]g Pcelarstvo 



273 



takvoj sezoni dopreme s vanjskog pcelinjaka ili ako punjenje i tro- 
dnevno zatvaranje pada u doba dobre pase kad nema opasnosti od 
grabeza. 

Pcele za punjenje oplodnjaka moraju biti site. Za hranu u oplodnja- 
cima valja upotrebljavati, bar za prvo hranjenje, ili secerno tijesto ili 
gust secerni sirup (2 : 1). Rijetka tekuca hrana u oplodnjaku najcesci 
je uzrok bjezanja pcela iz njega. Tek kasnije, kad u oplodnjaku bude 
legla, moze se dodavati i tekuca hrana. 

Nikad nije dobro prvi put otvarati leta na oplodnjacima po danu. 
Pcele jurnu iz sviju oplodnjaka i, nakon komesanja po zraku, prihvate 




SL 196. Ameri£ki kavez za mati£- 
njake 



se zajednicki u velikom broju na neki oplodnjak i vise izvana na 
njemu. Tako mnogi oplodnjak ostane bez pcela. 

Maticnjake ne valja u oplodnjake stavljati u kavezu jer pcelar treba 
da ih naseljava mirnim i sitim pcelama koje su stanovito vrijeme 
bile bez matice. Ako ih naseljava razdrazenim i gladnim pcelama, ni 
kavez mu nece pomoci. Izuzeci nastaju ako je pcelar sprijecen, kad je 
nevrijeme i si. 

Naseljavanje oplodnjaka uz osnovnu zajednicu. Oplodnjaci koji se 
prave uz plodiste neke zajednice, tj. osim onih vec spomenutih pri 
iskoriscenju maticnjaka iz zajednica koje se roje, naseljavaju se na 
ovaj nacin uz pregradu stavi se jedan okvir sa nesto zatvorena ili 
zrela legla i sa svima pcelama koje su na njemu. Kraj toga okvira 
dolazi drugi, napunjen medom i peludom, dok ce se treci, prazan, 
izgraden ili neizgraden, staviti po stresanju. U oplodnjak se stresu 
pcele s najmanje tri okvira na kojima je otvoreno leglo. Pri naselja- 
vanju takvih oplodnjaka s leglom treba paziti da u njemu ostane vise 
pcela nego sto je potrebno za pokrivanje legla. 

U toku jednog dana, ako je dan za izlijetanje pcela povoljan, ostavit 
ce stare pcele oplodnjak i tada se maticnjak moze dodati. On se paz- 
ljivo utisne gornjim krajem, tj. osnovom u prethodno napravljenu 
malu udubinu na satini povrh legla. Ako dan za izlet nije povoljan, 
mora se cekati i dva dana pa tek onda dodati maticnjak. Buduci da se 
u torn vremenu moze i matica izleci, treba radi sigurnosti maticnjak 
staviti u kavez, pa ce tako nukleus dobiti izlezenu maticu. 



274 



Naseljavanje mladim pcelama oplodnjaka koji stoje posebno naro- 
cito je prakticno pomocu nastavljaca. Mediste se potpuno odijeli od 
plodista i u tako odijeljeno mediste stresu se pcele s vise plodisnih 
okvira na kojima je leglo. Leto na medistu otvori se na njegovoj 
straznjoj strani. U mediste se stavi jedan okvir otvorenog legla. U 
roku jednog (izletnog) dana mediste ce ostaviti sve stare pcele, a s 
mladima koje su ostale mogu se puniti oplodnjaci. Da bi se odijelile 
mlade pcele od starih, moze se i neka cijela kosnica prenijeti na novo 
mjesto a na njezino mjesto privremeno postaviti druga s jednim ok- 
virom legla i s praznim sacem. Uzimajuci mlade pcele iz odnesene 
kosnice treba voditi racuna da se iz nje ne uzmu sve pcele, vec da 
ostane u njoj mladih pcela na tri-cetiri okvira za njegu legla, zatim 
da se ona sto prije vrati na svoje prijasnje mjesto. 

Za istu svrhu mogu se u neku praznu kosnicu nakupiti okviri sa 
zrelim leglom iz vise kosnica i u nju natresti pcela s otvorenog legla. 
U ovom slucaju takvu kosnicu valja drzati na zaklonjenu mjestu, pa 
je slijedeceg dana ponovo premjestiti da je ostave stare pcele. U njoj 
treba da ima nesto otvorenog meda i peluda. Kad se upotrijebe mlade 
pcele, vrate se okviri s leglom u kosnice iz kojih su uzeti. 

Oplodnjaci se pune ili neposredno kraj kosnice iz koje se uzimaju 
mlade pcele, sto se moze prakticirati samo za dobre pase, ili se vise 
oplodnjaka puni u prikladnoj prostoriji, sto ima znatnih prednosti. 

U ovom je slucaju za punjenje potreban pogodan sipaonik s grlom 
koje pristaje u otvor oplodnjaka. Prije naseljavanja oplodnjaka hra- 
nilice se napune secernim tijestom, a ukoliko ima pase i ne postoji 
opasnost od grabeza, u hranilice se naspe vode oko Vk njihove sadrzine. 
Zatim se u vodu do vrha naspe secera u prahu. U sve se oplodnjake na 
srednje okvirice utisnu zreli maticnjaci, leta zatvore, ventilacije otvore 
i jedan se okviric izvadi da se brze puni. 

Ako su okviri s kojih se uzimaju pcele zaliveni syjezim medom, 
pcele se moraju cetkom ometati, a ne stresati. 

Za jedan mali oplodnjak obicno je dovoljno oko 20 dkg pcela, ili po 
prilici toliko koliko ih ima na jednom polumedisnom okviru. Napunjeni 
oplodnjaci odmah se zatvore i stave u mracan prostor. Navecer se 
mogu odnijeti na odredeno mjesto gdje se otvore leta a zatvore ven- 
tilacije. 

Kad se puni vise oplodnjaka u nekoj prostoriji, onda se pcele, odre- 
dene za njihovo punjenje, najprije stresu u poveci sanduk koji je na 
stranicama zamrezen. Natrese ih se koliko je potrebno s obzirom na 
broj raspolozivih maticnjaka. Takav sanduk moze imati dimenzije oko 
50 X 50 cm ili moze biti nesto manji. Na njegovu poklopcu, koji se 
mora otvarati pomicanjem na jednu stranu, treba da je okrugli otvor s 
promjerom jednakim promjeru grla sipaonika. U takav sanduk moze 
stati oko 8 kg pcela, sto je dovoljno za 30 oplodnjaka. 

Pcele stresene u sanduk prskaju se povremeno rijetkim secernim 
sirupom dotle dokle god ga uzimaju. Zatim se sanduk otvori i site, 
teske pcele mogu se prikladnom lopaticom grabiti i usipavati u prire- 
dene oplodnjake kako je to naprijed navedeno. 



275 



Ovakav sanduk moze dobro posluziti za prijenos pcela s nekog vanj- 
skog pcelinjaka radi punjenja oplodnjaka. Ako se ne primjenjuje 
prskanje sirupom, treba da ima i pripadajuci valovcic za hranjenje 
u koji se moze u nj hrana sipati izvana po dopremi pcela. 




SL 197. Zbirni sanduk 

Naseljavanje mladim i starim pcelama. Moze se prakticirati samo u 
vrijeme neke pase kad nema opasnosti od grabeza. Tada nije potrebno 
odvajati mlade pcele od starih, ali se zato moraju drzati zatvorene 
puna tri dana u mracnoj prostoriji i tek navecer staviti u oplodnjacima 
na odredeno mjesto. 

Pcele se uzimaju iz punijih medista, a ukoliko matica nije resetkom 
ogranicena, mora se prethodno to obaviti ili pri stresanju pcela paziti 
da se s okvira ne strese i matica. 

Neki pcelari prakticiraju medom namazane okvirice oplodnjaka 
staviti u mediste. Kad se na njih nakupi najvise pcela, prenesu ih u 
oplodnjak. U njemu se drze zatvorene tri dana i u torn vremenu stavi 
im se kroz rupu na poklopcu zreo maticnjak. 

Ovaj je nacin vrlo jednostavan, samo zbog grabeza nije najpouzda- 
niji, pa se moze primijeniti jedino za dobre pase ili ako se oplodnjak 
prenosi na mjesto udaljeno od pcelinjaka. Ovakvi namazani okviri 
treba da se stave medu mlade pcele, odvojene na naprijed spomenuti 
nacin. 



276 



Naseljavanje opijenim pcelama. Mnogi pcelari mogu obilaziti svoje 
vanjske pcelinjake samo svakih 8 dana zbog toga sto su zauzeti redo- 
vitim zanimanjem. Ako pomocu uzgojne zajednice kombiniraju uzgoj 
matica kod svoje kuce i prenose zrele maticnjake kad odlaze na pceli- 
njak, mogu ondje odmah formirati oplodnjake, bez prethodnog odabi- 
ranja mladih pcela ili trodnevnog zatvaranja pcela u oplodnjake. 

Ako se malo zgnjecene vate, nesto vece od oraha natopi klorofor- 
mom i ubaci medu pcele u oplodnjak, opijene pcele nece se vracati 
na svoje staro mjesto. Neprilika je pri tome sto se oplodnjaci ne mogu 
temeljito zatvoriti, no jos je veca sto se ne moze pogoditi pravi cas 
kad s opijanjem treba prestati, jer se zbog sveopceg brujanja pcela na 
pcelinjaku ne cuje i prestanak brujanja pcela u oplodnjaku. 

Da se dovoljno vrijeme za opijanje moze ustanoviti ne sluhom, nego 
pogledom, potrebna je limena kutija na kojoj su dvije suprotne stra- 
nice staklene. Odozgo se zatvara, malo tijesno, limenim poklopcem, 
na kojem je okrugao otvor s pomicnim zatvaracem. Otvor na poklopcu 
treba da odgovara velicini grla sipaonika za pcele. Kroz staklene stra- 
nice moze se vidjeti koliko je unutra streseno ili ometeno pcela. Kada 
su pcele unutra, ukloni se sipaonik i zasune okrugli otvor na poklopcu. 







SL 198. Limena kutija za opijanje 




Mi 



m 

M 



Zatim se nakvasi loptica vate, zasun izvuce i ona ubaci medu pcele, a 
zasun odmah zatvori. Cim se vidi da su pcele dovoljno opijene, odmah 
se cijeli poklopac skine i pcele iz kutije uspu u oplodnjak, gdje je pret- 
hodno vec smjesten maticnjak, okvirici i puna hranilica. 

Isti se postupak nastavi i s drugim oplodnjacima, prema broju ras- 
polozivih maticnjaka. 

Ako pcelar upotrebljava eter, mora narocito biti oprezan; ne smije 
ga drzati u blizini vatre, ni kraj zapaljene dimilice, jer su vec i njegove 
pare zapaljive. 



277 



Iskoristenje oplodnjaka. Ukoliko je potrebno da se naseljeni oplod- 
njak iskoristi za dobivanje jos jedne oplodene matice, tada se drugi, 
zreo maticnjak najsigurnije dodaje tek iza nekoliko dana kad su pcele 
otpocele s izgradnjom maticnjaka. 

Odrzavanje oplodnjaka. Prvu oplodenu maticu nije uputno odmah 
vaditi cim je pocela da leze jer se njezina zajednica mora obnavljati 
iz vlastitog legla. 

Naseljene oplodnjake nije uputno desetak dana otvarati jer su u 
torn razdoblju pcele vrlo razdrazljive, a i matica je nemirna. Istom 
kad se pojave njezine licinke, nervoza u oplodnjaku popusta. 

Kasnije prihranjivanje, kad vec ima legla, bezuvjetno treba obavljati 
navecer po svrsetku leta i samo u tolikoj mjeri koliko mogu pcele do 
ujutro iz hranilice pokupiti. Inace moze oplodnjak na slabijoj ili 
nikakvoj pasi biti izvrgnut grabezu. 

Kad su oplodnjaci ispunjeni pcelama i hranom, a matica nije izva- 
dena, mora se na njihova leta pribiti komadic maticne resetke da se 
oplodnjak ne izroji. 

Na koncu sezone, kad su oplodnjaci iskoristeni, pokupe se njihovi 
okvirici i smjeste u mediste neke jace zajednice da se u njima ostatak 
zalezenih pcela izleze. Potom se okvirici spreme, jer mogu njihove 
male satine dobro doci i u narednoj sezoni. 

Osjemenjivanje. Ako se uzgajanje matica otpocne u doba rojenja, 
nije tesko osjemenjivati matice jer trutova ima u dovoljnom broju u 
svim kosnicama. Tada ce i broj matica u punoj mjeri osjemenjenih 




SL 199. Matifina reSetka za spre£a- 
vanje izleta trutovima 



biti najveci. No, ako se uzgaja u bespasnoj periodi, kad su trutovi 
potisnuti s okvira s leglom, ili stjerani cak na podnicu, i matice ce vise 
puta izlijetati, pa i u dalju okolinu; s tih izleta mnoga se nece vratiti. 

U takvim prilikama pcelar mora jednu izabranu zajednicu s truto- 
vima obilno prihranjivati. 

Ukoliko se zeli osjemenjivanje matica s trutovima jedino iz neke 
narocite zajednice, problem se oplodnje komplicira. U toj narocitoj 
zajednici mora se forsirati uzgoj trutova u vecem broju, a na sve 
ostale kosnice u vrijeme izleta matica mora se staviti maticna resetka 
da se sprijeci izlet nepozeljnim trutovima. No ako su u blizini i drugi 



278 



pcelinjaci na kojima se ta mjera ne primjenjuje, onda je uspjeh 
problematical 

Stvarna je poteskoca u nepogresivom izboru doista bolje »plemenite« 
zajednice izmedu ostalih na pcelinjaku. Pcelari se obicno u takvu oda- 
biranju ravnaju po visini prinosa, a bas je to od sumnjive vrijednosti. 
Tako neka obicna, mozda cak i inferiorna zajednica koja je priucena 
na otvorenu ili tihu pljacku, bude u najvecem broju slucajeva pro- 
glasena za plemenitu. 



IZMJENA MATICA 



Izgled i vladanje matica. Mlade neoplodene matice nisu uvijek medu- 
sobno jednake ni po izgledu ni po vladanju. Tako npr. one matice koje 
su se izlegle iz umjetnih maticnjaka, zatim one izlezene iz maticnjaka 
koje su pcele izgradile s namjerom da izmijene nesposobne matice, 
postanu za dan-dva nesto manje nego sto su bile kad su izasle iz 
maticnjaka. Ako iz maticnjaka, uzgojenog u zajednici koja ce se rojiti, 
oslobodimo mladu maticu nesto prije izlaska, ona ce takoder za dan- 
-dva biti tanja i vitkija, upravo kao i one sto same izadu iz takvih 
maticnjaka. 

Nesparene matice vladaju se razlicito. Tako one izlezene u malim 
oplodnjacima, a i one iz maticnjaka izgradenih prilikom samoizmjene, 
mirnije su od onih izaslih iz maticnjaka u zajednici koja se priprema 
na rojenje. Ove potonje kao da vec u maticnjaku, cim ozive, osjete 
»napetu« situaciju u svojoj zajednici. 

Vrijeme u kojem mlada matica izlijece na parenje razlicito je, prema 
stanju u zajednici. Iz jake zajednice, kojoj je umjesto stare sparene 
matice dan zreo maticnjak, izlezena matica izaci ce na parenje s vecim 
zakasnjenjem. Zbog toga je bolje u izmjeni matice u jakoj zajednici 
dodati sparenu maticu a ne zreo maticnjak. Isto takvo kasnije parenje 
imamo i onda kad se jakoj zajednici da radi izgradnje maticnjaka 
okvir s mladim leglom. Time se u zajednici stvori neka vrsta nepot- 
punog raspolozenja za rojidbom i prva izlezena matica dugo oklijeva 
da izade na parenje. 

Kad se povrati s izleta, sparena matica se pozna po ostatku trutova 
spolnog organa. Ona je u torn casu tek nesto malo krupnija. No nakon 
stanovitog vremena, pod utjecajem primljene hrane, nastupe u njezinu 
donjem dijelu dva-tri jasno vidljiva valovita trzaja i ona u torn mo- 
mentu postane veca, tj. poprimi normalnu velicinu potpune matice. 

Kad su matice izlezene u bespasno doba, u zajednici u kojoj nema 
trutova, i kad su trutovi i u ostalim zajednicama oskudno hranjeni, 
dakle manje sposobni za osjemenjivanje matica, onda ce takve matice 
izlijetati vise puta na parenje na svom pcelinjaku ili ce odlijetati i po 
nekoliko kilometara daleko. 



279 



Mlada sparena matica vrlo je plasljiva. Dok nema njezina legla u 
svim stadijima, pri pregledu cesto prhne s okvira. Tada se kosnica 
mora zatvoriti i bar jedan sat cekati da bi se matica mogla vratiti i 
smiriti. Ponekad se tako zna vratiti ne u istu kosnicu, vec u oplodnjak 
iz kojeg je uzeta. 

Stareci, matica mijenja i svoj vanjski izgled. Druge godine nesto je 
veca nego prve. Kad ude u trecu godinu, na trbuhu nema dlacica, 
zbog cega na torn dijelu tijela izgleda izlizana i tamnija, a i krila su 
joj malo otrcana. 

Oplodena matica mijenja svoju velicinu i u toku godine. Na pocetku 
sezone lezenja ona je normalne velicine, ali na koncu sezone, kad 
prestane s lezenjem, znatno je manja i tek nesto malo veca od obicne 
pcele. Neupuceni tada smatraju da je to neka druga, neoplodena matica. 

Samoizmjena matice. Nakon dvogodisnjeg intenzivnog lezenja u 
dovoljno prostranom plodistu matica postepeno popusta u lezenju. Ako 
se to desi u proljecu, kad bi leglo trebalo da se rapidno siri, pcele, jer 
osjete popustanje lezenja, izgrade dva-tri maticnjaka radi njezine 
izmjene. 

Postoje i drugi razni uzroci maticne nesposobnosti i povoda za njezinu 
samoizmjenu u zajednici. Matica slucajno prignjecena okvirom postane 
manje sposobna za lezenje. I uklupcana je matica gotovo redovito 
pcelama povod za njezinu izmjenu. Takvo uklupcanje desava se u bes- 
pasno doba godine kad se kosnica drzi duze otvorena, a pcele postanu 
»nervoznije«. Ako matica u klupku i ne pogine, obicno postane invalid 
s ostecenom nogom. 

Ako je mlada oplodena matica tek pronijela u nekom malom oplod- 
njaku, pa dodana u normalnu zajednicu iz koje je uklonjena stara 
matica s vecim intenzitetom lezenja, vrlo je cesto takva razlika u 
lezenju povod za samoizmjenu dodane matice. No i nedovoljno osjeme- 
njena matica bit ce povod za skoru samoizmjenu, bilo u istoj ili u 
narednoj godini. 

U velikim kosnicama, u kojima je sve sace pravilno izgradeno, pcele 
same pravovremeno izmjenjuju matice koje popustaju u lezenju, jer 
pcele takvo popustanje lezenja na velikim povrsinama saca najprije 
i na vrijeme osjete. 

U samoizmjeni pcele staru maticu ne diraju, pa cak ni onda kad 
mlada uveliko leze. Tako se mogu u kosnici naci obje matice gdje legu 
neko vrijeme, pa i na istom okviru, dok najzad stara nestane. 

Uvjeti za primitak matice. Poznato da zajednica, koja je par dana 
bez otvorenog legla i bez maticnjaka, prima nesparenu maticu, dok ona 
s otvorenim leglom i bez maticnjaka prima po pravilu samo oplodenu 
maticu. Zajednica s prisutnim otvorenim ili zatvorenim maticnjakom 
teze prima sparenu maticu. 

Ako nema osjemenjene matice za dodavanje, zajednica ce radije 
primiti zreo maticnjak nego nesparenu maticu. 

Pcelinja zajednica ne prima uvijek jednako rado novu maticu. Tako 
se bespasna perioda i pomanjkanje hrane u kosnici opcenito smatra 
nepovoljnim uvjetom. U takvim prilikama mora se zajednica navecer, 



280 



dan prije dodavanja, obilno prihraniti tekucom hranom ili punim okvi- 
rom meda. Ali i za vrijeme dobre pase mogu pcele zbog prisutnosti 
uginule stare matice ubiti dodanu maticu. 

Hladno vrijeme, previse vruce, suho, vjetrovito i olujno vrijeme, 
nije povoljno za dodavanje. Naprotiv, ugodno vrijeme, bez vjetra, 
smatra se povoljnim za uspjesno dodavanje. 

Pcelinja zajednica nije uvijek u jednako dobrom raspolozenju. Tako 
suncana pripeka, napad tudica ili mravi mogu i kod povoljnih vanjskih 
uvjeta stvoriti nervozno ili razdrazljivo stanje u kojem je prihvat 
matice nesiguran. I nepazljivi pcelar, prekomjernim dimljenjem u bes- 
pasno doba, pogotovo ako je dim vruc, bucnim otvaranjem kosnice ili 
struganjem okvira o njezine stijene stvara takvo nezgodno raspolo- 
zenje. 

I vladanje same matice koja se dodaje moze utjecati na prihvat. 
Mirne matice s normalnim kretanjem bit ce sigurnije primljene. 

Kad se matica dodaje zajednici koja je dulje vremena bila bez matice 
i vec uveliko izgradila vlastite maticnjake, onda se svi okviri moraju 
temeljito pretraziti i maticnjaci ponistiti, a maticu u kavezu dodati tek 
nakon 24 sata. 

Nacini dodavanja. Najobicnije izmijenimo maticu tako da je prona- 
demo i drzimo zatvorenu u kavezu povrh legla 24 sata, a zatim je uklo- 
nimo i u isti kavez odmah stavimo mladu na isto mjesto. Pcele je pri- 
maju jer je smatraju svojom. Tako nije potrebno ponovo otvarati kos- 
nicu radi pustanja mlade matice iz kaveza. Treba samo, kad stavljamo 
mladu, kavezni izlazni otvor napuniti secerno-mednim tijestom. Pcele 
izlizu secerno-medno tijesto i oslobode maticu. Prazan kavez moze se 
kasnije ukloniti iz kosnice. 

Stare su pcele po pravilu najvece protivnice dodavanih matica. 
Amerikanac Miller uklanjao ih je pri dodavanju matice na ovaj nacin: 
kosnica sa zajednicom kojoj treba dodati maticu ukloni se, a na njezino 
se mjesto postavi druga s praznim sacem i jednim okvirom zatvorenog 
legla. Iznad njezina poklopca stavi se uklonjena kosnica zajedno s 
podnicom i s obezmaticenom zajednicom u kosnici. Tako se prekine 
svaki saobracaj izmedu oba dijela. Sve starije pcele izlijetat ce iz gor- 
njeg dijela i na povratku s pase vracat ce se u donji dio. Na taj nacin 
u gornjem dijelu ostat ce samo mlade pcele koje ce primiti mladu 
maticu u kavezu. 

Kad mlada matica otpocne s lezenjem, ukloni se navecer kosnica sa 
starim pcelama i na njezino se mjesto postavi gornji dio s mladim 
pcelama i maticom. S izmjenom polozaja ujedno se spoje i oba dijela 
ukloni se poklopac kosnice u kojoj je matica i preko toga plodista 
stavi list papira a na njega kosnica sa starim pcelama. Ako je vrijeme 
vrlo toplo, mora se papir na nekoliko mjesta izbusiti olovkom. Iznad 
plodista sa starim pcelama postavi se zicna mreza, a na ovu malo 
odskrinuti krov. 

Pravljenje zasebnog malog roja sa dva-tri okvira zrelog legla, zato 
da u njemu ostanu samo mlade pcele, manje je prikladan, jer zahtijeva 
vise posla i vise rizika. 



281 



Pcelari s polozenim kosnicama mogu u tu svrhu potpunom pre- 
gradom napraviti u istoj kosnici mali odjeljak i sa strane ili straga 
otvoriti malo leto. 

Medu razlicitim metodama dodavanja pomocu demoralizacije zajed- 
nice i dodavanja bez kaveza ima jedan vrlo jednostavan i siguran 
nacin. To je dodavanje pomocu vode. Moze se prakticirati u ljetno 
doba gdje god ima na pcelinjaku dovoljno mlake ili ustajale vode i 
rucna prskalica ili vrtna kanta. 




mjere u mm 



n ■ " — ^ ' fc» " V*V* v* .■*« %» ^ w *i « » * I vv *> V M *' V .V »» 11 »"i wfc i« 1 



drveni 
ctp 



en i io i 16 rrmi 



tT 

ffi(M 

Hi 



1-8+10 +10+- 20— H 



60 



HM2-I 




1 



mafic, rcsetka j prostor za sgceh.tijesto 



m 



xui\t)\9kr pwstor za mucu 

■■■ lf ... ( .....-Y.....v».„ | .,i..i-ai"iM,-. T ,......^,.- — y-r'l 



drv,£cp ho» 



SI. 200, Smithov kave2 za dodavanje matica 



Matica se drzi pri ruci u kavezu. Stara se matica potrazi u kosnici 
i ukloni, a zatim se kosnica malo podigne sa straznje strane. Pcele se 
gustim dimom potjeraju medu satonose, a cijelo se plodiste odmah 
obilno postrca vodom, upravo tako kao da se spustila jaka kisa. Pcele 
naglo zabruje i pocnu se spustati na dno kosnice, dok suvisak vode 
otjece kroz leto. Pripremljena matica za dodavanje uroni se na mo- 
ment zajedno s kavezom u sud s vodom i odmah pusti, odnosno istrese 
se mokra iz kaveza medu okvire. Zatim se kosnica zatvori i zabiljezi 
da je zajednici dodana matica. Nikakve stete za leglo uopce ne moze 
biti. 

Dodavanje u kavezu. Za dodavanje matica postoje razliciti kavezi, 
no Millerov kavez najjednostavniji je i najjeftiniji. On je plosnat, sto 
mu je posebna prednost, jer se moze staviti medu satonose ili objesiti 



282 



na neki okvir s leglom. Njegov otvor, kroz koji pcele oslobadaju 
maticu, napuni se sa malo secerna tijesta i zatvori tankom vostanom 
plocicom. 

Osim ovog Millerova kaveza ima i takvih na kojima se nalazi, pored 
otvora za ulaz i izlaz, odnosno hranu, jos i bocni otvor na kojem je 
komadic maticne resetke. Kroz ovu resetku pcele postepeno i pojedi- 
nacno prilaze k matici, te je ne obicavaju napadati kao sto bi je napa- 
dale da je susret nenadan. Tek kad pcele potrose hranu u donjem 
otvoru, moze matica izaci. Mnogo je bolji kavez Amerikanca Jay 



SI. 201. Boj povrh medi£ta na osnov- 
noj zajednici 




Smitha jer je osobito prikladan za dodavanje matica na vanjskim 
pcelinjacima. Pcele u pocetku ne mogu do matice, osim kroz mrezu. 
Da dodu do maticne resetke iza koje je matica, moraju prethodno da 
potrose hranu. secemo tijesto, u prolazu. Ako nema pase, napuni se 
cijeli prilaz resetki hranom, tako da pcelama treba do resetke i kroz 
nju do matice, 3 dana. Ako ima pase, stavi se manje hrane, tako da do 
matice dodu za 2 dana. Istom kad potrose svu preostalu hranu u ka- 
vezu, moze matica izaci medu okvire. 

Ima jos jedan jednostavniji kavez spomenutog Smitha koji prepo- 
ru;uje za upotrebu na kucnom pcelinjaku. Jedna je strana tog kaveza 
od drveta i na njoj je rupa s komadicem maticne resetke. Kavez s 
maticom stavi se na donju letvicu okvira, tako da strana s resetkom 
lezi na letvici. Nakon dva dana kavez se okrene da bi pcele mogle 
dolaziti k matici. Najzad se matica nakon 24 sata oslobodi jer je 
primljena. 



283 



Skracena izmjena matica. U mnogom nasem pcelarstvu s nastavlja- 
cama na stalnom mjestu moze se velik dio posla oko izmjene matica 
skratiti na minimum ako se primijeni metoda Amerikanca Deyella. 

U pravilno uzimljenoj zajednici nalazi se u drugoj polovini travnja 
leglo u oba dijela plodista, tj. u donjem i gornjem dijelu. Da se matica, 
koju treba mijenjati, ne mora traziti, potjera se dimljenjem u donji 
dio, ali se za svaki slucaj izmedu tih plodista stavi maticna resetka. 
Nakon osam dana izvadi se jedan ili dva okvira iz sredista i tako 
provjeri ima li matica doista u donjem dijelu. U obezmaticeni dio plo- 
dista stavi se zreo maticnjak. Zatim se na plodiste s maticom doda 
poseban nastavak i na njega poklopac. Na zadnjoj strani poklopca 
otvori se manje leto i na poklopac stavi obezmaticeni dio s dodanim 
maticnjakom. Povrh toga stavi se drugi poklopac i na njega krov. 
Potreban je, dakle, samo jedan posebni poklopac. 

Ako je to izvedeno prije bliske glavne pase, uputno je maticu ogra- 
niciti maticnom resetkom na jedno plodiste, a ukoliko je do pocetka 
pase jos daleko, dopusti se matici da leze po volji u oba donja dijela. 

Kad pcelar prema svojim pasnim prilikama ustanovi najpovoljnije 
doba da se stara matica ukloni, stavit ce gornji dio s mladom maticom 
na podnicu i obaviti poznato spajanje preko novinskog papira. 

Kako se vidi, to je zapravo uvodenje mlade matice pomocu nukle- 
usa, s torn razlikom sto je on pod istim krovom i sto nije potrebno 
razmjestati plodisne okvire da bi se u njihovu sredinu mogao staviti 
sadrzaj nukleusa s mladom maticom. 

Pcelari s poloskama, kako je to vec spomenuto, takoder mogu izvo- 
diti takav nacin pomocu pregrade i posebnog leta na pokrajnoj ili na 
straznjoj strani kosnice. 



PRAVILNO UZIMLJENJE 



Tri najvaznija uvjeta. Da pcele u nasim sjevernim krajevima mogu 
dobro prezimiti, treba ispuniti uglavnom tri najvaznija uvjeta: jaka 
zajednica s dobrom maticom, dovoljne zalihe kvalitetne hrane i pra- 
vilna ventilacija. 

Da ispuni ove uvjete, pcelar mora o tome voditi racuna vec na po- 
cetku kolovoza jer vec tada pocinje nova pcelarska proizvodna godina. 
O ispunjenju navedenih uvjeta zavisi ne samo dobro prezimljenje vec 
i dobivanje najveceg prinosa u narednoj godini. 

1. Pod jakom zajednicom ne treba razumijevati neki ekstrem koji 
bi bio iznad normalne velicine obicne zajednice, jer je takva zajednica 
po pravilnim pojmovima samo iznad srednje jake zajednice. Takva 
obicna jaka zajednica u kolovozu zaprema jedno desetokvirno siroko- 
nisko plodiste i mediste, odnosno polumediste. To je po prilici 30.000 
pcela. Zajednica koja zaprema samo 10 okvira u sirokoniskom plodistu 
srednje je jacine, pa i nesto ispod srednje, dok je ona na 3—5 okvira 



284 



slaba. Ako pcelar nema svojih posebnih planova za slabe zajednice, 
svakako ih treba pripojiti srednje jakim jer ce na taj nacin dobiti 
bolje zajednice normalne jacine koje ce i bolje zimovati. 

Do sredine kolovoza prosla je vecina nasih glavnih pasa na kojima 
su se pcele istrosile. Ako nakon toga nema izvana dovoljnih kolicina 
peluda, takva ce se jaka zajednica do zime znatno smanjiti. Ako i uz 
povoljnu peludnu pasu ima losiju maticu, koja vec u torn periodu 
slabije leze, i jaka zajednica moze do proljeca pasti ispod jacine osred- 
nje zajednice. U prvom slucaju pcelar treba da intervenira stimula- 
tivnim prihranjivanjem, a u drugom slucaju moze situaciju popraviti 
samo dobra matica. 

Mnogi nasi pcelari, da poprave kvalitetu svojih pcelinjih zajednica, 
istjeruju u jesen pcele iz pletara prostokosnicara i njima pojacavaju 
zajednice u svojim kosnicama. Pcele u tim pletarama bile su odredene 
za gusenje da bi pcelar prostokosnicar dosao do meda. S opcenarodnih 
interesa takva je praksa dobra jer se iskoriscuju pcele namijenjene 
unistenju, a lutanje po selima pcelar ionako ne knjizi u svoje proiz- 
vodne troskove. 

Prema tome, da u zajednici bude za zimovanje sto vise mladih pcela, 
pcelar na pocetku kolovoza treba da ima u zajednicama matice koje 
ce dobro leci, ne samo u torn periodu nego i u proljecu. 

2. Dobra matica vrlo je vazan faktor za stvaranje visokoproduktivne 
zajednice za narednu sezonu. Mlade matice legu jos i u kasnijoj jeseni, 
nesto vise od starijih, dvogodisnjih. Njihove zajednice u iducoj godini 
odlikuju se zivljim radom, manjom sklonoscu prema rojenju, a po 
nekima i vecom produktivnoscu. Ali, svakogodisnja izmjena matica, s 
obzirom na posao oko uzgoja i njihova dodavanja u zajednice, ne bi 
bila racionalna, pogotovo kad je poznato da su bas dvogodisnje matice 
u glavnoj sezoni najbolje nosilje. 

Prema tome, pcelar treba da u torn pogledu vodi racuna jedino o 
tome da u zajednicama ne bude na koncu sezone takvih matica koje 
su vec dvije godine intenzivno legle, jer takve popustaju u lezenju u 
iducem proljecu kad je leglo najpotrebnije. No treba mijenjati i mlade 
matice ako se ne pokazu da su dobre nosilje. 

Svaki pcelar treba da prema broju svojih zajednica ima 10% rezer- 
vnih matica da ih moze po potrebi na pocetku kolovoza koristiti. 

3. Zalihe hrane vazne su ne samo s obzirom na kolicinu nego i na 
kvalitetu. Medu vrste meda koje su lose za zimovanje pcela ubraja se 
medu ostalim i medljikovac. On moze biti kristaliziran u sacu, zbog 
cega ga pcele ne mogu trositi. Moze biti i potpuno tekuc u kojem ga 
slucaju pcele i ne poklapaju u sacu. 

Medu takve vrste meda koje se kristaliziraju ubrajaju se one sa 
crnogorice, zatim od vrijesa, uljene repice, i od hrastove i vrbove 
medljike. Ni med od pitomog kestena nije dobar za zimovanje pcela. 

Pcelaru nije tesko da vec u glavnoj pasi rezervira dovoljnu kolicinu 
dobroga meda za zimovanje, npr. u jednom polumedistu. Ali, ako mu 
stjecajem prilika glavnu zalihu meda nanesu pcele na posljednjoj pasi, 
npr. medljiku sa crnogorice, ne preostaje mu drugo, vec da takav med 



285 



izvadi, plodisne okvire suzi, a pcelama u velikim obrocima doda gust 
secerni sirup. 

Vodenastu medljiku treba svakako prije zimovanja izvaditi iz kos- 
nica i upotrijebiti za proljetno prihranjivanje. Takva je medljika zimi 
1928/29. upropastila mnoge pcelinjake. 

Mnogi nasi pcelari prije uzimljenja prihrane pcele sa 2—3 litre 
secernog sirupa po zajednici, kako bi ga pcele prvenstveno trosile u 
prvom dijelu zime. Ako je za zimu pcelama rezerviran dobar cvjetni 
med, takvo je prihranjivanje sirupom suvisno. Ipak, u kraju gdje je 
nozemoza rasirena takvo prihranjivanje sirupom treba da bude oba- 
vezno, s dodatkom sredstava protiv te bolesti. 

Kolicina hrane. Dosadanja iskustva u nasim sjevernim krajevima po- 
kazala su da jenormalnoj zajednici zaprezimljenje dovoljan sloj meda 
visok 10 cm, uz pokrajna dva puna okvira meda. Buduci da na 1 dm 2 saca 




SL 202. Raspored hrane po Farraru u dvostrukom i trostrukom 

plodi§tu; erne pruge oznacuju pelud, bijele prazne staitiee, a ostale 

med. Gomji dijelovi imaju mala leta s promjerom od 2,5 cm 

ima oko 35 dkg meda, to 8 sredisnjih okvira ima oko 11 kg, a sa ona dva 
puna pokrajna, mjere 40 X 20 cm, svega oko 17 kg. Tolike su zalihe 
dovoljne do svibnja ako uz to ima neke proljetne obilnije pretpase. 
Ali, takve obilnije pretpase, zbog promjenljivog i loseg vremena, vrlo 
su nesigurne. Zato je najbolje da pcele imaju na sredisnjim okvirima 
sloj meda debeo ne 10 cm, vec 15 cm. Tako sva zaliha hrane treba da 
iznosi oko 22 kg. 

Osim meda, pcelama treba u sredistu gnijezda bar dva punija okvira 
s peludom gdje je on jednim dijelom pokriven medom. 

Zimsko gnijezdo pcele osnivaju na praznom sacu, ali tako da je 
jedan dio gnijezda u kontaktu sa hranom iznad gnijezda. Zato je danas 
u pcelarenju nastavljacama jedini najbolji nacin da im se preko zime 
ostavi i gornje plodiste s oznacenom kolicinom hrane. Ukoliko pcelar 
ostavi manje, pcele ce doduse dobro prezimiti, ali ce zato na proljece 
biti vise brige i posla oko dodavanja manjka. 



286 



Pcelari s nastavljacama, koji iz nekih svojih posebnih razloga ipak 
zele uzimiti i slabije zajednice, moraju biti oprezni. Ako slaba zajed- 
nica zadrzi svoje gnijezdo ispod satonose, na plodisnim okvirima koji 
su bez hrane, moze poginuti od gladi, iako joj pcelar ostavi u nastavku 
dovoljno hrane. Zato je bolje ako joj se gnijezdo pomocu dviju pre- 
grada stegne vise nego obicno, tako da pcele moraju gnijezdom zahva- 
titi i hranu u nastavku. Prostor iza pregrada ispuni se zguzvanim 
papirom i si. 

Na nasem jugu takoder su potrebne oznacene priblizne kolicine 
meda, samo s torn razlikom sto polovina treba pcelama za zimske mje- 
sece, a polovina za bespasnu ljetnu periodu. 

Za polozene kosnice potrebne su takoder navedene zalihe. U njih je, 
s obzirom na njihovu velicinu okvira i razlicit polozaj leta, razmjestaj 
meda razlicit na plodisnim okvirima. 

Ali i pored obilnih zaliha hrane moze se desiti da pcele ipak poginu 
od gladi. Pcele po pravilu smjestaju medne zalihe sto dalje od leta. 
U kosnicama kojima okviri vise pljostimice prema letu glavne medne 
zalihe nalazit ce se u straznjem dijelu. Zbog toga, a pogotovo ako je 
jos i leto na gornjem dijelu kosnice, moze prednjih nekoliko okvira 
biti napunjeno neznatnim kolicinama meda ili ce uopce biti bez meda. 
Buduci da normalna zajednica osniva zimsko klupko blize letu, i kako 
pcele zimi uopce ne prelaze preko satonosa na susjedne okvire, moze 
jedan dio pcela poginuti od gladi. Ako je leto pri podnjaci, poginule 
pcele mogu sasvim blokirati leto, tako da i preostali dio pcela pogine 
od ugusenja. Zato se takvim kosnicama moraju prednji prazni ili os- 
kudno napunjeni okviri izvaditi i pcelinje gnijezdo s punijim okvirima 
primaknuti blize letu. Ako pak na takvim okvirima ima dosta peluda, 
mogu se oni uloziti medu pune okvire u sredinu gnijezda. 

Kad se popunjuju zimske zalihe, treba prije svega plodiste pomocu 
pregradnih dasaka suziti na toliko okvira koliko ih pcele gusto pokri- 
vaju i tek onda poceti prihranjivanjem. Davati treba gust secerni sirup 
(2 :3) u velikim obrocima. 

U toploj jeseni moze se takvo prihranjivanje obavljati jos i u toku 
rujna da pcele mogu sirup preraditi i u stanicama poklopiti. Inace u 
hladnim danima moze dodana hrana ostati otvorena u stanicama, a jer 
takva otvorena navlaci vlagu, moze uzrokovati lose zimovanje. 

Ako pcelar ne dospije manjak hrane sa sirupom dopuniti pravovre- 
meno u toplim danima, bolje je da pcele uzdrzi preko zime na debljim 
secerno-mednim pogacama, a manjak da doda odmah u prvim proljet- 
nim danima. 

Pravilna ventilacija za dobro prezimljenje takoder je vrlo vazna. 
Pcelinje je gnijezdo preko zime obavijeno slojem vlaznoga zraka koji 
je nesto topliji od vanjskog zraka. Kako toplina, tako i vlaznost tog 
omotaca potjece iz samoga gnijezda, jer svaki kilogram potrosenog 
meda stvara kilogram vode koja treba da izade iz kosnice u obliku 
pare. 

No taj omotac stiti gnijezdo od neposrednag utjecaja vanjske tem- 
perature. Ako su kosnice izlozene vjetru, strujanje vjetra oko kosnice 



287 



neposredno ce izvlaciti taj topli omotac i time sve vise hladiti vanjsku 
povrsinu gnijezda. Posljedica toga bit ce veci potrosak hrane, cesto 
u tolikoj mjeri da ce pcele do proljeca potrositi i do 90% zimske zalihe. 
Ako pcele moraju trositi vise hrane, one, prirodno, stvaraju i vise 
vlage koju strujanje zraka odnosi ne samo kroz leto nego i u prostore 
kosnice gdje se zgusnjava u rosu i kapljice koje s poklopca padaju i 
po pcelama. Time ih uznemiruju, a one, uznemirene, trose jos vise 




SI. 203. Zimska zastita kosnica katranskim papirom 

hrane i stvaraju jos vise vlage. Mokro i pljesnivo sace oko gnijezda i 
mokre stijene pokazuju na proljece da su pcele bile uznemirivane i 
da su trosile vise hrane nego sto bi trebalo u normalnom zimovanju. 

Zato je zimska zastita od vjetra u nasim sjevernim krajevima ne- 
obicno vazna. Gdje nema prirodnog zaklona najlakse mozemo sacuvati 
pcelinjak od vjetra katranskim papirom kojim se cijeli red kosnica 
dobro pokrije i optereti tezim predmetima (ciglom i si). 

Ako se pravi vjetrobran od dasaka, trefoa izmedu pojedinih dasaka 
ostaviti razmak oko 4 cm koji ce djelovati na razbijanje vjetra. Inace 
bi se vjetar svom silinom preko dasaka obarao na kosnice. 

Postepeno izlazenje malih kolicina topline kroz gornje leto odnosi u 
normalnom zimovanju sobom pomalo i suvisnu vlagu iz kosnice. Ali, 
ako je pcelinjak na nekom nizinskom i vlaznom mjestu, gdje se taloze 
magla i vlaga, ta veca vanjska vlaga sprecavat ce ne samo izlazak 
vlage iz kosnice nego ce prodirati i u samu kosnicu. Buduci da pcele 
zimi ne provode ventiliranje, nastat ce u kosnici slicna situacija kao 
i zbog djelovanja vjetra. 



288 



Da bi se omogucio izlazak vlage kroz jedino donje leto, ono bi tre- 
balo da je relativno veliko, da se prostire npr. cijelom duljinom kos- 
nice. No takvo leto imalo bi svoju losu stranu, propustalo bi u kosnicu 
mnogo hladnoce. Izlazak vlage najbolje omogucuje gornje leto, pa bilo 
ono i najmanje. 

Postoji dobar nacin za odvod vlage iz kosnice i bez gornjeg leta, 
a to je njezino ispustanje kroz poklopac u prostor za utopljavanje. Za 
tu svrhu ukloni se cep na poklopcu i na njega namjesti komadic zicne 
mreze, a preko cijelog poklopca materijal za utopljavanje. 

Za materijal kojim se kosnice utopljavaju najbolje sluze prosiveni 
jastucici od rogoza ili slame, debeli oko 3 cm. Ispod njih se prethodno 
polozi nekoliko listova novinskog papira, a na sve zajedno ravan krov, 
pokriven limom. Svi krovovi nastavljaca i polozenih kosnica moraju 
imati tzv. okapnicu da se kisa ne podlizuje i time ne vlazi stijene 
kosnica. 

Srednje jakim zajednicama u nastavljacama treba suziti gnijezdo 
pomocu dviju pregradnih dasaka, tako da pcele gusto pokrivaju okvire. 
Jakim zajednicama dobro je gnijezdo ograditi na 9 okvira pomocu 
dviju tankih drvenih pregrada, bez obzira imaju li nastavak s hranom 
sa cijelim okvirima ili polumedisnim. Ako ovakve pregrade i nece do- 
pirati do podnice, one ce ipak znatno pridonijeti cuvanju topline u pro- 
ljetnom razvoju. 

Zajednice u lisnjacama zasticuju se medusobno, pa vanjske povrsine 
njihovih stijena ne hladi okolni vanjski hladan zrak. I poloske su u 
torn pogledu dobro zasticene jer su redovito gradene od dvostrukih 
dasaka, a pcelinja gnijezda u njima ogradena dvjema pregradnim 
daskama. 

Na leta kosnicama treba postaviti cesljeve od lima protiv miseva. 
Ako kosnice stoje pri zemlji, na podnozju americkog tipa, najvise su 
izlozene uznemirivanju od miseva. Na pcelinjacima gdje ima sitnih 
miseva, rovki, moraju se na leta postaviti ne limeni cesljevi, vec koma- 



Sl. 204. Leto zasticeno dascicom 




dici limene Hanemanove resetke jer rovke samo kroz njih ne mogu 
da produ. Samo na polozenim kosnicama, koje stoje na nogama, do- 
voljni su i limeni cesljevi. 

Najzad, na leta kosnicama dobro je prisloniti dascice jer ce one 
sprecavati udarce vjetra, nanos snijega, napad sjenica, a i omoguciti 
mirniju izmjenu zraka u kosnici. 



]Q Pcelarstvo 



289 



PRETJERIVANJE IZ PROSTIH KOSNICA 



Iskucavanje. Pcele cemo pretjerivati iz prostih kosnica na pokretno 
sace ili sto prije u proljecu ili na koncu jeseni, jer je tada u njima 
najmanje legla. Za jesensko preseljavanje na pokretno sace pcelar 
mora rezervirati dovoljan broj okvira s medom i peludom. Da na 
njima napravi dobru zajednicu, mora preseliti pcele iz dviju pletara 
osrednje jacine. 

Pretjerivati se doduse moze i usred ljeta, ali se tada unisti mnogo 
legla prekrajajuci sace u okvire. Ako se ipak zeli obavljati u to vrije- 
me, najbolje je pricekati da zajednica u pletari pusti prvi i drugi roj, 
jer ce onda takoder biti najmanje stete prekrajanjem saca u okvire. 

Za preseljenje mora se pripraviti cista kosnica sa nekoliko praznih 
okvira i jednim okvirom otvorenog legla bez pcela te jedna cista ple- 
tara. Ovu je dobro prethodno sa malo slame iznutra opaliti, a zatim 
natrljati biljkom maticnjakom. 

Posto se pcele nadime, puna pletara se izvrne i ucvrsti tako da stoji 
okomito. Na nju se stavi ona prazna pletara, a spojevi se omotaju 
plahtom. Zatim se po punoj pletari pocne s jedne i s druge strane 
udarati stapicima, pocevsi odozdo pa gore, i to nekoliko minuta pri 
njezinu vrhu a zatim isto toliko nesto vise prema sredini i najzad blize 
spojevima. Udarci treba da padaju po rubovima satina u pletari, a 
nikako ne prema njihovim plohama. Po zujanju pcela pcelar moze lako 
ustanoviti jesu li vec presle u gornju, praznu pletaru, ili treba jos da 
nastavi udaranje. 

Kad su pcele presle gore, plahta se ukloni i pcele iz gornje pletare 
stresu se u pripravljenu kosnicu. Ova se postavi na mjesto gdje je 
stajala pletara. Nakon toga pletara se odnese u prostoriju gdje se pri- 
stupi vadenju satina. Pomocu oduljeg noza mogu se cijele satine izrezati 
i povaditi iz pletare. Medne satine stavljaju se u posebnu posudu dok 
se one s peludom i leglom rasire po cistoj daski da se dobije bolji 
pregled za kombiniranje u okvire. Tada se izrezuju poveci komadi koji 
bolje pristaju da popune cijeli okvir. Mjeriti i izrezivati ih treba prema 
unutarnjoj mjeri okvira. Satine s peludom takoder se skroje u okvir, 
makar i ne bio pun. 

Kad je sve iskrojeno, stavi se ispod jednog praznog okvira neko- 
liko komada deblje like, a zatim se iskrojeni dijelovi prenose u okvir 
i u njemu likom cvrsto privezu, tako da ne ispadnu kad okvir bude 
uspravljen. Kad su sve iskrojene satine povezane u okvire, prenesu 
se okviri u kosnicu gdje su usute pretjerane pcele. Tamo se blize letu 
postavi okvir s peludom, do njega onaj s umetnutim otvorenim leglom, 
a iza njega okviri s ukrojenim satinama. Pregradna daska stavi se 
odmah iza okvira s leglom, a leto suzi. Ako nema pase, pretjeranoj 
zajednici treba pomoci medom izvadenim iz pletare. Na plodisni poklo- 
pac postavi se prazan nastavak, cep se na poklopcu izvadi i na rupu 
namjesti, tako da omogucuje prolaz pcelama u nastavak. Zatim se u 
nastavak stavi ona posuda s medom i pokrije poklopcem i krovom. 
Tako ce pcele moci prenositi med dolje k leglu. 



290 



Pcelinje zajednice dobivene jesenjim pretjerivanjem iz pletara zovu 
se iskucanci. Tri takva iskucanca moraju se zdruziti da se od njih 
nacini jedna dobra zajednica. Za takvu zajednicu mora se rezervirati 
i med i pelud u okvirima. 

Opijanje. Jesensko se pretjerivanje bolje, lakse i brze obavlja po- 
mocu opijanja pcela. Pripremi se najprije materijal za opijanje. U dva 
decilitra vode otopi se 5 dkg salitre, kalijeve ili amonijakove. U toj 
otopini namoci se za svaku pcelinju za- 
jednicu po jedna krpa od ambalaze, 
velika oko 1 dm 2 . Krpe se zatim ocijede 
i kraj peci temeljito osuse. Susenje je 
vrlo vazno jer vlazna krpa nece da 
gori, a inace silno upija vlagu. Osusene 
najbolje je odmah smotati u obliku ci- 
gare i zaviti pergamentnim papirom 
koji se na krajevima mora jos dobro 
zalijepiti gumiranim papirom. 

Osim toga treba pripremiti i jedan 
lonac za cvijece. Treba ga na nekoliko 
mjesta na dnu i okolo dna izbusiti da 
dim iz zapaljene salitrene cigare moze 
brze izlaziti medu pcele. Za prijenos 
opijenih pcela potreban je i sanducic 
sa zamrezenim stranicama koji na gor- 
njoj strani ima okruglu rupu s poklop- 
cem sto sluzi za usipavanje pcela. Prije 
zabijanja poklopca treba u njega staviti 
unakrst dvije letvice o koje ce se pcele 
u njemu drzati. 

Za rad je najprikladnije rano jutro 
dok su sve pcele na okupu. Pcele se u 
pletari najprije nadime. Zatim se ispod 
nje stavi kakav stari gunj ili plahta, 
a na nju velik komad debljeg papira, 
na koji ce opijene pcele padati. Na sre- 
dinu papira metne se poveci komad cri- 
jepa i na njega lonac. Ako su satine u 
pletari izgradene do dna, treba pletaru 
pomocu cigala podici toliko visoko da 
moze ispod nje stati spomenuti lonac 
za cvijece. Zapaljena salitrena cigara 
stavi se na crijep ispod lonca i pletara odmah plahtom okolo omota 
da se salitreni dim ne bi gubio izvan pletare. Cim je prestalo zuja- 
nje pcela u pletari, znak je da su sve pcele popadale na papir. Neko- 
liko ce ih doduse biti sprzeno na loncu, ali se tome ne moze izbjeci. 
Pletara se ukloni, a opijene pcele s papira polagano uspu kroz otvor 
u sanducic. Potom se peruskom pociste i zaostale pcele medu satinama 
te se i one uspu u sanducic. 




SI. 205. Bosekov limenl lije- 
vak za opijanje p£ela 



291 



Kad se opijaju pcele iz tri pletare i zdruzuju u jedan roj, treba pri- 
paziti da se s papira izmedu opijenih pcela nadu i uklone starije matice 
kako bi u zajednici ostala samo jedna, mlada matica. 

Ako opijamo veci broj zajednica, dobro dolazi Bosekov lijevak za 
opijanje. To je okrugao limeni lijevak koji je na gornjoj strani siri 
od obicne pletare, a na donjoj je suzen na 10 cm. Malo povise od grla 
ima malu rupu s vratima kroz koju se stavlja zapaljena salitrena 
cigara. Lijevak se svojim grlom postavi u transportni sanducic, a zatim 
se u njega stavi pletara u kojoj su pcele vec nadimljene obicnim 
dimom. Treba samo pletaru pri dnu okolo omotati i u lijevak metnuti 
zapaljenu cigaru. Kad prestane brujanje pcela, znak je da je posao 
gotov jer su one vec u sanducicu. 

Neki snalazljivi pcelari ovakve iskucane ili opijene zajednice smjes- 
taju u male kosnice na 4—5 okvira sa nesto hrane i otpremaju na 
zimovanje na neke'nase otoke gdje docekaju proljece, a zatim njima 
pojacavaju pomocne zajednice radi boljeg iskoristenja proljetne glavne 
pase. Ali u vecini slucajeva takvim iskucancima pcelari u sjevernim 
krajevima pojacavaju svoje slabe zajednice da im bolje prezime. 



NEPR1L1KE NA PCEL1NJAKU 



Grabez. U ranom proljecu, dok jos nema pase, zatimu jeseni, kad 
je sva pasa prestala, a i preko ljeta u bespasnoj sezoni, pcele sabira- 
cice pokusavaju da nastave sabiranjem ondje gdje do meda mogu da 
dodu. Kad pronadu na pcelinjaku neku slabiju zajednicu ili bezmatak 
kojemu pcele strazarice ne brane dovoljno leto, one ulaze u kosnicu, 
nasisaju se meda i pre nose ga u svoju kosnicu. Kad odnesu sav med 
iz neke kosnice, navaljuju na susjednu. Ako i kod nje naidu na slabiji 
otpor, opljackaju i nju. Tom prilikom pcele iz ostalih zajednica, po- 
nukane posebnim zujanjem napadacica, takoder otpocnu s napadima. 
Na taj nacin razvije se pravi rat na pcelinjaku, i na koncu ostane 
mnostvo mrtvih pcela, a slabije zajednice ostanu bez kapi meda. Jake 
se zajednice lako obrane od takvih napadacica. One jednostavno u 
velikom broju izadu iz svoje kosnice i uhvate se na letu, pa na taj 
nacin svojim tijelom sprijece ulazak napadacica u kosnicu. 

Pojavu grabeza znatno je lakse sprijeciti nego smiriti razbuktali rat 
medu pcelama. Da pcelar ne izazove grabez, mora paziti na ovo: 

1. Okvire s medom koji su izvan zajednice treba uvijek drzati u 
dobro zatvorenim kosnicama, nastavcima ili prostorijama. U bespasno 
doba ne smije se omoguciti pristup tudici do pcela koje su s bilo kojih 
razloga zatvorene mrezom, jer je tudica kadra da na osebujni nacin, 
kroz mrezu, i od njih uzima med. Stavise, one uzimaju med i od pcela 
u roju koji se pustio u bespasno doba. 



292 



2. Ako se u bespasno doba moraju pcele prihranjivati, to se mora 
raditi uvijek pred vecer kad je prestalo izlijetanje. Pri tome se mora 
paziti da se u blizini kosnica ne prospe ni najmanja kolicina hrane. 

3. Kad se na svrsetku pase vade okviri s medom, treba ometati pcele 
u kosnicu kroz limeni sipaonik, a niposto stresati pcele pred leto 
kosnice. 

4. Izvrcano sace ne smije se davati pcelama na ciscenje po danu, 
nego pred vecer, kad je prestalo izlijetanje pcela. 

5. Pred svrsetak pase leta se moraju suziti na svima kosnicama. Na 
onima u kojima su slabe zajednice moraju se suziti toliko da ostane 
prolaz samo za jednu pcelu. 

6. Kad nema pase, kosnice ne treba otvarati bez velike potrebe. Ako 
se vec otvaraju, treba to ciniti pred vecer. Za napada tudica ne pomaze 
ni veliki kavez od tila pod kojim ima mjesta za kosnicu i za pcelara. 
Tudica se provlaci kroz travu ispod takva kaveza. Tada je kudikamo 
prakticniji za rad poseban pokrivac, natopljen fenolom. 

Cim se po borbi na letu opazi da pcele neku zajednicu napadaju, 
pa i pokraj suzenog leta, treba na leto nabacati mokre trave jer se kroz 
nju tudica ustrucava provlaciti. Uz to je takoder dobro kosnicu oko 
leta namazati petrolejem, ili karbolom jer taj miris odbija pcele. No 
ako ni to ne pomaze, napadnuta kosnica mora se na letu zamreziti i 
odnijeti u zatvorenu prostoriju gdje je valja zadrzati 2 dana. Na nje- 
zino mjesto treba odmah postaviti praznu kosnicu i u nju staviti jedan 
okvir sa starom satinom koju je dobro malo i namazati medom. Kad 
je tudica ocisti, nece se nakon dva dana vracati, te se ona napadana 
moze tada vratiti na svoje mjesto. 

Osim obicne tudice postoji jos jedna vrsta tzv. progresivne tudice. 
Dok se prva u pocetku svoje »akcije« moze odmah poznati vec po tome 
sto prvo leprsa iznad mjesta koje joj se cini pogodno za spustanje, 
dotle ove druge, smiono i zurno ulaze u tude kosnice i odnose bez 
borbe iz nje med u svoju kosnicu. Nisu poznati svi uzroci kako nastaju 
takve progresivne tudice. Jedan od uzroka svakako je kad pcelar 
prenosi neki okvir s leglom i s pcelama u drugu zajednicu. 

Tudica je glavni posrednik u sirenju zaraznih bolesti, te je u mnogo 
slucajeva bila uzrok propasti brojnih zajednica, a ponekad i cijelih 
pcelinjaka. Zato im pcelar mora obratiti potrebnu paznju. 

Procisni izlet od nuzde. Losiji med u kosnicama moze u toku duge 
zime uzrokovati poznatu grizu, a da pcele nemaju mogucnosti da izadu 
na ciscenje. Tako mogu i propasti ako im pcelar ne pomogne. Kosnice 
treba unijeti u toplu, po mogucnosti praznu prostoriju na kojoj su svi 
otvori temeljito zatvoreni, tako da je u njoj potpun mrak. Ako u pro- 
storiji ima nekih vrednijih predmeta, treba ih pokriti novinskim papi- 
rom. Pcele ce u prostoriji i po mraku izletjeti na ciscenje i vratiti se 
u svoje kosnice. Kad se preko noci prostorija ohladi, kosnice se drugi 
dan mogu odnijeti na svoja mjesta. Narednog dana treba nastaviti s 
drugom partijom, a kasnije i s ostalima, dok se sve zajednice ne ociste. 
Nesto ce pcela pri tome doduse stradati, ali ce zato glavnina biti spa- 
sena. Svakako bolje nego da sve od grize poginu. 



293 



Stetocinje. Mravi su nepozeljni posjetioci na pcelinjaku. Neke manje 
vrste mrava znaju se uvlaciti u kosnicu sa slabim zajednicama i krasti 
med. Veliki sumski mravi, koji su inace korisni, nisu na ratnoj nozi s 
pcelama, ali zato svi dosaduju pcelaru jer svoje mravinjake najradije 
osnivaju na poklopcima kosnica ispod materijala za utopljavanje. 
Treba ih odbijati pomocu naftalina ili globola. 

Zune i djetlici mnogo uznemiruju pcele. Da dodu do pcela, mogu 
da prokljuju i 2 cm debele drvene stijene na kosnicama. Buduci da 
su ovo inace korisne ptice, treba ih plasilima odbijati od pcelinjaka. 
Sjenice po zimi takoder dosaduju pcelama, a jer su i one korisne, treba 
im na zgodnim zaklonjenim mjestima izlagati sitnu zrnatu hranu. 

Preko ljeta strseni i ose narocito su veliki nasrtljivci na pcele. Mogu 
se uspjesno tamaniti pomocu boca s uskim grlom u koje se naspe nesto 
vinskog ili jabucnog octa koji se malo osladi. 

Misevima treba jos prije nastupa zime postavljati otrovne marace u 
blizini pcelinjaka, a u zatvorenim pcelinjacima i preko zime ne samo 
mamce nego i misolovke. 



PCELARSKI RADOVI S KOSNICAMA AZ 



Kosnice lisnjace AZ i po torn uzoru radene druge vrste rasirene su 
u velikom broju po cijeloj nasoj zemlji. U taj inventar, koji ce dobro 
cuvan trajati jos desetljeca, ulozena su velika sredstva, a prinos iz 
tih kosnica zauzima vidno mjesto u nasoj pcelarskoj proizvodnji. 

Vjesti pcelari nastoje nadoknaditi osnovni nedostatak tih kosnica, 
tj. ogranicenu zapremninu i rad s pojedinim okvirima umjesto s cijelim 
nastavcima, umjesnim i dovitljivim radnim postupcima. Medusobna 
zastita kosnica pa i pcelara u paviljonima s hodnikom ili zasticenim 
prostorom iza kosnica omogucuje rad i u nepovoljnim uvjetima. 

Uz opce teoretske i prakticne pouke u ovoj knjizi, koje vrijede i za 
rad s lisnjacama pa ih valja temeljito prouciti, pcelari koji rade ili ce 
se latiti rada s njima naci ce u ovom poglavlju dodatne savjete za sve 
slozene radove s ovim kosnicama. Oni sazeto obuhvacaju dragocjena 
iskustva vise generacija nasih i stranih pcelara pa ce pomoci nasim 
pcelarima da bez tumaranja izvuku iz tih kosnica svu korist sto je 
one mogu pruziti. 

Poseban pribor. Pcelarski pribor za lisnjace ne razlikuje se od onoga 
za druge vrste kosnica, no uz to svakako treba umjesto okvirnjace 
tzv. kozlic i sipaonik. Kozlic je stalak za okvire s pribijenim razma- 
cima, a dobiva se u trgovinama ponajvise za 11 okvira. Na vecem 
pcelinjaku dobro dodu i 2 rasklopna kozlica jer se pri nekim slozenijim 
radovima odvajaju iz raznih kosnica vece grupe okvira ili na jedan 
kraj kozlica ometaju pcele koje treba da se popnu na sace na drugom 
kraju. 



294 



Sipaonik je drvena ili lesonitna ploca s kracima koji se utaknu pod 
sace na podnicu i sluzi ometanju pcela sa saca, ubacivanju rojeva i 
zastiti pcela od pada na tlo pri izvlacenju okvira. On je straga veci- 
nom prosiren i optocen porubom. Pcelari koji rade lijevkom nacine 




SI. 206, Kozlic i sipaonik (Sodofono Sebelarstvo) 

obicno od lesonita vrlo velik sipaonik bez krakova s produzenim zavr- 
setkom. On se, podbocen, moze uvuci i na pregradu medista, a potreban 
je i pri istresanju vece kolicine pcela ili roja na leto. Pri izradi treba 
glatku stranu daske ili lesonita okrenuti unutra. 




SI, 207, Sipaonioi na koSnici (Sodobno cebelarstvo) 

Za struganje i ciscenje podnica ili stijenki kosnica sluze zeljezni 
strugaci i podrezivaci koji se takoder dobivaju u trgovinama pribora. 

Kad se pcele ometaju radi vrcanja, kad se prave uzgojnjaci (nukle- 
usi) ili umjetni rojevi, pune oplodnjaci, otresaju i pretresaju rojevi i 
za jesensko iskucavanje izvrsno sluzi sirok limeni lijevak koji se pri 
otresanju pcela natakne na upotrijebljeni ovoj, kantu ili poseban san- 
ducic. Za AZ kosnice rade ga u Sloveniji s gornjim otvorom od 56 cm 



295 



i donjim bez cjevastog zavrsetka 8 cm, a visina je 42 cm. Stavlja se na 
35 cm visoku i 18 cm siroku limenu kantu koja od dna do sredine ima 
nekoliko nizova rupica od 2 mm za dovod zraka. Za vece okvire upo- 
trebljava se limeni lijevak s gornjim otvorom od 60 cm, kosinom do 



/ 



SI. 208. Cistilica za kosnice 



oboda 40 cm, a cjevasti ravni zavrsetak sirok je 10 i visok 7 cm. Na 
njegovu pocetku prilemljen je okrugao ili cetverouglast ovratnik koji 
zatvara podlogu. 

Umjesto kante za otresanje pcela pri vrcanju, ali i za stresanje veli- 
kih rojeva, okvira s mladim pcelama za oplodnjake ili umjetne rojeve, 
za lijevak se moze izraditi i sanducic 50 cm dug, 35 cm sirok i 25 cm 




51. 209. Lijevak s kantom za otresanje pcela (Sodobno cebelar- 

stvo) 

visok. On se moze naciniti od lesonita s vanjskim kosturom od letvica. 
Glatka ploha okrene se unutra, jedino na stropu se iznutra stavi hra- 
pava povrsina za koju se prihvacaju stresene pcele. Na jednom kraju 
sanducica prikucana je mrezica za ventilaciju kroz koju upada svjetlo 
i od koje otresene pcele smjesta tree na drugi kraj sanduka u tamniji 
dio. Ondje je zataknut zaklopac od lesonita (hrapav iznutra) koji se 
skida pri istresanju pcela iz sanduka. 

Za lisnjace su razvijeni brojni tipovi hranilica. U novije vrijeme 
izbjegavaju se one za hranjenje odozdo jer u hranu (pored necisti) 
padaju iz gnijezda i spore nozemoze, pa se bolest hranom brze siri po 



296 



zajednici. Ako je mediste nenaseljeno, mogu se na otvor maticne 
resetke staviti razne hranilice kakve sluze i na nastavljacama (tirinski 
balon, izvrnuta limenka s mrezicom 0,2 mm, hranilica pod poklopcem, 
okrenute boce s platnom i si.). Osim ovih, nasi su pcelari izradili za 
lisnjace razne lesonitne hranilice koje se stavljaju na mjesto umetka 
u prozore za ventilaciju. 

Za izdasno hranjenje, suhi secer i zimsku izolaciju osobito su pri- 
kladne velike lesonitne ili tzv. mamut-hranilice. Velike su poput pro- 
zora, a sadrzinu uz to odreduje sirina letvica za okvir debelih oko 
12 mm na koje se lijepi i pribija lesonit. Ako je sirina 5 cm, hranilica 



SI. 210. Hranilica za A2 kosnice 




za 10-okvirnu AZ kosnicu prima blizu 5 litara hrane. Unutarnji leso- 
nit nizi je za 1 cm od vanjskog, a sluzi za prolaz pcela kad se hranilica 
gurne pod srednju pregradu do samih okvira. Sto strsi napolje, pre- 
kriva se prikrojenom letvicom. 

Uzgojnjaci (nukleusi). Za AZ kosnice u prometu su lijepo radeni 
za 3 i 4 okvira, s tankim stijenkama i izravnim vratascima s ventila- 
cijom. 

Radi boljeg cuvanja topline uzgojnjaci se stavljaju medu kosnice. 
Ima uzgojnjaka i sa sedam okvira (eksport), u kojima se moze vec 
razviti i prezimiti valjana zajednica. Po torn uzoru pcelari mogu i 
sami izraditi, prema prostoru u pcelinjaku i odredenim potrebama, 
uzgojnjake za pet ili sest okvira kojima su stranice od lesonita, a celo 
i kostur od dasaka debelih oko 20 mm. Tko se na to odluci, neka od 
nekog iskusnijeg pcelara pribavi jednostavno ali tacno raden uzorak, 
iskusan u praksi. 

Oplodnjaci. Pcelarstva s AZ lisnjacama upotrebljavaju ponajvise 
Zanderove oplodnjake, koji se, u zajednicku kutiju po dva, smjestaju 
s krovicem i izletom u suprotnim pravcima. Velicina okvirica u torn 
oplodnjaku uredena je tako da ispunjava polovinu AZ okvira. Uzgajaci 



297 



matica smatraju u novije vrijeme da su za osnutak malog gnijezda i 
rad matice i male zajednice bolji oplodnjaci u obliku cetvorine sa 2 do 
3 satica u kojima pcele mogu oblikovati prirodno okruglo gnijezdo 
(npr po Antonioliju, Palu ili po vlastitoj izvedbi prilagodenoj torn 




SI, 211. Vaga ugradena 



K0SQ1CU, \uO 



dobno cebelarstvo) 



nacelu). Pri izboru ili izradi treba, medu ostalim, paziti i na to kako ce 
se oplodnjak najbolje puniti, postavljati i njegova sadrzina prenijeti 
zajedno s maticom u vecu zajednicu. 

Pcelarska vaga. Radi sigurnosti, bolje zastite i odredenijeg davanja 
prosjeka vecina pcelara ne postavlja kontrolne kosnice s vagom po- 
sebno izvan pcelinjaka, vec ih uklapaju u pcelinjak, ili na nizu podlogu 




SI. 212. KlIJe£ta za A2 koS- 
nicu 



za visinu vage, ili se vaga ugraduje u mediste donje lisnjace, a kon- 
trolna kosnica postavlja odozgo na cetiri zeljezna stalka koji kroz rupe 
na donjoj kosnici stoje na vagi. U plodistu donje kosnice (ili ormarica) 
moze biti rezervni pcelac ili ostava za razni alat i pcelarski pribor. 
Na taj nacin izvana se i ne vidi da je tu vaga, a pcelar je ocitava 
iznutra. 

Otvaranje kosnica. Posto se otvore vrata, s mrezice prozora skine 
se izolacija i pusti kroz mrezicu u plodiste i mediste nekoliko dimova. 
To je potrebno samo kad je toplo, i za jake zajednice. Nakon otvaranja 



298 



mrezice najprije se pcelarskim dlijetom sa strana malo istegnu od sti- 
jenke kosnice prozori da otpusti propolis. Zatim se, oslanjanjem dlijeta 
na srednju pregradu odmakne malo natrag donji kraj medisnog pro- 
zora, ostavi u torn polozaju, na donjem prozoru odmakne na pod- 
nici letvica koja ga zatvara odozdo, uhvati donji prozor obim 
rukama za taj otvor i potegne natrag dok ne otpusti. Pcele ce 
zabrujati, neke i srnuti napolje, pa treba malo pricekati dok se 
stisaju, a zatim se prozor izvuce posve iz kosnice, okrene poprijeko i sa 
nekoliko udaraca stresu pcele na podnicu. Za njim se zatim povuce i 
medisni prozor, ako se kani gore raditi, pa i s njega otresu pcele na 
podnicu. Da bi se moglo bolje zagledati u plodiste ili mediste s kraja 
kosnice koji je manje zauzet, izvuku se obim rukama, uz blago pridi- 
zanje da se pcele ne mrve na zeljeznim palicama, dva okvira i stave 
jedan uz drugi na kozlic kraj kosnice. Tada se okviri mogu straznjim 
krajem pomicati u stranu u ispraznjeni dio. Kako se odmicu okviri, 
treba pazljivo zagledati odmah u ulice. Pcele u prvom uzbudenju, 
zbog odmicanja, poteku naprijed. Medu njima se moze zapaziti po 
zatku i nogama i matica. Takvim »listanjem«, i bez vadenja ostalih 
okvira, moze se obaviti najpotrebniji pregled plodista i medista. 

Ako se iz odredenih razloga (temeljitiji pregled, trazenje matice, 
izdvajanje legla ili zaliha za prenosenje u mediste ili druge kosnice) 
nastavi s vadenjem saca, treci i dalji okviri izvuku se najprije malo 
natrag iz razmaka na celu, nagnu u slobodnom prostoru koso u stranu 
i obim rukama odignu te iznesu iz kosnice. Oni se mogu lagano vuci i 
na palicama koso na bridu jer se tako nece mrviti pcele na palicama 
ni na stropu. Buduci da na pcelara najvise nasrcu pcele kada, dolazeci 
s pase, nadu iza leta prazan prostor, dobro je da se za vrijeme va- 
denja i odvajanja ostave u sredini ukoso jedan ili dva okvira koji ce 
primati povratnice. 

Ako se trazi matica, sto je u vrlo jakoj zajednici kadikad vrlo tezak 
i zanovijetan posao, okviri se redom pretrazuju, vade na kozlic i na 
koncu se pogleda stijenka kosnice u uglu. Neke nemirne matice, 
osobito ako je pcelar prije toga jace dimio, uteku sa saca i kriju se u 
nekom kutu. Pri vracanju saca s kozlica treba znati da matica obicno 
utece s okvira koji smo uhvatili i maknuli na slijedeci okvir. Stoga 
treba obaviti drugo trazenje na samom kozlicu. Prvi okvir odmakne 
se nakraj i odmah baci pogled na slijedeci okvir ne bismo li je odmah 
pri odmicanju spazili. Tako se nastavlja odmicanje na kozlicu. Ako se 
izdvajaju pojedini okviri s poklopljenim leglom i podizu u mediste ili 
prenose u druge kosnice, oni se najprije izvade na kozlic. Na njima 
rijetko kad bude matica ili se pri odmicanju saca brzo spazi. Ne nade 
li se matica ubrzo na preostalom sacu, pri cemu treba prije svega tra- 
ziti otvoreno leglo i okvire s jajascima, treba neki okvir i preskociti da 
se preprijeci njeno bjezanje. Pri torn treba zagledati i u supljine 
izmedu saca i letvica okvira jer se zna koji put i tamo zavuci medu 
pcele i smiriti, pa se stoga uzalud trazi po plohama saca. Ne nade li 
se pri drugom pregledu, treba sace koje ce ostati u plodistu vratiti u 
plodiste i srediti gnijezdo. Zatim se namjesti na plodiste sipaonik, na 



299 



kozlicu najprije odmaknu krajnji okviri i zatim sredisnji okviri redom 
prinesu pred gnijezdo ukoso na sipaonik i mekim perom pcele ometu u 
kosnicu. Ako je medu njima matica, mozda ce se opaziti njen ulazak 
u plodiste, pa ostale okvire ne treba ometati. Nema li je, brzo se ometu 
i ostali okviri, sto ne treba da bude bas do zadnje pcele, jer bi se 
medu preostalima matica ubrzo opazila. Na taj nacin znamo sigurno 
da je matica ostala ili da je vracena u plodiste, pa se ti okviri mogu 
prenijeti po namjeni. 

Proljetni radovi. Za ugodnijeg vremena s ovim radovima moze se 
poceti vec u drugoj polovini veljace. Kad god jasno jutro obecava 
suncan i topao dan, mogu se prije izleta pcela ulosci izvuci, ocijediti, 
osusiti i vratiti. Isto tako mogu se na suncu osusiti vlazna vrata i 
unutrasnja izolacija. Umjesto opceg brzog pregleda, pcelar sad naj- 
prije ogleda frontu pcelaca i pazljivo prati i usporeduje izlet koji 
odaje gdje treba pomoci stezanjem gnijezda, pojacavanjem hranom. 
Ujedno ce zabiljeziti izvanredno jake zajednice. 

Stezanje gnijezda slabih pcelaca obavlja se tako da se okviri s leg- 
lom iz sredine pomaknu nakraj, lijevo i desno stavi po jedan okvir 
meda i praska, zatim pregradna daska ogradi do stropa (papirnom 
guzvom), a iza pregrade stave ostali okviri. 

Ako pcelac ima mladu krupnu maticu i, razmjerno svojoj snazi, 
mnogo legla, samo stezanje gnijezda nesto ce pomoci, ali ne dovoljno 
da se iskoristi kapacitet takve matice. Umjesto da ga u njegovoj sla- 
bosti jos mucimo hranjenjem i pomaganjem peludnim surogatima, 
bolje je da se iz dvaju najjacih pcelaca izvuce po okvir pun praska i 
nektara uz leglo (dobro pogledajte da nije na njemu matica) i da se ta 
dva okvira daju toj slaboj zajednici na kraj kosnice lijevo i desno od 
legla, i to zajedno sa pcelama koje se na njima nalaze. To se, dakako, 
radi, za najjaceg izleta. Odabrani okviri neka 2 do 3 minute stoje na 
kozlicu dok odlete sabiracice. Dotle se pomakne sto treba u zajednici 
i zatim ti okviri dodaju. 

Jakim zajednicama moze se vec na pocetku ozujka, naravno ako 
to odgovara i razvoju u prirodi (prvi prasak s lijeska, johe, ive), dati 
puna velika hranilica toplog rastvora 10 :6 (deset dijelova secera i 6 
dijelova vode), uz dodatak nesto cvjetnog meda. Kad zajednice hrani- 
licu isprazne, mogu se oduzeti dva krajnja okvira i dati leglo slabim 
zajednicama, a zatim jos jednom dati jedna hranilica tople tekuce 
hrane 1 :1 i iza nje sve do glavne pase puna hranilica suhog secera. 
Pcelac tu hranu prima sporo, cemu je ona zapravo i namijenjena kao 
stalan mirni podrazaj i osiguranje od vremenskih nedaca proljeca. 
Plovak se ostavi u kosnici na podnici, hranilica do unutarnjeg ruba 
lesonita napuni finim kristalnim secerom i duz citave povrsine secera 
povuce kavskom zlicom uska traka zitkog meda po seceru. I nista vise! 
Jos jednom: nikakva voda, nikakva vlaga na seceru, nikakav razri- 
jedeni med! To je pogreska sto je uvijek iznova pocinjaju pcelari, 
pa vodom izazivaju stvaranje pokorice na seceru koju pcele iznose iz 
kosnice. 



300 



U taj secer moze se umijesati i 5% mlijeka u prahu i dodati kakav 
lijek ili stimulator (npr. streptomicin, 1 gram na 5 hranilica ili zajed- 
nica). Tko iz nuzde zeli ubrzati uzimanje suhog secera, neka napuni 
hranilicu suhim secerom 2 cm od ruba, postavi je ravno i zalije blago 
ugrijanim nerazrijedenim medom do ruba pa ostavi, dok za oko 24 
sata med ne prodre u secer i odozgo se stvori zuta povrsina po kojoj 
pcele mogu hodati a da se ne ulijepe medom. Hranilice se tad odnesu 
u pcelinjak, odmaknu izolacija i prozor, pcele otjeraju od straznjih 
letvica dimom i hranilica gurne do samih okvira, a odozgo prekrije 
letvicom. Ako hranilica ne zatvara sasvim sa strane, a treba je tako i 
praviti da stane u svaku kosnicu, razmak do stijenke zabrtvi se guz- 
vom od novinskog papira. Zatim se preko hranilice prevuce od gornje 
pregrade izolacija. I jedan i drugi nacin davanja trajno je i jedno- 
stavno osiguranje zajednica. Lesonitna hranilica uz plodiste po sebi je 
topla i uvijek pristupacna. Pcele hranu sporo lizu i primaju sto ne 
izaziva uzbudenje i grabez. 

Sto se tide opskrbe praskom, pcelaru koji radi s lisnjacama, tako 
spretnim za prijevoz i postavljanje, ne moze se dovoljno preporuciti da 
pcele preveze pred cvjetanje u blizini neke vrbove sumice ili uz neku 
mjesovitu sumu i sikaru gdje nailazi citav red peludnih pasa (lijeska, 
joha, iva, javor, hrast, grab, jasen, klen i dr.). Pcelari koji su to godi- 
nama motrili i uporedivali tvrde da pcele na vrbovoj pasi s proljeca 
steku takvu prednost u razvoju da ih ostale naseljene zajednice cijele 
preostale godine vise ne mogu dostici. 

Na toj pasi moze se postepeno nastaviti i izjednacavanje pcelaca sto 
je potrebno radi odmicanja peludnih ograda u jakim zajednicama. 
Kretanjem peludne pase pcele najprije gomilaju pelud uz leglo s obih 
strana gnijezda, i to tako obilato da te najblize okvire posve napune 
praskom. Na to obilje reagira matica pojacanom zalegom, a kako u to 
hladno vrijeme jos ne moze preskociti peludne okvire i prosiriti 
gnijezdo dalje, ona je zaista blokirana i mora usporiti svoj rad prema 
izlasku legla. Pa i tu se nerijetko dogada da pcele trpaju prasak medu 
leglo. Stoga treba vec nakon 3—4 ljepsa dana u jakim zajednicama 
odmicati te peludne bedeme i izmedu njih i legla s obih strana umetati 
izgradeno prazno sace. Taj se posao moze opet spojiti s pojacavanjem 
slabih zajednica, tj. da se po jedan takav pun okvir s praskom pre- 
nese slaboj zajednici, zajedno sa pcelama na njemu, a na njegovo 
mjesto stavi se prazan okvir. Nakon dva do tri takva zahvata vec ce i 
slabiji pcelci toliko ojacati da im se mogu dati hranilice sa suhim 
secerom koji je prozet zitkitn medom. 

Ako vise nema slabih pcelaca za izjednacavanje ili ako smetaju vece 
plohe poklopljena meda u straznjem dijelu saca za daljnje sirenje 
zalege, treba razvlaciti uze krugove legla u duzinu, izvukavsi svaki 
drugi okvir i premjestivsi straznji dio naprijed. Tom prilikom treba 
dlijetom ili nozicem podublje prosarati i razoriti dugim brazgotinama 
medne poklopce s obih strana i okvir obrnuto vratiti na isto mjesto u 
gnijezdo, a onima sto ostaju u svom polozaju takoder malo ogrepsti 
straga poklopljeni med. Pcele ga, naime, uvijek ljubomorno cuvaju i 



301 



zato takvo razaranje ne samo da oslobada prostor nego i vanredno 
unapreduje razvoj. 

Ima jacih pcelaca koji u sredistu vec sami izduze gnijezdo duz citava 
2 do 3 okvira. Sirenje se tad obavlja tako da se oni razmaknu za jednu 
ulicu i medu njih skraja umetnu okviri s kracim krugom legla. Kad 
pcelac dosegne vec 6 do 7 okvira legla, a valja vrijeme i pasa, sirenje 
se moze nastaviti tako da se svakih 8 dana usred gnijezda oslobodi 
ulica i umetne dkvir lijepog praznog izgradenog saca (ali niposto satne 
osnove) sve dok pcelac ne dosegne 8 do 9 okvira legla. 

Otvaranje medista i nastavljanje. Otvaranje medista i nastavljanje 
saca najvazniji je i najodgovorniji zahvat u lisnjacama. Stoga se pri 
torn mogu pcelarima potkrasti najteze pogreske, kao sto je prerano i 
prenaglo nastavljanje, s obzirom na snagu pcelca, vremenske prilike, 
stanje pase i nacin izvrsenja ili pak, da time zakasni, pa se pcele izroje. 

Mediste se moze otvoriti i nastaviti odjednom uz podizanje dijela 
legla ako to trazi jak proljetni razvoj, kasni zahvat, dobra pasa i ako 
pcelar ima barem dvije trecine ili cijelo medisno sace u rezervi. Bolje 
je da se mediste najprije otvori i pcele puste na izgradeno sace. Pcele 
izvanredno brzo prelaze u mediste ako je to sace ostalo jos ovlazeno 
medom od jesenskog vrcanja pa odstajalo na suhom hladnom mjestu, 
stisnuto slozeno. Ako su na njemu gusci ostaci meda, treba ga malo 
ovlaziti vodom pomocu rasprsivaca ili, ako je suho, moze se u svaki 
okvir uliti na jednu stranu i uvuci vrcaljkom 3 do 5 del secernog 
rastvora 1:1. Ako pcelar nema medisnog saca u rezervi, jos prije 
otvaranja medista moze za vrijeme prve jace proljetne pase (voce. 
repica, rana suma) uzimati s kraja plodista starije izgradeno sace i na 
njegovo mjesto stavljati na izgradnju satne osnove, uvijek samo po 
jedan do dva okvira iz zadnjeg okvira s leglom, a nikad medu leglo. 
Kad tako prikupi 4 do 6 izgradenih okvira koji s vecim razmakom 
(radi moljca) cekaju iznad izolacije u medistu, a u plodistu vec ima dio 
mladog gnijezda, mnogo ce lakse otvoriti medista, uz podizanje zrelog 
legla (za koje se po torn zahvatu u nastavljacama uvrijezio i naziv 
»prevjesavanje«). 

U primordtim i nizinskim krajevima, gdje u zaklonu uz sume ili po 
ugodnu vremenu rano krene jak razvoj, pcelari vec na vocnoj pasi 
otvaraju jakim pcelcima medista. To korisno oterecuje plodista i ostav- 
lja vise mjesta za razvoj legla. Pcelari torn prilikom treba da misle i 
na sustavnu obnovu saca u kosnicama, tj. da se barem za 5 godina 
obnovi sace cijele kosnice. Dakle, svake godine treba dati na izgradnju 
za lisnjacu sa dvadeset okvira cetiri satne osnove, a kako pcele naj- 
radije i najljepse grade u proljecu, proljetni razvoj i podizanje legla 
pred glavnu pasu tomu je najbolja prilika. 

Podizanje legla u mediste (prevjesavanje). Zrelost pcelaca za taj 
zahvat moze se ocijeniti po zivom radu i izletu. Pri zagledanju pred 
vecer treba da ispunjaju prostor ispod okvira do podnice tako gusto 
da se ne vidi straga do leta. Ili odredenije, da gusto ispunjaju izvan 
izletnog vremena svih 11 ulica plodista i da imaju barem 7 do 8 okvira 



302 



legla, od toga barem polovinu na cijeloj povrsini saca. Za pravilan 
raspored pcelar ima ove tri mogucnosti: 

a) Pcelar ima za zajednicu 6 izgradenih okvira u rezervi, u plodistu 
je 10 izgradenih okvira, od toga 7 okvira legla, a za redovitu obnovu 
saca kani dodati 4 satne osnove. 

Ako je rezervno sace spremljeno s razmakom iznad izolacije u 
hladnom medistu, ono se jos izjutra odnese u toplu prostoriju i pri- 
redi kako je navedeno, tj. ako je vlazno od vrcanja, malo se navlazi 
rasprsivacem ili ulije u svaku satinu nesto sirupa 1:1. Okviri se u 
kutiji donesu na pcelinjak, za vrijeme najjaceg izleta pcela i dobre 
pase (da pri trazenju matice ne bi mozda doslo do pokusaja grabeza) 
izvadi se i izlozi suncu izolacija, otvore plodiste i resetka, stave u 
mediste na jednu stranu 2 izgradena okvira, a zatim se iz plodista 
odaberu uz usputno pazljivo trazenje matice 4 najljepse satine s po- 
klopljenim leglom i stave na kozlic. Ako je na kojem okviru matica, 
taj se okvir odvoji i uzme na njegovo mjesto drugi slican. Ako ostali 
okviri imaju pretezno otvoreno leglo, okvir s maticom prisloni se na 
podnicu, matica lako digne mekim perom i s pera pusti na satonose 
okvira u plodistu. Okviri s leglom s kozlica odmah se redom, jedan 
kraj drugoga, stave u mediste uz ona dva izgradena okvira. Ostatak 
prostora do kraja medista odmah se ispuni preostalim izgradenim okvi- 
rima i mediste zatvori prozorom. 

U plodistu se na istom kraju kosnice gdje je pocelo punjenje medista 
stavi uz stijenku okvir s praskom, do njega jedan okvir s cijelom sat- 
nom osnovom, zatim upravo ispod legla u medistu ona preostala tri 
okvira legla s maticom, do njih pretezno prazan izgraden okvir iz plo- 
dista sa nesto meda i praska, do njega satna osnova, iza nje drugi 
peludni ili preostali izgraden okvir iz plodista i zatim do kraja plo- 
dista jos dvije satne osnove. 

Ne moze se dovoljno naglasiti a ni usrdno preporuciti i onim stari- 
jim pcelarima, koji smatraju da time podjaruju gradnju i razvoj 
zajednica, da niposto, pa ni za najljepseg vremena ili pase, ne rastav- 
ljaju leglo izgradenim sacem a ponajmanje satnim osnovama. Isto tako 
se niposto ne smije leglo i ostatak gnijezda u plodistu staviti na jedan 
kraj, a podignuto leglo u medistu na drugi. Za pcele je vec velik i 
iznenadan napor sto im je stup gnijezda iz niske zaokruzene cjeline 
naglo izduzen uvis i postao uzi, ali one to ipak mogu savladati pre- 
krivsi taj stup za nocnog zahladenja odozdo do gore i kroz resetku 
izvana gustim plastem svojih dlakavih tjelesaca. Medu sacem sa zrelim 
leglom gotovo i nema pcela, one samo izvana obaviju ulice, a u plo- 
distu se uz maticu i dadilje nocu skupe i sve sabiracice. Kako u me- 
distu izlazi leglo, dan za danom sve se vise mladih pcela vraca matici 
u plodiste, sve bolje ispunjuju i zaokruzuju gnijezdo i prihvacaju se i 
same, uz potporu pase, ubrzano izgradnje saca. U medistu su pak 
okviri, u kojima je bilo leglo, prvi koje pcele sigurno i izdasno pocinju 
puniti medom. 

Ako se bilo gdje medu leglo stavi prazno sace ili stavise satna 
osnova, ulica dotad, pored zrelog legla, gotovo bez pcela, treba od- 



303 



jednom dva gusta plasta pcela za pokrivanje ogoljelog legla i jos s obih 
strana satne osnove graditeljice ili radilice. Ako se taj uzas nacini u 
kosnici na nekoliko mjesta, pa i u medistu, to ne samo da ugrozava 
leglo i dalji napredak zajednice nego prekine rad i izlet pcela koje se 
sve zbiju po rastocenim povrsinama legla. Ali taj zahvat ne pomaze ni 
protiv zapocetih priprema za rojenje. 

Ako je vec kasno i ima mnogo zapocetih i uznapredovalih maticnjaka, 
bolje je i ne prevjesavati i ne otvarati mediste. Tada treba po matic- 
njacima predvidjeti dan i cekati roj pa postupati po uputama za spre- 
manje rojeva. 

b) Pcelar je za proljetnog razvoja i rane pase dao postepeno na 
izgradnju, uz eventualno hranjenje, cetiri satne osnove, dobio time 
cetiri izgradena okvira rezerve i sacekao razvoj pcelca na osam okvira 
legla: postupa se slicno kao pod a). Ona cetiri rezervna okvira, koji 
vecinom imaju meda ili se napune po uputi, stave se u mediste lijevo 
i desno, uz pet okvira zrelog legla nad resetkom, a izmedu zadnja dva 
izgradena okvira moze se staviti i jedna satna osnova. U plodistu su 
s maticom ostala tri okvira legla i dva peludna okvira koji se rasporede 
ovako: prema strani gdje je dosad bilo srediste stavi se peludni okvir, 
do njega satna osnova, kraj nje u bloku ona tri okvira legla s maticom, 
iza njih jedna satna osnova, drugi peludni (izgradeni) okvir i zatim do 
Jcraja plodista jos tri satne osnove. U jakoj zajednici sace do legla bit 
ce vecim dijelom izgradeno pa i zalezeno za tri do cetiri dana, a ako 
krene dobra pasa, za osam dana i cijelo plodiste, uza sve brze punjenje 
medista. 

c) Plodiste je dupkom puno i sacekan je razvoj na devet okvira 
legla. Pcelar nema rezervnog saca i zajednici prvi put otvara mediste, 
a glavna pasa je pred vratima. Tu nema druge no prosirdti zajednicu 
naglo i nasilno. U mediste se nakon otvaranja resetke stavi na topliju 
stranu uz stijenku jedna satna osnova, do nje onaj jedini izgradeni 
okvir bez legla iz plodista i zatim redom sest okvira zrelog ili pretezno 
zrelog legla iz plodista, a na kraju uz stijenku jos dvije satne osnove. 
U plodistu se na topliju stranu stave dvije satne osnove, do njih pod 
Tesetku ona tri preostala okvira legla s maticom i zatim do kraja jos 
pet satnih osnova. Ako pasa jos nije kresiula; Ui.pak stagnira, dobro 
je i gotovo potrebno da se tako opterecenoj zajednici odmah stavi 
jedna velika hranilica mlake hrane 1:1 s plovkom ili barem suhog 
secera, uz dodatak 5°/o mlijeka u prahu, dobro zalivenog zitkim 
medom, kako je vec opisano. 

Ako su pasni uvjeti vani na pcelinjaku znatno bolji no kod kuce, 
sto osobito vrijedi za pelud, zajednicama, koje ce ocito trebati pomoc, 
donesu se nukleusi na pocetku proljetnog razvoja (npr. kad procvati 
vrba) i sloze u zatvorena medista slabijih pcelaca. Oni ce tada provesti 
na pcelinjaku cijeli proljetni razvoj, a uoci glavne pase opet se donese 
prazan nukleus, izvadi iz kosnice slabija matica sa dva okvira meda 
i dva okvira legla, a sve ostalo spoji nakon otvaranja resetke po vec 
opisanim nacelima. Kosnica tada zadrzi dobru maticu, glavninu legla, 
pcela, zalihe i saca, sto sobito vrijedi za pasu i sabiracice na dva leta. 



304 



Sprecavanje rojenja. Sprecavanje rojenja vazna je pcelareva zadaca 
za postizavanje prinosa. Prevjesavanje u pravi cas najodlucniji je 
zahvat u lisnjacama da se sprijeci ili barem odgodi rojenje do glavne 
pase. Ali ako pasa podbaci ili ne bude za njena trajanja intervencije, 
onda bas to veliko unapredenje zalege u lisnjacama moze dovesti do 
beskrajnog rojenja. Zbog prevjesavanja lisnjace imaju na pasi i pos- 
lije nje mnogo jace zajednice no sto odgovara njihovoj zapremini, a 
to, osim rojenja, prijeti i gusenjem zajednica pri selidbi u ljetu. 

Medne ograde (radi ogranicenja legla) prave se kad krene velika 
pasa tako da se, nakon dizanja ostalog legla u medistu, matica 
sa tri okvira pretezno otvorenog legla slozi na jedan kraj plo- 
dista, a do tog legla stave tri do cetiri okvira puna meda {sto 
vise poklopljenog). Dosta dugo traje dok otvoreno leglo na ona tri 
okvira oslobodi stanice za novu zalegu, a matica preko presiroke 
ograde od tri do cetiri okvira sad jos nece prijeci nositi na drugi kraj 
kosnice. Dok pcele prenesu dio meda iz te medne ograde u mediste, 
i dok se sporo prazne celije u skucenom dijelu plodista, matica je pri- 
morana da smanji zalegu i buran i'azvoj prije budenja teznji za roje- 
njem. Osim toga, po iskustvu je i uspjeh glavne pase veci ako su 
pcele za njena trajanja manje zauzete uzgojem legla i teznjom ka 
rojenju. 

Ziva gradnja saca moze se spojiti i s vadenjem legla i pravljenjem 
odvojaka, jer sabiracice pri torn ostaju na pcelinjaku, a u kosnici se 
stvara nov prostor za sirenje nektara i odlaganje meda. 

U novije vrijeme, kad krene dugo ocekivana velika pasa, pcelari ne 
oklijevaju mnogo s vrcanjem i ne cekaju na inace potrebno dozrije- 
vanje i poklapanje meda. Ako bagrem ponese 7 do 10 kg meda na dan, 
a kontrolna vaga pokaze nocu pad od svega 50 do 100 dkg, to je vec 
znak vrlo gustog nektara. 1 zaista, u velikim sudovima taj med, iz 
pocetka prividno rijedak, za osam do deset dana vidno se zgusne. Kas- 
nije, mijesan s medom od ostalih vrcanja, i po konzistenciji i po 
postotku vlage pokazuje visoku kvalitetu. 

Vrcanje. Tko pri vadenju saca iz lisnjaca radi sipaonikom, treba 
najprije da mrezicu plodisnog prozora pritvori kartonom ili papirom, 
otvori donju letvicu, puhne nekoliko dimova, u nju gurne krakove sipao- 
nika i zatim nadimi kroz gornju mrezicu i mediste te otvori prozor. Pcele 
se s prozora stresu na sipaonik, nakon ponovnog dimljenja okviri 
redom vuku iz medista, prisljanjaju tik uz prozor na sipaonik te se 
pcele metu kefama istovremeno s obih strana na sipaonik. Ako pasa 
traje, vazno je da kosnice ne ostanu bez saca. Stoga, ako nema rezerv- 
nog saca, isprazni se mediste neke slabije zajednice, i ono ostaje prazno 
do konca rada. U kuci bi trebalo istovremeno vrcati brzo i nakon 
ispraznjavanja medista odmah vratiti izvrcano sace iz prethodne zajed- 
nice. Tek pri svrsetku rada posljednji pcelac daje izvrcano sace za 
prvu zajednicu. Na taj nacin nijedna zajednica nije duze od deset 
minuta bez saca, a to za velike pase, koja s promjenom vrenjena zna 
cesto naglo prekinuti, mnogo vrijedi. Pa i rad je lagan dok pasa traje. 
Kad prekine, na kosnicama treba raditi s najvecom brzinom i uz 



20 Pcelarstvo 



305 



povecani oprez zbog grabeza, a o vracanju saca danju nema ni govora. 
Ono se vraca pred vecer pa i nocu. 

Sto dalje u ljeto i prema jeseni, opasnost od lzbijanja grabeza sve je 
veca Stoga je mozda nesto sporiji, ali sigurniji, laksi i smireniji, i za 
celara i za pcele, rad lijevkom. On se s kantom ili sanducicem za pri- 
hvatanje ometenih pcela postavi kraj kosnice. Ako je na sacu gust sloj 
pcela okvir se sa dva do tri trzaja moze otresti, zatim ga dvojica 
prihv'ate, svaki lijevom rukom gore, i kefama brzo zbrisu preostale 
pcele u lijevak. Dok pomagac nosi i stavlja ometen okvir u sanduk, 
prvi odskrine vrata, vadi slijedeci okvir i tako do kraja, pritvorivsi 
svaki put vrata. Pcele tako ostaju mirnije, a tudice ne mogu nadri- 
jeti u kosnicu. Kod nekih vecih lisnjaca pcelari za dobra unosa vade 
i po koji pun okvir s periferije medista ili ih bar, ako imaju ponesto 
legla, dignu u mediste, ali to vec prilicno zadrzava rad. Kad je ome- 
ten z'adnji okvir, pomagac nosi sace u kucu, a pcelar namjesti sprijeda 
na poletaljku sipaonik, skine lijevak i istrese pcele iz kante ili sanduka 
na sipaonik. Sanduk i lijevak odmah se vrate iza kosnica ili u hodnik 
pcelinjaka i nastavlja sa slijedecom kosnicom, a dotle pcele sa sipa- 
onika ulaze sprijeda lepezajuci u svoju kosnicu. Ako se iz neke kosnice 
vadi samo po koji okvir i pcela je malo, mogu se bez prekida ometati 
u isti sanducic i pcele iz dva do tri pcelca, da se rad ne prekida, pa se 
zatim. sve vrate najslabijem ili svakom ponesto. Isto se tako mogu, 
ako nekim vrlo jakim zajednicama prijeti rojenje, ometene pcele 
stresti prdko sipaonika sprijeda nekoj slaboj zajednici i bit ce, pune 
meda, primljene bez borbe. Tu i tamo neka se vraca, no ostale su veci- 
nom mlade pcele koje jos nisu letjele. One ce ostati ondje gdje se 
spreme. Pri koncu rada moze se od takvih pcela iz vise ometenih me- 
dista naciniti jak roj. Kad bude u sanducicu do 4 kg pcela, medu njih 
se izravno baci neka starija matica i sve ostavi na hladnom mjestu u 
sjeni ili podrumu. Mogu se iduce zore ubaciti i na istom pcelinjaku u 
praznu kosnicu u koju se prije toga stavi nekoliko izgradenih okvira, 
na trece i cetvrto mjesto do kraja, zatim dva okvira zrela legla bez 
pcela i nakraj se dodaju satne osnove. 

Spremanje rojeva. Roj se u lisnjace ponajvise ubacuje na sipaonik 
koji se uvuce krakovima pod postavljeno sace pa se pcele mekom 
vlaznom peruskom upravljaju da se ne razmile previse po sipaoniku. 
Stoga treba prije ubacivanja prislanjanjem prozora pritvoriti mediste, 
a i maticnu resetku zatvoriti. Pa ipak se dogada da se vrlo veliki 
rojevi dosta razmile i treba dugo cekati dok se pcele zavuku. Stavise, 
treba i dimiti ako se zele zatvoriti prozor i kosnice. 

Bolje ide ako se kosnica sa zaklopljenim letom stavi celom na tlo, 
iznutra prislone na stijenku 2 do 3 okvira i zatim roj istrese u Slobodan 
dio plodista. Kosnica se lagano uspravi, digne na svoje mjesto i odmah 
otvori leto. Zatim se straga lagano umece ostatak okvira do kraja i 
sto brze zatvori prozor prije no sto pcele dopuze po stropu natrag i 
napolje. Na ovaj se nacin ubacuju pomocu lijevka i rojevi u nukleuse. 

Najprirodniji i najbolji nacin ubacivanja ipak je na leto. U kosnici 
se slozi sve sace, zatvore prozor i vrata, sprijeda izvadi letvica za ste- 



306 



zanje leta, namjesti uz blagu kosinu prema gore sirok sipaonik i roj 
strese s nekoliko prekida uz samo celo i leto na sipaonik. Pcele ce, 
privucene mirisom saca, odmah grnuti kroz siroko leto u kosnicu pa se 
ostatak moze do kraja istresti nasred sipaonika, stavise i nocu. Pcelar 
tada moze mirno ici na spavanje jer ce roj do jutra sigurno biti vec 
sav u kosnici. Ujutro se makne sipaonik, vrati letvica i roj ostavi dva 
do tri dana na miru, pa tek tada otvori, pogleda i prema potrebi stegne 
na zauzeti kraj kosnice. 

Roju s nesparenom maticom {drugak ili trecak) treba svakako staviti 
na kraj gnijezda okvir s medom i praskom, a jos bolje uza nj i okvir 
s manjom povrsinom zrela legla, jer je to »sidro« koje ce ga odvratiti 
od bjezanja. Ako se uz takvu pripremu ubacuje ubrzo nakon stezanja, 
treba zasjeniti kosnicu i sipaonik na letu, pripremiti koji kavez ili 
praznu kutiju od sibica, bacati roj na sipaonik i pazljivo motriti ulazak 
pcela. Ako se opazi ulazak jedne matice, treba ostale, koje se jos stresu, 
pohvatati na sipaoniku kavezom ili kutijom od sibica te spremiti za 
punjenje oplodnjaka ili za kasnije dijeljenje roja u odvojke. Steta je 
za gubitak svake od onih divnih mladih matica koje ce, ako se vec 
nisu razracunale na grani i u rojnici, to sigurno uciniti u kosnici. 
Takvim rojevima, nakon vracanja letvice za manje leto, treba sva- 
kako na leto staviti upadljive znakove za orijentaciju (sarena kutija 
od sibica, punjena sljunkom da ne odleti, stara baterija, sarena kutija 
od konzerve, plavi ili zuti poklopac od kreme), i to iznad samog leta 
ili na poletaljku s obje strane leta. To je za lisnjace neophodno jer se 
mlade matice u vrtlogu pcela zbog blizine drugih leta mogu izgubiti 
pri izletu na sparivanje. 

Roju se moze dva dana nakon ubacivanja dati velika hranilica 
sirupa 1:1, ako ima djelomicno izgradenag saca vec iduci dan, kod 
stegnutih zajednica nakon vadenja suvisnog saca i umetanja pregrade i 
u manjim lesonitnim hranilicama s plovkom iza pregrade. Kad prenese 
veliku hranilicu zitke hrane, moze se dati za trajni podrazaj razvoja 
i gradnje puna hranilica (velika) suhog secera s tankom trakom meda. 
Davanje hrane roju na pocetku razvoja, unatoc nekoj prosjecnoj pasi, 
uvijek se isplati, a tko mu da veliku hranilicu najprije zitkog pa zatim 
suhog secera, nece zaliti sto je dao hranu i pravio hranilicu. 

Ako je roj vrlo jak (3 do 5 kg), on ce plodiste AZ kosnice posve ispu- 
niti i izgraditi za osam dana. Stoga je dobro da mu se skupi, nakon 
ometanja pcela, iz nekoliko drugih kosnica (niposto nositi strane pcele 
u roj!) izgradeno medisno sace sa nesto unesenog meda iz nekoliko 
drugih kosnica i odmah nastavi mediste, osofoitp ako je dobra pasa. 
U torn slucaju roj moze vec te godine vratiti dobrim prinosom sve ono 
sto je izgubljeno rojenjem. 

Spoje li se dva jaca roja na grani, treba brzo pripremiti bar jednu 
kosnicu, poprskati roj vodom, obrati ga u vecu pletaru ili rojnicu i 
ubacivati na obroke preko sipaonika u kosnicu. Ugledamo li ulazak 
jedne matice, treba pletaru okrenuti i motriti po stranicama rasirene 
pcele nije li druga medu njima jos ziva. Ako je ugledamo, pletara se 
vrati s torn maticom na stolicicu pod mjestom obiranja i tu kao obicno 



307 



ceka do veceri da se normalno drugamo ubaci ostatak spojenog roja. 
Ne uspije li odvajanje, steta nije velika jer je spojeni roj uvijek jak. 
Pravljenje umjetnih rojeva. Lisnjace su sa svojim odvojenim me- 
distem i uz dodatak nukleusa vrlo prikladne za pravljenje umjetnih 
rojeva. Pri torn je najjednostavnije poci od prirodnog rojenja kakvo se, 
unatoc svim mjerama, dogada tu i tamo dobro razvijenim pcelcima na 
glavnoj pasi. Gubitak prvog roja pcelar moze, ako nema sigurnog 
motrenja i dojave, preprijeciti podrezivanjem jednog krila matici. Roj 
ce se nakon gubitka matice vratiti, da bi 8 do 10 dana kasnije krenuo 
s mladim maticama i to sigurnije mogao odletjeti. Zajednica koja se 
spremila na rojenje moze se, doduse, i prije rojenja raskopati i stara 
matica s odvojkom oduzeti. Mogu se u krajnjoj nuzdi izrezivati i ma- 
ticnjaci, no time se gubi najbolji uzgoj i sazrijevanje maticnjaka i sav 
polet prirodnog roja kojim vraca gubitak prinosa. Opaze li se pri- 
preme i ako se ikako moze predvidenog dana cekati, bolje je da se roj 
strese i ostavi u rojnici pod granom, pripremi sve sace i pribor te do 
predvecera za razrojavanje iskoristi starac (zajednica koja je pustila 
roj). Najprije se izvade i ometu okviri iz medista ili se sa pcelama na 
njima iskoriste za formiranje vise nukleusa. Mediste se zatvori pa se 
jedan odvojak moze naciniti i u njemu, a tko nema nukleusa, moze 
starca rastaviti u vise medista slabijih pcelaca ili u prazne kosnice. 
Stoga se najprije pogleda u starcu koliko ima maticnjaka koji se mogu 
dobro izrezati za dodavanje, a koje je bolje ostaviti na svom sacu. Ako 
se roj nosi na neko drugo mjesto, razrojavanje starca moze se nakon 
valjanih priprema (satne osnove, nukleusi, oplodnjaci) obaviti i nakon 
2 do 4 dana, ali nikako kasnije, jer 'bi vec mogle izaci neke mlade 
matice koje se tesko mogu dodavati. Pri pregledu starca treba po broju 
maticnjaka i drugom priboru odluciti koliko ce se odvojaka napraviti. 
Maticnjaci, prikladni za izrezivanje, izrezu se s povecim zaglavkom i 
stave u kutiju s vatom ili papirnim tuljcicima da budu zasticeni i da 
stoje uspravno. Zatim se donesu nukleusi i zatvore odabrana medista, 
uza stijenku svakog stavi se po jedan lijep okvir meda sa pcelama na 
njemu i do njega okvir legla iz starca sa po dva zatvorena ili otvorena 
maticnjaka na njemu. Kad su utroseni svi urasli maticnjaci, izrezani 
maticnjaci dodaju se u preostale okvire s leglom (izreze se sprijeda 
gore uz letvicu do legla u sacu udubina, u koju ce tijesno stati matic- 
njak i ovaj blagim pritiskom uvuce u udubinu) i opet stave na oda- 
brano mjesto. Kad su maticnjaci veliki, lijepi, dovoljan je po jedan. 
Ako su neki manji ili mozda povrijedeni ili ih je vise no sto mozemo 
upotrijebiti, bolje je dati dva. Neki se mogu ostaviti i za oplodnjake. 
Ako za taj prvi okvir legla u svakom ponovo osnovanom odvojku nema 
vise dosta okvira, maticnjaci se dodaju i u leglo vadeno iz drugih kos- 
nica i na kojemu ostaju pcele {osim, dakako, matice) koje se na njemu 
zateknu. Ako je tako u svega npr. deset medista i nukleusa zasnovano 
deset novih odvojaka ili umjetnih rojeva, svaki ce na koncu ove pri- 
preme imati po okvir meda i legla, jedan do dva maticnjaka i done- 
sene pcele na sacu. Dafoise upotpunili do potrebne snage. treba svakoj 



308 



toj zasadi dati jos po 2 do 3 okvira zrelog legla i pcela na njemu koje 
smo izvadili iz jakih zajednica na pcelinjaku. Ako se to cini sa dvade- 
setak pcelaca, a pasa je u jeku, na tok pase nece imati vise nikakva 
utjecaja. Pcelci ce to jedva i osjetiti pa je to, stavise, i korisno radi 
potiskivanja rojenja. 

Posto tako svaki odvojak dobije svega tri do cetiri okvira zrelog 
legla, stavi se i na drugi kraj odvojka jos jedan do dva okvira meda 
i do njih pregradna daska (ili u nukleusu koliko jos stane), tako da 
okviri sa sacem dospiju do leta usred medista. Sve pcele koje su bile 
po dodanom medu i u medistima prije zatvaranja resetke mogu tako- 
der ostati, jer sto je bilo medu njima sabiracica, vec je odletjelo, a 
ostale mlade pcele dobro ce doci novoj zajednici i matici. 

Kad je sve to slozeno, medista i nukleusi se zatvore, nukleusi spreme 
za otpremu na odredeno mjesto, otvore posve leta na medistima, na 
njima postave znakovi, dobro utople i sve to ostavi na miru oko 20 
dana. Pcelar moze jedino nakon dva dana otvoriti i pogledati okvire 
s dodanim maticnjacima da li su dobro prigradeni i da nije koji otpao. 
Upozorenje: nove zajednice ne treba hraniti, pojiti, dirati. Pa i nakon 
tri tjedna pregled se obavlja s najvecim mirom i bez dima, da mlade 
matice ne budu uklupcane od svojih pcela. Ako odvojak ima maticu 
i mlado leglo, opet valja sve ostaviti na miru dok od te matice ne 
bude barem na 2 do 3 okvira zrela legla i tek onda se moze prenositi, 
pripojiti ili dodati s cijelim svojim gnijezdom. Ako matice nema, pa 
ni legla, otvori se opet mediste i prepusti zajednici ispod njega. Ako 
je matica u odvojku, ali jos ne nosi, nesto mozda nije u redu. U nepo- 
voljnim vanjskim prilikama matice zakasne sa sparivanjem pa treba 
pricekati jos tjedan dana. Ne pronese li ni tada, treba otvoriti resetku 
i zajednicu spojiti s donjom. 

Kad su odvojci smjesteni, u plodiste starca stavljen samo okvir 
meda, a ostali prostor ispunjen satnim osnovama sa dosta vracenih i 
nemirnih letacica, u plodiste se na leto ubaci roj, makar i kasno uvece 
ili nocu. On ce, uz svoju snagu, dobiti jos sve letacice starca i brzo ce 
napredovati. Ako je vrlo jak, ne treba nukleus praviti u njegovu 
medistu, nego mu se za 5 do 6 dana otvori izgradeno i naceto mediste. 
Ponese li pasa, on ce sve nadoknaditi. 

Ako je preostalo jos izrezanih maticnjaka za oplodnjake, oni se do 
sutradan pohrane na toplom mjestu i za njih prirede oplodnjaci, kako 
je to navedeno u opcem dijelu. 

Jesenski radovi. U ove se radove ubraja temeljito vadenje medljike 
iz kosnica ili zadnje vrcanje, kasna zamjena matica, unapredivanje 
razvitka pcelaca dok je jos obilato praska u prirodi, kako bi sa sto 
vecim brojem mladih pcela {a po mogucnosti i mladom maticom) usle 
u zimu. Pcelari koji sele s ljetne pase na neku jesensku (vrijesak, vrist 
ili ruzmarin) ili se zadrze na ostacima ljetne pase (otave, otavice, 
metvica, heljda, djetelista, korovi po strnistu) obavljaju ove radove 
uporedo sa zadnjim vrcanjem. 

Najveca ustrajnost potrebna je pri vadenju i zadnjih ostataka me- 
duna iz kosnica koji moze izazvati grizu i nozemozu unatoc jesenskom 



309 



prihranjivanju secerom. Stoga nakon pase meduna treba iza prvog 
vrcanja pricekati s hranjenjem ili samo podrzajno hraniti (najbolje 
suhim secerom od kojeg nikad ne dolazi med u medista) i jos jednom 
dici sve medne vijence meduna iz plodista onkraj resetke u mediste, 
a izvrcano sace staviti na njihovo mjesto na novu zalegu u plodiste. 
Kad izade leglo u medistu i pcele prenesu onamo i ostatke iz izvrca- 
nog saca, treba mediste jos jednom temeljito izvrcati. 

Ako smo propustili da u sezoni izmijenimo sve stare matice, treba 
makar i umanjem umjetno uzgojiti potreban broj maticnjaka i podije- 
liti ih, kad budu poklopljeni, u nukleuse i oplodnjake. Kasno uzgojene 
matice izrazito su nesklone rojenju iduce godine. Osim toga, mlade 
matice u zajednicama ili u rezervi temelj su dobrom zimovanju i 
uspjehu iduce godine. 

Treba misliti i na unapredenje predjesenskog razvitka legla. Poznata 
je izreka iskusnih pcelara: »Unapredenje proljetnog razvitka pcelaca 
treba obaviti u jesen prethodne godine. « Pcele izlezene pred zimu 
imaju posebno tjelesno ustrojstvo koje im, uz mirnije zimovanje, omo- 
gucuje da pozive 8 do 9 mjeseci. S mnostvom takvih pcela u proljet- 
nom razvitku, pcelac ce uci u glavnu pasu dva do tri puta jaci no sto 
je usao u zimu, dok slaba i nepripremljena zajednica dotad jedva 
nadoknadi zimske i proljetne gubitke. Unapredenje jesenskog razvitka 
moze se spojiti i s prihranjivanjem zimnice, tako da se pocne s rjedim 
rastvorom 1 :1 u cestim ali manjim obrocima (npr. svakog drugog dana 
po V* litre toplog sirupa, uz dodatak nesto meda, ili dodavanje biosti- 
mulatora, po Vg g na zajednicu). Secer se u takvim obrocima moze 
rastvoriti i u vrelom obranom ili pasteriziranom mlijeku i davati pola 
litre svakog treceg dana, dok pcelac ne primi svega 5 litara mlijeka sto 
moze povecati obujam legla 3 do 5 puta. Moze se primijeniti i otkla- 
panje poklopljenog meda u plodistu ili medistu, kvasac u sirupu, pro- 
kuhani muljani med i drugo. Zatim se moze nastaviti prelaskom na 
uzimljivanje i nadopunom zimnice u vecim i guscim obrocima (kilo- 
gram secera na 6 del vode), kojima se za najbolji ucinak mogu dodati 
i protunozemozna sredstva. 

Uzimljenje. U kontinentalnim dijelovima zemlje uzimljenje se mora 
obaviti u drugoj polovini rujna ili, izuzetno, najkasnije do 15. 
listopada. 

Zimska gnijezda treba smjestiti po odredenom rasporedu. Neki pce- 
lari koji imaju troredne pcelinjake uzimljuju ovako: u donjem redu 
kosnica dizu gnijezda u medista i sve sace ostaje zimi u kosnicama. U 
srednjem redu gnijezda ostaju u plodistu, medista se zatvaraju i u 
njih smjestaju rezervni pcelci iz nukleusa ili iskucanci, koji djelomicno 
ili u cijelosti preuzimaju na cuvanje medisno sace (izlucuje se samo 
onaj dio saca koji je odreden za pretapanje). U trecem redu gnijezda 
takoder ostaju u plodistu, a medista se zatvaraju i u njih smjesta 
ostatak rezerve. Ako rezervnih pcelaca ili iskucanaca nema uopce, ili 
samo djelomicno za sredinu drugog reda, u ispraznjenim medistima 
zatvore se resetke, dignu zeljezne palice i na pregradu stavi zimska 
izolacija od cela kosnice pa sve do podnice preko prozora plodista ili 



310 



velike hranilice. Za ovu svrhu ona se ponajbolje sastoji od tacno pri- 
krojenog jednostrukog ili dvostrukog sloja rebraste ljepenke, a pod 
njom i iznad nje oko 10 slojeva novinskog papira. Bez palica ta je 
dobra izolacija dovoljno tanka da se na nju s normalnim razmakom 
mogu postaviti u ceone razmake izvrcani i rezervni okviri. Oni se 
straga ne utopljavaju i tu ih zbog hladnoce i razmaka nece napadati 
moljac do upotrebe u proljecu. 

Mnogi pcelari, zbog zauzetosti drugim poslovima, ostavljaju lisnjace 
i zimi u ljetnom rasporedu, oslanjajuci se na malenu zapremninu i 
dobru medusobnu zastitu kosnica. Kadikad u blagim zimama to i prode 
bez tezih posljedica, ali, u nacelu, to je jedna od najtezih pogresaka 
u pcelarenju ovim kosnicama. Za dugotrajne tople jeseni pcele drze 
dugo leglo i trose sav priliv meda i zalihe u plodistu, a po prirodenoj 
navici ne diraju med u medistu, pogotovu ne poklopljeni med, koji 
ljubomorno cuvaju za zimu. Tako su mnogi krasni pcelci propali od 
gladi kraj dupkom punog medista. Ili se unatoc nekim zalihama u plo- 
distu uvijek zadrzavaju na medu medista vece ili manje skupine 
pcela u svim ulicama. Ondje ih cesto zatece naglo zahladen-je i pcele 
se zbiju u manje hrpice, pa ako hladnoca ojaca i potraje, tu na medu 
ugibaju. Hladan prostor iznad gnijezda djeluje osim toga nepovoljno 
i na zimovanje i na proljetni razvitak. 

Sve te spoznaje uce nas da ne moze biti dobrog zimovanja ni u 
kojoj kosnici, pa tako ni u lisnjaci, ako je plodiste odijeljeno od me- 
dista (makar i djelomicno) srednjom pregradom s maticnom resetkom. 
Nasuprot uobicajenom zimskom stezanju pcelaca u plodista, treba se 
ipak zamisliti s naprednijeg gledista i o potrebnom prostoru ne samo 
za predzimski razvitak u blagoj jeseni i zimi nego i za proljetni razvoj. 
Svedemo li uvjete za dobar napredak pcelaca, a time i uspjeha pce- 
larenja, kojima se temelji postavljaju bas uzimljivanjem, na jedno- 
stavno pravilo »dofora mlada matica, uredno sace i gnijezdo i bogata 
zimnica od najmanje 15 do 20 kg dobrog meda«, onda se moramo zapi- 
tati: kako ce pcelar koji se toga drzi strpati jos za jesenje topline 4 do 
5 kg mladih pcela, 4 do 5 okvira legla, pelud i 20 kg meda na skuceno 
plodiste i samo jedan red od 10 AZ okvira? Ako mu za hladnijeg 
vremena na ustrb kasnijeg napretka i uspije, to bi bilo rasipanje za 
buducnost brizljivo prikupljene snage. Sve ove u praksi dobro pro- 
vjerene spoznaje neka stoga dovedu nase pcelare do zakljucka i pravila 
za uzimljenje u lisnjacama: 

1. pcelce prema postavljenim nacelima treba bez obzira na neke 
tehnicke poteskoce uzimiti u cijelom prostoru kosnice i na oba reda 
saca, i 

2. hajbolje je da se za tu svrhu medu redovima posve izvadi pre- 
grada s maticnom resetkom i redovi zblize, kako bi ucinili visok 
jedinstven stup saca sa zalihama pri vrhu. 

Ima lisnjaca u kojima se maticna resetka od lima ili zice moze 
odozgo izvaditi. Takvima se pri uzimljivanju na krace vrijeme isprazni 
medisno sace na kozlic, izvade resetke i vrati sace, ali tako da se puni 
i tamni okviri postave lijevo i desno na krajeve medista, a u sredini 



311 



rasporede svjetliji okviri s vecim prazninama pod medom. Tako ce 
nastati prikladan prostor za prelazak ili potezanje zimskog gnijezda 
u mediste. Da bi se to olaksalo, dobro je staviti poprijeko na satonose 
plodista u otvorima pregrada prije vracanja medisnog saca po jednu 
oko 3 cm siroku traku starog saca, koju ce pcele brzo prigraditi te ce 
im sluziti za prijelaznu sponu izmedu gornjeg i donjeg reda. One se 
u proljecu mogu lakse maknuti od isprepletenih i cvrstih labirinata 
od voska i propolisa koje bi pcele inace same za tu svrhu izgradile. 
Tom prilikom letimicno se listanjem pogleda i plodiste, utvrdi koliko 
ima okvira ili kvadratnih decimetara legla i meda u plodistu. Maticu 
ne treba bas ni traziti, ako o njoj na kartonu kosnice postoje podaci 
i ako je poklopljeno radilicko leglo pravilno i u cjelovitim uzornim 
povrsinama. Time su izvrsene zadace pod 1) i 2), pa treba odmah nakon 
zatvaranja kosnice ubiljeziti sve o pcelcu, a posebice kolicinu zimnice 
u karton na vratima ili u biljeznicu i nastaviti rad na slijedecoj kos- 
nici. Pcele ce se za prihranjivanja i do zime same rasporediti u oba 
reda saca, a nastupom hladnoce povuci i gnijezdo posve ili djelomicno 
u mediste pod zalihe. 

U vecine lisnjaca resetka je cvrsto pribijena na srednju pregradu 
i ne moze se vaditi. Pregrada se doduse moze, kako neki pcelari i 
i*ade, nakon ispraznjenja medista povuci dlijetom oko 20 mm natrag 
te podici maticu s gnijezdom u mediste, ali je zapazeno da u proljecu, 
unatoc prolazu na celu, pregrada otezava ciscenje i zracenje kosnice, 
zaustavlja prasak u donjem redu saca i prijeci u izuzetno povoljnom 
proljecu sirenje gnijezda u donji red saca. Stoga je najbolje, kako je 
naprijed obrazlozeno, da se ta pregrada posve izvadi i uspostavi pove- 
zanost redova. To se moze uciniti kako je dolje opisano. 

Nakon otvaranja medisnog prozora pusti se nekoliko dimova i izvadi 
sace iz medista na kozlic. Zatim se izvade palice iz medista, odigne sred- 
nja pregrada s resetkom i pcele otresu u plodiste. Ako je potrebno, vadi 
se i plodisni prozor i listanjem obavi letimican pregled plodista. No 
ako je pcelama krcato i plodiste i mediste, a podaci o matici nalaze 
se na kartonu, iskusan ce pcelar jednim pogledom odozgo vidjeti sve. 
On moze usred gnijezda odozgo, ne dirajuci nista, dimom naglo otjerati 
pcele i spaziti kakvo je leglo i dokle se proteze. Zatim se odmah poloze 
izravno na satonose plodisnih okvira poprijeko ukoso zeljezne palice 
medista (j er su bez rupa i utora predugacke izvan svog redovnog 
lezista) i na njih postavi natrag u kosnicu s kozlica sve medisno sace, 
ono puno meda i tamnije lijevo i desno, a ljepse i svjetlije, s uzim 
mednim vijencima, u sredini jer ce oni primiti veci dio zimskog i 
proljetnog gnijezda. Jos prije no sto se u sredinu stave odabrana 
zadnja 3 do 4 okvira, moze se kroz preostali hodnik staviti gore po- 
prijeko na okvire lijevo i desno te sprijeda i straga oko 5 mm debeli 
prutic od grancice dug oko 6 cm. Zatim se podrzavanjem rukom uvuce 
lagano i spusti na te prutice srednja pregrada, na kojoj se kartonom 
ili Ijepenkom zatvore maticne resetke. Prije toga mogu se dimom ili 
perom potjerati sa stropa zaostale pcele. Kad se daska posve prikuci 
uz celo i zatvorj mediste odozgo, onih nekoliko sto zaostane, same ce 



312 



izaci i uci okolo na sace. U sredinu se zatim uvuku jos preostali okviri 
i gurnu u svoje razmake na celu, tako da sada sve sace cini jednu 
cjelinu koju u sredini neznatno dijeli tek debljina zeljeznih palica 
od 6 ili 8 mm. Na plodiste se zatim vrati (ili je tamo i ostao) prozor, na 
nj se postavi medisni prozor i utisne na sace, tako da se daska gore 
malo odigne i prostor posve zatvori kosnicu. 

Slatoi pcelci iz donjeg reda kosnica mogu se mijenjati s jakima iz 
gornjeg reda. Ako su za jedan red saca preslabi, mogu se u samom 
plodistu stegnuti na.manji broj okvira, ukoliko ih radi dobre mlade 
matice uopce vrijedi uzimiti. AJco se radi o nekoj staroj i vec nemoc- 
noj matici, treba je svakako izmijeniti. To se najjednostavnije obavlja 
tako da se slabic izvadi na kozlic, nade matica i ukloni. Iz rezerve 
se donese nukleus koji se, zajedno sa svojom matioom, slozi u plodiste 
bez ikakva ogradivanja i posebnih priprema. Uza zadnji okvir s leg- 
lom rezervnog pcelca odmah se sloze s kozlica i okviri s leglom poja- 
cavanog pcelca, tako da svi zajedno cine nerazdvojno cjelovito 
gnijezdo. Zatim se dodaju preostali okviri sa pcelama i zalihama, pa 
se istresu i preko kartona ubace u kosnicu i pcele sa stijenke nukleusa. 
S takvim pojacanjem, dopunskim hranjenjem i unapredivanjem moze 
pcelac zadrzati i cijelo plodiste. 

Ako pcelac ima mladu maticu, i to je jos nerazvijeni trecak ili kasni 
uzgoj, bolje je da se i u plodistu stegne na manji broj okvira, npr. na 
6, na kojima mu dostaje zimnica od 9 kg meda. Nije ni uputno napre- 
zati takva pcelca punim zimskim prihranjivanjem. Ako mu se na 
njegovu sacu ne moze sloziti valjana zimnica od 9 do 10 kg na 6 ili 
7 AZ okvira, treba takve okvire s dobrim mednim vijencima i zajedno 
sa pcelama na njima prenijeti iz medista odlicnih zajednica, a one, za 
nadoknadu, hraniti. Iza zadnjeg okvira prema hladnijoj strani stavi se 
umjesto sedmog ili osmog okvira pregradna daska, ova do stropa 
zatvori novinskim papirom, a iza pregrade najbolje je staviti neku 
dobru izolaciju (slamu, pozder u jutenom jastucicu, kukuruznu peru- 
sinu, ali ne papir, koji navlaci vlagu). Dobro je smanjiti i Slobodan 
prostor ispod palica, tako da se ispuni dascicom s kosinom i izrezom 
pred letom, jer podnica je za slabe pcelce u prijelazno doba jeseni, 
zime i proljeca cesto granica izmedu zivota i smrti za pojedine sabi- 
racice. One se posljednjim snagama kroz hladan zrak docepaju leta. 
U jakom pcelcu ondje ih vec doceka val topline i spasa, u slabom 
ledena prazna podnica. Kosina od topla materijala do okvira i saca 
moze pomoci da se popnu do gnijezda, a osim toga, kad krene leglo, 
pcele i tu treba da griju nekoliko kubicnih decimetara prostora manje. 

Inace se stezanje gnijezda preporucuje samo za krajnje kosnice u 
nizu (bloku) lisnjaca. Utjecajem hladnoce izvana na vanjske stijenke 
kosnica i zavrsne okvire kondenzira se vlaga iz gnijezda pa in, uz 
kvarenje zaliha u njima, prekrije i plijesan. Stoga je dobro da se, 
umjesto zadnjeg okvira, nakraj prema vani stavi pregradna daska i 
do stropa zatvori prelozenim papirom. Ali ako imamo izrazito jaku 
zajednicu, koja dobro prekriva sve sace, steta bi bilo gubiti koristan 
prostor pa se nakraj, umjesto pregrade, treba staviti okvir pun poklo- 



313 



pljenog meda koji se nece kvariti, a po vrijednosti za pcele i po ter- 
malnom kapacitetu bolji je izolator od daske. Umjesto unutrasnje izo- 
lacije moze se na zavrsne kosnice ili, ako je to pcelinjak, izmedu nje i 
stijenke pcelinjaka staviti neka vanjska izolacija. Slama se iznutra 
stavlja samo onda ako je zavrsni pcelac slab pa se mora stegnuti prema 
unutra na 6 do 7 okvira. Bolje je, ako je to moguce, da se jednostavno 
zamijene kosnice i nakraj postavljaju jake zajednice. 

Iskucanci u AZ lisnjacama rijetko se kad upotrebljavaju za poja- 
cavanje, jer uz manje stezanje mogu sami ispuniti polovinu kosnice. 
Ako se iskucancem spasava bezmatak, bolje je da se iskucanac najprije 
ubaci na izgradeno sace u zatvoreno mediste ili nukleus, pa kad se 
ondje za nekoliko dana udomaci, izvadi se pregradna daska i na donji 
red s bezmatkom stavi na satonose jednostruk novinski papir. Na nj 
se koso poloze zeljezne palice medista i iskucanac s kozlica ili nukleus 
slozi u mediste. Pregrada se stavi gore na sace kako je naprijed 
opisano. Bezmatak ce postepeno progristi papir i prikljuciti se isprav- 
nom pcelcu u medistu, zauzevsi s njim cijelu kosnicu. Ako je bezmatak 
jos jak i ako vec ima trutovskog legla i laznih matica, bolje je da se 
prije spajanja izvuku okviri s takvim leglom i podijele s kraja po 
jakim pcelcima, a od njih izvuceni okviri sa pcelama na njima vrate 
u bezmatak. 

Ako je do zurbe, moze se iskucanac i izravno ubaciti. Za tu se svrhu 
najprije sace za iskucanca izvadi iz gornjeg reda (medista), ometu 
pcele, izvadi pregrada i na nju stavi preko cijelog plodista sa zatvore- 
nim prozorom dvostruki novinski papir. Zatim se na nj ukoso stave 
palice, lijevo i desno na njih po jedan ili dva najteza okvira da ucvrste 
palice, a na ove odozgo pregrada na drvca sa zatvorenom resetkom. 
Tako je sve unaprijed priredeno i iskucanac se (ponajbolje uvece) 
zamahom ubaci iz svoje transportne kutije u otvoreno mediste, a osta- 
tak istrese na karton i takoder kefom omete u kosnicu. Kad se pcele 
malo uspnu na celu i sa strana na okvire, lagano se redom uvuku i 
ostali okviri i ispuni te zatvori mediste. Dok pcele progrizu dvostruki 
papir, iskucanac ce se vec udomaciti i spajanje prema gore proci ce 
bez borbe. 

Niposto se iskucanac ne smije baciti na sipaonik pa da sam ude 
bezmatku. Ne treba se uzdati ni u dim, jer ce uvijek doci do nekog 
pokolja izmedu domacih pcela i pridoslica, pri cemu moze medu prvi- 
ma biti ubijena matica ili tesko osakacena. Ne moze se uopce prepo- 
ruciti da se iskucanci bilo kako dodaju nekom pcelcu, vjerujuci da ce 
pcele same odabrati bolju maticu. Iskucanci su u vecini drugaci ili 
trecaci i imaju izvrsne i neiscrpljene mlade matice. One se pri ulasku u 
kosnicu smeteno zure i mogu biti uklupcane prije no sto dode do te zami- 
iljene selekcije, a zapoceti se pokolj zatim nastavlja. Radi tih matica 
uvijek je bolje da se iskucanac prihvati na izgradeno sace s mednim 
vijencima i, ako bas treba, uz neko umjereno prihranjivanje. Kad se 
Tidomaci, zamjena matice, spajanje ili povecavanje moze se mirno oba- 
viti nakon valjanih priprema. Ako to ne trazi prijeka potreba ili ne 
diktira obilje iskucanaca, uvijek je bolje da se oni odvojeno smjeste 



314 



u mediste i nukleuse te, prema tome kakve kvalitete pokazu sve matice 
u proljetnom razvoju, moze se vrsiti izmjena ili ostaviti razvoj upo- 
redo pa spajati pred glavnu pasu. 

Ako su pcelci u medistima posebno uzimljeni, leta takvih medista 
ostave se otvorena u punoj sirini. Ako je pak u medistu nad izolaci- 
jom rezervno sace ili je pcelac uzimljen na dva reda saca, medisno 
leto treba dobro zacepiti'novinskim papirom i jos izvana staviti za- 
pornu letvicu. 

Zimsko prihranjivanje. Seleci pcelari utvrduju potrebu zimnice va- 
ganjem prilikom posljednje selidbe. Pri utovaru, istovaru ili postav- 
ljanju u zimovaliste, gdje je vise vremena, svaka se kosnica odvagne 
i na njoj zapise kredom tezina. Priblizna tezina kosnice, saca i pcela 
poznata je, pa razlika pokazuje koliko se moze oduzeti ili koliko valja 
prihraniti. Pri torn treba med kod vise pcelaca kusati nozicem iz po- 
klopljenog saca ako nije sigurno od koje je pase. Ponekad na visinama, 
gdje su pcelari selili na vrijesak, ovaj zataji, a pcele nadu medun na 
hrastu, ceru ili crnogorici koji tamo kasno ponese, ili se to isto dogodi 
i u nizinama s vrbovom medljikom. Ostavljanje takva meda ili dije- 
ljenje drugim pcelcima moze u ostroj zimi, a na takvu se uvijek mo- 
ramo pripremiti, ugroziti cio pcelinjak. Zimsko prihranjivanje obavlja 
se nakon oblikovanja zimskoga gnijezda i konacnog postavljanja saca 
iskljucivo tekucom hranom koju treba samo jakim pcelcima davati 
umjereno toplu u rujnu rano izjutra prije izleta pcela u vecim hrani- 
licama i obrocima te u osrednjoj koncentraciji. Ako je ikako moguce, 
istovremeno svim pcelcima pcelinjaka. Kako je receno, izuzetak cine 
slabe zajednice kojima je bolje davati gotovu zimnicu iz jakih. 

Zbog grabeza pcelari radije daju hranu uvece, ali primanje nocu, 
kako je ispitivanjima utvrdeno, dvostruk je napor za pcele zbog nocne 
vlage i nemogucnosti da izlijecu i odbacuju suvisnu vodu. 

U rujnu je najbolja koncentracija 1 kg secera na 0,66 1 vode, a za 1 
kg preradene i zgusnute poklopljene zimnice treba racunati 1,20 do 
1,30 kg cistog secera, odnosno po tezini 1,90 do 2 kg rastvora. Velika 
hranilica za AZ kosnicu s unutrasnjim mjerama, vec prema materi- 
jalu, 34 X 28 X 6 cm zaprema okruglo 5V* litara, a jedna litra ozna- 
cenog rastvora tezi 1,30 kg. Hranilica od 5Vz litara pruza, dakle, 
dupkom puna, 7,15 kg rastvora ili 3,60 kg gotove zimnice, a jak pcelac 
je isprazni od jutra do veceri. Unatoc tome, nije uputno, osim u 
slucaju najvece zurbe, da se hranilica odmah iznova puni. Bolje je da 
se priceka 2 dana pa zatim iznova dade puna hranilica. Ako je pre- 
malo hranilica za sve zajednice (ipak je vec zbog suhog secera i opreza 
od bolesti najbolje da svaka kosnica ima svoju), moze se jedna hrani- 
lica iduca dva dana koristiti za dva druga pcelca. Ako se daje tekuca 
hrana, treba u hranilicu staviti plovak od suhog mekog drveta, debeo 
oko 6 mm, a kraci i uzi po 4 mm od unutrasnje povrsine hranilice. 
Dobro je na jedan kraj plovka pribiti previjeni cavlic kojim se iz 
prazne hranilice moze podici plovak bez izbijanja i zatim preostale 
pcele otresti iz hranilice. Za ulijevanje najprikladnija je vrtna kanta s 
dugom cijevi kojom se hrana donosi iz kuce ili iz dovezenih sudova. 



315 



Prazna hranilica postavlja se kraj kosnice, ulije iz kante oko 1 cm 
unutrasnjeg ruba, na hranu stavi plovak i pripremi pokrovna letvica. 
Zatim se odmakne donji plodisni prozor, a pri dvorednom uzimljenju 
gornji ostaje na mjestu pritegnut stegacem. Hranilica se stavi straga 
na podnicu i lagano gurne oko 5 mm do okvira (ako se dimom odag- 
naju pcele, moze se gurnuti i tik do okvira) pod gornji prozor, a dio 
koji straga strsi izvan gornjeg prozora poktije se odozgo pokrovnom 
letvicom i zatim zatvore vrata. Nije uputno da se leto hranjenog pcelca 
steze ispod 10 cm. Ako je pcelac vrlo jak, bolje je da ostane na 15 do 
20 cm jer pcele kroza nj moraju izvjetriti velike kolicine vodene pare. 
Treba, naprotiv, paziti da se ne prolije ni kap hrane oko kosnica (ili se 
odmah vodom opere ako se to slucajno dogodi), da se hrana daje od 
svitanja i dok pcele ne pocnu izlijetati, da se hrane samo jaki pcelci, po 
mogucnosti svi u redu ili cijelom pcelinjaku i da prilikom davanja 
hrane nijedna tudica ne ude straga u kosnicu. Tada do grabeza nece 
doci. Ipak, preko dana treba motriti leta pa, ako grabez negdje izbije, 
odmah poduzeti sve mjere da se u zametku suzbije. 

Ako je neki pcelac prilikom uzimljenja u dva reda imao svega oko 
8 kg meda, treba prvog ili treceg dana hranjenja dati po punu veliku 
hranilicu. Time je zimnica popunjena. 

Izolacija i zavrsne upute. O izolaciji jednorednog i dvorednog zim- 
skoga gnijezda potrebno je vec receno. Prije su se mnogo upotrebljavali i 
vrlo dobri slamni jastuci, i to jedan za stavljanje na srednju pregradu, 
a jedan straga, no kad se preslo na uzimljenje u dva reda i na upo- 
trebu prostora od saca do vrata za sve vece hranilice, oni su se poka- 
zali preglomaznim, a osim toga ljeti treba i dosta prostora za njihovo 
spremanje. Znatno tanja rebrasta ljepenka, uz dodatak novinskog 
papira, moze ih posve zamijeniti, a danas se od odbacene trgovacke 
ambalaze moze nabaviti bez troskova. 

Kad nastupi ostrija zima ili pocne proljetni razvitak, izolacija straga 
moze se popraviti i tako da se otvore vrata, preko cijelog otvora 
pridrzi dvostruki sloj rasirenih novina i vrata zajedno s novinama 
zatvore. To ce popraviti izolaciju vrata i zatvoriti sve pukotine. 

Gdje kosnice ne prilijezu tijesno jedna uz drugu, treba ih dlijetom 
odmaknuti, staviti medu njih novinski papir ili, ako je pukotina veca, 
sloj rebraste ljepenke i kosnice opet zbiti jednu do druge. Ako se u 
drugom ili trecem redu kosnice uzimljuju pcelci u oba reda, treba i 
gore izmectu kosnica i krovova dodati izvana izolaciju. Tu se stavlja 
novinski papir, rebrasta ljepenka i na to lesonit (glatka strana gore) 
ili bitumenska ljepenka, i sve to necim opteretiti ako taj materijal 
vec ne pritiskuju krovovi. 

Cio blok kosnica treba da ima blag nagib naprijed, tj. straznji kraj 
podloga treba da je visi od prednjega za 2 cm, tako da vlaga koja se 
kondenzira na stijenkama kosnica i letima tece preko podnice ili uloska 
sama iz kosnice. 

Korisno je da se sprijeda pod poletaljke ukoso od zemlje do podloge 
stave daske, a pred njih jos neke starije poloze i na zemlju i sve to 
kocicima ili zicom ucvrsti da vjetar ne prevrne. Osim ove glavne ko- 



316 



sine, moze jos na svaku poletaljku biti prislonjena u donjem redu po- 
sebna dascica po kojoj popadale pcele mogu upuzati u kosnicu. Kosina 
ce sprecavati da pod kosnice ne puse vjetar i ne zanese na hladno tlo 
iza pcelinjaka sabiracice koje, nosene vjetrom, promase leto. Dobro je 
ako preko svega toga size s krova streha, pa pojas pred kosnicama 
ostaje uvijek suh i voda od kapanja na tlo ne zaprskava kosnice i leta. 
Ako preko zime pcelinjak zavije snijeg, ne treba se nimalo brinuti 
da bi se koji pcelac mogao ugusiti. Pcelinje potrebe zraka za vrijeme 
hladnoce upravo su neznatne. Do pcelca dopire dovoljno zraka kroz 
stijenke i svu izolaciju, tako da se poletaljke za velike hladnoce i 
snjeznih vijavica mogu zatvoriti. Ako pcelar stanuje kraj pcelinjaka, 
moze poletaljke, zbog raznih uljeza i ptica, zatvoriti kad god pcele ne 
lete. Ne treba se uzbudivati ni zbog mrtvih pcela koje se pri povre- 
menom otvaranju nadu mrtve u verandama jer su to one kojima je 
umrijeti pa idu same iz kosnice. No cim grane sunce na pcelinjak i 
snijeg jace okopni, treba poletaljke preko dana otvoriti, jer pcele 
koriste i manje topline za pojedinacna ciscenja. Pred kosnice se tad 
moze baciti i nesto suhoga granja. Ono je tamno i toplo i pcele se na 
nj rado spustaju ili penju sa tla da se ogriju i polete. Tomu nasuprot, 
ne valja pred leta bacati slamu, jer se navlazi i pcele se u nju zavlace 
i obamru. 

Snijeg oko pcelinjaka i s krova treba ocistiti dok je jos prhak, jer 
ako se ostavi da se sam otopi ili zaledi, teze se cisti i okruzuje pce- 
linjak vlagom. 



SELIDBA PCELA 



Selidba u proslosti. Jos u starim vremenima ljudi su selili pcele na 
pasu. Selili su ih Egipcani, Grci i ostali narodi. Cini se da je pcelare 
na selidbu najprije prisilila susa ili neke druge nepogode, a vjero- 
jatno da su selili i radi dobivanja vecih prinosa meda. 

U nasoj zemlji najranija selidba pcela poznata je u Hrvatskom pri- 
morju. S proljeca, kad se zavrsila pasa na kadulji, pcele su nosene na 
Velebit gdje su provele ljeto i iskoristile pasu na vrijesku.. Zatim su 
vracene k moru na zimovanje. U tim besputnim krajevima covjek je 
cesto bio jedino prijenosno sredstvo. Pa i danas se mjestimicno ispod Ve- 
lebita kosriice prenose na glavi ili ledima. 

Dalmatinski pcelari i otocani odavna sele na kadulju u raznim prav- 
cima. S rane kadulje idu na kasnu, zatim na livade i vrijesak. U jesen 
se vracaju kuci. Stari su dalmatinski pcelari nekad prenosili kosnice 
na magarcima, a danas ih sele brodom i kamianima. 

U Vojvodini i u Sloveniji selidba pcela razvijala se uporedo sa sire- 
njem kosnica s pokretnim sacem. Vojvodanski pcelari redovito sele iia 
bagrem, lipu, suncokret i bijeli bosiljak, dok Slovenci sele na jelovu 
medljiku i heljdu, a danas idu i na druge vrlo daleke pase. 



317 




SI* 213. Na paSi u Kupjaku, Gorski kotar 




SL 214. PEelinjak Milana KoJjaje i Cuzdi Jene na Ibagremu u Srbiji 



318 



Kod nas prije rata nije bila poznata selidba na vecu daljinu. Obicno 
su se pcele vozile toliko daleko koliko se moglo prijeci u jednoj noci. 
Takve kratke selidbe redovito su se isplatile. Poslije rata selidba pcela 
naglo se razvijala, tako da se sad vec seli oko 150.000 kosnica na 
sezonske pase. 

Zasto pcele selimo? Po raznolikosti terena i klimatskih prilika, po 
bogatstvu i mnogovrsnosti medonosnih biljki nasa zemlja ima dobre, ali 
vrlo nejednake uvjete za pcelarenje. Vojvodanske i srijemske ravnice 
prelaze u valovite predjele Srbije i Slavonije, zatim u visoke planine 
Bosne, Crne Gore, Makedonije, Hrvatske i Slovenije, obrasle sumama, 
pitomim livadama i pasnjacima. Gotovo jedna trecina nase zemlje 



SI. 215. Pletare na pagl, po- 

kxivene katranskim papi- 

rom (Simic) 




nalazi se pod krsom, poznatom po buri i ljetnoj susi. Planine nam za- 
tvaraju prijelaz iz unutrasnjosti prema moru, te nas kao zidom raz- 
dvajaju od tople mediteranske klime. 

U ranom proljecu, dok se pod snijegom bijele vrhovi bosanskih 
planina, u Dalmaciji i na otocima vec cvate vocke i ruzmarin na kojem 
pcele nekih godina nadu bogatu pasu. 1, obrnuto, kad u Dalmaciji i 
Hrvatskom primorju ocvati kadulja, nastupa periodicna ljetna susa 
zbog koje presahnu svi izvori hrane. A upravo u to vrijeme u unutras- 
njosti nase zemlje cvate livade, pasnjaci i razne poljoprivredne kulture 
na kojima se pcele razvijaju, roje i pune kosnice medom. 

Teskoce selidbe. Od svih poslova u pcelarenju najteza je selidba. 
Ona zahtijeva dobro i cvrsto gradene kosnice koje se mogu brzo i 
sigurno spremiti za selidbu, te nesto vise znanja i vjestine da se pce- 
lama pomogne u nevolji. 



319 



Pcele se guse na selidbi. Kad pcele zatvorimo u kosnicu, natovarimo 
na kola i krenemo na put, one se uznemire, jure po kosnici, trazeci 
otvor kroz koji bi izasle napolje. Ako uspiju izaci, bodu sve uokolo. 
Uznemirene navale na med, brze jedu otvoren nego poklopljen, pa kad 
postanu site, malo se smire i nastoje da se povuku s legla i saca. Zatvo- 




SL 216. Stega£ za vezanje nastavljata 

rene i nemirne pcele brze potrose zrak, pa u kosnici postane zagusljivo. 
To ih jos vise uznemiri, i na vrucem danu moze da dode do gusenja. 
Prvo propadnu najjace zajednice, a dogada se da na selidbi propadne 
cijeli pcelinjak. Ugusene pcele umazane su medom, erne su boje, dok 
uguseno leglo pozuti. 



320 



Pasa nikad nije sigurna. Medenje znade i onda iznevjeriti kad su 
najbolji izgledi. Svaka vremenska promjena moze da smanji ili pot- 
puno prekine medenje. Na pasama pcelari nagomilaju mnostvo kosnica. 
Dok pasa traje, to mnogo ne smeta, ali kad iznevjeri ili naglo prestane, 
dolazi do grabeza. Pored drugih neprilika, nastupi i opasnost od za- 
raznih bolesti ako medu doseljenim kosnicama ima zarazenih. 

Uvjeti selidbe. U proljecu, dok nema u kosnicama legla, selidba ne 
predstavlja nikakvu opasnost. Na temperaturi od 0°C mogu se pcele 
seliti u zatvorenim kosnicama bez ventilacije. Sto je vrijeme toplije 
treba i veca ventilacija. Kad su zajednice razvijene, onda na tempe- 
raturi od 10 do 25°C ventilacija mora biti postavljena preko cijele 
kosnice. Ako se i na toj temperaturi pcele ipak uguse, krivica je na 
premaloj zapremnini kosnice. Sasvim je drukcije kad se seli na vrucim 
danima pri temperaturi iznad 30°C, pogotovo kad je vrijeme bez vjetra 
i zrak miruje. Najopasnija je selidba zeljeznicom, pogotovo u poslije- 
podnevnim satima ako se vlak dulje zadrzava na stanicama. Takvu 
selidbu pcele tesko podnesu, pa je treba izbjegavati. A i kad se ne 
uguse, postanu toliko iscrpljene da na pasi brzo propadnu. Na kiso- 
vitom i oblacnom vremenu pcele putem miruju. I u bespasnom raz- 
doblju pcele su mirnije nego kad ih na put krecemo s pase. 

Pred selidbu na pcelinjaku treba uraditi ove poslove: 

1. pregledati i urediti sve pukotine na kosnicama; 

2. izvrcati suvisan med da ne smeta na selidbi; 

3. uevrstiti okvire u kosnicama da se ne pomicu; 

4. iz kosnica povaditi Hanemanove resetke, ako postoje. 
Zbjeziste. Zbjeziste je onaj prostor u koji se na selidbi pcele povuku 

sa saca i tim omoguce brzu izmjenu zraka u kosnici. Kad se na putu 
stare pcele uznemire i nasisaju meda, nastoje da se povuku u kakav 
prazan prostor. Ako se jace kuca i drma, vecina pcela sklona je da pot- 
puno napusti kosnicu. To se najbolje vidi pri iskucavanju pcela iz 
pletara. Prema tome, svaki prostor u koji se moze povuci visak pcela 
dobro ce nam, do stanovite mjere, posluziti na selidbi. 

Sta se na selidbi desava povlacenjem starih pcela sa saca u zbje- 
ziste? Pcele vise nisu nabijene na sacu, pa su tim omogucile brze 
provjetravanje kosnice. Isto se to postize i dodavanjem nastavka s 
praznim izgradenim sacem. Sad se pitamo sto je bolje, da li dati na- 
stavak s praznim sacem ili zbjeziste? 

Neki sistemi kosnica izraduju se zajedno sa zbjezistem. Tako se rade 
poloske i jos neki sistemi kosnica. Takva gradnja cini kosnice skup- 
ljima i glomaznijima. Zbjezista se na nekim kosnicama grade visoka 
do 120 m/m. U takvim previsokim zbjezistima pcele se na selidbi skupe 
u grozd, ali se putem od drmanja ruse te ponovo zalijecu i udaraju u 
mrezu. LR kosnica pa i ostale vrste nastavljaca imaju za zbjeziste 
poseban dio. On se sastoji od drvenog okvira, visokog 30 m/m, preko 
kojeg je pribijena zicna mreza. Kad se ovakav okvir stavi iznad gor- 
njeg nastavka, onda ce s onim prostorom iznad okvira biti zbjeziste 
visoko priblizno 40 m/m. I to je dosta. Umjesto previsokog zbjezista 
bolje je napraviti jedan nastavak vise, ispuniti ga sacem pa njim prosi- 



21 Pcelarstvo 



321 




SI. 217. Vezanje nastavljaCa zicom po M. Domandzicu 

riti prostor kosnice. On ce uciniti povoljnije uvjete selidbe i ujedno 
posluziti na pasi za odlaganje nektara. 

Ako je zajednica jaka, a kosnica pretijesna, ni visoko zbjeziste ne 
rjesava udobnost selidbe, nego je potrebno prosiriti unutrasnji prostor 
kosnice da pcele u njoj ne budu pregusto nabijene. Najbolje je, dakle, 
da se pred selidbu kosnice prosire nastavcima s izgradenim sacem, jer 
ce im taj prostor trebati i na pasi. Ako zajednica pred selidbu ispu- 
njava 1 nastavak, treba joj staviti jos 1 nastavak. Ukoliko potpuno 
ispunjava 2, onda joj moramo dati 3 nastavak. Tako cemo u kosnicama 
nastavljacama redovito pcele seliti u 2 ili u 3 nastavka, prema jacini 
pojedine zajednice. Ukoliko nastavcima i praznim sacem dovoljno 
povecamo zapremninu kosnica, onda je zbjeziste od 30 m/m dovoljno 
visoko. 

Pribor za ucvrscivanje nastavaka. Za vezanje ili ucvrscivanje dijelova 
kosnica nastavljaca za selidbu najbolje odgovara stegac, zatim M. Do- 
mancicev nacin vezanja nastavaka zicom i ucvrscivanje spojkama. 




SI. 218, Australska konusna spojka 
za selidbu (Todorovic) 



322 



Stegac se sastoji od sklopke i zeljezne trake. Sklopka ima 2 dijela, 
donji i gornji. Na donjem dijelu izradeni su zupci za koje se gornji dio 
zakvaci. Jedan kraj trake ucvrscen je sa zakovicama za gornji dio 
sklopke, a drugi se njezin kraj moze, prema potrebi, povlaciti kroz 
donji dio sklopke. Traku moramo ostaviti toliko dugacku koliko je 
potrebno da moze opasati kosnicu. 

M. Domancic izumio je dobar i jeftin nacin vezanja nastavaka zicom. 
Za jednu kosnicu potrebna su 2 komada zice, 3—4 m/m debele. Komadi 
su toliko dugacki da svaki zasebno moze opasati kosnicu. Krajevi se 
zice zavrnu jedan s drugim ili drukcije spoje. Prilikom vezanja jedna 
se zica natakne s prednje 
strane kosnice, a druga sa 
straznje. Na podnici tre- 
ba da budu napravljeni 
zarezi da zice mogu sjesti 
da se ne pomicu. 

Spojke za ucvrscivanje 
nastavaka sastoje se od 3 
komada debljeg lima. Dva 
su komada, gornji i donji 
svaki s jedne strane zavi- 
nuti, dok je treci komad 
zavinut s obadvije strane, 
tako da se moze na gor- 
nji i donji nataknuti. Je- 
dan je komad lima pri- 
cvrscen vijcima na donji, 
a drugi na gornji nasta- 
vak koje spajamo. Kosni- 
ce treba s obadvije strane 
na nastavcima po jednu 
garnituru spojki koje u- 
vijek na njoj stoje ucvr- 
scene, te je tim uvijek 
cine pripravnom za se- 
lidbu. 

Vezanje stegacem ima 
prednost u tomu sto se 
jednim te istim mogu 

vezati kosnice razlicite velicine. Stegac traje vrlo dugo, a traka se 
moze prema potrebi izmijeniti. Vezanje je brzo i sigurno. Vezanje 
zicama takoder je dobro i sigurno, samo zice, zbog odredene velicine, 
mogu vezati jedino kosnice odredene visine. Ucvrscivanje spojkama 
dobro je i sigurno, ali skuplje od stegaca ili zice. Osim toga, spojke 
uvijek stoje na kosnicama, pa i onda kad ne trebaju. 

Priprema za selidbu. Kosnice LR nastavljace mozemo pripremiti za 
selidbu na ovaj nacin. Prvo, treba skinuti krov i poklopac, zatim, 
umjesto poklopca, na gornji nastavak staviti zbjeziste, odnosno venti- 
laciju, i sve povezati. 




Si. 219. Kuke za prijenos kosnica 



323 



Stegacem se kosnica veze tako da se jedan kraj stegaca provuce ispod 
kosnice po sredini, opase s lijeve strane na desnu, zakvaci i stegne. U gor- 
nji dio stegaca moramo uvuci kroz rupice komadic zice, da se ne moze 
sam otvoriti. Ako imamo sve pripremljeno, za 1 sat mozemo povezati 
50 kosnica. 

Zicama se takoder brzo veze. Jedna se zica poput zamke natakne s 
prednje strane kosnice, druga sa straznje, zice se namjeste u zareze na 
podnici, zatim gornji krajevi iznad ventilacije sto bolje privuku jedan 
drugom, pa onda komadicem zice svezu. 

Kako spojke uvijek stoje na kosnicama, oko njih i nema mnogo 
posla kod selidbe. Jedino ih je potrebno pregledati i popraviti ako koja 
ne stoji na mjestu. Onda se na gornji nastavak stavi ventilacija i ona 
na isti nacin ucvrsti. 

Ovako, kako je navedeno da se pripremaju LR nastavljace, mogu se 
pripremiti i sve druge vrste nastavljaca. 




SI, 220, Prijenos kosnica na pasu, u Dalmaciji 

Priprema poloski i AZ kosnica. Poloske se izraduju sa zbjezistem i 
ventilacijom ili bez nje. Na one poloske kojima nije u izradi naprav- 
ljeno zbjeziste treba ga napraviti i ucvrstiti kako je predlozeno za 
nastavljace. Ali vecina poloski izradena je sa zbjezistem i ventilacijom 
iznad svih okvira kosnice. Citav uredaj za selidbu sastoji se od 120 m/m 
visokog zbjezista iznad svih okvira, a to znaci da je povrsina ventila- 
cije veca nego u bilo kojeg drugog sistema kosnica. Krov zasjenjuje 
ventilaciju, ali je ne moze potpuno zamraciti. Svjetlo dolazi sa strane, 
ne pada direktno na mrezu. Zbog tog je selidba u poloskama dosta 
sigurna, pa one jos i danas imaju velik broj pristalica. Uredaj za se- 
lidbu na njima se postavlja onako kako je napravljen. 



324 



AZ kosnice grade se takoder s uredajem za selidbu. Ventilacija se na 
njima nalazi na cijeloj zadnjoj strani, samo posebno na plodistu a 
posebno na medistu. Pored ove ima jos i na prednjoj strani pri vrhu, 
na medistu, preko cijele stranice 70 m/m zamrezen visok otvor koji 
takoder sluzi za ventilaciju. AZ kosnica nema zbjezista, niti se ona na 
bilo koji nacin moze prosiriti. Njezina je dobra osobina sto je uvijek 




SI, 221. Prijevoz koSnice na vrijeskovu paSu 

spremna za selidbu. Dovoljno je straga drvenim vijcima ucvrstiti 
okvire, zatvoriti leto, otvoriti vrata i prednju ventilaciju, pa je kosnica 
za put gotova. Kad se moraju jake zajednice na vrucini seliti, dobro je 
iz medista izvaditi po 2—3 okvira saca jer se tim omoguci bolje zra- 
cenje kosnice. 

Neosporno je da se AZ kosnice mogu lakse i brze spremiti za selidbu 
od bilo kojih drugih sistema kosnica, da su one lagane za prenosenje i 
voznju, da im ne treba mnogo prostora za smjestaj, ali su ogranicene i 
pretijesne za jake zajednice, a ni na koji se nacin ne mogu prosiriti. 
Ventilacija im je sa strane, a to znaci na losijem mjestu, pa je u njima 
izmjena zraka na selidbi slaba. Jos nesto. Kosnica je po sredini jednako 
vodoravno podijeljena na plodiste i na mediste. Pregradna se daska 
prilikom selidbe ne vadi. Na njoj su 2 manja komada Hanemanove 
resetke kroz koje je vrlo otezano kretanje uzrujanim pcelama na 
selidbi. Kad se seli, u plodistu se nalazi sve leglo, trutovi i veci dio 
pcela, pa u njoj i zbog toga pcele jace trpe nego da je plodiste i mediste 
cijelim otvorom povezano. Na selidbi zeljeznicom u AZ kosnicama 
pogusilo se vise pcela nego u bilo kojem drugom sistemu. Zbog toga 
su njezine osobine najbolje kosnice za selidbu svedene na manju 
mjeru. 

Zatvaranje leta. Pred selidbu se leta na kosnicama zatvaraju u 
sumrak, kad se sve pcele povrate u kosnice. Za toplih ljetnih veceri 



325 



pcele znaju izaci na leta pa nasjedati na prvim stranicama kosnica. 
Nasjedanje nije uvijek znak rojenja. Pcele izadu iz kosnica napolje 
jer im je u njima vruce i zagusljivo. One tim oslobode jedan dio 
prostora i omoguce bolju izmjenu zraka u kosnicama. Ako je pcelama 
vruce i zagusljivo dok na mjestu miruju, kako im je tek onda kad in 
na vrucem danu zatvorimo i vozimo na pasu? U takvim slucajevima, 
kad se ide daleko na pasu, bezuvjetno im se mora prosiriti prostor. 

Pcele u kosnice utjerujemo vodom i dimom. Najprije ih treba neko- 
liko puta poprskati vodom, vrlo sitnim kapljicama, pa zatim utjerati 
dimom. Taj se posao mora nekoliko puta ponoviti dok sve pcele ne 
unidu u kosnice. 

Prijevozna sredstva. Pcele selimo kolima, kamionom, zeljeznicom i 
brodom. Konjskom zapregom mozemo seliti samo nocu. Pcelar 
uvijek treba biti oprezan da pcele ne izadu iz kosnica i ne izbodu 
konje. Od svih zivotinja konj je na ubode najosjetljiviji, pa cesto dode 
i do uginuca. 

Na vece udaljenosti najjeftiniji je prijevoz zeljeznicom. Ali, zeljez- 
nicu treba izbjegavati. Moze se zeljeznicom seliti samo onda kad se put 
moze prijeci u jednoj noci ili kad drugi izbor ne postoji. Najudobnija i 
najsigurnija je selidba kamionom. Zato, gdje god postoje dobri putovi, 
ne treba ni misliti na zeljeznicu. Uzmemo li u obzir da kamionom uste- 
dimo pretovar, da u noci mozemo prijeci cijeli put, da pcele manje 
trpe na putu i odmornije stignu na pasu, onda je selidba kamionom 
najjeftinija i najbolja. 

Utovar kosnica. Male i lagane kosnice moze jedan covjek prenositi 
i tavariti na kola. Vece i teze moraju nositi dvojica. Za prijenos kos- 
nica od mjesta gdje stoje na pcelinjaku, pa do kamiona, najbolje odgo- 
varaju 2 kuke kojima se mogu prenositi sve vrste kosnica bez obzira 
na njihov oblik i tezinu. Jedan radnik zakvaci kosnicu s jedne strane, 
drugi s druge, pa nose kamo treba. 

Na kamionje dobro sloziti prvi red po duljini, zatim drugi na njega. 
Cim je koja kosnica smjestena, na nju treba iznad ventilacije staviti 
krov. Na krovove dolazi drugi, pa i treci red kosnica. Nastavljace sa 
dva nastavka mozemo slagati na kamion u tri reda, a one sa tri 
nastavka u dva reda. Kad su sve kosnice slozene, treba ih uzem dobro 
uvezati da ne moze nista ispasti. Za selidbu pcela najbolji su kamioni 
s visokom ogradom. 

Ispod svakog krova na ventilaciji svake kosnice nalaze se 4 podloska. 
Njima je krov podignut, a tim omoguceno i pritjecanje zraka u kos- 
nicu. Kad je kamion u pokretu, nastat ce strujanje i izmjena zraka u 
kosnicama. Je li ovo zracenje dovoljno? Ako je prostor u kosnicama 
prosiren, a temperatura nije iznad 25°C, ovakva je ventilacija sigurna. 
Medutim, kad su velike zapare, a nismo bilo s kojeg razloga prosirili 
prostor u kosnicama, krovove necemo staviti na kosnice, nego cemo 
ih voziti zasebno. U torn slucaju treba na ventilacije kosnica staviti 
po 3 letve, 30 m/m visoke, a na njih drugi, odnosno treci red kosnica. 
Kad se ovako sloze kosnice, selidba je nocu u svakom slucaju sigurna. 



326 



Pomaganje pcelama na putu. Na selidbi zeljeznicom cesto je puta, 
dok vlak dugo stoji na stanicama, dolazilo do gusenja pcela. Narocito 
je opasno od podne do noci na vrucim danima. Zbog pokvarenog zraka 
u kosnici pcele navale na mrezu, pa je potpuno zatvore i tim stanje 
naprave jos gorim. Ako malo poprskamo pcele, jedan ce ih se dio 
povuci s mreze, pa ce malo zraka doci u kosnicu. Ali ako takvo stanje 
dulje potraje, pcele se opet vrate i zatvore mrezu, pa ni polijevanje 
vodom nece im pomoci. Nije dobro po pcelama previse prskati vodu, 
jer ce onako mokre i uprljane biti jace iscrpljene i nesposobne za rad 
kad stignu na pasu. Kad vidimo da prijeti tolika opasnost da ce se 
neke zajednice ugusiti, najbolje je otvoriti leto i jedan dio pcela pustiti 
napolje. Tako ce bar druga polovica pcela s leglom biti spasena. Da 
ispustene pcele ne propadnu, dobro je za takve slucajeve pripremiti 
nekoliko rijetkih vrecica koje se mogu zgodno staviti na leto, pa u njih 
upustiti pcele. Kad se stigne na pasu onda se ove pcele mogu vratiti 
u kosnicu iz koje su izasle. 

Ako zbog lose veze ili drugih neprilika na selidbi zaprijeti opasnost 
cijelom pcelinjaku od gusenja, najbolje je kosnice sto prije istovariti i 
pcele pustiti napolje. Naredne noci moze se put nastaviti. 

Istovar i smjestaj. Kad stignemo na pasu, kosnice treba istovariti i 
sloziti tako da ne smetaju ljudima i zivotinjama. Ako prostor odgo- 
vara, dobro ih je sloziti onako kako su stajale kod kuce. Leta kosnica 
treba po mogucnosti okrenuti u pravcu pase. Kad postoji prilika, dobro 
je ljeti kosnice staviti u hladovinu. Samo moramo paziti da im u 
smjeru leta u blizini ne stoje na putu visoka stabla ili ograde. Kad 
na neku pasu stigne vise pcelinjaka, treba ih sto vise odmaknuti jedan 
od drugog. Ako to nije moguce, onda barem slicne pcelinjake moramo 
okrenuti na razne pravce, bez obzira na smjer pase. U zabuni, pcele bi 
ulazile u tude kosnice. Ako pcelinjak slazemo jedan ispred drugog, 
pcele ce uvijek ulaziti u prve redove. 

Pcelinjak se ne smije postaviti tako da pcele moraju prelijetati 
preko putova i staza kojima prolaze ljudi i stoka, jer bi mogle 
napraviti neprilika prolaznicima, a i pcelaru. Isto tako nije dobro 
smjestiti pcele pored velikih rijeka i jezera, ukoliko je pasa na suprot- 
noj strani. Vracajuci se s pase, veliki bi se broj pcela gubio u vodi, 
narocito na vjetrovitom vremenu. Kad doseljavamo pcele na otoke i 
smjestavamo pored mora, treba ih barem 100 m odmaknuti od obale. 
Pcele nije dobro stavljati pored morskih rukavaca i u takve uvale 
odakle bi morale preko vode letjeti na pasu. 

Kad su kosnice slozene, otvaramo leta. Ako pcele nisu previse uzne- 
mirene, leta se mogu odmah sirom otvoriti. Kad su uzrujane, dobro 
je sto bolje poskropiti prednje stranice kosnica, zatim leta otvarati 
tako da samo po jedna pcela moze izlaziti napolje. Najednom otvorene 
uzrujane pcele toliko naglo grunu napolje i motaju se oko kosnica da 
ne znaju uci u svoje kosnice, nego se pridruze tudim. Tako jedne 
zajednice oslabe, a druge postanu prejake. To se cesce dogada s AZ 
kosnicama kad su slozene u dugackom redu. Zbog tog je AZ kosnice 
najbolje slagati u grupe po 10 ili 20 zajedno. 



327 



Iskoriscivanje pase. lako je o ovoj temi vec bilo govora u ovoj 
knjizi na drugom mjestu, smatramo da nece biti lose neke stvari jos 
spomenuti. 

Vec smo kazali da je skupo i tesko pcele seliti. Pa kad je tako, onda 
moramo nastojati da na selidbi svaku pasu sto bolje iskoristimo. Ali, 
sta se dogada? Nekad pasu pogodimo, nekad promasimo. Dogada se da 
pasa bude dobra, a mi na nju zakasnimo. Hi, opet, najcesce doselimo 
na pasu slabe zajednice pa gore prodemo nego da smo ostali kod kuce. 
Na pasu treba uvijek doseliti na vrijeme, pred sam pocetak cvatnje. 
Troskovi selidbe jednaki su kad doselimo na pocetak ili onda kad se 
pasa svrsava. Ali korist nije jednaka. Na velike udaljenosti ne vrijedi 
seliti slabe zajednice. Prostor u vagonu ili kamionu jednako zauzimaju 
prazne i pune kosnice. 

Na proljetnu pasu vrbe, repice, vocaka ili nekih drugih biljki, ako 
nije daleko, treba seliti cijeli pcelinjak. To isto vrijedi i za kesten koji 
je odlican za razvitak zaostalih zajednica. Na bagrem, kadulju, la- 
vandu, medljiku, a pogotovo na suncokret i vrijesak, ako idemo daleko, 
ne vrijedi seliti slabe zajednice, nego samo jake. Poznata je stvar da 
jake donesu deset puta vise meda od slabih. Slabe donesu samo nesto 
za sebe. Pa ipak, pcelari voze slabe zajednice na daleke pase. Da se 
bolje uoce razlike izmedu koristi od jakih i slabih zajednica, preporu- 
cujemo da seleci pcelari postave na pasi dvije vage, jednu vagu pod 
najjacu zajednicu, a drugu pod slabu. Rezultati ce biti poucni. 

Jakim zajednicama moramo osigurati dosta prostora za odlaganje 
nektara. Kad je unos 5—6 kg na dan, pcele ce brzo napuniti kosnicu 
nektarom. Nektar nije med. To ce biti tek za nekoliko dana. Ali, ako 
pasa jednako dobra dulje potraje, kad pcele napune kosnice, gubit ce 
radno raspolozenje i nece imati gdje odlagati nektar. Velik broj pce- 
lara jos uvijek premalo shvaca vaznost dovoljnog prostora na jakoj 
pasi. A znade li se uopce koliki je taj prostor? Je li ga itko utvrdio? 
Nije. Znali bismo ga mozda jedino onda kad bismo svaki dan na dobroj 
pasi pcelama dodavali prazno sace, da u njemu ni najmanje ne osku- 
dijevaju. Druga je stvar prakticna mogucnost tog posla. 

Kosnicama nastavljacama prosirivat cemo prostor tako da nastavak 
stavimo odozgo ako u najgornjem medistu med nije poklopljen. Uko- 
liko je u torn nastavku med poklopljen, novi treba staviti ispod njega, 
jer pcele nerado prelaze u gornje nastavke preko poklopljenog meda. 
Prostor u kosnicama moramo prosirivati prema jacini pojedinih zajed- 
nica. Bit ce slucajeva da ce zaostalijim zajednicama biti dosta dva 
nastavka, dok ce jacima trebati tri, cetiri, pet ili vise nastavaka na 
glavnoj pasi. U mogucnosti pravilnog reguliranja prostora prema ja- 
cini pojedinih zajednica i lezi vrijednost kosnica nastavljaca s jedna- 
kim okvirima u svira nastavcima i s pokretnim podnicama. 

Poloske se obicno grade sa 20 okvira. Na dobroj pasi pcele u njima 
ispune 14—15 okvira saca, a nece da nose med u krajnje okvire. Redo- 
vito se dogada da pcele slabije rade kad srednji okviri postanu puni 
meda. To se najbolje vidi u niskih poloski. Zato se za vrijeme dobre 
pase puni okviri moraju pomicati ukraj, a prazni u sredinu. Ako to ne 



328 



cinimo, unos meda bit ce umanjen. Iz AZ kosnica na dobroj pasi med 
se mora cesce vrcati. 

Vecina pcelara seli jednom ili dvaput na godinu. Ali ima dosta 
i takvih koji sele s pase na pasu. Svaki put na vanjskom pcelinjaku 
prije zavrsetka pase med treba izvrcati. Kad pasa potpuno stane, pcele 
se vrcanjem jace uznemire, a moze doci i do grabeza. 

Pogresno je stanoviste nekih pcelara da na selidbi ne treba veceg 
broja nastavaka, jer pasa svaki put ne uspije i da su rekordno dobre 
godine rijetke. To je tacno, ali upravo jer su rekordne godine rijetke, 
zato i moramo nastojati da ih sto bolje i potpunije iskoristimo. Ne 
bavimo se pcelarenjem radi losih godina nego radi dobrih, pa ih je 
steta propustiti neiskoristene. Samo jake, rekordno jake zajednice uz 
obilje prostora na dobroj pasi, pune kosnice i cine zadovoljstvo u radu 
oko pcela. 



329 



Pcelarska proizvodnja 



DOBIVANJE VRCANOG MEDA 



Pripreme za vrcanje. Nektar unesen u sace jos nije zreo med. To je 
slatka tekucina koju pcele treba da prerade u med. Nektar produzava 
svoju zriobu u kosnici, a da je med zreo, pozna se po tome sto je sace 
s medom poklopljeno za oko 50—75% s obje strane. No desava se da i 
zreo med nije svaki put poklopljen jer stanice saca zbog slabe pase 
nisu sasvim ispunjene. Ako takav okvir s medom drzimo u rukama 
pljostimice prema zemlji, ustanovit cemo da li je med zreo ili nije. 
Vidimo li da kapljice meda ispadaju iz saca i bez ikakva zamaha, znaci 
da med nije zreo i da se mora jos cekati, a ako ne curi, moze se poceti 
s oduzimanjem okvira za vrcanje. Isto tako ne treba cekati da med 
bude poklopljen ako se radi o medu od medljike koji se mora vrlo 
cesto vrcati jer se inace skruti u sacu pa ga je nemoguce izvrcati. I 
ovdje ima izvjesnih izuzetaka. Tako npr. medljikovac s bjelogorice, 
pa i kad je sace poklopljeno, za toplog vremena moze se lako vrcati, 
dok od vecine crnogorice i u vecini slucajeva mora se vrcati svakog 
treceg ili cetvrtog dana. Zapazeno je da se i crnogoricin medljikovac 
na nekim mjestima moze bez teskoca vrcati i poslije dvadesetak dana, 
dok s iste vrste crnogorice, na udaljenosti od svega 6—8 km, nije mo- 
guce vrcati vec poslije 4—5 dana. Uzroci ovoj prirodnoj pojavi nisu 
objasnjeni, ali se smatra da je glavni uzrok u sastavu zemljista i u 
jakim zracnim strujanjima. No ni u kom slucaju nije bas preporucljivo 
cekati da sace bude potpuno poklopljeno jer bi se izgubio dio prinosa. 
Isto tako ni u kom slucaju ne valja vrcati med iz saca u kojem se 
nalazi leglo, pogotovo dok je leglo nepoklopljeno. No za vrijeme jakih 
pasa desi se ponekad da se na nekom okviru nade tek manja kolicina 
poklopljenog legla, a oskudica je prostora za unos novog nektara. U 
torn slucaju preporucuje se da se takvi okviri stave u mediste i priceka 
dok leglo izade, pa se tek onda vrca. 

Kad se ustanovi da je u vecini kosnica med zreo, tj. da je sto vise 
poklopljen — osim ako je medljikovac — treba pripremiti sve sto je 
potrebno. Pri torn valja voditi racuna da pcele imaju dovoljno prazna 
saca za unos nektara jer bi inace prinos podbacio. Ukoliko pcelar nema 
dovoljno saca da se doda na vrijeme, sto se obicno desava pocetniku, 
a ponekad i starijim pcelarima, mora se vrcati da bi se pcelama omo- 
gucio prostor za nov unos nektara. 



330 



Kosnicama nastavljacama, na dobroj pasi, preporucuje se ispod punih 
medista dodati nastavak, bilo s izgradenim sacem, bilo — ako ga nema 
— sa satnim osnovama. Jos je bolje da se okviri s izgradenim sacem i 
satnim osnovama dodaju izmjenicno, tj. izmedu svaka dva izgradena 
okvira po jedan okvir sa satnom osnovom. Na dobroj pasi pcele, pored 
unosa nektara, istovremeno izdasno luce vosak i dograduju satne 
osnove, cime se dobiva novoizgradeno sace i prinos u vosku. Na ovaj 
nacin u gornjem nastavku med bolje zri i poboljsava mu se kvaliteta. 

Oduzimanje okvira s medom. Kao sto je spomenuto, ne smije se pro- 
pustiti vrijeme za pravovremeno oduzimanje i vrcanje meda. Zato za 
vrijeme glavne pase valja paziti na unos nektara i zrenje meda u kos- 
nicama. Zakasnjenje s ovim poslom smanjuje unos nektara zbog po- 
manjkanja praznog prostora. Isto tako — kao sto je vec naglaseno — 
ne smije se s tim ni preuraniti, jer nezreo med nije ni za domacu 
upotrebu, a za trgovinu ne dolazi uopce u obzir. Da se u torn poslu ne 
bi ni zakasnilo ni preuranilo, dobro je da se cesce pogledaju medista 
svake desete kosnice i to pred vecer. Ne moraju se pregledavati svi 
okviri u medistima, nego samo podici malo jedan krajnji i srednji 
okvir, tek toliko da se vidi koliko su popunjeni i koliko je povrsine 
saca poklopljeno. Pri torn treba voditi racuna od kojih biljaka potjece 
med. Ako se radi o nekoj crnogoricinoj medljici (medljikovcu), ili o 
medu od vrista (Calluna vulgaris), koji se brzo skrucuju i tesko vrcaju, 
ne bi se trebalo cekati s poklapanjem saca iznad meda, nego ga vrcati 
cim se vidi da pri pregledu ne kaplje iz saca. No, kao sto je vec spome- 
nuto, ako je unos od cvjetnih vrsta biljaka, svakako je vazno da med 
bude potpuno zreo, tj. da su satine narjmanje do polovice poklopljene. 

Ako se radi o slaboj a dugotrajnoj pasi, moze se u istom medistu 
naci pored potpunog zrelog meda i kapljice tek unesenog nektara na 
istom okviru. U takvom slucaju potrebno je odabrati okvire sa potpuno 
zrelim medom i njih oduzeti, a na njihova mjesta staviti druge prazne 
izmedu okvira s jos nezrelim medom. Pri torn je znacajna i velicina 
okvira i tip kosnice. Lakse se snaci s nastavljacama nizih okvira nego 
s kosnicama visokih okvira. 

Prilikom oduzimanja meda za vrcanje potrebno je povesti racuna o 
dobu dana kad je najbolje vaditi okvire s medom za vrcanje. Znamo 
da svako uznemirivanje pcela, narocito za vrijeme glavnih pasa, mnogo 
ometa rad pcela pa s tim u vezi opada i prinos u medu. Ako pcele uz- 
nemirujemo prije podne, one citavog dana slabo rade i prinos se sma- 
njuje. Zato se preporucuje da se za glavne pase med oduzima oko 5—6 
sati po podne. 

Kad se med oduzima iz horizontalnih kosnica (poloski), u kojih se me- 
dista nalaze na stranama plodista kosnice, tj. lijevo i desno, treba paziti 
da se okviri sa zrelim medom oduzimaju samo do prirodne granice koju 
su pcele same sebi postavile. To je okvir s peludom, bilo da ima po jedan 
takav okvir, bilo po dva sa svake strane plodista. To je prirodna gra- 
nica preko koje pcelar ne bi smio prijeci, jer je uneseni pelud potreban 
za uzgoj legla. Obicno se na tako velikim okvirima nalaze i veci vijenci 
meda iznad legla koji ne dolaze u obzir za vrcanje. Izuzetak je samo 



331 



med od nekih sumskih pasa (medljikovac) koji nije podesan za zimo- 
vanje pcela. 

Praksa je pokazala da je najbolje izvadene okvire s medom i pcelama 
staviti najprije u prvu okvirnjacu da se pcele nasisu meda. Dok se 
posljednji okvir izvadi iz medista, dotle su se pcele na prvom izva- 
denom okviru dovoljno nasisale meda. Tad se najprije vadi prvi izva- 
deni okvir iz okvirnjace i pcele s njega stresu nazad u kosnicu. 
Nasicene pcele ne vracaju se vise na okvir na kojem su bile, a jer su 
site, ne bodu, te se moze lako raditi bez dima i zastite lica. Stresaju se 
lakim udarcem desne ruke po lijevoj u kojoj se drzi okvir. Manja 
kolicina pcela, sto ostane, omete se nekom mirisnom travom koje 
uvijek ima u blizini pcelinjaka. A ako nema, pcele se ometaju guscijom 
peruskom umocenom u cistu hladnu vodu. Ako je na pcelinjaku bilo 
pcelinjih zajednica zarazenih opakom gnjilocom pcela (vidi Bolesti), 
treba za svaku kosnicu imati posebno pero, a ruke treba prati poslije 
svake radnje oko pcela jedne kosnice. 

Za nastavljace, umjesto sipaonika, moze se upotrijebiti prazan nasta- 
vak koji se stavi namjesto punog i u njega stresaju pcele. Cisti okviri, 
bez pcela, stavljaju se u drugu praznu okvirnjacu, ili ako imamo na- 
stavljace, u nastavak koji se zatvara i odnosi u prostoriju za vrcanje. 
Na prvi pogled cini se da je ovakav rad sporiji, ali kad se uzme u 
obzir kako nenasisane pcele cesto bodu vracajuci se iz kosnice na okvir 
s medom i kako time i druge pcele usmjeravaju na obranu, cime se 
citava doticna pcelinja zajednica uznemiruje i mnoge pcele izgube, 
onda je svakako bolje a cesto i brze uzeti okvirnjacu za spomenutu 
svrhu. Nista ne smeta ako nesto pcela ostane u okvirnjaci jer se na 
svrsetku rada lako stresu na platno ispred kosnica. Okvirnjace se 
obicno danas izraduju od lesonita i kostura od letvica, pa su lagane. 
Nastavci su nesto malo tezi, ali za nastavljace u ovu su svrhu 
preporucljivi. 

Da se pcele ne bi dva puta uznemirivale, preporucuje se — ukoliko 
nema neke zaraze na pcelinjaku — da se namjesto oduzetih okvira za 
vrcanje odmah stave prazni na njihova mjesta. A ako ima zaraze, ne 
smiju se mijesati okviri iz raznih kosnica, nego najprije izvrcati iz 
zdravih, pa onda iz zarazenih ili sumnjivih na zarazu. Isto tako ne 
smije se mijesati ni med iz takvih kosnica, nego sve odvojeno, te kas- 
nije temeljito oprati i raskuziti (o tome vise u poglavlju o bolestima). 

Obicno pocetnik nema toliko rezervnog saca da ga moze odmah 
staviti namjesto izvadenog za vrcanje. Znamo i to kako je tesko 
rezervno sace cuvati od moljaca za toplih dana, pa i za starije pcelare 
nije lako imati svaki put toliko rezervnog saca da bi ga mogli odmah 
dodavati namjesto oduzetih okvira. Zbog toga ce se u najvise slucajeva 
morati raditi tako da se izvrcano sace — na zdravom pcelinjaku — 
dodaje kasno navecer istog ili slijedeceg dana u prazna medista. Pri 
torn je pozeljno da prazno sace bude dodano na svoje mjesto odakle je 
i uzeto. To se postize uz vrlo malo paznje time, sto se okviri prije 
oduzimanja oznace brojem svoje kosnice. 



332 



Desava se da na jakoj pasi dio plodisnih okvira bude ispunjen me- 
dom, tako da matice nemaju mjesta za odlaganje jaja. Ako bismo ih 
tako ostavili, te bi pcelinje zajednice vrlo oslabile, sto bi se negativno 
odrazilo u slijedecoj godini. U takvom slucaju potrebno je okvire sa 
mnogo meda a malo poklopljenog legla prenijeti u medisni dio kosnice, 
a na njihovo mjesto staviti druge okvire s pravilno izgradenim sacem 
ili, ako ih nema, sa satnim osnovama. A kad iz tih premetnutih okvira 
sve leglo izade, valja i njih slijedeci put izvrcati. Tako cemo postupiti 
i ako se u plodistu nalazi med koji nije dobar za zimovanje pcela (med 
od repice i druge vrste koje se brzo kristaliziraju ili med medljikovac 
od kojeg pcele obole, dobiju grizu i uginu). 

Isto tako cesto se desava nepazljivim pcelarima koji pcelare nastav- 
ljacama ili lisnjacama da su im medista puna meda i oni, ne pazeci 
sta je u plodistu, ovakav med oduzmu od pcela, a u plodistu ne bude 
ni kapi meda, osim nesto peluda. Zbog toga treba prije oduzimanja 
meda za vrcanje pogledati plodisni dio kosnice pa cemo, ako u njemu 
nema barem 15 kg meda, toliku kolicinu ostaviti u medisnim okvirima 
za zimu pcelama. No na ovo ce utjecati i pasa u doticno vrijeme, jacina 
pcelinje zajednice itd. Inace je uvijek bolje ostaviti vise nego manje, 
jer se pcele opljackane vrcanjem u nesigurnim pasama i nestalnim vre- 
menskim prilikama ne mogu kasnije tako brzo razviti u jake pcelinje 
zajednice. 

Upotreba bjezalice. Pcelari koji pcelare nastavljacama mogu sebi 
olaksati i ubrzati rad prilikom oduzimanja okvira s medom za vrcanje 
pomocu tzv. bjezalice, spravice koja pcele udalji iz punih medista u 
plodiste, pa je okvire s medom bez pcela lakse i brze oduzeti iz medista. 
Slika prikazuje kako izgleda bjezalica. Dugacka je oko 80 mm, a siroka 
oko 30 mm. U sredini s jedne strane ima okruglu udubinu s otvorima 



SL 222. Bjezalica 




na lijevu i desnu stranu. Na ovim se stranama nalaze ucvrscena dvo- 
struka vrlo tanka elasticna celicna pera koja su na svojim krajevima 
toliko razmaknuta da pcela uz mali dodir tijela lako prode, a povratiti 
se ne moze. Bjezalica se stavi u otvor na poklopcu koji se nalazi ispod 
krova kosnice. Poklopac se s umetnutom bjezalicom stavi izmedu plo- 
dista i medista oko 2 dana prije oduzimanja meda, sto zavisi o vre- 
menskim prilikama. Ponekad pcele ostave mediste vec nakon 12 sati, 
a nekad to moze trajati i do 48 sati. Sve zavisi o vremenu i o jakosti 
pcelinje zajednice. Pri torn je vazno znati da se bjezalica uvijek stavlja 
pred vecer, a ne ujutro, jer bi se za jace suncane pripeke pcele mogle 
ugusiti. Mediste se poklopi drugim poklopcem ili krovom kosnice bez 
ikakvih pukotina. 



333 



Pcele na ovaj nacin ubrzo osjete da su bez matice i odmah se pocnu 
provlaciti kroz bjezalicu iz medista u plodiste, a kako se ne mogu vra- 
cati to se mediste postepeno oslobada od pcela. Pri torn je vazno znati 
da na medisnom dijelu kosnice ne smije biti otvoreno leto. Slijedeceg 
dana pred vecer, prilikom oduzimanja okvira iz medista, nade se jos 
ponesto pcela pri dnu sredisnjih okvira, ali se one mogu lako ocistiti 
i bez upotrebe dima. 

Upotreba karbolne kiseline. Na velikim pcelinjacima u SAD i nekim 
drugim zemljama za izgon pcela iz medista upotrebljavala se ranije 
karbolna kiselina. Na okvir od laganih letvica, koji je sirok i dugacak 
koliko je i otvor kosnice, nategne se i pribije jedan ili vise slojeva 
prostog platna ili vrece. To se platno poskropi karbolnom kiselinom 
i njim poklopi otvor kosnice. Pcele ne podnose miris karbolne kiseline 
i brzo se povlace u plodiste i tako mediste ostane bez pcela. 

Buduci da je karbolna kiselina zestok otrov od kojeg pcelar moze, 
nepaznjom, dobiti opekline na kozi, a i med moze primiti miris po 
karbolu ako se karbolna kiselina prolije po sacu ili ako se upotrijebi 
u prevelikoj kolicini, to su pcelari napustili njezinu upotrebu iako je 
bila vrlo djelotvorna za izgon pcela. 

Upotreba propionske kiseline. Americki pcelari preporucuju sad novo 
sredstvo, jeftinije, djelotvornije i bez opasnosti. Zove se propion- 
ska kiselina. Toje bezbojna tekucina koja se prije upotrebe raz- 
rijedi jednakom kolicinom vode. 

Ovo novo sredstvo djeluje tako da se pcele tiho i mirno povuku iz 
medista u plodiste vec u roku od 1—2 minute. Med ne prima nikakav 
neugodan miris, a i same pcele ne trpe nikakve stete. Ovo je sredstvo 
osim toga vrlo ekonomicno jer se kolicinom od oko pola kilograma 
moze osloboditi od pcela oko 1000 nastavaka. Puna jedaca zlica pro- 
pionske kiseline pomijesa se s isto toliko vode, dobro izmijesa i jedno- 
licno poprska preko nategnutog platna. Nakon 2 minute mediste je vec 
bez pcela i nastavci s medom mogu se skinuti, odnosno okviri puni 
meda odnositi u okvirnjacama u prostoriju za vrcanje. Za manje pceli- 
njake dovoljno je imati nekoliko okvira i pomocu njih moze ee med 
oduzeti vrlo lako i brzo. 

Narocita prednost ovog novog sredstva pokazuje se kad prestane 
pasa i kad navaljuju tudice. Americki velepcelari nikad ne vrcaju med 
na pcelinjaku, nego pune nastavke s medom tovare na kamione, a 
prazne odmah dodaju na kosnice. A da pcele ne bi navaljivale na me- 
dista, oni ih pokriju platnom poprskanim ovim sredstvom uz dodatak 
nesto vode, od cega tudice bjeze i ne navaljuju na okvire s medom. 
Ova se metoda moze vrlo dobro primijeniti za pregled kosnica, pokri- 
vajuci pregledani dio okvira u slucaju napada tudica. 

Okvirnjaca za prijenos okvira. Osim za prijenos punih okvira s 
medom od pcelinjaka do prostorije za vrcanje, okvirnjaca se koristi 
i za razne druge poslove na pcelinjaku: prilikom pregleda pcela po- 
trebno je prvi krajnji okvir izvaditi i staviti privremeno u okvirnjacu, 
a nikako pored kosnice, zatim za prijenos praznih okvira iz skladista 



334 



do pcelinjaka, za privremeno drzanje okvira na kojem se nalazi matica 
sa pcelama, bilo za zamjenu matice, bilo za oznacivanje. 

Okvirnjaca je, kao sto se na crtezu vidi, sanducic koji ima poklopac 
i rucke zaprenosenje. Velicina joj se odreduje prema tipu kosnice kojom 
se pcelari, odnosno prema velicini okvira. Izraduje se za 8—10 okvira. 
A da bi bila sto laksa, moze se izradivati od tankih dascica mekog 
drveta ili od lesonita. Ako se izraduje od lesonita, treba najprije prema 
mjeri izraditi od tankih letvica tzv. kostur, na koji se onda pribije 
lesonit sa svih strana. Pri torn se na uzim gornjim stranama pribiju le- 
tvice koje ce sluziti za vjesanje okvira kao u kosnicama. Poklopac se 
pricvrsti pomocu sarnira, pazeci da dobro pokriva okvirnjacu da se 
sprijeci ulazak pcela. Za manje okvirnjace moze posluziti jedna pokret- 
na rucka od zeljezne sipke ucvrscena na stranama na pojacanoj dasci 
koja, radi ugodnijeg nosenja, treba da bude na sredini oblozena drve- 
tom, odnosno zeljezna sipka prije savijanja treba biti provucena kroz 
uzduz provrtanu drvenu rucku. 
Za vece okvire, kojima visina iz- 
nosi 30 i vise cm, potrebne su po 
dvije rucke, ucvrscene na strana- 
ma. Na vecim pcelinjacima, oso- 
bito onim koji se nalaze daleko od 
prostorije za vrcanje, dobro je da 
se izradi veci broj okvirnjaca, ili 
za nastavljace treba imati visak 
nastavaka s pribijenim podovima 
od lesonita. A da bi se rad jos 
vise olaksao i ubrzao, dobro je 
imati specijalna kolica sa dva to- 
cka pomocu kojih se prevoze 
okviri s medom. 

Na manjim pcelinjacima i s na- 
stavljacama manjih dimenzija 
mogu se za prenosenje okvira u- 
potrijebiti i prazni nastavci, a da 
med pri nosenju ne bi curio i pa- 
dao na zemlju, potrebno je ispod 
nastavka pribiti komad lesonita ili 
podmetnuti poklopac. Ako napa- 
daju tudice, treba pokriti pun na- 
stavak komadom cista platna na- 
kvasena u cistoj vodi ili poklop- 
cem. 

Limeni sipaonik. Sipaonik je vrlo vazno pomagalo, i to ne samo za 
oduzimanje meda nego i za neke druge poslove: koristenje iskucanaca 
za pojacavanje slabica, za uzgoj matica itd. Sipaonik sluzi uglavnom 
za lisnjace, pa i za poloske, dok za nastavljace nije uvijek potreban. 
Za lisnjace su drugacije izvedbe, a za poloske su obicni. (Vidi slike u 
poglavlju Pcelarski radovi s kosnicama AZ). Izraduju se od lima, okrugli 




SL 223. Uredaj za upotrebu karbolne 

kiseline ili propionske kiseline za iz* 

gon p£ela iz mediSta 



335 



ili cetvrtasti, ali se mogu izraditi i od lesonita. Kroz sipaonik se pcele 
stresaju s punih okvira u prazni dio kosnice, sto je narocito potrebno 
na svrsetku pase ili pri pojavi tudica. Nikako se ne preporucuje pcele 
stresati ispred kosnica kad se medu pcelama moze stresti i matica i 
zauvijek izgubiti. Prilikom oduzimanja okvira s medom iz nastavljaca 
moze se umjesto sipaonika upotrijebiti prazan nastavak. Najprije se 




SI. 224. Okvirnjaca, sluzi za prijenos 
okvira 



skine pun nastavak s medisnim okvirima i postavi na preokrenuti krov 
kosnice. Zatim se vadi okvir i pcele stresaju iznad praznog nastavka, 
postavljenog namjesto punog. A da bi se pcele sto vise nasisale meda 
prije stresanja s okvira, dobro je da se — ukoliko jos pasa traje — 
skinu najprije 2—3 nastavka s medom na preokrenute krovove kosnica 
i pokriju cistom mokrom tkaninom. Preostali dio kosnica pokrije se 
poklopnim daskama. Zatim se na prvu stavi prazan nastavak i pocnu 
stresati pcele. 

Prostorije za vrcanje meda. Prostorije za vrcanje meda mogu biti 
izradene od raznog materijala: zidane, od dasaka ili od lesonita. Seleci 
pcelari obicno imaju montazne kucice izradene od tanjih dasaka ili 
od lesonita. Sluze im ne samo za stanovanje nego i za vrcanje meda. 
Za stacionirano pcelarenje, tj. kad se pcelari na jednom mjestu, moze 




31. 225, Vilica za otklapanje 
saca 



336 



se upotrijebiti neka prostorija u kuci: ljetna kuhinja, ili specijalno za 
tu svrhu izgradena prostorija od bilo kojeg spomenutog materijala. 

Vazno je da prostorija za vrcanje bude potpuno cista, svijetla i ne- 
pristupacna za pcele, ose i druge kukce. Ukoliko je med zgusnut, po- 
trebno je da se prostorija zagrije na 25— 30°C, pa kad se dovoljno ugri- 
je, pocne se s vrcanjem. 

Pribor za otklapanje saca s medom. Prema velicini pcelinjaka i ras- 
polozivoj radnoj snazi za otklapanje saca s medom sluzimo se raznim 
priborom. U najvise slucajeva nasi se pcelari s manjim brojem kosnica 
sluze obicno vilicama ili nozevima. Vilice se izraduju od specijalnog 



SI. 226, Nozevi za otklapanje sa£a 




materijala, a imaju oko 20 celicnih igala, dugackih oko 30 mm. Pred- 
nost rada vilicama u tome je sto se vilice ne moraju grijati u vrucoj 
vodi, ali se mora znati njima raditi. Obicni noz ima ostrice s obje 
strane. Dugacak je 20—25 cm a sirok oko 25—30 mm. On je, osim toga, 



SI. 227. Ru6ni parni noz za otklapa- 
nje saca (Root) 




s obje strane na vrhu zasiljen radi lakseg rada. No praksa je pokazala 
da je rad pri otklapanju vostanih poklopaca laksi i cistije se odvija 
nozem kojemu su ostrice nazubljene sitnim zubicima, okrenutim prema 
drsku. Inace su za svakog radnika potrebna po 2 noza koji se naiz- 
mjenicno griju u vrucoj vodi. Hladnim obicnim nenazubljenim nozem 
rad je gotovo nemoguc, dok se nazubljenim nozem vostani poklopci 



SI, 228, Elektricni not za 
otklapanje sa6a (Kovaljev) 




22 Pcelarstvo 



337 



lako odvajaju, a stanice saca se ne kvare. Osobito je praktican nazub- 
ljen noz za izravnavanje debljeg saca nakon vrcanja. 

Parni noz slican je obicnom, sa nesto debljom ostricom u kojoj se 
nalazi supljina za dovod pare pomocu gumene cijevi iz posude s vru- 
com vodom. Posuda u kojoj se grije voda treba da stoji iznad spiritne 
ili kakve druge lampe i voda ne mora biti odvise vruca. 

Elektricni noz slican je parnom, nesto je tanji i umjesto vruce pare 
grije se pomocu elektricne struje. Prednost je tih nozeva u tome sto se 
ne mora imati za svakog radnika po 2 noza, da se jednim radi dok se 
drugi grije, nego samo po 1 noz koji je stalno ukopcan za grijanje. 

Za jos brzi rad pri otklapanju vostanih poklopaca postoje i male 
blanje koje se takoder moraju grijati jer se hladnima ne moze raditi. 
U novije vrijeme i ove se blanje griju pomocu elektricne struje. 

Velika pcelarstva u Americi i u nekim drugim zemljama imaju poseban 
uredaj za skidanje vostanih poklopaca. Uredaj se sastoji od vodoravno 
pomicnog noza i rezervoara. To je tzv. vibracioni noz na elektricni 




SL 229. Sprava za otklapa- 

nje s pomienlm noiem na 

elektricni pogon (Hoot) 



pogon pomocu kojeg se vrsi mehanicko skidanje vostanih poklopaca. 
Za 1 radni dan mogu se otklopiti vostani poklopci i izvrcati med iz 100— 
110 medista. Tim uredajem rad je lagan, cist i brz, ali to su strojevi za 
velika pcelarstva kojih mi za sada, na zalost, nemamo. 

Kanta sa shorn za vostane poklopce. Da bi se rad oko otklapanja i 
vrcanja meda lakse i brze odvijao, potrebno je za veca pcelarstva imati 
posebno izradene kante, koje pri dnu imaju slavinu za ispustanje ocije- 
denog meda. S unutarnje strane treba da ima ulozak od lima, izbusen 
sitnim rupicama, i to ne samo na dnu nego i na stranama, sve do vrha. 
Ulozak sluzi za primanje vostanih poklopaca i kao cjedilo za ispusta- 
nje meda iz tih poklopaca. Ulozak visi na gornjem rubu kante. Uzi je 
od okomitih krajeva kante za oko 3 mm i plici za oko 10 cm. 



338 



Preko kante ucvrsti se drvena letvica na koju se s donje strane 
udari cavao; vrh treba da mu je visok na gornjoj strani letvice za oko 
2 cm. Pri radu stavi se okvir na vrh cavla da se ne omice i da se lako 
okrece bez dizanja za otklapanje druge strane okvira. 



wmmmm. 



SL 230. Kanta sa sitom za vo^ta- 
ne poklopce (Boot) 




Kanta treba da ima 3 noge da bi se na kraju ispod kante mogla 
staviti posuda za ispustanje meda pomocu slavine. 

Za manja pcelarstva umjesto spomenute kante moze se upotrijebiti 
neka manja limena ili drvena posuda. Vazno je da i ona ima s unu- 



Sl. 231. Posuda sa sitom, za 
manja pcelarstva (Root) 




tarnje strane ulozak u obliku sirokog cjedila ispod kojeg se nalazi 
prostor za sakupljanje meda. Preko ovog uloska stavi se takoder let- 
vica sa zlijebom ili cavlom za naslon okvira prilikom rada. 



339 



Stalak za otklopljene okvire. Za pcelare koji imaju nastavljace nema 
potrebe da izraduju posebne stalke za vjesanje otklopljenih okvira 
prije vrcanja. Dovoljno je da naruce ili izrade vecu limenu posudu 
u obliku dublje tepsije na koju moze stati nastavak s okvirima. Ova 
tepsija treba da je duboka oko 10 cm. Sa svake strane treba da se na 
dno posude stavi letvica debela oko 5 cm da nastavak ne lezi na dnu 
posude i da okapani med iz saca ne dotice nastavak. Iznad prvog nas- 
tavka moze se staviti njih i vise, vec prema potrebi i velicini pceli- 
njaka. Dobro je imati i vise takvih limenih posuda da se u njih mogu 
slagati izvrcani okviri prije nego se vrate u kosnice. 

Pcelari koji pcelare drugim tipovima kosnica mogu izraditi posebne 
stalke za vjesanje ili slaganje okvira u nekoliko red ova. Njihova je 




SI. 232. Stalak za otklop- 
ljene okvire 



velicina prema okvirima. Za sakupljanje kapljica me da ispod stalka 
treba da se nalazi takoder limena posuda. 

Vrcaljka. Vrcaljka sluzi za vrcanje meda iz saca. Med se vrca tako 
da se sace s medom stavi u kos vrcaljke, kos se okrece oko svoje osi, 
a med djelovanjem centrifugalne sile izlazi iz saca. Izvrcan med pada 
na okomite stijenke vrcaljke a zatim na dno, odakle se ispusta pomocu 
slavine. 

Vrcaljka se sastoji od valjkastog bubnja izradenog od aluminija ili 
jaceg pocincanog lima kojemu dno ima oblik konusa i sredinu okre- 
nutu gore. U sredini se nalazi vertikalna osovina na kojoj je ucvrscen 
kos od jace zicane mreze. Na strane kosa postavljaju se okviri s otklop- 
ljenim mednim sacem. Osovina kosa lezi na uzvisenom konusnom dnu 
s udubinom u koju se stavi celicna kuglica, a sluzi za lezaj osovine. 
U svom gornjem dijelu osovina je pricvrscena za tzv. spiralni pogon 
sa svojom horizontalnom osovinom, na cijem se kraju nalazi rucka za 



340 



pokretanje. Kos vrcaljke se pomocu spiralnog pogona okrece na po- 
cetku sa 125 okretaja u minuti, a na svrsetku sa 375 okretaja u minuti. 
Pri dnu vrcaljke nalazi se poniklovana slavina koja sluzi za ispustanje 
izvrcanog meda. 

Velicina vrcaljke zavisi o velicini okvira iz kojih se vrca med. Kod 
nas izraduju vrcaljke sa 3 ili 4 veca okvira, u kojima se mogu vrcati 
i dva puta veci broj manjih 
okvira. Od osobite je vazno- 
sti da zicana mreza na ko- 
sari vrcaljke bude jaka i sto 
bolje nategnuta, kako bi ok- 
viri s medom mogli sto bo- 
lje prileci uz samu mrezu, 
jer u protivnom sace ce se 
kidati pri vrcanju. 

Dobro je da je vrcaljka 
oblozena izvana tankim let- 
vicama da je stite prilikom 
selidbe. Nase vrcaljke obicno 
imaju po 3 noge, dok ame- 
ricke nemaju jer Amerikan- 
ci smatraju da je stabilnija 
bez nogu prilikom vrcanja. 

Do danas su konstruirane 
razne vrcaljke, ali se sve di- 
jele u 2 osnovne grupe: na 
obicne sa 3—4 okvira i radi- 
jalne sa po 20—60 manjih 
okvira. Manje obicno imaju 
rucni pogon, a vece, radi- 
jalne pokrecu se elektromo- 

torom. Kao sto znamo, u obicnim vrcaljkama sace se mora okrenuti 
da bi se mogla izvrcati druga strana, a radijalne vrcaju med iz saca 
istovremeno s obje strane. 

Tipovi vrcaljki uglavnom zavise o velicini pcelinjaka. Za manje pce- 
linjake i u krajevima sa srednje jakom pasom dovoljna je obicna 
vrcaljka sa 4 okvira na 100—150 kosnica, a za vece pcelinjake i na 




SL 233. Vrcaljka za 4 okvira 



SI. 234. Pogon na vrcaljku 




jacim pasama, s dnevnim unosima od preko 8 kg nektara, potrebna je 
veca, radijalna, vrcaljka s vecim broj em okvira na 300—400 kosnica. 
Samo se po sebi razumije da je prema broju kosnica i izdasnosti pase 



341 



potrebna i radna snaga i dobro 
organiziran rad prilikom vrca- 
nja meda. 

Posada i cjedilo ispod slavi- 
ne. Posuda koja prima med iz 
vrcaljke treba da stane ispod 
slavine na vrcaljki. Da bi se 
med lakse izlijevao, dobro je 
da na jednom kraju ima ma- 
nju izbocinu koja olaksava pra- 
znjenje posude. 

Pcelari s manjim brojem ko- 
snica i na slabijim pasama ci- 
jede med odmah prilikom vr- 
canja i za to imaju dvostruka 
cjedila koja se stave iznad po- 
sude za primanje meda. Gornje 
je cjedilo rjede i od deblje zice, 
a donje je gusce i od tanke 
zice. Gornje sluzi za zadrzava- 
nje cestica saca i slicno, dok 
kroz donje, gusce, prolazi cist 
procijeden med. No da se ne 
bi gubilo vrijeme cestim cisce- 
njem cjedila, preporucuju se 

po dva takva cjedila. Cim se jedno toliko zatvori da med ne moze 
da prolazi, slavina se zatvori, puno cjedilo brzo stavi iznad neke posude 
da se ostaci meda ocijede, a zatim se drugo stavi ispod slavine. Kad 
se vidi da je vecina meda prosla, prvo se cjedilo ocisti od ostataka i 
opere u toploj vodi da se moze ponovo podmetnuti ispod slavine. 




SI. 235. Posuda sa si torn ispod vrcaljke 





SI. 236. Sito za med 



SL 237, Slavina za vrcaljku 



Ako se vrcaju vece kolicine meda, nema vremena baviti se tim cje- 
dilima, nego se izvrcani med jednostavno ispusta kroz slavinu u posudu. 
Buduci da med ima veliku specificnu tezinu, to iz meda za neko vri- 
jeme isplivaju sve cestice voska, trunja i pjena. Nakon nekoliko dana 
sve se. to splavi s povrsine meda i med ostaje cist. 



342 



Otklapanje saca i vrcanje meda. Prilikom vrcanja meda pcelar mora 
strogo voditi racuna da prostorija za vrcanje bude potpuna cista, 
zracna i sa dovoljno svjetla, a isto tako i odjeca da je cista, ruke i sav 
pribor kojim se sluzi za vrijeme vrcanja. Unesene okvire s medom 
treba najprije sortirati po starosti saca, po tezini meda u sacu, te po 
mogucnosti i po sortama meda. Opranu i osusenu vrcaljku treba posta- 
viti vodoravno i ucvrstiti je da se pri radu ne pokrece. Kad vrcaljka ne 
bi bila vodoravno postavljena, dolazilo bi do njenog ostecenja, a i sam 
rad ne bi bio pravilan. Danasnje nase vrcaljke odignute su na nogama 
obicno toliko da se ispod njene slavine moze postaviti posuda za pri- 
manje meda. 

Vostane poklopce skidamo najvise nozem ili vilicom. Taj se pribor 
mora drzati u vrucoj vodi jer se hladnim priborom ne moze cisto i 
brzo raditi. Pri samom otklapanju saca treba nastojati da se sto manje 
zahvaca u dubinu saca s medom, jer je lakse i brze da su vostani 
poklopci, koji se odvajaju, sto tanji i susi. Tako se postupa i sa jace 
izvucenim, debljim sacem s medom, pa kad se med izvrca, onda se 
ostrim nazubljenim nozem izravna sace na normalnu sirinu odnosno 
debljinu prema letvicama okvira. Na taj se nacin dobije vise izvrcanog 
meda, a komadi izrezanog suhog saca mogu se odmah staviti na stranu, 
te ih kasnije odnijeti u suncani topionik. 

Za vrijeme otklapanja saca treba voditi racuna da med ne kapa po 
podu i da se komadici saca ne raznose na nogama izvan prostorije jer bi 
se takvom neopreznoscu mogao izazvati grabez na pcelinjaku. Ponekad 
se desava da pokoja pcela bude unesena na sacu. Te pcele navaljuju 
onda na prozore ili na postavljenu mrezu. U torn slucaju treba postu- 
piti kao sto je vec naprijed spomenuto, tj. omoguciti im izlaz pomocu 
postavljene bjezalice. 

Otklopljeno sace dodaje se drugom radniku koji ga stavlja u kos 
vrcaljke, pazeci da suprotne tezine punog saca s medom budu pri- 
blizno jednake. U protivnom, tj. ako bi tezine bile nejednake, vrcaljka 
bi se pri radu pokretala i igrala. Isto tako treba pazlti da je sace pri- 
blizne starosti, da se vrca posebno starije a posebno mlade sace, jer 
je tako lakse regulirati brzinu okretaja. Kad bismo u vrcaljku stavljali, 
ne pazeci, starije i mlade sace s medom, dolazilo bi do loma mladeg 
saca, cime se citav rad usporava i trpi materijalna steta. Isto tako treba 
paziti da se okvir stavi u vrcaljku tako da donja letvica okvira bude 
prilikom okretanja prva, a satonosa zadnja, zbog toga sto stanice saca 
imaju nagib prema gore za oko 4°, tj. prema satonosi, pa prilikom okre- 
tanja kosa vrcaljke med lakse ispada unazad nego kada bi sace bilo 
okrenuto u obrnutom smjeru. Takoder treba nastojati da sace bude 
naslonjeno uz sam kos vrcaljke jer bi se inace lomilo. 

U pocetku se kos vrcaljke okrece lagano, dok iz vanjske strane 
okvira ne izide jedan dio meda, a nakon kraceg vremena s okretanjem 
se prestane i okviri okrenu na drugu stranu, pazeci da se stavljaju 
u kos vrcaljke onako kako je vec spomenuto. Sad se s okretanjem 
nastavi malo brze, sto zavisi o starosti i jakosti saca. Kad se vidi da 
med vise ne izlazi Lz saca — sto se poznaje po prestanku suma koji 



343 



podsjeca na padanje kise — onda se ponovo okrene prva strana satine 
koja se sad potpuno izvrca brzim okretanjem kosa. Svaki put se za- 
ustavlja okretanje postepeno. Novi rucni pogoni za vrcaljke gradeni su 
tako da se moze prestati s okretanjem rucke kad se jednom postigne 
dovoljna brzina, slicno kao u bicikla, a i zaustavljanje je slicno. 

Kad je nekoliko okvira izvrcano, otvori se slavina da med prolazi u 
podmetnutu posudu kroz cjedilo ili bez njega. Kao sto je vec spome- 
nuto, cjedilo se moze koristiti na manjim pcelinjacima, ali na vecim 
ne bi bilo vremena jer se cjedilo ubrzo zacepi cesticama saca. Zato se 
na vecim pcelinjacima vrca bez cjedila, pa se med nakon talozenja 
procijedi sto ce biti kasnije opsirnije opisano. 

Ako se vrca dok jos pasa traje, i ako na pcelinjaku nema nikakve 
zaraze, izvrcano sace moze se odmah vracati u kosnice u svako doba 
dana. U torn slucaju, posto se med izvrca iz nekoliko kosnica, moze se 
izvrcano sace prilikom oduzimanja meda iz slijedecih kosnica odmah 
stavljati na mjesto oduzetih okvira s medom. No prije toga treba 
izvrcano sace obrezati nazubljenim nozem prema sirini satonose. Zatim 
tako priredeno sace treba pokvasiti u cistoj hladnoj vodi, otresti, te u 
okvirnjacama ili u nastavcima odnositi na pcelinjak i stavljati u kos- 
nice. Na taj se nacin pcele ponovo ne uznemiruju, a i rad je mnogo 
brzi. Ali ako je pasa vec prestala, da se ne bi izazvala tudica, prazno 
sace treba vracati kasno pred vecer da bi ga pcele preko noci mogle 
ocistiti. 

Postupak s medom poslije vrcanja. Izvrcani med jos nije sposoban 
za trgovinu. Potrebno ga je razliti u vece posude, pokriti cistim plat- 
nom i povezati, te tako ostaviti 3—4 dana, sto sve zavisi o temperaturi 
prostorije u kojoj se med nalazi. Prostorija treba da je suha, cista i 
zracna, s temperaturom od oko 25°C. Nakon nekoliko dana s povrsine 
meda obere se pjena u kojoj ima peludnih zrnaca i raznog trunja. 
Obiranje se ponovi vise puta, sve dotle dok povrsina meda ne ostane 
potpuno cista i dok ne prestane stvaranje pjene. 

Kad prestane stvaranje pjene, pristupa se cijedenju meda kroz tro- 
struku gazu, koja se prije pokvasi u cistoj vodi, a zatim voda ocijedi. 
Ovako priredena gaza stavi se iznad druge cisto oprane vece posude 
u kojoj ce se med dalje taloziti. Gaza se sa strane poveze spagom da 
jedan radnik moze sam lakse raditi. Ukoliko je med topao, cijedenje 
tece dosta brzo, pa je radi toga potrebno da je doticna prostorija zagri- 
jana jer se inace hadan med brzo zgusne i ne moze se brzo procje- 
divati. Umjesto gaze moze se upotrijebiti i obicna rjeda pamucna tka- 
nina u tri sloja. koja se takoder pokvasi u cistoj vodi, a zatim dobro 
ocijedi da ne ostane ni najamnje vode. 

Osim toga vrlo je vazno da med prilikom cijedenja ne pada s visine 
u malim gustim kapljicama jer, prolazeci kroz zracni prostor, stvara 
na tisuce malih zracnih mjehurica koji med zamute. Da kapljice meda, 
prolazeci kroz cjedilo, ne bi stvarale ove zracne mjehurice, potrebno 
je da se ispod razapetog trostrukog platna nalazi lijevak kroz koji 
prolazi procijedeni med. Iz lijevka, sa suzenim otvorom na donjoj 
strani, med treba da tece niz koso postavljenu izdubljenu cistu dascicu. 



344 



Donji dio ove dascice oslanja se koso na jedan kraj dna posude, dok 
je gornji spojen s otvorom lijevka, nalazeci se iznad sredine posude. 

Za cijedenje i talozenje meda mogu dobro posluziti temeljito ociscene 
bacve koje treba prije upotrebe dobro impregnirati parafinom. 

Sortiranje i pakovanje meda. Kad se med ocijedi i izbistri u vecim 
posudama, preostaje jos da se izvrsi sortiranje meda po porijeklu, tj. 
od kojih biljaka med potjece, a i po sadrzaju vode u njemu. Poslije toga 
med se razlijeva u posude za transport i prodaju ili za daljnje cuvanje. 
Potpuno zreo med sa 18— 20°/o vode ima specificnu tezinu izmedu 
1,412—1,430, sto znaci da 1 litra takvog meda vaze 1,412—1,430 kg 
a nekad i vise. 

Posude za med. Dobro ociscen i sortiran med ulijeva se u druge 
ciste posude u kojima ce se otpremiti za prodaju. Za spremanje meda 
na veliko upotrebljavaju se razne posude: drvene, aluminijske, emaj- 
lirane i druge. Ukoliko se upotrebljavaju drvene posude, najbolje je 
da su gradene od lipe, jasike i platane, 
a ako tin nema, moze se upotrijebiti 
bijela vrba, topola, pa i bukva. Crno- 
goricino i hrastovo drvo nije dobro za 
tu svrhu jer od crnogoricnih duzica med 
navuce miris od smole, a od hrastovih 
pocrni zbog sadrzaja tanina. 

Kako med ima svojstvo da upija vla- 
gu, to je potrebno da su duzice za iz- 
radu posuda za med potpuno suhe, jer 
ako bismo ih izradivali od nedovoljno 
suhog materijala, med bi iz njih upijao 
vodu, duzice bi se rasusile i med bi cu- 
rio. Za spremanje meda najbolje odgo- 
varaju okrugle kante sa sirokim grlom 
koje zapremaju 37 litara i u koje stane 
50 kg meda. Da se zastite od osteciva- 
nja, dobro ih je obloziti drvenim let- 
vicama. Samo se po sebi razumije da 
posude za med mora biti potpuno cisto 
i bez ikakvih stranih mirisa. Uzalud bi 
bila sva briga oko dobivanja dobrog 
meda ako bismo ga spremili u nedo- 
voljno ociscene posude ili s nekim stra- 
nim mirisima, jer takav med ne bi bio 
nikako za upotrebu, osim eventualno za 
pecenje rakije ili slicno. 

Pakovanje i etiketiranje meda. Sortirani med razlijeva se u posude 
odredene za tu svrhu: drvene, metalne, staklene ili papirne. Kristali- 
zirani med moze se sipati, odnosno spremati i u drvene sanduke, kojih 
unutrasnjost treba biti oblozena pergamentnim papirom. Med se moze 
transportirati samo za hladnijih dana, s temperaturom ispod 10°C. Ako 




SL 238, Kanta za med 



345 



se med pakuje u drvene bacve, dobro je bacve prije upotrebe impreg- 
nirati tankim slojem parafina ili voska uz dodatak kolofonija. 

Posuda, napunjena medom, vagne se i na nju stavi etiketa na koju 
se neizbrisivom bojom oznaci tezina i vrsta meda. Prilaze se obrazac 
za etiketiranje posuda s medom: 

Adresa proizvodafca: 

Teiina bruto tara netto 

Godina proizvodnje: 

Posuda broj: 

Porijeklo (vxsta) meda: bagrem, kadulja, 

livadnl ittL 

Osim ovih podataka, moze se na drugoj strani etikete staviti jos i 
adresa kupca itd. 

Cuvanje meda. Prostorija za cuvanje meda mora biti suha, cista i 
prozracna. U njoj ne smije biti nista sto izlucuje neugodne i ostre 
mirise: petrolej, benzin, katran, kiseo kupus ili repa, kolomaz itd. 
Osobito se mora paziti da prostorija za cuvanje meda ne bude vlazna, 
jer i najzreliji med u vlaznoj prostoriji navlaci vlagu iz zraka pa se 
pokvari, provri i ukisell se. 

Posude napunjeno medom mora biti dobro zatvoreno. Preporucuje 
se najprije staviti cist pergamentni papir, pa onda poklopac, jer med 
mora biti dobro zatvoren bez pristupa zraka. Osim toga med ne smije 
biti izlozen neposrednim suncanim zrakama jer se time unistavaju 
njegove dobre sastojine. 

Najcesci uzroci vrenja i kvarenja meda. Med se kvari najvise zbog 
suvisne vlage u prostoriji u kojoj se med cuva. Vrenje meda uzrokuju 
razne vrste gljivica koje dolaze u med na razlicite nacine: ili s peludom 
koji pcele unose u kosnice, ili gljivice padaju u med neposredno iz 
zraka, ili se prenose posudem, zlicom ili nekim drugim priborom. Vre- 
nju meda pogoduje suvisan postotak vode u medu, zbog cuvanja meda 
u vlaznoj prostoriji, i previsoka temperatura u prostoriji u kojoj se 
med cuva. 

Najpovoljnija temperatura za vrenje meda smatra se izmedu 15° i 
19°C, dok se med pri temperaturi ispod 10° moze cuvati dugo vremena 
da ne dode do vrenja i kvarenja. Smatra se da je najpovoljnija tempe- 
ratura za cuvanje meda, pri kojoj uopce ne dolazi do vrenja, od plus 
5°C. Ni preniske temperature za cuvanje meda nisu dobre jer se cesto 
desava da staklenke u kojima se cuva med popucaju. 

Isto tako i med u sacu moze se ukiseliti ako ga drzimo u vlaznim 
prostorijama. U torn slucaju popucaju poklopci na stanicama saca, 
nastaju mjehurici iznad meda te med curi po sacu i dobiva kiseo okus. 
Takav se med ne bi smio dodavati pcelama, jer bi im oboljeli probavni 
organi pa bi i uginule. 

Pocetak vrenja meda moze se zaustaviti tako da ga grijemo 30 mi- 
nuta na temperaturi od oko 70°C, a zatim ga sto brze ohladimo. Posuda 
s medom ne smije biti neposredno iznad vatre, nego se mora staviti 
u drugu vecu posudu s vodom. Iznad oznacene temperature med se 



346 



ne smije grijati jer mu se kvaliteta znatno pogorsava, unistava se 
ferment dijastaza, a mijenja mu se i okus i prirodna boja. No iako gri- 
janjem zaustavljamo daljnje vrenje meda, ipak se kvaliteta ne moze 
popraviti, nije vise za prodaju, nego se mora upotrijebiti u kucanstvu 
za preradu. 

Postupak s kristaliziranim medom. Opce je poznato da se svaki pri- 
rodni med ranije ili kasnije kristalizira, skrutne ili useceri. To je 
njegova prirodna osobina po kojoj se pravi med razlikuje od falsifici- 
ranog. Njome se kvaliteta meda ne pogorsava, ali ona mijenja izgled 
i konzistenciju meda. Neupuceni potrosaci nemaju povjerenja u krista- 
lizirani med, pa ga nasa trgovina povlaci iz prodaje cim se kristalizira. 
Bilo bi dobro kad bi se na bocama s pakovanim medom na etiketi 
istakla ta osobina pravog meda i kako se med moze vratiti na najlaksi 
nacin u tekuce stanje. O uzrocima kristalizacije i o pojavama u vezi 
s njom bit ce govora u poglavlju o upotrebi meda, a ovdje cemo doni- 
jeti samo neke savjete o cuvanju meda a ticu se kristalizacije. 

Kristalizaciju meda tesko je sprijeciti i to se obicno i ne radi. Kri- 
stalizirani med podlozniji je vrenju i kvarenju od tekuceg. Zato se 
narocita paznja mora obratiti kristaliziranom. medu. Vrenje pocinje 
odozgo, s povrsine, pa ga je, prema tome, lako spaziti i sprijeciti. 
Daljnje vrenje najlakse cemo sprijeciti otapanjem. Poznato je da 
mnoga poduzeca koja se bave prometom meda imaju specijalne ure- 
daje za otapanje krutog meda. Da bi se takav med mogao lakse puniti 
u staklenke za malaprodaju, potrebno ga je otopiti, pazeci pri torn da 
temperatura ne prijede 40°C. To su uredaji na struju koji se mogu regu- 
lirati na pozeljnu temperaturu preko koje se ne smije med grijati. 
Pregrijani med nije vise nikad tako dobar kao sto je bio prije grijanja. 
Zbog toga upuceniji potrosaci radije kupuju kristalizirani med. 

Manje kolicine kristaliziranog meda mogu se povratiti u tekuce 
stanje i na jednostavniji nacin. U vecu posudu uspe se voda da se malo 
ugrije na tihoj vatri. Na dno ove posude treba staviti komad daske 
ili viseslojni komad tkanine, pa na to posudu napunjenu kristalizira- 
nim medom. Vrijeme potrebno za otapanje meda zavisi o kolicini 
meda u posudi i o temperaturi vode u kojoj se med otapa. U svakom 
slucaju bolje je da se vrijeme otapanja meda i produzi nego da se 
pregrije. Temperatura i na ovaj nacin otapanja ne bi smjela prijeci 
40°C jer, kao sto je vec spomenuto, pregrijan med gubi prirodnu 
aromu i hranljivu i ljekovitu vrijednost. 



DOBIVANJE MEDA U SACU 



Trziste za med u sacu. Iz strane pcelarske literature poznato nam je 
da je vrlo mali broj pcelara u Evropi koji se bavi proizvodnjom meda 
u sacu onako kako to rade pcelari u SAD, Australiji i Novom Zelandu. 
Na koncu proslog stoljeca u SAD su se pojavile u prodaji razne vrste 



347 



umjetnog meda zbog cega su potrosaci poceli sumnjati i u potpuno 
prirodne vrste pcelinjeg vrcanog meda. Da bi tome doskocili, napred- 
niji pcelari u SAD poceli su proizvoditi med u sacu, u tzv. boksesima 
ili sekcijama. lako je ovakav nacin proizvodnje meda mnogo skuplji, 
pa prema tome i cijene takvog meda gotovo za 100% vise, potrosaci su 
takav med uzimali ipak radije nego vrcani u koji su sumnjali. No s 
vremenom je u mnogim zemljama posebnim zakonskim propisima za- 
branjena proizvodnja i prodaja umjetnog meda. Ipak ima i danas 
zemalja u kojima je dopustena takva proizvodnja umjetnog meda, 
ali se prilikom prodaje mora na etiketama posuda s takvim medom 
staviti oznaka da se vidi o kakvom se medu radi. Cijene umjetnom 
medu — razumije se — mnogo su nize nego pravom prirodnom pceli- 
njem medu, pri cemu se potrosacima pruza prilika da biraju ono sto 
zele, prirodni — ali skuplji, ili umjetni — jeftiniji. Svaka zloupotreba 
ili prijevara u torn pogledu strogo se kaznjava. 

Vjerojatno bi se i kod nas naslo potrosaca koji bi kupovali med u 
sacu, bez obzira sto mu je cijena najmanje za 100% visa nego vrcanom 
medu. Ima dosta ljudi kojima je med sa sacem sladi i ukusniji od 
vrcanog meda. 

Izrada okvirica ili sekcija. Za proizvodnju meda u sacu potrebno je 
imati pored ostalog pribora i male okvirice, tzv. sekcije. Oni se izra- 
duju od mekog drveta najbolje od lipova ili topolova koji kod savi- 
janja ne pucaju. Dobro cemo uciniti ako u torn pogledu iskoristimo 
americka iskustva, ukoliko to odgovara nasim prilikama. Oni izraduju 
sekcije od jednog komada ciste lipove letvice, cija je debljina 3 mm, 
a sirina 48 mm. Ova letvica ima na krajevima 8 zubaca i 8 ureza koji 




SI. 239. Okviric ili sekcija za proiz- 
vodnju meda u sacu (Root) 



sluze za sklapanje letvice u okviric. Letvica ima na jednoj strani 3 
poprecna izreza u obliku slova »V«. Osim toga na dvije suprotne strane 
(drugoj i cetvrtoj) nalaze se na rubovima izrezi dugacki 6 cm, a duboki 
6 mm. Kada je okviric sastavljen, ovi izrezi sluze pcelama za prolaze 
iznad sekcije i ispod nje. Potpimo izgradena i napunjena sekcija s 
medom tezi oko 44 dkg, odnosno jednu americku funtu. Visina je i 
sirina sekcije 108 mm, a debljina pune satine 36 mm. U jedno polu- 
mediste standardne Langstroth-Rootove kosnice moze se smjestiti 28 
sekcija u 7 redova, tj. po 4 komada u svakom redu. No, prema velicini 



348 



nekih drugih tipova kosnica, sekcije mogu biti i vece ili manje, ali 
treba teziti da pune sekcije s medom ne budu teze od pola kilograma. 




SI. 240. Prva slika odozgo: 
sekcija za proizvodnju me- 
da u sacu, nesastavljena, 
sastavljena bez umjetne 
satne osnove i s postavlje- 
oom satnom osnovom 
Druga slika (odozgo): kalup 
za krojenje satnih osnova. 
Svaka sekcija ima satnu 
osnovu u dva dijela, prvi 
veci dio, gore, i drugi, ma- 
nji, doije, Tako pcele pra- 
vilnije i ravnije izvuku sa- 
fe Satne osnove najprije se 
skroje u komade koji su du- 
gacki koliko obadva dijela, 
veci i manjL Komadi6 dr- 
veta, koji se na siici vidi u 
kalupu, sluii za poravna- 
nje satne osnove u kalupu* 
Zatim se nozem za rezanje 
kruha ureze satna osnova 
u dva dijela, ve6i i manji. 
Treca slika odozgo pokazu- 
je dasku sa ^ablonima za 
ucVrlcivanje satne osnove u 
tri reda sekcija, svaki sa 
cetiri sekcije, Na Sabloni- 
ma se vidi metalna lopatica 
kojom se, ugrijanom, lijepe 
i uCvrScuju satne osnove u 
sekcijL 

Cetvrta, donja slika poka- 
zuje kako se lijepljenjem 
uc vrS6u j u satne osnove, 
Kad se prilijepi manji dio 
osnove u svim okviri6ima, 
daska sa Sablonima se okre- 
ne pa se zatim iijepi veci 
dio isto tako kao i manji. 





349 



Sekcije u polumedistu leze na posebnim nosacima kojih oblik odgo- 
vara oblicima sekcija s donje strane. Letvice za nosace debele su 8—10 
mm, te svaka na sebi drzi po 4 sekcije. Nosaci leze na dvjema limenim 
trakama koje su pricvrscene ispod kracih strana polumedista. Jos su 




SI. 241. Sekcije s prorezom. Sekcije 
su prorezane na tii strane vec u 
tvornici. Kad se sekcija sastavi, kao 
obi5no ( uvuce se u prvu sekciju ci- 
jela plo£a satne osnove kako se to 
vidi na drugoj slici. Radi se u falad- 
noj prostoriji da osnova bude evrsta. 
Onda se sekcija s plocom satne osno- 
ve stavi u drzac sekcije (treca slika) 
i uvuku ostale tri sekcije na satnu 
osnovu kako se to vidi na cetvrtoj 
i petoj slici, NosaCd s tako postav- 
Ijenim sekcijama stvaljaju se tada 
u polumedi^te, Satna osnova izme- 
du sekcija razreze se kad se sekcije, 
napunjene i zatvorene, vade iz koS- 
nlce. 



bolji lezaji za sekcije od jaceg pocincanog lima, premotanog u obliku 
preokrenutog slova »T«, pricvtsceni na donje rubove duzih strana 
polumedista. 



350 





SL 242. Nosaci za sekcije (Root) 



SI. 243. Nosaci za sekcije u obliku 
slova T (Root) 



Satne osnove za med u sacu. Za umetanje i zalijevanje tanke satne 
osnove sekcije treba da imaju po duzini unutarnje strane mali zljebic, 
ili da su pri izradi razrezane po sredini i na bocnim stranama. To omo- 
gucuje umetanje vece satne osnove u sve cetiri sekcije odjednom. U 
gotove izradene sekcije umecu se satne osnove koje treba da su sto 
tanje. One moraju biti izradene od najboljeg svijetlog pcelinjeg voska 
i tako tanke da ih u 1 kilogram stane oko 250 komada. U sekcije koje 
nisu pri izradi razrezane i koje su bez spomenutih zljebica satne se 
osnove lijepe na drugi nacin. Najprije se osnove izrezu prema nutar- 




Sl. 244. Tanke pregrade izmedu sek- 
cija (Root) 



SI- 245. Polumedista sa sekcijama, 
pregradama i celifinim perima (Root) 



njoj sirini sekcija, a visina treba da je kraca za 3 mm. Zatim se kistom 
umocenim u otopljeni vosak, lijepi za sekciju gornji rub osnove s obje 
strane, a oba bocna ruba samo s jedne. 

Prilikom smjestaja sekcija u polumediste dobro je da se u pocetku 
stave u svako 2 do 4 prazna vec izgradena okvirica koji ce sluziti za 
»mamac«, da ga pcele sto prije zaposjednu. No prije nego se polume- 
diste stavi na plodiste, potrebno je utvrdene sekcije premazati toplim 
parafinom da ih pcele ne umazu propolisom. Parafin treba da je sto 



351 



bolje ugrijan da se izbjegne predebela presvlaka na letvicama. Kist 
kojim se premazuju sekcije treba da se stalno drzi u vrucem parafmu. 
Da bi se osigurala pravilnija sekcija, dobro je da se izmedu redova 
sekcija stave tanke pregrade od furnira debele 2—3 mm. A da bi 
sekcije bile sto bolje ucvrscene u polumedistu, preporucuje se da se 
izmedu stijene polumedista i krajnje furnirske pregrade stave po tri 
celicna pera koja tijesno drze sve sekcije. Na uzim stranama polu- 
medista, izmedu stijena i bocnih letvica sekcija, utisnu se dvije tanje 




SI. 246. Pime sekcije u polu- 
mediStu 



letvice, tako da su sekcije ucvrscene sa svih strana. Da bi pcele mogle 
slobodno prolaziti, dobro je na pregradama izmedu sekcija provrtati 
rupice s promjerom od 10 mm, koje treba da su sto gusce, cime se isto- 
vremeno osigurava i ventilacija izmedu sekcija. 

Pcelinje zajednice za izgradnju sekcija. Samo se po sebi razumije da 
za ovaj nacin proizvodnje meda moramo imati vrlo jake pcelinje za- 
jednice. Pomocu 2 matice one se mogu do glavne pase brzo razviti. Na 
pocetku glavne pase ukloni se starija matica i pcele se pomocu novin- 
skog papira spoje s drugom pcelinjom zajednicom. Polumediste se stavi 
iznad dvostrukog plodista LR kosnice sa po 10 okvira njene mjere. (Po 
istom principu, uz malu preinaku, ovaj se nacin moze primijeniti i za 
druge tipove kosnica.) 

Jake pcelinje zajednice mogu do pocetka glavne pase zapremati i 
trece plodiste LR kosnice sa oko 240—250 dm 2 saca. Zato se, kad se 
stavljaju polumedista sa sekcijama, mora trece plodiste ukloniti i do- 
dati nekoj drugoj pcelinjoj zajednici odredenoj za proizvodnju meda 
za vrcanje, ali bez pcela. 

Neki americki pcelari preporucuju da se na pocetku glavnih pasa u 
proljecu kad je i sezona rojenja, postave po 2 polumedista sa sekcijama, 
i to jedno privremeno izmedu dva plodista, a drugo iznad gornjeg 
plodista, kako bi se izbjegla tjeskoba u plodistu. Nakon nekoliko dana 
— sto zavisi o jacini pase — polumediste, koje se nalazi izmedu dva 
plodista, postavi se iznad onog koje je vec ranije bilo postavljeno. 



352 



Na boljim i duzim pasama, cim se vidi da je prvo polumediste za- 
uzeto pcelama, potrebno je staviti i drugo iznad prvog. Kad je i drugo 
polumediste izgradeno i napunjeno, a pasa jos traje, postavi se i trece, 
i to ispod predasnjih. Pri torn se prvo najpunije stavi iznad ostalih. 

Kad su sekoije dobro izgradene, napunjene i poklopljene s obje stra- 
ne po citavoj sirini, treba ih vaditi iz polumedista, jer ako bismo takve 
sekcije predugo drzali u polumedistima, onda bi bijela boja finih vos- 
tanih poklopaca od mnogog hodanja pcela prelazila povremeno u 
prljavosmedu, sto nije lijepog izgleda. Pcele se pri torn ne smiju grubo 
ometati, nego po mogucnosti pomocu bjezalice ili na drugi nacin uklo- 
niti izvan polumedista. U svakom slucaju potrebno je kosnice, odre- 
dene za proizvodnju meda u sacu, zastititi od prevelike suncane 
pripeke. 

Za proizvodnju meda u sacu u obzir dolaze krajevi u kojima su 
glavne pase od kadulje, vrijeska i bijelog bosiljka, tj. pase koje dugo 
traju i koje daju med koji se brzo ne kristalizira. Boja meda nekih 
mjesovitih pasa nesto je tamnija, pa se smanjuje i kvaliteta takvog 
meda u sacu. Narocito se ne preporucuje proizvodnja meda u sacu od 
pase koje daju tamne vrste meda, jer je takav med neugledan za 
trziste, i kupci ga bas ne kupuju rado kao svijetle vrste meda. Ni 
bagremova pasa nije podesna za tu svrhu jer, iako daje fin proziran 
med, zbog kratkoce cvatnje cesto bi se dobile nedogradene sekcije, pa 
bi svrha bila promasena. 

Spremanje sekcija za trziste. Prilikom vadenja sekcija iz kosnica 
mora se strogo paziti da se njezni vostani poklopci na sekcijama ne 
ozlijede. Na svaku i najmanju pukotinu ili ozljedu med curi cime se 
prljaju ostale sekcije, sto sve estetski umanjuje vrijednost takve 
proizvodnje. 

I ciscenje propolisa sa sekcija mora se brizljivo obaviti jer mnogi 
kupci, koji ne poznaju i ne znaju sta je propolis, njegove ostatke na 
sekcijama smatraju nekom prljavstinom. 

Prilikom svih spomenutih radova pcelar mora imati ciste ruke i 
odijelo kako bi se izbjeglo oneciscavanje sekcija, jer bi se svaki trag 
necistih ruku poznao na sekcijama. Osim toga, kad bi kupci vidjeli 
pcelara necistih ruku i u necistom odijelu, izgubili bi svaku zelju da 
od njega ponovo kupuju med ili neke pcelinje proizvode. 

Vmatanje i pakovanje sekcija s medom. Amerikanci, glavni proizvo- 
daci meda u sekcijama ili meda u sacu uopce, umataju sekcije u 
celofan. Neki od njih imaju i svoje natpise jer tamo vlada velika kon- 
kurencija na trzistu. Radi toga se svi natjecu kako i na koji nacin da 
svaki sebi pribavi sto veci broj kupaca i potrosaca meda u sacu. 

Med u sacu, umotan u celofan, potpuno je zasticen od svakog onecis- 
cenja. Umotane sekcije slazu se u jake kutije od dvostruke valovite 
ljepenke po 12—24 komada u svaku. Ako se roba otprema na udaljena 
trzista, spomenute kutije stavljaju se u sanducice napravljene od tanjih 
letvica. A da bi zastita bila jos sigurnija, dodaje se i slama izmedu 
letava i papirne kutije. Tezina takve pune kutije od letava ne bi 



23 Pcelarstvo 



353 



smjela biti veca od 50 kg. Preostaje jos da se na gornji dio stavi natpis 
velikim slovima: Ne bacaj, lomljivo, i ne drzi na suncu. 

Buduci da nasi pcelari nemaju neku znacajnu pcelarsku praksu, to 
smo se prilikom sastavljanja ovih uputa drzali americke prakse, naj- 
vece i najuspjesnije. Iz te prakse su i ove ilustracije. 



DOBIVANJE VOSKA 



»Vjecno sace«. U industrijskim zemljama razni izumitelji pokusa- 
vali su da sace od pcelinjeg voska zamijene drugim tvarima radi sted- 
nje, smanjenja uvoza, suzbijanja vostanog moljca i bolesti. Dobivanjem 
»vjecnog saca« htio se osim toga izbjeci velik posao oko pravljenja 
okvira, zicanja i umetanja osnova i njihova stavljanja u kosnice. U 
Americi su izradene osnove od aluminija i plastike, uronjene u vosak, 
pa i poceci medisnog saca. U Njemackoj je prije dvadesetak godina 
pocela uvjerljivom komercijalnom propagandom vec i tvornicka pro- 
izvodnja vrlo lijepo izradenog saca od plastike. Svi ti vrlo privlacni 
oiljevi dosad nisu dostignuti. Pcele su ga odlucno odbijale i na njemu 
napadno zaostajale. Osim tog sukoba s flzioloskim potrebama i zako- 
nima pcela, uspjeh iskljucuje i cijena toga saca. Za cijenu takve gotove 
satine, doduse bez potrebe okvira, pcelar moze kupiti 7 do 8 osnova 
od voska iste velicine, a jos ce jeftinije proci ako vosak proizvede sam. 

Nedovoljna proizvodnja. Danas sve razvijene zemlje, pa i nasa, 
uvoze znatne kolicine pcelinjeg voska radi sve vecih potreba tehnike. 
I dok potrebe rastu, proizvodnja nazadovanjem prostokosnicarstva 
naglo opada. Pcelarstva s pokretnim sacem morala bi pak, koju godinu 
nakon osnutka, ne samo vratiti ulog u vosku i namirivati dalje vlas- 
tite potrebe nego i stalno davati viskove. Umjesto toga ona su cesto na 
trzistu istaknuti kupci voska. Sve to zato jer goleme kolicine vostine 
unisti svake godine voskov moljac, a mnogo voska gubi se i zbog ne- 
prikladnog pribora ili losih postupaka otapanja. Ocito je stoga da ce se 
kriza voska i dalje zaostravati, a pcelarima sve vise isplacivati sakup- 
ljanje i cuvanje vostine, povecana proizvodnja voska na pcelinjacima i 
topljenje vostine. 

Sirovinsku osnovu za proizvodnju pcelinjeg voska cini kod nas vos- 
tina iz pletara i dubova, staro sace iz kosnica s pokretnim sacem, 
vosak od mednih poklopaca, vosak iz gradevnjaka i razni otpaci iz 
kosnica. 

Vostina iz pletara i dubova. Kad prostokosnicari istjeruju ili guse 
u jesen veci dio svojih pcelaca, oni obicno najprije izlucuju bezmatke, 
trecake i drugake, ako nisu izgradili sace ni do polovine kosa, zatim 
najteze prve rojeve i konacno najteze starce s tamnijim sacem. Kako 
starci, drugaci i trecaci imaju mlade matice, a iduce ce se godine sigur- 
nije rojiti pcelci koji nisu pretrpani medom, treba za »sjeme« ostaviti 
lakse starce sa svjetlijim sacem i drugake i trecake kojima kos srednje 



354 



velicine tezi svega 10—12 kg ili im razliku do te tezine treba dodati 
prihranjivanjem. 

Med neki cijede grijanjem ili tlacenjem. To su losiji postupci jer 
se grijanjem kvare Ljekovita svojstva meda, a pri tlacenju zaostaje 
dosta meda u vostini. No ako se ostaci od tlacenja dobro isperu redom 
u 2—3 hladne vode, pa ta voda zatim koristi za pravljenje medne 
rakije ili mednog octa, nista nije izgubljeno, a vostina je vec usitnjena 
i oprana za topljenje. Mnogi to sace i vrcaju, ako pri vadenju paze 
da ga ne izlome. Dobre su i rasklopne kazete s krupnijom mrezom u 
koje se poslazu nakon otklapanja komadi saca i vrcaju uz pravilno 
okretanje, a zatim se vostina ispire. Tko uz pletare ima i kosnice s 
pokretnim sacem, najbolje ce uciniti da na litru te zasladene vode 
nakon blazeg zagrijavanja doda 1,50 kg secera, i to uz najveci oprez 
prihrani pcelama. Iz vostine ce se, naime, isprati dosta peluda koji 
bi se brzo pokvario ili ukiselio, a ovako ce biti vracen pcelama. 

Vostina od starog saca. Satinu, prezrelu za otapanje, osjetit ce isku- 
san pcelar vec po tezini. Ona je prazna teska kao da je napola puna 
meda. Isto tako treba za otapanje izluciti sace kroz koje se, podigavsi 
ga prema suncu ili svjetlu, vidi vrlo slabo ili nikako. Ako takvo sace 
zbog zaliha u njemu ostaje u kosnici preko zime, treba ga pomaknuti 
na rubove gnijezda i izluciti u proljecu prilikom sirenja gnijezda. 
Korist je visestruka: crno sace zimi ne spada usred klupka, u proljecu 
pcele ce dobiti nadoknadu bas kad najradije grade, jace zaposlene 
gradnjom manje ce teziti rojenju, a zivom izmjenom saca povecava se 
i proizvodnja voska. Tko rijetko otvara kosnice radi stednje vremena 
u radu, treba da se za to pripremi pri svakom otvaranju. U nacelu sace 
u svakoj kosnici treba posve obnoviti unutar 5—6 godina, tako da npr. 
u kosnicama sa 20 okvira treba svakog proljeca zamijeniti 4 okvira. 
Uzorna pcelarstva oznacuju nekim jednostavnim znakom godinu stav- 
ljanja osnove i mijenjaju sace po cvrstom redu. Pri valjanom otapanju 
dobiva se od jedne satine oko ploca i po satne osnove iste povrsine. 

Vostina od mednih poklopaca. Prije vrcanja meda skidaju se s po- 
klopljenog meda nozem ili vilicom vostani medni poklopci koji se 
sastoje, osobito nakon dobre naglije pase, od kvalitetnog svjetlijeg 
voska. Sace s dubljim stanicama i izdancima treba vjestim rezanjem 
poravnati u ravninu letvica, a moze se odrezati i koji milimetar dublje. 
Na taj nacin uvecava se prinos voska, a pcelama samo olaksava posao 
oko ponovnog punjenja. Kad pune sace, pcele imaju flziolosku potrebu 
da proizvode vosak i produbljuju sace, pa tako obnovljeno i vrlo crno 
sace dobiva lijep izgled. Kako je receno u prakticnom dijelu, taj se 
vosak najprije ocijedi od meda na mrezicama i zatim ispire u 2—3 
hladne vode, a slatka voda i vostina upotrijebi, kako je naprijed spo- 
menuto, kao i pri ispiranju vostine iz pletara. 

Vostina iz gradevnjaka. Gradevnjaci su okviri sa posebno dodanom 
uzduznom letvicom usred okvira u kojima se jedna polovina ispuni 
satnom osnovom a na drugoj stavi samo pocetna traka od 1 cm. Ako 
se zeli cijela povrsina okvira ostaviti za gradevnjak, treba takoder 
sredinom dodati letvicu i staviti dvije pocetne trake, jer ce pcele brze 



355 



i potpunije graditi dvije polovine povrsine. No kako radi gradevnjaka 
valja kosnicu cesto otvarati, bolje ce se isplatiti trud ako se stave 3 
polugradevnjaka, i to jedan u sredinu, a dva na oba kraja gnijezda. 
Donje su polovine cijele ispunjene satnom osnovom. Pcele ce u povolj- 
nim uvjetima na sve pocetne trake izgraditi za 2 do 3 dana trutovsko 
sace. Izuzetak cine pcelci koji imaju mladu maticu od te godine. Oni 
vecinom i u slobodnom prostoru grade radilicko sace. Matica ce za 
daljnja 2—3 dana trutovsko sace zaleci, pa stoga, radi dobivanja voska, 
treba najkasnije za 5—7 dana otvoriti kosnicu, podici satonose, otresti 
pcele i odrezati sace, tako da se ostavi oko 1 cm debela traka na kojoj 
ce pcele brze ponavljati gradnju. Nije uputno da se gradevnjak ostavi 
duze i pcele trose mlijec na trutovsko leglo koje ce se izrezivati. 
Naprotiv, ako pcele poletno grade, moze se rezati i svaka 2—3 dana 
i time bitno povecati prinos voska. Ako u izrezanim trakama ima 
mladog meda, treba ih poloziti na poletaljku i pred leto da ih pcele 
oblizu. Zatim se sakama stisnu u kugle i spremaju dok se toga dosta 
ne skupi za kuhanje. 

U lisnjacama se gradevnjaci stavljaju straga poprijeko u okviric 
za ventilaciju posto se ovaj okrene. Na torn mjestu izvan gnijezda 
pcele ne grade tako poletno, osobito u medistu, ali u tim skucenim 
kosnicama gradevnjaci su svagdanja potreba u rojevno vrijeme, a pce- 
laru mogu da posluze kao barometar za priblizno ocitavanje raspolo- 
zenja u pcelcu a da ne otvara kosnicu. Ako gradi radilicko sace, ne 
pomislja na rojenje, a ako gradi trutinu, sklonost rojenju nadolazi, 
ali rojenje jos nije nastupilo. Ako pocnu trutinom pa nastave radilic- 
kim, sklonost rojenju se budila, ali je prestala. Ako uopce ne grade, a 
pcelac je jak i pasa dobra, pcelinja zajednica sprema se za rojenje i 
roj tek sto nije na grani. 

Ako pcelar ne moze cesce dolaziti na pcelinjak radi izrezivanja 
gradevnjaka, a medista su od plodista odijeljena maticnom resetkom, 
on moze gradevnjak, popunjavanje medista sacem i zamjenu crnog 
saca spojiti, tako da lijevo i desno, kao predzadnje, stavi 2 prazna 
okvira medu izgradene, u povoljnim prilikama i 3—5 naizmjence. U 
torn slucaju ne treba okvire ziciti, ali je korisna pocetna traka ili 
ostatak saca na satonosi. Ako mu je pak stalo do zamjene starog saca, 
treba izvuci odabrane okvire, izrezati staro sace osim oko 3 cm viso- 
kog pocetka na satonosi, na kojem se s obje strane prema dolje iskresu 
malene kosine, pa okvire vratiti medu izgradene u mediste, pretezno 
prema krajevima. Pcele ce u tim praznim okvirima izgraditi trutinu, 
a ako je izgrade, i napuniti medom, pa ce se ona vaditi i izrezati pri- 
likom vrcanja. 

Vostina od otpadaka. Ovamo ubrajamo vostano trusje s podnica, 
zaperke, mostove i labirinte iznad okvira, ispod okvira, medu okvirima 
i medu nastavcima. Kad ponese pasa, jake zajednice grade tzv. »divlje« 
sace na svakom palcu slobodnog prostora pa i inace imaju izrazitu 
potrebu da sace pojedinih nastavaka spoje mostovima. To dosta smeta 
pri otvaranju kosnica, osobito ako je pasa minula pa prijeti grabez, 
no s druge strane trud nagraduje vostina koje se tu u prilicnoj mjeri 



356 



moze nastrugati. Poznati su brojni primjeri, osobito za medljikove pase 
u nasim nizinskim krajevima, da su pcele izgradile sace izvan koseva 
na zidu kuce ili ispod svojih podnica pa ga napunile medom, a isto 
tako i medu okvirnjacama. Velik je propust pcelara ako to na vrijeme 
ne uoci i ne iskoristi, jer to su u dugom nizu godina rijetke prilike. 
Prostokosnicar tada treba brzo da stavi sto vece vijence od dascica pod 
koseve, a pcelar citave nastavke. Ako ih nema, treba ih ma kako skle- 
pati od dasaka, pa makar i bez okvira staviti na zadnji nastavak i na 
njih poklopac, te pustiti pcele da grade na poklopcu. Sa nesto paznje 
i strpljenja to se kasnije da lako pokupiti i ukloniti, a lijepa nagrada 
u medu i vosku isplatit ce trud. 

Trusje s podnica kosnica, sto ga iz njih struzemo pri proljetnom 
pregledu, daje neznatne kolicine voska. Pa ipak ga treba savjesno vuci 
iz kosnica i baciti u neku kutiju s grubom mrezicom. Vosak se prosije 
u kutiju, a mrtve pcele, licinke i drugo smece u poveci novinski papir 
s kojim ce se odmah spaliti. To trusje na podnici pravo je skloniste 
za razne nametnike koji odavde pocinju svoj podmukli napad na za- 
jednicu, a ako bismo ih s trusjem bacali iz kosnica na zemlju, omogu- 
cili bismo dijelu zilavih nametnika ili njihovu zametku da se kasnije 
vrati u kosnice. 

Topljenje vostine. Mnogo je pcelinjaka na kojima jos i danas ne 
zadovoljava topljenje vostine. Vostina se dugo skuplja, od proljeca do 
ljetnih vrucina kad je najvise ugrozava moljac. Zbog drugih poslova i 
neprikladnog pribora taj je posao otezan, pa se odgada, i tako dobar 
dio vostine na koncu ipak dohvati moljac. U ostacima povrsno topljene 
vostine ima jos mnogo voska, a dobiven vosak cesto je lose kakvoce. 
Prostokosnicari ne iscijede onoliko voska koliko bi mogla dati pro- 
sjecno visoka kakvoca njihove vostine. 

Bezbrojni su nacini i pomagala za topljenje vostine. U Africi je tope 
na vrucem kamenu ili kraj vatre hvatajuci vosak u posude. U Italiji se 
sace stavljalo u povece sito na lonac i na njemu gurnulo kraj hljeba 
u krusnu pec. Za pecnice i usputno topljenje na kucnoj peci nacinjeno 
je bezbroj topionika, no najvise paznje, po vremenu upotrebe, kakvoci 
dobivena voska i jeftinoj energiji, jos i danas zasluzuju suncani topio- 
nici. Kakvoca voska ne dolazi toliko od samog sunca koliko odatle sto 
se vostina topi bez upotrebe vode. Topionike pomocu vruce vode i 
pare, kojima vrve radionice i pcelarstva u svim zemljama, u novije 
vrijeme zabacuju svi istaknutiji strucnjaci. Sto je vosak duze u dodiru 
s kovinama, koje brze ili sporije oksidiraju, on biva sve losiji, a kad 
se u takvim sudovima jos kuha u vodi ili pari, od oksida, vostine i 
vode stvaraju se emulzije koje ga naglo kvare. Dobiveni je vosak 
mekan, katkad gnjecav, povecan mu je talog, a tamno zutilo prelazi u 
zelenkasto sivilo. Ne moze se preporuciti ni za sace ni za tehnicku 
upotrebu, osim u posebno opremljenim tvornicama koje ga obraduju 
kiselinama ili izdvoje dugim kuhanjem u uljnim kupkama. 

Suncani topionik. Suncani topionik moze se kupiti gotov ili se moze, 
ako to iziskuju posebne zelje i mjere saca, naciniti uz pomoc stolara 
i limara. To je plici sanduk, dubok oko 15 cm (vidi sliku) u koji se 



357 



stavlja, odignut oko 9 cm od poda, ulozak od pokositrenog lima. Kra- 
jevi su na tri strane u kosom kutu povinuti gore oko 4 cm, a na 
donjem kraju dolje, tvoreci jezik preko ruba koritanca. Ispod uloska 
natrpa se izolacija od pepela, perusine ili pozdera, a na nj stavi uokvi- 
rena zicna mreza br. 8, koja je podignuta oko 1 cm iznad uloska. Ona 
je na donjem kraju povinuta oko 3 cm gore i prijeci da vostina ne 
klizne u koritance. Dolje je koritance, dugacko koliko je sirok topionik. 
Ono je visoko oko 9 cm i siroko oko 10 cm. Gore se topionik zatvara 
prehvatnim okvirom-prozorom od letava u koji su umetnuta 2 stakla 




SI. 247. Sun£ani topionik 

uz razmak medu njima od 1 cm. Na rub sanduka treba odozgo pri- 
cvrstiti brtvilo od pustenine, fitilja ili platnenih traka. Tako ce se u 
topioniku pomocu svih tih izolacija dobro zadrzati vrucina, pa ce tem- 
peratura u njemu doseci za jarkog sunca i preko 120°C. Za prozor se 
predvidi poklopac od lesonita koji treba da je od stakla udaljen oko 
1 cm i koji ce stititi staklo kad topionik nije u upotrebi. 

Za topionik se odabere suncano mjesto u zavjetrini i, ako se mnogo 
upotrebljava, pripremi u zemlji gredica s okruglim cepom i na nj 
tijesno natakne kriz s rupom na koji se postavi koso prema suncu 
topionik. Uz topionik treba pripremiti i sanducic ili kakvu staru bac- 
vicu za istresanje preostale vostine, pa ravnu lopaticu od tvrdog drveta, 
strugac ili zicnu kefu za ciscenje mrezice uloska. Na svakom pcelinjaku 
topionik treba da stoji od proljeca do jeseni pripravan, pa ako ne moze 



358 



pcelar, neka ga posluzuju i drugi ukucani, starci, razboritija djeca. On 
radi sporo, ali pouzdano; jos i danas ga za svaki pcelinjak preporucuju 
vrhunski pcelarski zavodi u Americi i Sovjetskom Savezu. Cim se nade 
ma koja kolicina otpadaka, komada saca ili starih satina, treba otkriti 
topionik, skinuti u stranu prozor i poloziti sace na mrezicu pa vratiti 
prozor i okrenuti topionik prema suncu. Koliko ce trajati topljenje, 
zavisi o vostini i jacini sunca. Treba povremeno zagledati sa strane 
da li niz jezik uloska jos kaplje vosak u koritance. Kad prestane, 
prozor se otvori i nekim zicnim kukicama digne mrezica s ostacima 
vostine iz topionika dok je jos vruca, okrene i lagano udari na podlogu 
od lesonita da otpadne vostani trop. Ostaci se brzo ociste lopaticom, 
strugacem ili zicnom kefom. Drvenom lopaticom ocisti se i limena 
podloga od grumenja vostine koja je mozda kliznula kroz mrezicu, 
vrati mreza, na nju stavi druga satina i topionik opet prekrije prozo- 
rom. Sto se brze i spretnije obavlja ta izmjena, dok je sve jos vruce, 
to ce se bolje i lakse savladati posao. Vosak moze ostati u koritancu 
dok se ne zavrsi posao ili koritance ne napuni, pa se pri posljednjem 
topljenju izlije u emajliranu posudu s hladnom vodom i ukruceni vosak 
skuplja za zavrsno kalupljenje. Istreseni vostani trop skuplja se u 
sanducic ili bacvicu i sprema za naknadno iskuhavanje s tlacenjem, 
jer ovaj topionik moze iz vostine izvuci do 50% voska, a najbolja meha- 
nicka pomagala izvlace 75— 80°/o. Ostatak se moze izvuci samo kemij- 
skim sredstvima, ali je tako dobiven vosak samo za tehnicku upotrebu. 
Kod nas za sada jos nije organiziran otkup te otpadne vostine, pa je 
pcelari bacaju u gnoj ili se nakon susenja moze koristiti za pcelarske 
dimilice. 

Jedan uzorak suncanog topionika s tlacilom izraden je u Ceskoj jos 
prije vise desetljeca, a nedavno u Njemackoj poboljsan dvostrukim 
vijcima na krajevima tlacila. To je blizi zadatak pcelarske tehnike i 
talijanski strucnjak Alber, koji se posljednjih godina dosta bavio to- 
pljenjem vostine bez vode, smatra da bi suncani topionici s tlacilom 
mogli u toplim krajevima sluziti izvrsno i s dobrim kapacitetom, a 
njihova skuplja izrada brzo bi se isplatila ustedom goriva, otpadanjem 
dvokratnog topljenja vostine i dobivanjem dvostruke kolicine kvalitet- 
nog voska. 

Topljenje vrucom vodom. Sace iz gradevnjaka i sve svijetlo nezale- 
zeno sace moze se topiti bez posebnih pomagala. U poveci emaj 1 i- 
r a n i lonac ulije se trecina lonca meke vode (kisnice ili potocne, a 
bunarskoj daje se na 5 litara vode jedna zlica octa), pa kad zavri, u 
vodu se redom spustaju kugle stisnutog saca iz gradevnjaka, svijetle 
vostine i otpadaka. Lonac se pokrije i kraj njega priceka dok voda s 
vostinom zavri, zatim se digne s peci, postavi negdje u kut gdje se 
vise nece micati i ostavi pokrivena da se ohladi, sto, prema kolicini 
vostine, traje 3—8 sati. Kad se voda iz lonca izlije, s povrsine ce izaci 
tanjur cista voska, koji ce samo izuzetno imati nesto svjetlijeg taloga. 
Takav talog moze se, kad se vosak osusi, ostrugati i vratiti u obicnu 
vostinu za iskuhavanje. 



359 



Topljenje mednih poklopaca. Nakon vec spomenutog ispiranja i oni 
se tope na jednostavniji nacin, ali kako sadrze netopljive sastojine od 
tamnijih poklopaca i dubljeg rezanja pri otklapanju, treba ih s vodom 
lijevati kroz finije sito od pocincane mreze za ventilaciju ili se u trgo- 
vini kupi povece poluokruglo uokvireno sito s drskom za lonac, kakvo 
nam neprestano treba za cijedenje meda i voska na pcelinjaku. Ova 
vostina, kojoj se mogu za isti postupak dodati i svi svjetliji dijelovi 
saca, otpaci, zaperci i divlja gradnja, takoder se kuha u emajliranom 
loncu. Kad zavri, lijeva se kroz mrezicu u drugu emajliranu posudu. 
Vosak ce protjecati zajedno s vodom dok se sito do vrha ne zacepi ne- 
topljivim tropom. Lonac se tad vrati na vatru, a vostina u situ lagano 
mijesa aluminijskom ili niklenom zlicom dok istece voda i topljiva 
vostina, a na situ ostane netopljiv trop. On se, dok je jos topao, izvadi 
sa sita i baci u tamnu vostinu koja ce se posebno topiti uz tlacenje. 
S peci se opet donese lonac i nastavi cijedenje kroz sito dok se lonac ne 
isprazni i trop ne ukloni sa sita. Ako ima jos takve vostine, ona se opet 
stavlja s mekom vodom u jos topao lonac i nastavi topljenje. Ona se 
nastavlja brze ako se na istoj vatri unaprijed grije voda ili topi vostina 
u vise posuda. Kad je vostina ljepsa, ovakvo cijedenje ujedno je za- 
vrsno kuhanje i kalupljenje, i s dobivenih vostanih koluta treba samo 
dobro ostrugati talog. No vecinom se ti koluti skupljaju za jos jedno, 
zavrsno kuhanje, uz dodatak nesto octa vodi, kako bi se dobili koluti 
veci i ljepsi, bez taloga. 

Topljenje tamne vostine. Tamna vostina mora se za topljenje pripre- 
miti rezanjem ili kidanjem u orasaste komade i mocenjem u vise voda 
2 do 4 dana prije kuhanja, ponajbolje u kisnici ili potocnoj vodi. Nije 
uputno, osobito za toplijeg ljetnog vremena, ostaviti vostinu u vodi 
duze od 8 dana, jer iako u njoj odmah propadnu zameci vostanog molj- 
ca, ona se dugim stajanjem rastvara i usmrdi, te se u njoj pojave drugi 
crvi. Hrpe vostine ne valja ostaviti ni vani na zemlji ili travi jer ce ih 
ubrzo prozeti gliste i drugi kukci, pa ih radi ispiranja na kisi treba 
rasiriti na kosini od betona, ili dasaka, odnosno staviti u kakav propu- 
sni sud pod zlijeb. Voda ce isprati necist i gnojnicu i smeksati vostinu, 
pa ce i topljeni vosak biti ljepsi. 

Na manjim pcelarstvima vosak se ponajvise topi u lanenim vreci- 
cama. Kako one nakon 3 do 4 tlacenja puknu, dobro ih je saliti od 
zdravih komada starih vreca. Vrecice neka budu siroke koliki je pro- 
mjer lonca. Vostina se u vrecici zaveze spagom i kuha u emajliranom 
loncu. Pri torn se gnjeci i prevrce kuhacom, a vosak obire zlicom i 
sipa u hladnu vodu. Zatim se vrecica izvadi kuhacama i brzo stavi u 
procijep od jakih dasaka ili greda i tlaci kako bolje moze. Vrecice se 
vracaju na kuhanje i tlacenje ponavlja jos 2 do 3 puta dokle god izlazi 
vosak. Cijedenje ce biti to bolje sto je promjer grumena manji, a pri 
tlacenju podesena uz vrecicu neka drvena reseta da vosak moze otje- 
cati na sve strane. 

Na vecim pcelarstvima vostina se iskuhavala na otvorenoj vatri u 
velikoj limenoj bacvi. Na dno se stavilo drveno reseto, na nj tanak sloj 
slame i vrecica s vostinom, na nju slama pa opet reseto i tako redom 



360 



do gore vise vrecica. Zatim se na zadnje reseto stavio tanjur tlacila, 
nalila se do vrha voda pa kad bi voda zavrela, stezao bi se vijak ili 
drukcijim nekim tlacenjem istiskivao vosak koji bi se obirao ili od- 
lijevao s povrsine. To bi se ponavljalo popustanjem tlacila, dodavanjem 
vode i ponovnim tlacenjem. Tako bi se obavio odjednom velik posao, 
ali tlacenje je razmjerno slabo i vosak se ipak ponesto kvari zbog 
dodira s kovinom. 

To donekle vrijedi i za manje posebne topionike s tlacilom. Oni imaju 
u visokouskoj posudi smjesten nesto uzi cilindar od lima s rupicama od 
2 mm na dnu, na stranicama i na tanjuru tlacila. Cilindar se do vrha 
ispuni vostinom, malo uvuce tanjur tlacila, nalije do vrha cilindra voda, 
zatvori gore poklopac i stavi na pec. Kad voda zavri, okretanjem vij- 



Sl. 248. Americka presa (Root). VoS- 
tina se isitni i kuha s vodom u kotlu 
dok se dobro ne raskuha. Onda se 
grabi i sipa u pre.su u koju se naj- 
prije prostre krpa od vrece. VoStina 
se zamota u krpu i preSa. Iz melog 
bojlera ulazi vostina u pre£u i po- 
driava toplinu. PreSa se nekoliko pu- 
ta otpusta i stele da izade Sto vise 
voska. Kad je gotovo, lonac s vosti- 
nom izvuce se iz prele T nagne i vo- 
sak s vodom istrese u podmetmitu 
posudu (Root) 





ka postepeno se tlaci vostina do kraja, posuda nagne i kroz poseban 
grlic odlijeva s povrsine vosak, pa ponovo uspravi, odvrne tlacilo i 
dolije kroz poseban otvor vode. Kad zavri, ponovo se tlaci i lijeva. To 
se ponavlja sve dok odlivena voda sadrzi voska. Zatim se topionik 
otvori, izlije voda i istrese trop pa ponovo puni i kuha. Takvi topionici 
rade prilicno dobro, ali je topljenje sporo, jer na malenom podu treba 
grijati mnogo vode, potrosi se dosta goriva, a s vremenom i kositrene, 
povrsine dobivaju patinu, stvaraju emulziju i kvare vosak. 

Parni topionici. Oni se od topionika s vrucom vodom razlikuju po 
torn sto pri dnu sadrze samo 3 do 5 1 vode, iznad vode stoji posuda na 
kracima ili je prilemljen iznutra vijenac sa cunjem u sredini i natkri- 
venim otvorima za prolaz pare. Iznad toga je do vrha posuda sa dnoiri 
od rupica ili fine mreze i topionik zatvoren poklopcem sa brtvilom. Na 



361 



najnizem mjestu donjeg vijenca nalazi se grlic za vosak koji strsi iz 
topionika. Kad voda u topioniku zavri, para kroz natkrivene otvore do- 
lazi do vostine u gornjoj posudi, topi vosak i on kaplje kroz rupice ili 
mrezu na vijenac i tece kroz grlic iz topionika. Bojazni od eksplozije 
nema, jer nesto pare ipak prode kroz brtvilo, a kad nastane mali tlak, 
prode i kroz grlic za vosak. Topljenje, prema kakvoci vostine i topionika, 
traje 40 do 60 minuta i ono je gotovo kad na grlic tece samo voda i 
para. Ima parnih topionika i s tlacilom koji su dosta skupi, ali brze 
rade. Kad popusti tecenje voska na grlic, polako se priteze tlacilo i 
istisne ostatak. Otpustanje i ponovno stezanje nesto pomogne, ali para 
stisnutu vostinu ne prorahli kao kipuca voda. 

Jeftiniji je i dobro radi njemacki parni topionik. On ima na loncu, 
sirokom 25 cm, ucvrscenu poprijeko parnu komoru s istim promjerom 
i dugacku oko 50 cm, a u njoj oko 3 cm uzi valjak od busenog lima ili 
uokvirene pocincane mreze. U valjak se naspe usitnjena vostina, za- 
tvori poklopcem i valjak uvuce u komoru, gdje na zatvorenoj strani 
ima leziste. Valjak na drugom kraju ima malo izduzenu osovinu preko 




SI. 249, Njemafiki parni topionik (Rietscheov) 

koje se natakne drugi poklopac na komoru. Kad voda u loncu zavri, pa- 
ra kroz vijenac prolazi u komoru, topi vostinu i vosak kaplje na vije- 
nac i tece kroz grlic iz lonca. Od vremena na vrijeme valjak se okre- 
tanjem osovine s utaknutim cavlom malo okrene, vostina promijeni 
polozaj i opet je prozima para, pa zaostale kapljice voska nadu put do 
rupica ili mreze. Kako nema tlacenja, vosku se nikad ne zatvori izla- 



362 



zak iz kozica i grumena. Topljenje takoder traje dugo i zavrseno je 
kad vosak vise ne tece iz grlica. 

Tlacenje vostine kroz slamu. To je medicarski nacin tlacenja koji su 
pcelari potpuno zaboravili. Radi ocitih prednosti, kao sto su jednostav- 
nost rada i pribora te brzi rad i dobra kakvoca dobivenog voska, una- 
zad nekoliko godina opet ga preporucuju pcelarima neki nasi struc- 
njaci. Za tlacenje se priredi manja vinogradarska ili vocarska presa 
koja se nade ili moze posuditi, a bas i ne preskupo napraviti od le- 
tvica 20 X 20 mm i dva jaka zeljezna obruca oko njih. Gdje nema 
tlacila na vijak, podesi se uz dobar oslonac na kladice i tlacenje nekom 
jacom gredom. Na dno prese i prema gore naokolo priredi se razgrta- 
njem oko tri prsta debeo sloj slame kao gnijezdo za kvocku. Vostina 
se kuha u emajliranom loncu. Za vrijeme kuhanja nekoliko se puta 
dobro promijesa drvenom kuhacom i vrela lije u slamu. Ne smeta ako 
se neke vlati i uruse, jer pomazu klizanju voska iz vostine. Na vrh se 
takoder stavi i zapreta dobar sloj slame, navuce tanjur i tlaci koliko 
najbolje moze. Vosak s vodom navire sa svih strana kroz letvice i dno 
na nagnutu podlogu i podmetnutu emajliranu posudu. S malim stan- 
kama zatezanje se za koji navoj nastavlja. Tako izlazi najljepsi vosak, 
a kad posve zapne, digne se vijak, tanjur i gornja slama, iznese letvara 
i istrese stisnuta vostina. Pri torn se od nje odgrce slama s djelicima 
voska. Slama se moze iznova koristiti za vise tlacenja. I ovu presu tre- 
ba prazniti dok je vostina jos vruca. Dok se to radi, na peci se vec gri- 
je druga vostina. Rezultat je rada to bolji sto se, uz isti utrosak radnog 
vremena, cesce griju i tlace maje kolicine vostine, pa stisnuti sloj vo- 
stine u presi nije deblji od 2 cm. 

Zavrsno kuhanje. U veci emajlirani lonac ulije se vode za jednu tre- 
cinu lonca, doda 1 do 2 zlice octa i, kad se zagrije, redom se u nju 
spustaju raznoliki komadi voska od raznih tlacenja. Kuhanje traje 
podugo, ali ipak treba paziti jer cisti vosak moze prekipjeti kao mli- 
jeko. Otopljeni vosak lijeva se ponovo kroz mrezicu u visoku, dolje 
uzu, emajliranu kantu (amper, kofu), radi manje povrsine taloga. Odo- 
zgo se pokrije i ostavi na miru 5 do 8 sati, zatim izlije i osusi. Sa dna 
se ostruze talog sve do cistog voska. Da bi se dobio kotur bez taloga, 
pokrije se sud s ulivenom vostinom i ostavi na umjereno toploj peci. 
Kad talog sjedne na dno, sto se jasno vidi kroz zitki vosak, sud se 
posve mirno digne i vosak lijeva oprezno, da se ne uzmuti talog, u 
drugi sud s nesto vruce vode na dnu. Lijeva se tako dugo dok do ruba 
ne stignu poceci taloga. Tako punjena posuda dat ce kotur bez taloga 
i jednako lijep s obje strane, proizvod kojim se moze ponositi svaki 
pcelar. Vosak s talogom ostavlja se za dalja zavrsna kuhanja, pa se 
tako, pored toga sto se dobije uzoran kolut, pristedi i naporno struga- 
nje. 

Vrcaljke. U Njemackoj poznata tvornica pcelarske opreme Rietsche 
radi vrcaljke za vrcanje posebno kuhane vostine, s kapacitetom od 
100 kg cistog voska na dan, a najvece pcelarstvo na svijetu »Miel 
Carlotta« u Meksiku izradilo je vrcaljku u koju se stavlja u zvjezdo- 
liku kosaru od mreze 50 okvira sa starim sacem i vosak topi i izvrca 



363 



za 5 minuta, tako da u okvirima ostanu samo zice koje treba nategnuti 
pa se mogu iznova koristiti za umetanje satnih osnova. 

Elektricni topionici. Na njihovu usavrsavanju radi se u raznim ze- 
mljama. To su topionici za suho topljenje izmedu dviju ploca trajno 
grijanih elektrikom, medu koje se stavi stara satina i vruce ploce sti- 
snu. Cist vosak iscuri dolje, a medu plocama, kad se rastvore, ostaje 
netopljiv ostatak, tanak kao list papira. Vostina se izvadi i topljenje 
nastavlja. Neki nasi pcelari takve su topionike vec i nabavili iz Nje- 
macke i vrlo su zadovoljni, pa ce se vjerojatno u dogledno vrijeme i 
kod nas izradivati, sto nije odvec tezak tehnicki zadatak. Po Alberu, 
ploce se griju do srednje temperature od 150 °C, sto valja ispitati za 
trajan rad, da ne bi przile vosak. Ploce mogu biti od lijevanog alumi- 
nija i zatim brusene pa, iako se topi satina po satina, jednostavna 
posluga i brz rad cine spravu podesnom za svakog pcelara ili orga- 
nizaciju. 

A ni ondje gdje nema struje ni savrsenih pomagala ne treba prepu- 
stiti dragocjen vosak gnojistu i moljcu. Suncani topionik jos i danas 
preporucuju za svaki pcelinjak vodeci pcelarski instituti u Americi i 
Sovjetskom Savezu, tlacenjem kroz slamu sluze se opet sa zadovolj- 
stvom vec mnogi nasi pcelari, pa ako se poradi na povecanju proiz- 
vodnje i koristenju svakog truna vostine, ne moze biti ni nestasice 
voska ni izrazitih gubitaka u losim godinama. 



DOB1VANJE PELUDA 



Zasto se sakuplja pelud. U proteklih nekoliko godina pcelari mnogih 
zemalja poceli su sakupljati pelud radi prihranjivanja pcela u onom 
vremenu kad u prirodi nema peludne pase ili je zbog loseg vremena 
ne mogu pcele koristiti. Isto tako sakupljene i sacuvane zalihe peluda 
koriste se u ljekovite svrhe i za dijetalnu prehranu. 

Pelud se moze sakupljati na tri nacina: 1. rucno, neposredno s bilja- 
ka, 2. pomocu hvataca peluda i 3. rucno iz saca. 

Sakupljanje peluda rucno s biljki. Za vrijeme najvece cvatnje pe- 
ludnih biljaka (lijeske, johe, jasike, topole) beru se zrele rese, osuse se 
na cistu papiru u toploj prostoriji, pa kad se dobro osuse, stave se na 
gusto sito, zdrobe i prosiju na drugi cist papir. Za vrijeme tihog i to- 
plog vremena mogu se rese s peludom stresti neposredno s drveca na 
prostrto cisto platno. 

Sakupljanje peluda pomocu hvataca. Pomocu hvataca ili kidaca rad 
se mnogo pojednostavljuje i kvaliteta je peluda bolja. Hvatac je manja 
kutija koja nema prednje i straznje stijenke. Kroz dva otvora bocnih 
stijenki uvucena je okomita ili dvostruka zicna mreza ili limena re- 
setka kojoj otvori imaju promjer 4,5 — 5 mm. Horizontalno ispod resetki 
ili zicne mreze nalazi se gusca zicna mreza kroz koju upada pelud s 
nogu pcela. Ispod horizontalne mreze paralelno nalazi se mala ladica 



364 



koja sluzi za sakupljanje peluda. Da se pcele ne bi sretale na izlazu 
iz kosnice s onima koje dolaze u kosnicu prolazeci kroz resetku, na 
nekim starijim tipovima hvataca predviden je otvor iznad same kutije. 
No praksa je pokazala da i one pcele koje dolaze u kosnicu ulaze kroz 





B 

SI. 250. Hvatatf peluda* A op£i izgled sprijeda, B izgled sa 
strane (poloiaj hvataca na prednjoj strani hospice); 1 prednja 
strana koSnice, 2 dno ko§n]ce, 3 leto, 4 hvataC peluda, 5 la- 
dica za pelud, 6 okvir sa dvostrukom mreiom, 7 tavan hva- 
taca, 8 krov, 9 horizontalna mreza, 10 poletaijka (Vinogradov) 

te gornje otvore jer im je lakse nego da se provlace kroz guste resetke. 
To je bio razlog da se dobivalo malo peluda i mnogi pcelari odustali 
su od takva nacina. 

Ovdje ce biti prikazan nov tip hvataca peluda koji se donekle razli- 
kuje od svih dosadanjih. Izlaz pcelama omogucio sam sa strana a ne 



365 



odozgo, i to tako da sam s lijeve i desne strane kutije, koja se objesi 
ispred leta kosnice, pricvrstio zicnom mrezom produzene izlaze. Oni su 
dugi oko 7—8 cm sa svake strane i kroz njih pcele izlaze slobodno iz 
kosnice, a one koje ulaze nikako ne nalaze te kamuflirane izlaze, nego 
su prisiljene da se provlace kroz postavljene resetke. 

Prilikom stavljanja ovog hvataca ispred leta kosnice mora se pole- 
taljka ukloniti jer sam hvatac peluda dolazi na njeno mjesto i on ima 
svoju poletaljku. Da bi se pcele priucile ulaziti kroz postavljeni hvatac 
peluda, potrebno je najmanje 3 dana ukloniti okomitu resetku. A kad 




SI. 251. Novi tip hvatada peluda. PCele mogu izlaziti sa strana. Konstruirao 

S. Lon£arevi6 

se pcele nauce na novi oblik ulaza, onda se uvuce i spomenuta resetka. 
Ustanovio sam da se pcele dosta lako provlace kroz postavljenu re- 
setku sa 4 reda prolaza i da nema nikakve guzve medu pcelama. Isto 
tako tvrdim da su bolje resetke sa 4 reda prolaza od plasticne mase 
nego limene sa jednim redom. Pcele koje izlaze iz kosnice, videci da im 
je izlaz kroz resetku mnogo tezi, ubrzo pronadu prolaze na stranama i 
na taj nacin nastave s radom. Nisam zapazio da pcele ulaze kroz izlaz- 
ne prolaze. 

Ipak manje tovare peluda pcele unesu kroz resetkaste otvore, a to 
je i dobro jer peluda treba pcelama za uzgoj legla. Praksa je dalje po- 
kazala da se upotrebom hvataca pcele pobuduju na energicnije saku- 
pljanje peluda. Oko 60—80% unesenog peluda zadrzi se u ladici hva- 
taca, a ostatak od oko 20% pcele unesu u kosnicu i izruce u stanice 
saca. 



366 



Zapazeno je da je najveci unos peluda do 10 sati ujutro, sto opet 
zavisi i o vremenskim prilikama, bogatstvu peludnih pasa i snazi pce- 
linjih zajednica. Jaka pcelinja zajednica za vrijeme dobre peludne 
pase moze dati na dan i do 150 grama peluda. 

Upotrebom hvataca peluda ne nanosi se pcelama nikakva steta, oso- 
bito u krajevima gdje ima dovoljno peludnih pasa. Samo se po sebi 
razumije da ovaj nacin dobivanja peluda ne dolazi u obzir u krajevi- 
ma gdje pcele oskudijevaju u peludu. Ali ima krajeva gdje nekih go- 
dina pcele nanesu toliko peluda u sace da dolazi do blokade i u plo- 
distu i u medistu. U torn slucaju matice nemaju gdje odlagati jaja, a 
sabiracice nemaju mjesta za unos nektara. Bas u takvim krajevima 
potrebno je sluziti se hvatacima peluda. No da se ne bi hvataci drzali 
samo na jednim kosnicama, potrebno ih je svakih 6—7 dana preme- 
tati na druge kosnice. Na taj nacin, vec prema trajanju peludne pase, 
moze se svakih desetak dana ponovo staviti hvatac na istu kosnicu. 

U dobroj godini jaka pcelinja zajednica moze dati 2—3 kg peluda. 
Neki pcelari u Francuskoj i Kanadi, koji su se specijalizirali za saku- 
pljanje peluda, tnogu dobiti u toku sezone i do 5 kg peluda po kosnici. 
A velepcelari s vecim brojem kosnica dobiju i po nekoliko tona peluda 
u toku godine. 

Cuvanje sakupljenog peluda. Tek sakupljeni pelud, bilo neposredno 
s grana biljaka, bilo pomocu hvataca, sadrzi oko 18% vode. Ako bismo 
ga ostavili u torn stanju, on bi se brzo pokvario. Radi toga mora se 
svake veceri vaditi iz ladice i natanko razasuti na cist papir da se 
u suhoj i toploj prostoriji dobro osusi. Susi se u hladu, a nikako na 
suncu. 

U Francuskoj se pelud susi ili pomocu infracrvenih zraka ili pomocu 
elektricne struje. Pomocu infracrvenih zraka moze se pelud susiti i u 
debljem sloju. Susenje pomocu elektricne struje u termostatima mora 
se regulirati automatski na 45 °C. Visa temperatura unistila bi sve hra- 
njive tvari u peludu te se na to mora strogo paziti. Ne smije se zabo- 
raviti da je pelud ziva, njezna tvar koju treba cuvati od suvisne to- 
pline i vlage. 

Kad je pelud osusen, treba ga jos jednom dobro ocistiti prosijava- 
njem kroz flno svileno sito. Pelud se po francuskom receptu najbolje 
cuva u aluminijskim ili staklenim posudama, na suhom i tamnom mje- 
stu, gdje se moze cuvati i po nekoliko mjeseci bez ikakvih stetnih 
posljedica. 

Da bi se ocuvale hranjive tvari u peludu, J. Svoboda (CSSR) predla- 
ze nacin konzerviranja slican nacinu na koji pcele konzerviraju pelud 
u sacu: na 150 g meda doda se 0,25 1 vrele vode, dobro izmijesa da se 
med otopi u vodi. U ovaj rastvor doda se 1 kg suhog peluda i to mijesa 
tako dugo dok se ne dobije jednolicna masa. Na taj nacin dobivena 
smjesa stavi se u cistu, prokuhanu staklenku i na vrh cist komadic 
dascice i ona se optereti da se zrak sto vise istisne iz staklenke. Tako 
se ostavi 4—6 dana na toplom mjestu, zatim se kamen ukloni, a dascica 
cvrsto zalije smjesom voska i parafina u omjeru 1 : 3. Nakon toga kon- 
zerviran pelud cuva se u hladnoj i suhoj prostoriji. Zbog fermenata, 



367 



mlijecne kiseline i bakterija na ovaj nacin konzerviran pelud postaje 
slican onom u sacu i moze se dugo cuvati bez izmjene prirodnih oso- 
bina. 

Za prihranjivanje pcela ovako konzerviranim peludom treba na 2—3 
dijela peluda dodati 1 dio vrele vode i 1 dio meda, izmijesati i tu 
smjesu dodavati u hranilicama ili je namazati na obje strane saca i 
takav okvir dodati neposredno uz leglo. 

Dobivanje peluda iz starijeg saca. Poznato je da mnogi nasi pcelari 
prilikom pretapanja starog saca cesto pretapaju i sace s peludom. Do- 
biveni vosak lose je kvalitete jer se pelud spoji s tekucim voskom, te 
takav vosak nije za preradu u satne osnove. 

Ima vise nacina odvajanja peluda od saca. Jednostavan nacin sastoji 
se u tome da se redovi stanica s peludom rezu sto blize stijenki saca i 
tako se dobivaju uske trake i svaka stanica s peludom bude razrezana. 
Iz razrezanih stanica pelud se vadi. Ovo je dosta spor posao, ali moze 
zadovoljiti manje potrebe. 

Drugi je nacin brzi i, bolji. Okviri s peludom stave se u neku vecu 
posudu, pazeci da se ostavi normalan razmak izmedu saca. Zatim se 
vrlo lagano sipa topla voda (25—30 °C) izmedu okvira sa sacem, sve do- 
tle dok sve sace ne bude ispunjeno vodom. Da sace ne bi plivalo na 
povrsini vode, treba staviti iznad okvira komad ciste daske i nju opte- 
retiti opranim ciglama ili kamenom. Mlaka voda pelud u sacu omeksa, 
i on se kasnije lako odvoji iz stanica saca, a da sace moze i dalje biti 
u upotrebi, koliko je inace ispravno. Poslije 12—24 sata sace se izvadi 
iz vode i izvrca pomocu vrcaljke. Ako i nakon toga djelomicno ostane 
cestica peluda u sacu, operaciju treba ponoviti i poslije 24 sata ostatak 
izvrcati. Ako se to radi za hladnijeg vremena, dobro je ohladenu vodu 
cesce izmijeniti toplom. Dobiveni pelud odvoji se od vode, prosusi na 
vec opisani nacin i spremi do upotrebe. 

Treci nacin moze se koristiti samo zimi pri temperaturi ispod nule. 
Sace se poslaze u posudu s hladnom vodom i optereti da ne pliva. Da 
bi svaka stanica saca s peludom bila bolje natopljena, potrebno je i u 
ovom slucaju ostaviti normalne razmake izmedu saca. Tako se drzi 
24 sata, a zatim iznese na mraz da se cestice vode zajedno s peludom 
smrznu. Slijedeceg dana sace se unese u toplu prostoriju gdje se iznad 
neke posude udara po letvici okvira, drzeci ga horizontalno, i pelud 
istresa iz stanica saca u podmetnutu posudu. Dobiveni pelud ispere se 
u cistoj vodi i osusi. 



DOBIVANJE MATICNE MLIJECI 



Maticnu mlijec. treba proizvoditi onda kad su uvjeti najpovoljniji. 
To je vrijeme rojenja ili doba glavne pase. Ako pasa naglo prekine 
ili ako se vrijeme promijeni, zajednice koje proizvode mlijec treba obi- 
lato prihranjivati. Mlijec proizvedena u losim uvjetima sumnjive je 



368 



vrijednosti. U proizvodnji mlijeci potrebno je najvecu paznju obratiti 
cistoci. Pribor koji sluzi za proizvodnju mora se prije i poslije upo- 
trebe oprati u vreloj vodi, zatim namociti u cistom alkoholu. 

Pribor za proizvodnju mlijeci. Za proizvodnju mlijeci moze poslu- 
ziti onaj pribor koji se upotrebljava i za uzgoj matica, odnosno moze 
se za nju prilagoditi. Za to su potrebni okviri za presadivanje matic- 
njaka, kalup za pravljenje maticnjaka, maticnjaci, igla za prenosenje 
licinki, lopatica za vadenje mlijeci i bocice u koje cemo mlijec spre- 
miti. 

Za presadivanje maticnjaka moze posluziti svaki prazan okvir koji 
ide u kosnice. U njega treba postaviti 3 jednako razmaknute letvice na 
koje cemo stavljati maticnjake. Te letvice treba da budu 25 mm si- 




SL 252. Okvir s Ietvicama za pric"vr£civanje maticnjaka 



roke, 10 mm debele, a toliko dugacke da vodoravno lako stanu po du- 
ljini u unutrasnjost okvira. Svaku letvicu potrebno je s cela pribiti 
jednim cavlicem da se moze prema potrebi zakretati. Po sredini s 
jedne strane dobro je letvicu prozlijebiti cijelom duzinom. Potrebno je 
da zlijeb bude 6 mm sirok, a 2 mm dubok. U ovaj cemo zlijeb naka- 
pati tekuceg voska i na njega odmah slagati maticnjake. Za proizvod- 



Sl. 253 t Letvice za matiCnjake 

nju mlijeci treba mnogo vise maticnjaka nego za uzgoj matica. Zato 
cemo za pravljenje maticnjaka napraviti onakav kalup kakav je opi- 
san u poglavlju za uzgoj matica, samo ga valja napraviti poput malih 
grabljica sa 5 zubaca. Tim ce nam pravljenje maticnjaka teci pet 
puta brze. Maticnjake pravimo od najljepseg cistog voska. U emajli- 
ranoj posudi od 1 1 otopimo vosak, a u drugu pripremimo hladnu vodu. 
Kad se vosak otopi, potrebno ga je ostaviti da se donekle ohladi tako 



24 Pcelarstvo 



369 



da se o zamocen predmet vosak hvata. Zatim se pristupi pravljenju 
maticnjaka. Najprije se kalup, odnosno grabljice, zamoce u hladnu 
vodu, izvade i malo otresu, a iza toga sve zupce zajedno zamocimo 
2—3 puta u topli vosak oko 10 mm duboko. Nakon toga izvadimo i 



1 
























u 




u 




u 


r -* 


u 




\J 







SL 254. Kalup za salijeva- 
nje pocetaka maticnjaka za 
pet zubaca kojim se najed- 
nom dobije pet mati£njaka. 
Isprekidana crta pokazuje 
dokle se kalup zamofii. Sa 
strane gotov pocetak matic- 
njaka 



uronimo u hladnu vodu i maticnjake brzo skinemo. Tako se rad na- 
stavlja dok je vosak tekuc. Za pravljenje maticnjaka moze dobro po- 
sluziti malo elektricno kuhalo. 

Maticnjaci se u okvir prvi put stavljaju tako da se najprije u zlijeb 
na letvioe zlicom pomalo ulijeva tekuci vosak i odmah slazu matic- 
njaci na razmak 2—3 cm jedan od drugog. Tako se u jedan okvir na 
3 letvice moze staviti 40—50 maticnjaka, a to je dosta za jednu zajed- 
nicu. Kad rad uspjesno tece, pcele ce obicno primiti i napuniti 30—40 
maticnjaka iz kojih se moze dobiti 10—15 g mlijeci. Neki proizvodaci 
stavljaju jednoj zajednici po 2 okvira sa 80—100 maticnjaka. Tako 
imaju dvostruko vise posla, a rezultat je gotovo isti. 

Igle za prenosenje licinki prave se od metala, drveta ili od guscijeg 
pera. Igla od guscijeg pera vrlo je prikladna, lako ju je napraviti, pa 
se moze prvenstveno preporuciti. Onaj dio pera koji je bio u mesu za- 
reze se tako da je na vrhu oko 1 mm sirok. Vrh je dobro malo zavrnuti 
da se licinka lakse moze pothvatiti. Lopatica za vadenje mlijeci mora 



SL 255. Igla za prenosenje 
licinki 



biti od drveta ili plastike. Bocice za spremanje mlijeci najbolje su od 
tamnog stakla, sadrzine 10—15 g. Dobro je da budu uskog grla da se 
mogu lako zacepiti i zapecatiti. 

Proizvodnja mlijeci u obezmaticenoj zajednici. Mlijec se moze uspje- 
sno proizvoditi u svim sistemima kosnica, ali su za to najpogodnije one 
kosnice, bez obzira na sistem, koje imaju jednake okvire u plodistu i u 
medistu. Mlijec mozemo proizvoditi u obezmaticenoj zajednici, a mo- 
zemo i u onoj zajednici koja ima maticu. Kad hocemo obezmaticiti za- 
jednicu, maticu ne trebamo ubiti, nego cemo je umjetno izrojiti. To 
cemo napraviti na ovaj nacin: 

Kad je zajednica razvijena i puna pcela, a jos nije dobila nagon za 
rojenje, prenijet cemo iz plodista u nastavak 6 okvira sa pretezno po- 
klopljenim leglom, te 2 okvira meda sa svim pcelama koje se na tim 
okvirima nalaze. Stavit cemo i jedan prazan okvir, u koji cemo uliti 
vode. U plodiste cemo umjesto dzvadenih okvira metnuti prazno sace 



370 



ili ploce umjetnog saca. Tu je ostala matica s preostalim leglom i pce- 
lama. Ona ce nastaviti s lezenjem. Rojenje je najbolje napraviti onda 
kad je vecina pcela u kosnici. Obadvije cemo zajednice ostaviti pod 
istim krovom na taj nacin da roj dode odozgo, a onda jednu od druge 
odijelit cemo poklopcem na kojem je urezano malo leto. Da ne bi stare 
pcele mogle napustiti leglo u nastavku, treba roj 4 dana drzati zatvo- 
ren. Kad ga 5. dan otvorimo, stare ce se pcele priuciti i ulaziti na gor- 
nje leto. Da se roj ne zagusi dok bude zatvoren, poklopit cemo ga zic- 
nom mrezom koja sluzi za ventilaciju pri selidbi. Preko mreze dobro 
je metnuti 2 letvice a na njih krov kosnice. Na taj ce nacin roj imati 
dovoljno zraka dok bude zatvoren. 

Ovako ce pripremljena zajednica ostati na miru 7 dana, 4 dana bit 
ce zatvorena da u njoj zadrzimo stare pcele, a 3 ce dana pcele izlije- 
tati i saobracati s okolinom. Za to vrijeme pcele ce na otvorenom leglu 
izvuci maticnjake. 8. dan treba pazljivo isjeci sve zapocete maticnjake 
i odmah u sredinu zajednice staviti okvir s presadenim jednodnevnim 
licinkama. U proizvodnji mlijeci licinke se prenose na jednak nacin 
kako je preporuceno u uzgoju matica. Ako su isjeceni svi »divlji« ma- 
ticnjaci, pcele ce na dodanom okviru primiti i uzgojiti oko 40 matic- 
njaka. Ukoliko je ostao neisjecen samo jedan maticnjak, pcele ce pri- 
miti jedva 3—4 dodana maticnjaka. Da budemo potpuno sigurni da 
smo sve maticnjake isjekli, potrebno je prilikom isijecanja pcele stre- 
sati sa saca da nam bude preglednije. Dodani maticnjaci moraju ostati 
na punjenju 2 dana i 3 noci ili ukupno 60—65 sati. Kad je to vrijeme 
proteklo, okvir s maticnjacima moramo izvaditi, a na njegovo rajesto 
ponovo metnuti okvir s presadenim jednodnevnim licinkama. Prvi put 
zajednica ne primi velik broj maticnjaka, ali kod daljnjeg uzgoja pri- 
ma sve vise. U one maticnjake iz kojih smo izvadili mlijec mozemo po- 
novo presaditi licinke, dok neprimljene moramo izrezati i staviti nove. 

Dokle god ima bilo kakvog otvorenog legla, pcele pored onih na 
okviru izvucenih maticnjaka znaju i na sacu napraviti po koji matic- 
njak. Zbog njih ce dodavani maticnjaci biti slabo primani. Kad pcele 
vise nemaju otvorenog radilickog legla, onda i na trutovskom grade 
maticnjake. Razumije se da se iz takvih maticnjaka ne mogu izleci ma- 
tice, ali i oni zbunjuju pcele, pa nerado primaju i pune dodane matic- 
njake. Ovako pripremljenoj obezmaticenoj zajednici mozemo 4 puta 
dati maticnjake na punjenje. Poslije toga postoji opasnost da se po- 
jave nazovimatice. Ukoliko zelimo nastaviti s proizvodnjom mlijeci, 
mozemo zajednicu pojacavati zrelim leglom i drzati sposobnu da mli- 
jec proizvodi 2—3 mjeseca, dokle god vanjski uvjeti odgovaraju. Bu- 
duci da mlijec proizvode samo mlade pcele prvih 10—14 dana, mi cemo 
zajednicu koja proizvodi mlijec odrzati sposobnu za proizvodnju ako 
joj poslije 4. dodavanja presadenih maticnjaka svaki tjedan dodamo po 
2 okvira zrelog legla. To leglo treba uzeti iz drugih jakih zajednica. 
Pored dodanog zrelog legla, koliko god pazili, naci ce se ponesto i 
otvorenog legla, na kojem ce pcele izvlaciti po koji »divlji« maticnjak. 
To nece smetati, jer ce ti okviri biti usred kosnice, pored okvira s do- 
danim maticnjacima, pa ce ih biti lako unistiti. Ako zajednicu budemo 



371 



na spomenuti nacin pojacavali, moci cemo za 2 mjeseca iz nje dobiti 
oko 200 g mlijeci. 

Dobivanje mlijeci u zajednici koja ima maticu. Mlijec se moze pro- 
izvoditi i u zajednici u kojoj matica normalno nosi jaja, samo je mo- 
ramo prethodno pripremiti da postane sklona izvlacenju i hranjenju 
maticnjaka. Priprema se sastoji u tomu da maticu ostavimo u plodistu, 
a veci dio legla zajedno s pcelama odvojimo iz plodista u mediste i 
pregradom smanjimo dodir jednih s drugim pcelama. Kad je zajed- 
nica razvijena, prenijet cemo 4 okvira poklopljenog i 2 okvira svjezeg 
legla iz plodista u nastavak, odnosno mediste. S jedne i druge strane 
stavit cemo po jedan okvir s medom, a ostali prazni prostor ispuniti 
praznim sacem. U plodistu, odakle smo uzeli leglo, takoder moramo 
prazni prostor popuniti izgradenim ili plocama umjetnog saca. Plodiste 
se od medista pregradi poklopcem na kojem je napravljen otvor ve- 
licine 20 X 10 cm. Na ovaj se otvor stavi Hanemanova resetka. Kroz 
nju ce pcele prolaziti iz plodista u mediste. Na okviru pregradne daske 
mora biti leto kroz koje ce moci iz medista trutovi i jedan dio pcela 
da izlaze napolje. 

Ako je zajednica potpuno razvijena u 2 nastavka, kakav slucaj moze 
da bude kod Langstrothovih i slicnih kosnica nastavljaca, onda pre- 
gradu treba staviti iznad 1. nastavka, a dio legla s pcelama prenijeti 
u drugi nastavak iznad pregrade. U 2., odnosno srednji nastavak met- 
nut cemo okvire s medom i praznim sacem. Kad smo tako jedan dio 
legla s pcelama odvojili i udaljili od matice, one ce za tjedan dana osje- 
titi potrebu da izvlace i uzgajaju maticnjake. Tu sklonost moci cemo 
iskoristavati radi proizvodnje mlijeci. Raspolozenje ce se tokom vre- 
mena neprestano mijenjati, nekad rasti, nekad opadati, o cem cemo 
morati voditi racuna i pcele u medistu pojacavati svjezim leglom da 
budu raspolozene za proizvodnju mlijeci. Kako cemo to postici? Kad je 
od odvajanja legla i pcela iz plodista proslo 7 dana, pregledat cemo 
okvire s leglom i unistiti sve zapocete maticnjake, zatim cemo u sre- 
dinu izmedu ona 2 okvira sa svjezim leglom odmah staviti okvir s novim 
umjetnim maticnjacima, ali bez licinki. Ovaj okvir moze ostati 4—10 
sati u kosnici. Na njemu ce za to vrijeme pcele izvuci i oformiti jedan 
broj maticnjaka, u koje cemo odmah prenijeti licinke i dati pcelama 
na uzgoj i punjenje. Katkad ce se dogoditi da ce pcele primiti i izvuci 
premali broj maticnjaka. U torn cemo slucaju morati na jedan poseban 
nacin pripremiti i one maticnjake na punjenje koje pcele nisu primile. 
Po cemu poznamo maticnjake koje pcele ne prime? Primljeni su matic- 
njaci dulji, stijene su im izvucene, dok su kod onih sto nisu primljeni 
stijene na rubovima unutra malo zavinute. Ako taj rub ostrim nozicem 
odrezemo ili ga vjesto raskidamo, pa onda u njih presadimo licinke, 
pcele i njih cesto prime. .... 

Kod ovakvog nacina proizvodnje mlijeci, gdje matica leze u kosnici, 
pcele ce nekad primiti 10—15, a nekad i po 40 maticnjaka, pa i vise. 
To ce zavisiti o vrsti pase, vremenskim prilikama i nekim drugim ne- 
poznatim faktorima. Da pcele odrzimo u stalnom raspolozenju da mogu 
uzgajati maticnjake, moramo ih prilikom svakog drugog dodavanja 



372 



maticnjaka na punjenje pojacati sa po 2 okvira svjezeg legla, kojeg 
cemo izvaditi iz plodista doticne kosnice. Leglo treba prenijeti zajedno 
s pcelama koje se na njemu zateknu. To su uglavnom mlade pcele koje 
ce njegovati leglo, ali i dodane maticnjake. Posebnu paznju moramo 
obratiti na to da s leglom ne prenesemo i maticu. Na taj nacin poja- 
cavana zajednica bit ce stalno sposobna da prima maticnjake i proizvo- 
di mlijec, dokle god vanjski uvjeti budu odgovarali. lako je ovaj nacin 
proizvodnje mlijeci dobar, ipak neki proizvodaci daju prednost prvom 

nacinu. 

Vadenje mlijeci iz maticnjaka. Kad izvadimo okvire s mlijeci iz 
kosnice, treba ih ocistiti od pcela, staviti u kutiju koja se moze dobro 
zatvoriti da svjetlo sto manje dopire do mlijeci, prenijeti u neku po- 
godnu prostoriju i mlijec odmah izvaditi. Prije vadenja prazni cemo 
dio maticnjaka obrezati ostrim nozicem, zatim zasiljenim drvenim sta- 
picem izbaciti licinke na novinski papir i spaliti. Mlijec se vadi drve- 



Sl. 256. Vakuum-crpka i zli- 
6ica za vadenje mlijedi iz 
ma tlfin j aka { VInogra dovna) 




nom ili plasticnom lopaticom, koje promjer odgovara sirini maticnja- 
ka. One maticnjake iz kojih smo mlijec izvadili mozemo ponovo upo- 
trijebiti za presadivanje licinki, dok one koji nisu bili primljeni mora- 
mo izrezati, te na njihovo mjesto staviti nove. Na mjesto neprimljenih 



SI. 257- 2ica za otapanje vo 
ska na letvicama 



maticnjaka nove cemo moci staviti onda kad otopimo vosak na letvici. 
Najlakse cemo ga otopiti ugrijanim zeljezom. U tu svrhu moze dobro 
posluziti komad deblje zice koja je na jednom kraju zavinuta. Zagri- 
javati se moze na elektricnom kuhalu. 



373 



Upotreba pcelarskih proizvoda 



MED 



Definicija meda. Ima razlicitih definicija meda od kojih je mozda 
najpotpunija i najtacnija ova: »Med je slatka tvar koju pcele izraduju 
tako da skupljaju sokove nektarija ili i druge slatke sokove koji se 
nadu na zivim dijelovima biljki, obogate je tvarima svoga tijela, u tije- 
lu je prerade, spreme u sace i puste da zori.« 

Pored cvjetnog meda (od sokova nektarija) tu se podrazumijeva i 
med medljikovac (drugi slatki sokovi). Med medljikovac potjece od 
medljike. Medljika je slatka tekucina koju neki kukci izbacuju iz svog 
tijela kao visak hrane, hraneci se sokom biljke na kojoj se nalaze. Tu 
tekucinu pcele skupljaju i spremaju u sace, ili samu ili zajedno s 
medom koji potjece od nektara. I ta pcelinja hrana ima pravo na 
naziv med. 

Definicija meda vazna je zato jer se na njoj osnivaju zakoni za 
zastitu prirodnog meda od patvorina. Po jugoslavenskim zakonskim 
propisima imenom med smije se nazivati samo pcelinji proizvod, a ni- 
kako umjetni proizvod koji bi zamijenio med. 

Za daljnju zastitu meda vazno je znati sastav meda i utvrdivanje 
njegovih sastavnih dijelova zgodnim mjerama i spravama, da se tako 
moze razlikovati prirodni med od patvorenog. 

Vrste meda. Med nije industrijski proizvod nego prirodan izvor 
ugljikohidrata, i zato je raznovrsnost jedna od njegovih glavnih oso- 
bina. Med se moze razvrstati uglavnom na dva nacina: prema izvoru 
iz kojeg je dobiven i prema nacinu na koji je dobiven. 

Vrste prema izvoru. Prema izvoru iz kojeg je nastao, med se moze 
podijeliti na cvjetni med i na medljikovac. Cvjetni med, kako mu vec 
naziv kaze, potjece u svom velikom dijelu od cvijeca raznih biljki, a 
u manjem dijelu iz tzv. izvancvjetnih nektarija, tj. iz pazusaca stablji- 
ke nekih biljki (npr. grahorice). Medljikovac potjece od medljike, o 
cemu smo vec govorili. 

Cvjetni med se dijeli na mnogo vrsta, vec prema biljoi s koje je. 
Tako imamo bagremov med, lipov, kestenov, s djetelina, vrijeskov, 
ruzmarinov, kaduljin itd. Svaki takav med razlikuje se od drugih 
vrsta po boji i okusu i po nekim drugim osobinama. Bagremov med je 
svijetle boje, blagog okusa i sporo se kristalizira, dok je keslenov ta- 
man i ostrog gorkog okusa. U onom dijelu ove knjige gdje su opisane 



374 



pojedine medonosne biljke, uz opis svake biljke, dana je i kratka ka- 
rakteristika meda s te biljke. 

I meda medljikovca ima vise vrsta. Tako znamo za medljikovac od 
hrastove medljike, od jelove, vrbove, bukove i dr. Medljikovac od 
hrastove medljike tamne je boje i gust, ali se tako brzo ne kristalizira 
kao neke druge vrste medljikovca. Jelova medljika sive je boje i dobre 
kvalitete. Najlosiji je medljikovac vrbov, bukov i neki drugi koji se 
dobiju od medljike lisnih usi. Pored toga sto je taj med lose kvalitete, 
on se brzo kristalizira, dosta puta jos u sacu, pa pcelar upropasti sace 
vrcajuci takav med. 

Med odredene vrste dobije se ondje gdje jedne medonosne biljke 
koja dobro medi ima u velikoj mnozini, npr. bagremova suma. Buduci 
da se pcele kad skupljaju nektar drze uglavnorn jedne biljke, to se 
radi toga moze dobiti cist med odredene vrste. Ali ako u nekom kraju 
nema takve biljke, nego se pasa sastoji od raznolicnih biljki, onda 
dobivamo mjesovit cvjetni med, npr. livadni. Med moze biti i mijesan, 
cvjetni i medljikov, ako za vrijeme medljike ima i druge obilne cvjet- 
ne pase. Ako u nekom medu prevladava nektar s odredene biljke, zove 
se po njoj iako nije med samo od te biljke. Tako u bagremovu medu 
moze biti malo primjese i meda od ostalih biljki, a isto tako ni svaki 
med medljikovac ne mora biti potpuno cist medljikovac. 

Vrste prema nacinu na koji je dobiven. Prije izuma vrcaljke med je 
dobivan na primitivniji nacin: cijedenjem i muljanjem. Sace s medom 
otklopi se, izreze na komadice, stavi na sito nad posudom i ostavi na 
toplom mjestu. Med curi iz saca kroz sito u posudu. Takav med zove 
se cijedeni i ni po cemu se svojom kvalitetom ne razlikuje od vrcanog. 
Ako se sace s medom stavi u kakvu platnenu kesu ili vrecicu i kakvim 
pogodnim tijeskom, uz pomoc topline, tijesti, dobiven med zove se 
muljani. On je za trziste losije kvalitete jer je mutan i neugodnog 
okusa, iako je zapravo bogatiji radi peluda koji se nalazi u njemu. 
Teze se prodaje i jeftiniji je. 

Ako se sace otklopi i stavi u vrcaljku, bez obzira je li to sace nepo- 
kretno ili u okvirima, i vrca, dobiven med zove se vrcani. Po izgledu, 
okusu i kvaliteti potpuno je jednak cijedenom, a na trzistu je trazeniji 
i skuplji od muljanog. 

Pored tekuceg meda, na trzistu i u upotrebi imamo i med u sacu. Iz 
kosnica s nepokretnim sacem pcelari prostokosnicari vade sace s me- 
dom i rezu ga u komade pogodne za tu svrhu, a upotrebljava se ljepse, 
bjelje sace. Moze biti vrlo dobre kvalitete ako nije pokvareno upo- 
trebom sumpora prilikom dusenja pcela. Zato se prostokosnicarima pre- 
porucuje da ne guse pcele, nego da ih iskucaju i prodaju pcelarima koji 
ih traze. Pcelar koji pcelari kosnicama s pokretnim sacem dobiva med 
u sacu na dva nacina. Ili u polumediste stavlja poluokvire s cijelim, 
vrlo tankim plocama satnih osnova, bez zice, za vrijeme vrlo jake i 
nagle pase. Napunjeno i poklopljeno sace izrezuje iz poluokvira, reze 
u prikladne komadice i pakuje u celofan. Ili proizvodi med u sacu u 
tzv. sekcijama (boksesima). U prikladne okvirice od tankih, obicno 
lipovih dascica, s promjerom od 10 X 10 cm, ili kakvim slicnim, stave 



375 



se vrlo tanke plocice umjetne satne osnove i dodaju u polumediste 
kosnice za vrijeme jake i nagle pase. Posto pcele izgrade, napune i 
zaklope takve okvirice ili sekcije, okvirici se vade iz kosnica, zapa- 
kuju u celofan i pogodne kutije i stavljaju u prodaju. Dobivanje ta- 
kvog meda opisano je u ovoj knjizi u poglavlju o dobivanju meda. 

Izvori meda. Vec smo rekli da se med dobiva od nektara koji pcele 
skupljaju iz cvjetnih zlijezda nektarija (nekad i izvancvjetnih), zatim 
od medljike, a ima i drugih manje vaznih i manje vrijednih izvora iz 
kojih pcele dopunjavaju svoje zalihe meda. 

Nektar. Nektar je slatka vodena tekucina koju izlucuju biljne zli- 
jezde nektarije. To je osnovna tvar od koje pcele proizvode med. U 
njemu se nalaze gotovo svi sastavni dijelovi koji su i u medu, samo 
mnogo razredeniji. Nektar se sastoji prosjecno od 40 do 60% vode. 
Ostatak je secer, zatim minerali, hlapljiva ulja i neke druge tvari. 

Koncentracija secera jako varira u pojedinim nektarima. Variranje 
zavisi o vise faktora: o vrsti biljke, o zemljistu u kojem biljke rastu, 
o prirodi cvijeca (zatvoreni ili otvoreni cvjetovi, izlozeni vise ili manje 
isparivanju, o vlaznosti zraka u razlicito doba dana itd.). Kolicina izlu- 
cenog nektara zavisi takoder o vrsti biljke, zatim o suncanoj svjetlo- 
sti, o vlazi zemljista i zraka, o temperaturi itd. 

Skupljajuci nektar, pcele se opredjeljuju za biljke koje luce vise 
nektara i koje luce nektar s vecom koncentracijom secera, zanemaru- 
juci biljke s nepovoljnijim omjerima. Pa i pojedinu odredenu biljku 
pcele vise pohadaju poslije podne kad se u nektaru isparivanjem do- 
bije veca koncentracija secera, nego prije podne dok je nektar jos 
prerijedak. 

Preradujuci nektar u med pcele najprije rastavljaju slozeni secer 
(saharozu) u jednostavne secere. Obicno se misli da je secer u nektaru 
uglavnom slozeni secer (saharoza), a tek u vrlo malom dijelu jedno- 
stavni seceri, ali je omjer slozenog secera prema jednostavnim sece- 
rima vrlo razlicit u pojedinih biljki. Ima biljki kojima je secer u 
nektaru samo slozeni (saharoza), bez imalo jednostavnih secera, (npr. 
rododendron), a ima ih opet sa samo 2—3% slozenog secera. Evo ne- 
koliko primjera: zalflja livadna, vocnog secera 13,5%, grozdanog 4,97b, 
saharoze 76,5%. Bijela djetelina, vocnog secera 16,4%, grozdanog 
20,1%, saharoze 63,5%. Lipa obicna, vocnog secera 25,1%, grozdanog 
24,9%, saharoze 50%. Repica, vocnog secera 43,3%, grozdanog 54,6%, 
saharoze 2,1%. Gorusica, vocnog secera 46,3%, grozdanog 53,6%, sa- 
haroze nista. 

Pored razlaganja slozenog secera (saharoze), glavni posao u preradi 
nektara pcele obave smanjujuci sadrzaj vode u nektaru posto ga odloze 
u stanice saca. Pcele lepezanjein krila istjeruju topao zrak iz kosnice, 
a s njim izlazi i voda u obliku pare, i tako se sadrzaj vode smanji na 
oko 20%. 

Secer je glavna sastojina nektara, ali nije jedina. Pored ugljikohi- 
drata, u nektaru se nalaze i svi oni minerali koji se nalaze i u medu i 
koji nepromijenjeni dolaze iz nektara. O mineralima u medu zavisi 



376 



vrijednost meda kao hrane. Isto kao minerali, i cestice boje i arome 
meda takve su prirode kakve su i u cvijecu od kojeg je dobiven nek- 
tar. 

Medljika. Medljika je slatka ljepljiva tekucina koju, kao visak hra- 
ne, izbacuju neki kukci, uglavnom lisne i stitaste usi. O porijeklu me- 
dljike bilo je raznih protivrjecnih misljenja, ali je prevladalo mislje- 
nje da je medljika proizvod gore spomenutih usi, nastala od obilja 
hrane kojam se te biljne usi hrane u povoljnim prilikama (biljni sok). 

Med od medljike nepogodan je za zimsku prehranu pcela jer ima 
dosta neprobavljivih tvari koje se pcelama nakupe u vecim kolicinama 
u crijevu, pa obicno uzrokuje proljev. Ipak, sva medljika nije jednake 
kvalitete. Hrastova medljika, koju izbacuju stitaste usi na hrastu, daje 
med koji, iako nije idealan za zimsku hranu pcelama, svakako je bolji 
od npr. vrbove ili bukove medljike. U nasim krajevima najvecu gospo- 
darsku vrijednost ima med dobiven od jelove medljike (Slovenija, Gor- 
ski Kotar), zatim med od hrastove medljike (Posavina u Hrvatskoj). 
Mnogi potrosaci cijene medljiku radi bogatog sadrzaja minerala u njoj. 
Ostale medljike nisu znacajan izvor meda. 

Ostali izvori. Osim nektara i medljike, pcele sakupljaju i neke druge 
slatke tvari od kojih proizvode med. To je uglavnom zrelo napuknuto 
voce i grozde u jesen. Ti izvori nisu ni od kakve velike vaznosti u 
proizvodnji meda. Ovdje se moze spomenuti i vjeciti spor vinogradara 
i pcelara. Vinogradari optuzuju pcele da im cine u jesen stetu sisajuci 
slatki sok iz bobica grozda. Pokusima je nepobitno dokazano da pcele 
ne mogu svojim celjustima progristi citavu i zdravu kozicu bobe, nego 
sisaju sok samo iz raspuklih bobica, pa time ne samo da ne cine stetu 
nego korist, jer se ostecene isisane bobice osuse pa ne mogu da gnjiju 
i da tako kvare i citave zdrave bobice. 

Pcele mogu i tvornicki secer preradivati u med. Med nacinjen samo 
od tvornickog rafiniranog secera cist je ugljikohidrat, bez minerala, pa 
je zato vrlo pogodan pcelama za zimsku hranu, ali, bas zato sto je 
risen minerala, nije pogodan pcelama za proljetni razvoj. 

O seceru opcenito. Sva grada zivih bica moze se podijeliti u tri gru- 
pe: 1. masti i lipoidi (slicni mastima), 2. ugljikohidrati i 3. proteini 
Za nas je dovoljno da se zadrzimo na 2. grupi, ugljikohidratima, jer se 
u toj grupi nalazi secer, pa i med prema tome. 

Ugljikohidrati. Ugljikohidrati su organski materijal od kojeg su pre- 
tezno izgradene biljke, a u vrlo maloj mjeri zivotinjski organizmi. U 
gradi biljnog svijeta dolaze ugljikohidrati u ovim oblicima: secer, 
skrob i celuloza, a u gradi zivotinjskog i covjecjeg tijela: glikogen. Ima 
jos i nekih drugih ugljikohidrata, ali ti su manje vazni. Zivotinjsko 
tijelo, iako u gradi svog organizma ima malo ugljikohidrata, mnogo ih 
trosi za stvaranje topline i energije. 

Skrob, celuloza i glikogen jesu ugljikohidrati vrlo velikih molekula, 
tj. oni su vrlo slozeni seceri. Mogu se, u prisutnosti vode, djelovanjem 
kiselina ili djelovanjem enzima raspasti na spojeve malih molekula, 
tj. na jednostavne secere. Grozdani je secer jedan takav jednostavni 
secer. 



377 



Svojstva secern. Jednostavni seceri imaju neka zajednicka karakte- 
risticna svojstva. Po njima se oni razlikuju i prepoznavaju od drugih 
spojeva. Za nas su vazna dva: opticka aktivnost i vrenje. 

Opticka aktivnost. Svjetlo se siri iz svojeg izvora u zraka- 
ma u svim pravcima. Ali ako svjetlo pustimo kroz cijev aparata u ko- 
jem se nalazi npr. Nicolova prizma, onda se ono, kad prode kroz priz- 
mu, ne siri vise u svim pravcima, nego u ravnini. Takvo svjetlo zove 
se polarizirano. Ako takvo polarizirano svjetlo pustimo dalje, u istoj 
cijevi, kroz prozirno tijelo u krutom, tekucem ili otopljenom stanju, 
vidjet cemo da li polarizirano svjetlo ide kroz to tijelo dalje u istoj 
ravnini ili zaokrene na lijevu ili desnu stranu. Ako polarizirano svje- 
tlo, prolazeci kroz tijelo, ne mijenja ravninu, onda to tijelo nije opticki 
aktivno, a ako mijenja, bilo nadesno ili nalijevo, onda je opticki ak- 
tivno. Vec prema tome na koju stranu zaokrece ravnina svjetla, ono je 
opticki desno ili opticki lijevo aktivno. 

Seceri su opticki aktivni. Ali ne u krutom stanju, nego otopljeni, 
obicno u vodi. Za svaku vrstu secera oznaci se to svojstvo: da li je se- 
cer desno opticki aktivan ( + ) ili lijevo (— ) ili je neaktivan (samo 
umjetno stvoreni, sintetizirani seceri). 

Vrenje. Stanoviti jednostavni seceri, otopljeni u vodi, djelova- 
njem bakterija, odnosno njihovih sastojina koje zovemo enzimi raspa- 
daju se na jednostavnije organske pa i neorganske spojeve. Grozdani 
secer npr. raspada se pod utjecajem kvascevih gljivica na alkohol i 
ugljicni dioksid (alkoholno vrenje). Postoje sprave u kojima se pomocu 
vrenja odreduje ima li u tekucini grozdanog secera i koliko. 

I neki drugi jednostavni seceri, pored grozdanog, mogu provreti, a 
gotovo svi prirodni ugljikohidrati mogu se pretvoriti u grozdani secer. 
Zato se spirit ili alkohol moze proizvoditi i iz najslozenijih ugljikohi- 
drata: skroba (zito), pa i iz celuloze (drvena pilovina), samo se prije 
kemijskim sredstvima moraju rastaviti u grozdani secer. 

Enzimi. U anorganskoj kemiji poznata je cinjenica da neka tvar sa- 
mom svojom prisutnosti pomaze odnosno ubrzava promjene, a da se 
ona sama pri tome ne spaja, ne mijenja i ne trosi. Pa i u organskoj 
kemiji poznata je ista pojava. Skrob se raspada na secer u prisutnosti 
razrijedenih kiselina. Tjelesa koja svojom prisutnosti pomazu ili za- 
pravo ubrzavaju kemijske reakcije zovu se katalizatori, a sama pojava 
kataliza. Katalizatori imaju jos jedno svojstvo, a to je da djeluju vec 
u vrlo malim kolicinama. 

Enzimi imaju ista takva svojstva kakva imaju katalizatori u anor- 
ganskoj kemiji. Ni oni ne ulaze u konacne proizvode reakcije, ni oni 
se sami ne trose, i oni i u malenim kolicinama imaju jednak ucinak 
kao i u velikim. 

Enzimi se dijele prema gradi tijela na koje djeluju. Tako imamo 
enzim lipaza koji djeluje na raspadanje masti (hidrolizom, tj. pomocu 
vode) na masne kiseline + glicerin. Nas najvise zanimaju enzimi koji 
djeluju na ugljikohidrate, a to su dijastaza, koja djeluje na skrob, i 
invertaza koja pomaze raspadanju saharoze. 



378 



Vrste ugljikohidrata. Ugljikohidrati se svrstavaju u tri grupe: mo- 
nosaharidi, disaharidi i polisaharidi. Monosaharidi su najjednostavniji 
seceri i ne mogu se rastaviti na jednostavnija tjelesa koja bi jos uvijek 
zadrzala osobine secera. Disaharidi su seceri koji se mogu raspasti na 
dva jednostavna secera ili monosaharida, a polisaharidi su ugljikohi- 
drati velikih molekula, pa se smatra da se sastoje od velikog broja 
monosaharida. 

Od monosaharida spomenut cemo dva najvaznija: grozdani secer 
(glukoza, dekstroza) i vocni secer (fruktoza, levuloza). 

Grozdani secer nalazi se u zrelom grozdu, medu, slatkim plodovima 
itd. U covjeku za vrijeme probave u crijevu, u malim kolicinama u 
krvi. Buduci da se svi visi ugljikohidrati mogu raspasti u grozdani 
secer, to je taj secer vrlo vazan za prirodne procese (probava hrane, 
prerada nektara u med) a i za umjetne procese (fabrikacija alkohola). 
Osim imenom grozdani secer zovu ga i glukoza, pa dekstroza, jer je 
prirodni grozdani secer opticki desno aktivan. 

Vocni secer dolazi u vocu zajedno s grozdanim secerom, u medu, 
katkad u krvi, mokraci itd. Formula mu je potpuno ista kao i formula 
grozdanog secera, ali je opticki lijevo aktivan. Zato se zove, pored 
imenom fruktoza, jos i levuloza. 

Vocnog secera, zajedno s grozdanim, ima i u tzv. invertnom seceru. 
Invertni secer je smjesa grozdanog i vocnog secera (dekstroza i levu- 
loza), a dobiva se raspadanjem obicnog, trscanog secera (saharoze). 
Invertni secer zove se zato sto je otopina trscanog secera ili saharoze 
opticki desno aktivna, a kad se saharoza raspadne na grozdani secer i 
vocni (levulozu), njihova je smjesa opticki lijevo aktivna (levuloza pre- 
vladava). To znaci da je ravnina polariziranog svjetla skrenula, obrnu- 
la se (invertirala) zdesna nalijevo. Prirodni invertni secer jest med. 

U grupi disaharida spomenut cemo obicni secer (trscani, sa- 
haroza). Obicni secer sluzi za hranu. Vadi se iz secerne trstike i secerne 
repe, pa se zove i trscani ili repni secer. U nauci ga zovu i saharoza. 
Kada dode u obliku hrane u zivotinju i covjeka, raspada se na grozdani 
secer i vocni. To je tzv. invertni secer o kojem smo vec govorili. Ka- 
rakteristika mu je da ne moze provreti alkoholnim vrenjem direktno, 
nego se prije mora raspasti na jednostavne secere. 

Od polisaharida spomenut cemo dva, zapravo dvije grupe polisaha- 
rida: skrob i dekstrine. 

Skrob se nalazi u gomoljima, korijenu i sjemenkama biljki. To je 
bijeli prah u obliku sitnih zrnaca raznog oblika i velicine, vec prema 
biljci od koje potjece. Skrob se ne topi u hladnoj vodi, a u toploj zrnca 
skroba nabubre u ljepljivu masu, u tzv. skrobno ljepilo. Ako se kuha 
u s razrijedenim kiselinama, raspada se u grozdani secer. Isti ucinak 
ima i enzim dijastaza. 

Dekstrini su druga grupa polisaharida. Oni se ne nalaze u zivim 
bicima kao stalni produkti, nego nastaju raspadanjem skroba u secer 
kad se skrob ugrije na 200° — 210 °C, a stvaraju se i djelovanjem ki- 
selina ili enzima dijastaze. U trgovini dekstrini dolaze u obliku gu- 
stog sirupa koji tesko tece i oteze se. Dekstrini ne mogu direktno pro- 



379 



vreti, nego se najprije raspadnu u grozdani secer i onda vriju 
alkoholnim vrenjem. 

Biljne gume i sluzi takoder pripadaju drugoj grupi polisa- 
harida, a mogu se hidrolizom raspasti u grozdani secer, ali uz nju daju 
nusproizvode. 

Sastav meda. Med se sastoji od secera (oko 76%), vode (oko 18%) i 
ostalog (oko 6%). Glavnu karakteristiku medu daje secer (med je sla- 
dak), zatim voda (med je tekucina), a oni sastavni dijelovi koji se 
nalaze u medu u malim kolicinama odlucni su za razlike izmedu raznih 
vrsta meda. Te su razlike boja meda, aroma i okus. 

Seceri u medu. Secer u medu nije jedne vrste nego se sastoji od tri 
vrste secera. To su vocni secer (fruktoza ili levuloza) kojeg ima u 
medu najvise, oko 41%. Zatim grozdani secer (glukoza ili dekstroza), 
oko 34% i obicni secer (trscani ili saharoza) kojeg ima najmanje, 
izmedu 1% i 2%. 

Omjer jedne vrste secera prema drugoj zavisi o izvoru, tj. cvjetnoj 
pasi, a donekle i o enzimu invertazi koji rastavlja obicni secer na 
grozdani i vocni. Taj enzim nalazi se vec u cvijetu iz kojeg pcele sa- 
kupljaju nektar, ali on je prisutan i u samom organizmu pcele. 

Iako sastav nektara varira mnogo (nekad ima vise obicnog secera 
nego grozdanog i vocnog, a nekad opet vise grozdanog i vocnog nego 
obicnog), a vode u svakom slucaju mnogo, zreo med nema vise od 2°/o 
obicnog secera. Zbog toga sto enzim invertaza, kako smo vec rekli, 
rastavlja obicni secer na jednostavne secere. Enzim invertaza nastavlja 
svoje djelovanje u medu cak i poslije vrcanja, ako nije bio unisten 
grijanjem meda ili kakvim drugim postupkom, tako da med stajanjem 
zori, tj. ima sve manje obicnog secera. 

Iako je obicni secer opticki desno aktivan, med je zapravo invertni 
secer, sto znaci da je opticki lijevo aktivan, i to ne samo zato sto je 
vocni secer (levuloza) veci sastavni dio meda nego grozdani (dekstro- 
za) nego i zato sto vocni secer (levuloza) uvijek opticki vise skrece 
ulijevo nego grozdani udesno, pa i onda kad su sastavni dijelovi meda 
kolicinski jednaki, njihova smjesa, med ili invertni secer, opticki je 
lijevo aktivan. Ali med medljikovac nije opticki lijevo aktivan, nego 
desno. A to znaci da je veci sastavni dio medljikovca opticki desno 
aktivan. Taj sastavni dio medljikovca jesu dekstrini, zatim biljne gu- 
me i slicne tvari, o kojima smo vec govorili, a koje su opticki jako 
desno aktivne. Neke vrste meda medljikovca sadrzavaju jednu rijetku 
vrstu secera koja se zove melecitoza; pripada grupi trisaharida. 
Melecitoza se tesko topi u vodi, a kristalizlra se vrlo brzo, nekad vec 
u sacu. 

Sve vrste meda sadrzavaju vise ili manje dekstrina. O dekstrinima, 
kao posrednim proizvodima koji se dobivaju raspadanjem skroba, vec 
smo govorili. Po svojim fizikalnim svojstvima dekstrini u medu slicni 
su dekstrinima skroba, ali kemijski oni su jednostavniji. U svijetlim 
vrstama meda postotak dekstrina vrlo je malen, l A% do najvise 1%, 



380 



u tamnim vrstama postotak je veci, a u medu medljikovcu ima ga i 
preko 10%. Dekstrini daju medu svojstvo ljepljivosti i gustocu. 

Pcele ne mogu probaviti dekstrine i melecitozu, i ti sastavni dijelovi 
meda, osobito medljikovca, skupljaju se preko zime pcelama u crijevu, 
pa dosta puta budu uzrok loseg zimovanja zbog dizenterije i teskih 
gubitaka na pcelinjaku. 

Ostale sastojine. Njih ima oko 6%, a sastoje se od dekstrina, minera- 
la, proteina, kiselina i neodredenih. tvari. Omjer tih tvari u sastavu 
meda vrlo je razlicit u pojedinoj vrsti. Buduci da smo o dekstrinima 
vec govorili, prijeci cemo na drugu vaznu grupu, po kolicini najvecu, 
na minerale. Njih ima 3,68%. Iako to u ukupnom sastavu meda nije 
velik iznos, minerali u medu uvelike dizu vrijednost meda za ljudsku 
hranu. Med sadrzi uglavnom ove minerale; kalij, klor, sumpor, kalcij, 
natrij, fosfor, magnezij, silicij, zeljezo, mangan i bakar. 

Minerali su vrlo vazni za rast ljudskog tijela i za njegovo zdrav- 
lje. Tako je poznata vrijednost zeljeza za stvaranje krvi. Vazni su i 
ostali minerali, a medu njima osobito kalcij, toliko potreban za gradu 
kosti. 

Poznato je da su tamne vrste meda bogatije mineralima nego svje- 
llije. Ali to vrijedi samo u prosjeku za te dvije grupe. Pojedinacno, 
moze se naci tamna vrsta meda siromasnija od neke svijetle vrste. 

P r o t e i n i , kao sastavni dijelovi biljki, dolaze u med iz nektara i 
peluda. Proteini u medu ili su vrlo slozene grade ili su u obliku jedno- 
stavnijih spojeva, tzv. amino-kiselina. Sastoje se od ugljika, vodika, 
dusika i kisika, a nekad i od sumpora. 

Proteini se nalaze u medu ili u obliku prave otopine amino-kiselina 
ili u obliku tzv. koloida. Koloidi su male lagane pahuljice protei- 
na koje nisu dovoljno teske da se staloze, nego lebde u medu. Pored 
proteina tu se mogu naci i neke druge tvari: male cestice voska, zrnca 
peluda i druge strane neotopljene tvari. 

Koloidi utjecu na formiranje nekih svojstava meda. Oni uzrokuju 
stvaranje pjene i zracnih mjehurica u medu, od njih med moze da po- 
tamni, da se zamuti i kristalizira. I amino-kiseline mogu prouzrokovati 
da med potamni. 

Kiseline su takoder jedan od sastavnih dijelova meda. Prije se 
drzalo da pcele zalcem ustrcavaju svojeg otrova u stanicu s medom 
i da ga tako konzerviraju. Buduci da je jedna od glavnih sastojina 
pcelinjeg otrova mravlja kiselina, smatralo se da u medu ima i mravlje 
kiseline. Cak su neki odvracali ljude da ne trose med radi toga. Istra- 
zivanja su pokazala da su kiseline u medu sasvim druge: uglavnom 
jabucna i limunova kiselina. 

Vitamini su takoder sastavni dio meda, istina u vrlo skromnim 
kolicinama, nedovoljnim za potrebe organizma. Dok su instrumenti i 
metode bili neusavrseni i manjkavi, vjerovalo se da u medu nema 
uopce vitamina. To je misljenje novijim istrazivanjima oboreno. 

Sto su to vitamini? Iako ih ljudi neprestano spominju kad je rijec o 
ljudskoj hrani, malo ih ima koji znadu o njima bar ono najvaznije. 
Vitamini su organski spojevi kojih ima u malim kolicinama u hrani, a 



381 



bez kojih se ne mogu regulirati zivotni procesi. Vitamini se oznacuju 
velikim slovima po abecednom redu. Vitamin A, kojeg ima dosta u 
ribljem ulju, maslacu i jajima, pomaze rastu organizma. Bez njega 
nastaju neke ocne bolesti, zivotinja sporo raste. Vitamin B sastoji se 
od cijele grupe tvari, zato se govori o vitaminu B-kompleks. Te su 
tvari tijamin, riboflavin, nijacin itd. Sprecava nervno-misicne bolesti, 
gubitak apetita i bolesti beri-beri i pelagru. Ima ga u zitu, orasima, 
kvascu i zivotinjskim proizvodima. Vitamin C ili askorbinska kiselina 
sprecava skorbut. Ima ga mnogo u vocu, osobito limunu, rajcicama i 
povrcu. Ovo su najpoznatiji, a ima ih i drugih koji rjede dolaze i 
rjede se spominju. 

U medu su nadeni ovi vitamini: vitamin C, i neki vitamini B kom- 
pleksa (riboflavin, pantotenska kiselina, piridoksin, biotin, nikotinska 
kiselina). 

lako je prisutnost vitamina u medu dokazana, ona je ne samo mala 
nego i vrlo kolebljiva. Zavisi o biljci s koje pcela skuplja nektar, o 
zrelosti meda, o peludu u medu i o nacinu na koji pcelar postupa pri 
spremanju meda. Ali i ta mala kolicina vitamina dobro je dosla jer 
popunjava onu kolicinu koju covjek dobiva s ukupnom hranom. 

U ostale sastojine isli bi jos e n z i m i o kojima smo vec dosta rekli, 
zrnca p e 1 u d a sto ga pcele pomijesaju s nektarom skupljajuci ga po 
cvijecu. Pelud se moze pomijesati s medom i u kosnici, u sacu, a koli- 
cina peluda u medu zavisi i o nacinu na koji pcelar dobiva med iz 
saca. 

Da bismo popunili sliku onih 6% sastojina, treba bar spomenuti ete- 
ricna u lj a koja daju medu karakteristicnu aromu. Te su tvari vrlo 
labilne i lako ishlape grijanjem meda. Zatim cemo spomenuti tvari 
koje daju boju medu: proizvodi nastali propadanjem klorofila (zelena 
boja lisca) i pigmente (karotin, ksantofll, antocijanin, tanin itd). 

Svojstva meda. Buduci da smo vec dosta govorili o polarizaciji 
svjetla, koje svojstvo med ima zajedno sa secerima, sada cemo se po- 
zabaviti samo s ostalim svojstvima meda. To su kristalizacija, vrenje, 
higroskopicnost, viskoznost, slatkoca itd. 

Kristalizacija. Kristalizacija nastane (kad grozdani secer ili dekstro- 
za ne ostaje vise tekuc u medu nego se obara u cvrstu tvar, kristale. 
Ta pojava utjece na cijelu konzistenciju meda. On vise nije tekucina, 
nego poprima oblik cvrstog, tvrdog tijela ako je kristalizacija uzna- 
predovala, iako ona zahvaca samo jedan sastavni dio meda, dekstrozu. 
Drugi dio, levuloza, ostaje i dalje u tekucem stanju i tvori tanki tekuci 
sloj oko kristala dekstroze. Kristalizirani med dobiva neku slicnost 
s krutim secerima, pa se zato zove i usecereni med. Promijeni i boju i 
nije vise ni najmanje proziran. A i okus je drugi. 

Sklonost meda da se kristalizira zavisi o stupnju koncentracije se- 
cera u medu i o razmjeru grozdanog secera prema vocnom. Obicno je 
u medu vocnog secera vise od grozdanog, ali ako je obrnuto, kao sto 
je to slucaj kod nekih vrsta meda (medljikovac), onda je sklonost ta- 
kvog meda prema kristalizaciji veca, i takav med se vrlo brzo krista- 
lizira. Dakle, sklonost prema kristalizaciji zavisi o odnosu grozdanog 



382 



secera prema vocnom. Sto je manji omjer, to je kristalizacija brza i 
jaca, sto je vise vocnog secera, a manje grozdanog, to je kristalizacija 
usporenija i slabija. Vrste meda s velikim postotkom vocnog secera i 
s malim postotkom grozdanog mogu ostati u tekucem stanju i koju 
godinu. 

Med je, kako smo to vec rekli, prirodni proizvod, pa od tih opceni- 
tih pravila ima odstupanja. Nadalje, med u novom, mladom sacu spo- 
rije se kristalizira, med u starom sacu ili vrcani, brze. Med spremljen 
u hladnim prostorijama prije ce se kristalizirati nego ako je u toplim. 

Sve gornje tvrdnje traze razjasnjenje. Ako uzmemo stanovitu koli- 
cinu kristala grozdanog secera i otapamo ih u stanovitoj kolicini vode, 
doci cemo do tacke kad voda vise dalje nece moci otapati kristale. Za 
takvu otopinu, kad vise dalje ne moze otapati kristale, kazemo da je 
zasicena. Ali ako sad takvu zasicenu otopinu grijemo, ona, vruca, prima 
dalje stanovitu kolicinu kristala i otapa ih dok opet ne stigne do tacke 
kad ih vise ne moze otapati. Vidimo dakle da voda, sto joj tempera- 
tura vise raste, vise otapa kristala. Ali ako sad tu zasicenu toplu oto- 
pinu oprezno ohladimo (ne tresuci je i ne mijesajuci) na prijasnju tem- 
peraturu, iz otopine se nece izlucivati kristali nego ce i dalje ostati 
otopljeni. Takva otopina zove se prezasicena. Ona sadrzava u sebi 
preko 2 puta vise grozdanog secera od one negrijane (zasicene). 

Med je upravo takva, ali prirodna, otopina prezasicena grozdanim 
secerom i uvijek pripravna da pocne izlucivati kristale, tj. da se kri- 
stalizira, brze ili sporije, vec prema omjeru grozdanog secera, vocnog 
i vode u pojedinoj vrsti meda. Potrebno je samo »sjeme«, tj. kristali 
koji dodu u med, i kristalizacija moze poceti. Nju potpomaze niza tem- 
peratura (veca prezasicenost), strana tijela u medu (koloidi, zrnca pe- 
luda, mjehurici zraka), mijesanje i tresenje meda. Nije razjasnjeno 
moze li u medu nastati tzv. spontana kristalizacija, tj. bez dodavanja 
kristala, ali je sigurno da ce med, koji je grijanjem osloboden od kri- 
stala jer su se otopili, i tako topao hermeticki zatvoren, svakako ostati 
mnogo duze nekristaliziran nego med koji nije grijan i koji nije tako 
zatvoren. Jer kristala ima svagdje: u sacu iz kojeg je izvrcan med, 
a nisu ga pcele oblizale i ocistile, na alatu i vrcaljki, pa i u zraku u 
prostoriji gdje se radi, odakle lako dodu u med i zapocnu kristaliza- 
ciju. 

Za kristalizaciju je najpovoljnija temperatura od 10° do 20 °C. Pri 
temperaturi preko 27 °C moze se reci da gotovo ne nastaje kristaliza- 
cija, a ni pri stalnim vrlo niskim temperaturama. 

Ako se med, koji je grijan da bi se sprijecila kristalizacija, ipak 
kristalizira, kristali su krupni, med je tvrd i nije pogodan za trgovinu. 
Zato neki pcelari ne sprecavaju kristalizaciju, nego je usmjeravaju 
da im bude pogodnija. Tekucem medu dodaje se 20% meda koji je 
kristaliziran u vrlo fine sitne kristale, dobro izmijesa i stavi u hladnu 
prostoriju. Tako se med kristalizira, ali nije tvrd nego ostaje ipak 
tekuc. 

Kad je med vec kristaliziran u krupne kristale i tvrd, moze se pro- 
pustiti kroz pogodan kuhinjski mlin koji ce ga samljeti, tj. krupne kri- 



383 



stale zdrobiti u sitne. Ucinak je jednak; med je sada pogodan za jelo 
jer se lako maze. U trgovinu dolazi kao posebno pripremljena vrsta 
meda. 

Vrenje. Sto je sadrzaj vode u medu veci, to je mogucnost kristali- 
zacije manja, dok je gusci med zasiceniji grozdanim secerom od rjedeg 
i zato skloniji kristalizaciji. Za vrenje vrijedi upravo suprotno pra- 
vilo. Sto je med rjedi, to je skloniji vrenju. Rjedi med teze se krista- 
lizira, ali lakse vri. To sve vrijedi ako se isporeduje kod iste vrste. 
Inace, neke vrste s vise levuloze, bile i gusce, teze se kristaliziraju od 
neke vrste s vise dekstroze, bila i rjeda. 

Kad smo govorili o svojstvima secera, vidjeli smo da se jednostavni 
seceri, otopljeni u vodi, djelovanjem bakterija i njihovih enzima ra- 
spadaju na jednostavne organske i anorganske spojeve. Sto vrijedi za 
jednostavne secere opcenito, vrijedi i za secere u medu. Kvasceve glji- 
vice mnoze se u secernoj otopini (medu) i secer se raspada na plin 
ugljicni dioksid i alkohol. Ugljicni dioksid ishlapi, a alkohol se dalje, 
pod utjecajem drugih bakterija, raspada na octenu kiselinu i vodu. 
Tako se med pokvari i po svom okusu postaje kiseo. 

Ali, kvasceve gljivice ne mogu djelovati dok je u otopini (medu) 
koncentracija secera visoka. Za vrenje je, prema tome, vazan postotak 
vode u medu. Po zakonskim propisima u prodaji med I klase ne smije 
imati vise od 20°/o vode u sebi. Inace se postotak vode u medu krece 
od 13% do 21%, vec prema vrsti meda, i prema njegovom stadiju 
zrenja. Zato je vazno da se med ne vadi iz kosnica prerano, dok nije 
poklopljen, najbolje potpuno, ali ako se ne moze toliko cekati, onda bar 
dok nije poklopljena polovica stanica u sacu ili nesto vise. 

Ali i med koji zadovoljava sve propise svojom gustocom moze vreti 
i tako se pokvariti, ako se kristalizira. Kristalizacijom grozdani secer 
u kristalima zadrzava samo jedan dio vode; na deset dijelova grozda- 
nog secera, po tezini, dolazi samo jedan dio vode. Tako se povecava 
postotak vode u onom dijelu meda koji se nije kristalizirao. Taj dio 
meda postaje prerijedak i pogodno tlo za razvoj kvascevih gljivica, tj. 
za vrenje. 

Med moze vreti i onda kad je spremljen u vlazne prostorije, i to 
zbog svog svojstva da uvlaci vlagu iz zraka u sebe. Med na povrsini 
postaje rijedak i pogodan za razvoj kvascevih gljivica koje prodiru s 
povrsine sve vise u dubinu. 

Na vrenje nema utjecaja samo postotak vode u medu nego i tempe- 
ratura. Ni rijedak med nece vreti ako je temperatura ispod 10 °C, a 
samo rijetko pri temperaturi iznad 27 °C. Ali na temperaturi iznad 
27 °C kvari se boja meda i okus. 

Najsigurniji nacin za sprecavanje vrenja jest ugrijati med na 70 °C, 
i tako vruc hermeticki zatvoriti u posude. Ako se tako uradi, med se 
poslije toga moze spremiti u obicne prostorije, ne pazeci ni na njihovu 
temperaturu ni na vlaznost. Med nece fermentirati, a nece se dugo ni 
kristalizirati, a i kad se kristalizira, tako zatvoren nece vreti. 

Osim nezeljenog i nekontroliranog vrenja meda ima i kontrolirano, 
kad se od meda proizvode alkoholna pica i ocat. Od meda se dobiva 



384 



medeno vino, medovina i rakija. Med se razrijedi vodom i pri pogodnoj 
temperaturi dodaju kvasceve gljivice, slicno kao kad se pravi alkoholno 
pice od skroba. Kad je alkoholno vrenje gotovo, pice se pretace i fil- 
trira i tako sprecava daljnje vrenje, ili se onda destilacijom dobiva ze- 
stoko pice, rakija. Ako se pusti da poslije alkoholnog vrenja nastaje 
dalje octeno vrenje, dobiva se ocat. 

Higroskopicnost meda i njegova speciflcna tezina. Higroskopicnost 
je svojstvo nekih tjelesa da upijaju vlagu iz zraka. Pcelarima je dobro 
poznata pojava da med ili secerni sirup, koji preko zime ostane nepo- 
klopljen, uvuce u sebe vlagu iz zraka, postane rijedak i pokvari se. To 
svojstvo utjece i na spremanje meda poslije vrcanja. Ako je prostorija 
u kojoj se med sprema vlazna, med ce na svojoj povrsini uvuci vlagu 
i poceti se kvariti. 

Vocni secer, koji prevladava u medu, higroskopicniji je od grozda- 
nog i drugih secera. Med, pri temperaturi od 20 °C, normalnog sasta- 
va, upija vlagu iz zraka kad atmosferska relativna vlaznost prelazi 
60%. 

Higroskopicnost je i dobro i lose svojstvo. Dobro je za neke prera- 
divacke svrhe: kruh i kolaci s medom postaju meki, u preradi duhana, 
zvakace gume i dr. proizvoda cuvaju vlagu i ne dopustaju nezeljeno 
susenje proizvoda. S druge strane, zbog nestabilne i nejednake vlazno- 
sti cine poteskoce u preradi jer omjere i tezine odredene u receptima 
postaju netacne. A u cuvanju radi njegove higroskopicnosti narocit 
je problem. 

Postotak vlage u medu u najuzoj je vezi s tezinom meda i o torn 
postotku zavisi tzv. speciflcna tezina meda. Speciflcna tezina neke 
tvari jest odnos njezine tezine prema tezini iste kolicine vode. Jedna 
litra vode teska je 1 kg. Jedna litra meda je teza od 1 kg, i to zato sto 
se u toj litri tekucine nalazi secer. Sto je med rjedi, to je litra meda 
laksa, sto je gusci, to je teza. Ako je postotak vlage u medu 13%, 
speciflcna je tezina meda 1,451, ako je postotak 17%, spec, tezina izno- 
si 1,424, a ako je vlaga 21%, spec, tezina je 1,397. To znaci da je 1 1 
meda teza od 1 kg, 1,451 kg, ili 1,424 kg, odnosno 1,397 kg, vec prema 
stupnju vlage u medu. 

Za mjerenje postotka vode u medu postoje sprave; hidrometar i re- 
fraktometar. Hidrometar je sprava sa staklenom cjevcicom i skalom, 
slicna spravi za mjerenje postotka alkohola u picima. Sto sprava du- 
blje uroni u med, to je med rjedi, dakle, postotak vode veci, i obrnuto. 
Na skali cjevcice ocita se stupanj vode u medu. Refraktometar radi na 
principu loma svjetlosti kad prolazi kroz tekucinu (otopinu ili med). 
Otklon svjetlosti pokazuje stupanj gustoce secera u medu. 

Viskozitet meda. Viskozitet znaci ljepljivost, prionljivost. Za med koji 
je gust i sporo tece kazemo da ima visok viskozitet. Viskozitet meda 
zavisi o dvije stvari: o procentu vode u medu i o temperaturi meda. 
Med s vecim procentom vode ili s visom temperaturom postaje rjedi 
i lakse tece. To je med niskog viskoziteta. Naprotiv, med s manjim 
procentom vode, ili s nizom temperaturom, gust je i sporo tece. To je 



25 



Pcelarstvo 



385 



med visokog viskoziteta. Med se lakse mijesa i cijedi kad je niskog 
viskoziteta, i zato se prije mijesanja i cijedenja ugrije. 

Osim procenta vode na viskozitet meda utjece i omjer grozdanog 
secera prema vocnom. Grozdani secer gusci je i viskozniji od vocnog. 
Viskozitet meda postaje veci ako u njemu ima dekstrina, guma i slic- 
nih tvari. Zato je medljikovac, u kojem je grozdanog secera vise od 
vocnog i koji sadrzi dekstrina, viskozniji od cvjetnog meda u kojem 
dekstrina nema, a omjer grozdanog secera i vocnog povoljniji za vocni 
secer. 

Slatkoca meda. Vocni secer u medu sladi je od obicnog secera ili 
saharoze za jedan i tri cetvrt puta, ali je saharoza slada od grozdanog 
secera. Saharoze 173 kg zasladit ce toliko koliko 100 kg vocnog secera, 
ali ce 74 kg saharoze zasladiti toliko koliko 100 kg grozdanog. 

Za relativnu slatkocu meda (mjesavina vocnog secera i grozdanog) 

misljenja se ne slazu. Drzi se da je invertni secer sladi od saharoze, 

ali za med su procjene razlicite. Prakticni korisnici meda uzimaju da 

je, mjereci po tezini, slatkoca meda 75°/o od slatkoce secera, tj. da ce 

100 kg meda zasladiti toliko koliko zasladi 75 kg secera. 

Boja, okus i aroma meda. Boja meda usko je povezana s njegovim 
okusom i aromom. Svjetlije vrste meda obicno su blazeg okusa i blaze 
arome, tamnije vrste ostrijeg su okusa i jace arome. Od nasih vrsta 
meda poznate su svijetle vrste ove: bagrem, djetelina, lipa, vrbolika, 
malina. Tamnije su vrste: livadni med, zlatosipka, metvica, vrijesak i 
mnoge druge vrste. Tamne su vrste: heljda, vrijes (Erica), medljiko- 
vac i dr. U poglavlju o medonosnim biljkama doneseno je kakav med 
koja biljka daje. 

Kad smo govorili o nektaru, vec smo rekli da boja, okus i aroma 
meda potjecu od nektara, odnosno od sastojina koje je nektar dobio 
od biljki s kojih je sakupljen. 1 obilje medenja utjece na boju i aromu 
meda. Kad je medenje obilno, med ce biti svjetliji, a aroma blaza, a 
kad je medenje oskudnije, boja je tamnija i aroma jaca. 

Da su boja i okus meda usko povezani, vidi se i po tome sto se pre- 
tjeranim grijanjem medu pokvari ne samo boja nego i okus i aroma. 
Pregrijan med potamni, okus mu postaje gori, a fina aroma nestane. 
Zato pcelari moraju paziti kad griju med, bilo da sprecavaju krista- 
lizaciju, bilo da otapaju vec kristalizirani med, da ga ne ugriju preko 
55 °C, i da ga, cim postignu tu temperaturu, sto prije ohlade. Tako ce 
sprijeciti kvarenje boje i okusa meda. 

Nije utvrdeno koliko na boju meda utjecu mineralne tvari u njemu, 
ali se cini da boja meda potjece od nekih drugih tvari: od biljnog pig- 
menta, tanina, koloida, kloroflla i si. Cijedenjem meda pomocu vrlo 
gustih filtera ukloni se iz meda veci dio gore pomenutih tvari koje 
daju boju medu i med postaje svjetliji. 

Okus i aromu medu daju etericna ulja koja vrlo lako nestaju iz me- 
da. Pcelari znaju da je med najukusniji i najflnije arome onog casa 
kad se vrca. Vec malo kasnije onog izvanredno finog okusa nestaje. 
Vjerojatno zato mnogi potrosaci vole samo med u sacu. Ako med ima 



386 



neki neugodan okus ili prejaku aromu, tako da je nepogodan za po- 
trosnju, s vremenom moze postati ugodan po okusu i aromi. 

Falsificirani med. Buduci da je med skuplji od secera, u nekim ze- 
mljama i nekoliko puta, uvijek se naslo nesavjesnih pcelara koji su 
nastojali iskoristiti tu cinjenicu, da bi se na lak nacin domogli velike 
zarade. Takvi necasni pcelari mnogo su skodili pcelarstvu, jer su pot- 
kopavali povjerenje potrosaca, i skodili pcelarima koji u svoj posao 
ulazu mnogo truda i sredstava da bi potrosacima pruzili doista ono 
sto traze. 

Med se moze falsificirati uglavnom na dva nacina: bez pcela ili s 
pomocu pcela; u kanti ili u kosnici. Najjednostavniji i najprimitivniji 
je nacin da se obicni secer otopi pomocu vode u gust sirup i pomijesa 
s prirodnim medom. Tako se poveca kolicina meda i secer proda po 
visoj cijeni. Mjesto secera moze se uzeti grozdani secer (glukoza) koji 
dolazi u trgovinu u obliku gustog sirupa. 1 jedan i drugi falsifikat 
mogu se lako otkriti pomocu polariskopa. Prirodni cvjetni med opticki 
je lijevo aktivan, a otopina secera i glukoza jesu opticki desno ak- 
tivni. Ako se cvjetnom medu doda izvjesna kolicina secernog sirupa 
ili glukoze, uz dekstrozu koja vec postoji u medu, a koja je takoder 
opticki desno aktivna, polarizacija skrece udesno, i falsiflciran med 
postaje opticki desno aktivan, cime se razlikuje od cvjetnog meda. 

Mnogo je teze ako se za falsiflciranje upotrijebi invertni secer. On 
se otkriva pomocu kemikalije koja se zove anilinski klorid. Cist med 
ostaje nepromijenjen, a falsiflciran se torn kemikalijom oboji crveno. 
Taj nacin nije uvijek pouzdan, pa se traze sigurniji nacini. Med i 
invertni secer po svojem sastavu vrlo su slicni, ali se po necemu ipak 
razlikuju. Na tim razlikama temelji se prepoznavanje pravog meda od 
falsifikata. Med, kao prirodan proizvod, sadrzi u sebi mineralnih sa- 
stojina, a invertni secer, koji se dobiva od obicnog rafiniranog secera 
tih sastojina nema. 

Ima jos jedan nacin. Invertni secer, kao sto smo vec rekli, dobiva 
se od obicnog secera i vode kuhanjem pomocu kiseline, vinske, limu- 
nove ili kakve druge. Ako se u ispitivanom uzorku nade tih kiselina, 
dokaz je da je med falsificiran. Za vecu sigurnost uzorci se ispituju 
pomocu vise nacina, i u pozitivnom slucaju radi se o falsifikatu. 

U novije vrijeme u nas se uvrijezio u nekih nesavjesnih pcelara 
obicaj da pcele prihranjuju obilno secernim sirupom. Pcele invertiraju 
taj sirup (saharoza se raspada na dekstrozu i levulozu) i ostavljaju u 
sace. Pcelar sace izvrca i tako dobiva med. 

lako je takav med proizvod pcela, ne moze se uzeti da je pravi med 
jer u njemu je sam secer, bez ostalih sastojina prirodnog meda koje 
mu daju punu vrijednost. 1 takav se med moze raspoznati. Pcele ni- 
kad ne uspiju da dodanu saharozu svu do kraja invertiraju. Ako uzo- 
rak sumnjivog meda pokazuje veci postotak saharoze nego sto je 
obicno ima med, postoji sumnja da je taj med dobiven od secera. A 
pozna se i po tome sto u sebi nema mineralnih sastojina. 

Nekad pcelari u jesen izvade med i pcele prihrane secerom. To nije 
falsificiranje jer se tako za ljudsku hranu dobiva vredniji proizvod, 



387 



pravi med, a secerni sirup, koji ostane u kosnici, za pcele je sigurniji 
za zimsku hranu jer u sebi nema neprobavljivih sastojina kao poneke 
vrste prirodnog meda, osobito medljikovca. 

Med za ljudsku hranu. Dok ljudi nisu poznavali secer koji se tvor- 
nickim putem vadi iz secerne trstike i secerne repe, med je bio u 
vecoj cijeni i siroj upotrebi. Buduci da proizvodnja meda nije mogla 
biti tolika kolika je poslije bila proizvodnja secera, siroki slojevi mo- 
gli su trositi med u vrlo malim kolicinama i samo prilikom velikih 
praznika. Proizvodnja secera zadovoljila je sve vece potrebe koje pro- 
izvodnja meda nije mogla zadovoljiti, ali je tako i potisnula potrosnju 
meda na stetu ljudske prehrane. U novije vrijeme u kulturnim zemlja- 
ma med je opet zauzeo svoje pravo mjesto u prehrani, dopunjujuci je 
onim sto secer nema u sebi. 

Vrijednost meda za ljudsku hranu. Da bismo pravilno ocijenili vri- 
jednost meda za ljudsku hranu, treba najprije da vidimo njegovu za- 
jednicku vrijednost s ostalim secerima odnosno ugljikohidratima, a 
zatim da vidimo prednost meda nad ostalim secerima. 

Ugljikohidrati, pa prema tome i seceri, izvor su energije potrebne 
za stvaranje topline i za rad misica u organizmu. Pored proteina, koji 
sluze za izgradnju i obnovu tkiva, ugljikohidrati, zajedno s mastima, 
izvor su energije i topline koje biljke dobivaju od suncane energije i 
spremaju za rezervu. 

Vec" smo prije rekli da sve slozene secere, disaharide i polisaharide, 
nas organizam mora najprije rastaviti na jednostavne secere pa ih 
istom onda moze probaviti. Obicni secer ili saharoza jest disaharid, i 
tijelo ga najprije pomocu enzima rastavi na grozdani secer (dekstrozu) 
i vocni (levulozu), tj. invertira ga. Buduci da je med vec prirodni 
invertni secer, to nasem organizmu nije potreban taj rad rastavljanja. 
Med je, dakle, probavljiviji od secera i zato pogodniji za ljudski or- 
ganizam, osobito za malu djecu koja su osjetljive probave, za bole- 
snike i za starce. 

Jedan od sastavnih dijelova meda, grozdani secer (dekstroza), do- 
lazi takav kakav jest u krv i misice. Grozdani secer ne upija zeludac 
nego prelazi u tanko crijevo gdje se pomalo apsorbira, a vocni secer 
se u jetri pretvara u glikogen, a onda u grozdani secer i zatim ide u 
krv. Na taj nacin krv ne dobiva naglo velike kolicine secera. 

Med ima u sebi toliko energije da bi 1 kg meda mogao pokriti cijelu 
dnevnu potrosnju kalorija. Ali covjek ne moze zadovoljiti sve svoje 
potrebe samim medom jer u njemu nema ostalih hranjivih tvari u 
dovoljnoj kolicini. 

Med se pokazao pogodnim za prehranu djece kad nastanu neke smet- 
nje s probavom, zatim u slucaju anemicnosti, mrsavosti i nekih dru- 
gih poteskoca. Med s uspjehom upotrebljavaju sportasi kojima je po- 
trebno mnogo energije. Pa i dijabeticari, pod strogom kontrolom li- 
jecnika, mogu pokusati uzimati mjesto secera manju kolicinu meda, 
uz potreban oprez. 

Med blago otvara, ali bez proljeva. Vec je naglasena potreba ljud- 
skog organizma za raznim mineralima, medu koje na prvo mjesto do- 



388 



lazi kalcij. Dokazano je da organizam zadrzava u sebi uvijek vise kal- 
cija dobivenog u hrani ako se obicni secer zamijeni medom. To isto 
vrijedi i za drugi, po vaznosti, mineral, magnezij. Med pomaze, po svoj 
prilici, i stvaranju hemoglobina u krvi. 

Vitamini, proteini i neke druge tvari, iako ih u medu nema mnogo, 
ipak povecavaju vrijednost medu za ljudsku ishranu, osobito mulja- 
nom medu u kojem ima dosta peluda, a pelud je izvor proteina i vi- 
tamina. 

Kako se sve trosi med. Ima mnogo nacina upotrebe meda za ljudsku 
hranu. Najjednostavniji je da se vrcani med ili med u sacu upotre- 
bljava nepreraden. Dobra je kombinacija, izvanredno hranjiva, da se 
na kruh namaze svjez maslac pa onda odozgo polije medom. Preporu- 
cuje se plucnim bolesnicima, rekonvalescentima i svima kojima je po- 
treban oporavak. Maslac i med mogu se prije upotrebe smijesati pa se 
tako dobije medeni maslac. Maslac se malko ugrije, tek da postane 
mek, doda mu se 20—30% meda i sve se dobro izmijesa. Kad je masa 
gotova, stavi se u frizider da se ohladi i onda se trosi. Mjesto maslaca 
moze se uzeti i gusto vrhnje. 

U oskudici secera, npr. za vrijeme rata i neposredno poslije rata, 
med moze zamijeniti secer u mnogim prilikama. A i kad ima secera, 
med se u tim istim prilikama moze upotrijebiti i upotrebljava se radi 
svojih dobrih kvaliteta o kojima smo vec govorili. Tako se medom 
moze sladiti caj, mlijeko, kava i limunada. Med moze ili potpuno ili 
djelomicno zamijeniti secer u priredivanju sladoleda, u ukuhavanju 
voca, u pripravljanju kolaca, pica i u drugim receptima. 

Za priredivanje sladoleda treba znati da je bolje kad se secer samo 
djelomicno zamijeni medom (50—75%) jer se sladoled sa samim me- 
dom teze smrzava. Bolji je blazi med. Sladoled s medom ima vrlo fin 
okus. 

Za ukuhavanje voca ne uzima se med sam nego sa secerom, obicno 
pola secera, pola meda. Vode se dodaje prema tome kako je slatko 
voce. Za slatko voce uzima se rjedi sirup, a za kiselo gusci. 

Kao sto vec znamo, med je higroskopican, tj. uvlaci u sebe vlagu. 
Ta osobina meda za neke je proizvode s medom dobra, a za neke losa. 
Dobra je za medeni kruh jer ce dugo ostati svjez, dobra je i za kolace 
jer ce, stojeci neko vrijeme, omeksati. Ali nije dobra za bombone jer 
ce otpustiti i postati vlazni i ljepljivi. Zato tvornice obicno rade pu- 
njene medene bombone, tj. bombone punjene medom, isto kao i mar- 
meladom, likerom i si. Bombone treba drzati hermeticki zatvorene u 
staklu, limenkama, celofanu i si. 

Za izradu medenjaka i kolaca od meda vazno je znati, ako se mjere 
secer i med posudom, da u posudi punoj meda ima malko vise slat- 
koce nego u istoj posudi punoj secera. Ako se secer i med vazu, vise 
je slatkoce u istoj tezini secera. Razlog je ovaj: kad se posuda napuni 
medom, ona je doista puna meda, a kad se napuni secerom, izmedu 
kristala secera ima praznine, tj. zraka jer je secer nasesuren. Ali, u 
jednom kilogramu secera ima vise slatkoce nego u jednom kilogramu 
meda, jer je secer suh, tj. sav je slatkoca, a u medu ima vode, oko 
20%. 



389 



U Americi tvornicke pekarnice proizvode tzv. medeni kruh, koji 
je vrlo cijenjen zbog svog finog okusa, smede boje i zbog toga sto 
dugo ostaje mekan. Za izradu medenog kruha upotrebljava se secer 
i med ili samo med. U vecoj je cijeni kruh sa samim medom. U kruhu 
ima oko 5% meda, ne racunajuci vodu u medu. 

Kombinacija med i mlijeko cijenjena je mnogo za prehranu djece 
u dobi ispod tri mjeseca. Novorodencad i mala djeca vrlo tesko pro- 
bavljaju obicni secer, pa je zamjena secera medom vrlo velika olak- 
sica za probavu tako male djece, a da se i ne govori o obogacivanju 
takvog mlijeka onim sastojinama koje mlijeko nema ili ima premalo, 
a koje se nalaze u medu. Sto vrijedi za malu djecu, vrijedi i za odrasle 
kad su prisiljeni, radi bolesti, na mlijecnu dijetu. Buduci da u medu 
nema dovoljno vitamina C, treba ga takvoj dijetalnoj hrani dodati u 
nekom obliku. 

Ovdje treba napomenuti da su neki organizmi osjetljivi prema medu, 
tj. da ga ne podnose ili, kako se to kaze, da su alergicni na njega. Osje- 
tljivost prema medu vrlo je rijetka. Na sto slucajeva osjetljivosti pre- 
ma jajima dolazi samo jedan slucaj osjetljivosti prema medu. U djece 
je cesca nego u odraslih. Uzrok se pravi ne zna. Neki drze da je to 
zbog peludnih zrnaca koja se nalaze u medu, neki misle da je uzrok 
aroma meda, a neki da je kriva higroskopicnost meda koji, kada se 
pojede, uvuce u sebe probavne sokove i tako prouzroci poteskoce. Ako 
dijete ili bolesnik ne podnose med, neka se prestane s davanjem neko 
vrijeme. Kasnije se moze ponovo pokusati, ali onda treba uzeti neku 
sasvim drugu vrstu. 

Od svih preradevina za potrosnju meda najvazniji su kolaci s me- 
dom, jer se tako upotrijebi najvise meda u preradi. Za izradu kolaca 
vazno je znati da med moze zamijeniti secer do 50% od ukupne slat- 
koce ako se kolicina tekucine smanji za toliko koliko je ima u medu. 
Ako se upotrijebi meda vise od 50%, onda treba dodati i vise sode, 
toliko koliko je potrebno da se sodom neutralizira kiselina u medu i 
da se kolac digne, jer je tijesto teze ako ima vise meda. 

Za medeni kruh, koji se prireduje s kvascem kao i svaki drugi kruh, 
bolje je uzeti sam med jer ce od meda kruh ostati svjez i mekan, a 
kvasac ce podignuti tijesto pa kruh nece biti gnjecav. Kruh se prire- 
duje bez masnoce. Za kolace od meda riije dobro uzimati sam med jer 
se kolac nece dignuti bez vece kolicine sode. Soda kvari okus kolaca, 
a ako u kolacu ima i masnoce, kolac ce dobiti okus po sapunu. Zato 
je bolje uzeti polovicu ili manje meda, a polovicu ili vise secera. Ako 
se uzme vise meda, treba uzeti vise sode, ali nikakvih masnoca. 

Recepti s medom. Nase domacice dosle su svojim iskustvom, bez 
mnogo teoretskih shvacanja, do najboljih sastavnih dijelova i njiho- 
vih omjera. Zato donosimo nekoliko recepata za ilustraciju gore na- 
vedenih razlaganja, a i da posluze onim citaocima koji mozda nemaju 
pri ruci pogodnu knjigu kuharicu. Istina, ovaj prilog opterecuje sa- 
drzaj knjige, ali smatramo da je potreban. 

Nas stari i poznati licitarski obrt polako iscezava. A licitari su po- 
znati po svojim majstorskim medenjacima i po svojem picu od meda, 



390 



gvirou. Bilo bi dobro da se njihovi recepti zabiljeze i tako sacuvaju. 
Dobili smo takav jedan njihov recept, ali manjkav. Oni, naime, do- 
daju brasno bez odredene mjere, toliko da dobiju tijesto pozeljne 
tvrdoce, vec prema iskustvu. Recept cemo ipak donijeti, mozda ce ne- 
kom uspjeti. Dobili smo ga od karlovackog licitara Viktora Savineka. 

LICITARSKI MEDENJACI 

Za te medenjake treba dva tijesta, pola bijelog tijesta, pola medenog. 
Bijelo tijesto prireduje se kao za biskvit: Vi kg secera, 4 jaja, 2Vi del vode. 
Secer i jaja se tuku, pa se dolije voda. Na to se doda 3 dkg hladnog kvasa 
(salikali). Smjesa se ulije u glatt brasno i umijesi tijesto tako tvrdo kao 
za kruh. Tijesto treba da odlezi u zdjeli barem preko noci. 

Medeno tijesto prireduje se posebno. Na gornju kolicinu bijelog tijesta 
treba Vi kg meda koji se prokuha (oko 5 minuta). Zatim se med ohladi da 
bude mlak i mijesi sa glatt brasnom, nesto mekanije od bijelog tijesta. Me- 
deno tijesto dobro je da stoji vise dana, ali mora odlezati barem jednu noc. 

Kad se medenjaci zele peci, uzima se jednaka kolicina bijelog tijesta 
i medenog i dobro zamijesi zajedno. Zatim se razvalja tanko 2—3 mm, vadi 
kalupom i pece. Ako medenjaci idu sirpm, treba u medeno tijesto dodati 
malo vode i brasna pa ga premijesiti. Zele li se medenjaci prhkiji, dodaje 
se vise bijelog tijesta. 

Kad su medenjaci peceni, namacemo ih u secerni sirup pa dobiju gla- 
zuru. Sirup za glazuru kuha se dok ne porumeni. U nj se ulije malo ruma 
i doda vanilije, radi mirisa i okusa. 

Od jedne dobre domacice dobili smo ovaj recept za kolac od meda. 
Donosimo i njega da ga citaoci, koji zele, isprobaju. 
KOLAC OD MEDA 

Mijesaj u jednoj posudi Vi sata 16 dkg secera, 6 zumanjaka, dodaj malko 
cimeta, klincica, vamilije, mirisa od narandze, 16 dkg mljevenih oraha, 15 
dkg meda, 1 zlicicu praska za pecivo. U drugoj posudi tuci snijeg od 6 
bjelanjaka i postepeno mijesaj s brasnom. Masu iz druge posude prenesi 
u prvu posudu i izmijesaj. Na koncu ulij zlicu ruma. Tepsiju namazi ma- 
slacem i pospi brasnom, stavi tijesto u nju, posipaj narezanim orasima i 
peci Vi sata. 

Ostale recepte za medenjake dobili smo od naseg najboljeg struc- 
njaka za domacinstvo i priredivanje hrane, Mire Vuceticke. To su, 
u prvom redu, nasi stari i dobro poznati paprenjaci, u kojima ima 
meda, secera i masnoce, ali nema sode bikarbone. U tijesto za papre- 
njake utisne se drveni kalup u kojem su izrezani narodni ornamenti, 
nekad prave umjetnine. Tijesto se reze prema oblicima toga kalupa. 
Zatim smo izabrali medenjake sa sodom, ali s malo ili nimalo masnoca. 

PAPRENJACI 

40 dkg brasna, 14 dkg secera, 14 dkg masti, 14 dkg oraha, 1 jaje, 3 zuman- 
ca, 2 zlicice meda, klincici, cimet, papar. 

U brasno se izdrobi mast, dodaju se secer, samljeveni orasi, 1 cijelo jaje, 
zumanci, 2 zlice meda i malo tucenih klincica, cimeta i papra. Sve se dobro 
izmijesi na daski, razvalja dosta tanko, pa se drvenim oblikom izrezu pa- 
cetvorine koje se stave u namazanu tepsiju i peku. 

CAJNI MEDENJACI 

25 dkg krusnog brasna, 20 dkg secera, 6 dkg meda, cimet, klincici, Vi 
zlicice sode-bikarbone, 1 bjelance, 10 dkg oraha ili badema. 

Od svih tih namirnica izmijesi se tijesto koje se oblikuje u dugacak uski 
valjak, pa se izreze na jednake komadice. Od svakog se komadica oblikuje 



391 



kuglica, umoci u bjelance i kosane orahe ili bademe i stavi peci u nama- 
zanu tepsiju. Kuglice moraju biti malene, jer se u pecnici dobro nadignu. 

MEDENJACI S ORASIMA 

30 dkg brasna, 30 dkg oraha, 30 dkg meda, 15 dkg secera, 2 cijela jaja, 
1 zumance, soda-bikarbona. 

U brasno i samljevene orahe doda se med, secer, jaja i malo soda-bikar- 
bone. Izmijesi se glatko tijesto, razvalja prst debelo u velicini tepsije i stavi 
peci. Kad je peceno, reze se u stapice ili oblikuje po volji. 

NAREZANI MEDENJACI 

12 dkg krusnog brasna, 10 dkg masti, 10 dkg meda, 10 dkg secera, 15 dkg 
oraha, 15 dkg smokava, Vi zlice sode-bikarbone, cimet i klincici. 

Orasi i smokve izrezu se u komadice. S brasnom se izmrvi mast, doda se 
secer, tucani cimet i klincici, soda-bikarbona, orasi i smokve, pa se tijesto 
dobro umijesi. Od njega se naprave dva uska hljepcica koji se stave peci 
u namazanu tepsiju. Kad su peceni, rezu se u kose komadice. 

MEDENJACI S RAZENIM BRASNOM 

28 dkg psenicnog brasna, 28 dkg razenog brasna, 30 dkg secera, 4 zlice 
meda, 4 cijela jaja, Vi zlice sode-bikarbone, cimet, klincici, 10 dkg arancina. 

U prosijano brasno izmijesa se soda-bikarbona, secer, med, jaja, i ostali 
pridodaci, pa se dobro mijesi. Tijesto se stavi u zdjelu, pokrije i ostavi do 
drugi dan. Tada se izrezu okrugli medenjaci, stave u voskom namazanu 
tepsiju i peku. Dok su jos vruci, namazu se kuhanom secernom otopinom. 

LICITARI 

% kg krusnog brasna, % kg meda, H kg secera, 1 dl vode, 2 zumanca, 
cimet, klincici, VA zlicice sode-bikarbone, 2 bjelanca, 10 dkg badema. 

Med, secer i voda dobro se prokuhaju i stave u polovinu brasna, sve se 
zamijesi i pusti da stoji preko noci. Drugi dan se dodaju 2 zumanjca, cimet 
i klincici, soda-bikarbona, pa se umijesi druga polovica brasna. Razvalja 
se, rezu se medenjaci, namazu bjelancem, ukrase oguljenim bademima i 
peku. 

Sad cemo donijeti dva recepta za ukuhavanje voca u medu. Najprije 
jedan stari domaci recept za kuhanje voca u samom medu, bez secera, 
a onda jedan americki za ukuhavanje u medu i seceru. 

UKUHANO VOCE U MEDU 

Uzmi 2 dijela meda i 1 dio vode, dobro izmijesaj i kuhaj na vatri. 
Kad se dobro prokuha i prilicno vode ispari, procijedi kroz vlaznu plat- 
nenu krpu. Tako prireden med sluzi za spravljanje vocnog soka od onog 
voca koje cemo kuhati. Sok se prireduje ovako: u 1 lit. vode stavi se l A kg 
voca i 130 g meda priredenog kako je gore receno. Sve se kuha dulje vre- 
mena, dobro se obire pjena i sok nekoliko puta procijedi dok ne postane 
bistar. Neprocijedeni dio je kompot koji se mora sto prije potrositi. 

Na 1 kg voca uzima se V* kg rneda priredenog kao sto je gore navedeno i 
Vi 1 pripravljenog soka od iste vrste voca. Med se sa sokom stavi na vatru 
da dobro prokuha, a pjena se s povrsine neprestano skida. Kad pjene ne- 
stane, saspe se u taj sok 1 kg voca (ni zelenog ni prezrelog) te pusti da jos 
jednom sve uzavri, pri cemu valja opet pjenu s povrsine skidati. Zatim se 
sve ostavi u zemljanom (ili dobro emajliranom) loncu da se ohladi. Poslije 
2—3 dana stavi se opet sve na vatru da uzavri, a zatim se vrelo voce 
stavlja u zagrijane staklenke i prelije sokom u kojem je voce uzavrelo. 
Staklenke ne smiju biti sasvim pune, ali voce treba da bude pokriveno 
sokom. Staklenke se hermeticki zatvore i spreme na suho i hladno mjesto. 

Kolicina priredenog meda i pripravljenog vocnog soka uzima se prema 
slatkoci voca: 

Jabuke: na % kg voca treba % kg priredenog meda i %— Vi 1 jabukova 
soka. Kuha se 15—20 minuta. 



392 



Kruske: na 1 kg voca treba l A kg priredenog meda i %—Vi 1 soka od 
krusaka. Kuha se 40—50 minuta. 

Dunje: na 1 kg voca treba i/ 3 kg priredenog meda i % 1 soka od dunja, 
1/8 1 vinskog octa i nesto klincica. Kuha se 20—30 minuta, jer se dunje vec 
prije stavljanja u slatki sok skuhaju. 

Breskve: na 1 kg voca treba 30 dkg priredenog meda i Vi 1 soka od bre- 
saka. 

Tresnje: na 1 kg voca treba 125 g priredenog meda i Vi 1 soka od Ire- 
s' anj a. 

Ribiz: na 1 kg ribiza treba 500 g priredenog meda i Vi 1 soka od ribiza. 

UKUHANO VOCE NA AMERICKI NACIN 

Uzmi velikl kotao za ukuhavanje s medom jer se med pjeni dok kuha pa 
bi mogao iskipjeti. Izaberi voce zdravo i zrelo. Operi ga dobro, a sve po- 
sude i pribor dobro ocisti i steriliziraj. Polozi staklenke (u koje ces sipati 
voce) i poklopce u hladnu vodu i kuhaj dok ne zakuha i nek vri 10 minuta. 
Ne vadi posude i poklopce iz vruce vode dok nisu patrebni. Potopi gume za 
zatvaranje staklenki u vrelu vodu prije nego ces ih upotrijebiti. 

Voce se slozi u sterilizirane staklenke i nalije sirupom koji se priredi 
ovako: 1 dio secera, 1 dio meda, a vode, za slatko voce 4 dijela, kiselkasto 
3 dijela, kiselo 2 dijela i vrlo kiselo 1 dio. Kuha se 5 minuta. Kad je voce 
zaliveno sirupom, staklenke se poklope samo ovlas i sloze u posudu s vo- 
dom. Sve se zajedno prokuha 20—30 minuta, vec prema vocu. Kad je go- 
tovo, staklenke se vade i smjesta hermeticki zatvaraju. Zatim se prevrnu 
da se vidi da ne curie na poklopac. Kad se ohlade, obrisu se i spreme na 
tamno, hladno i suho mjesto. 

Donijet cemo jos 2 recepta za medovinu. Prvi je domaci, a drugi, s 
grozdem, Ceski, Hercerov, izvaden iz »Pcelara«. Medovina je zapravo 
vino od meda i prireduje se slicno kao i vino. Osim vina, od meda se 
moze priredivati i rakija. Rakija se radi slicno kao i rakija od zita 
ili od secera. Razrijedenom medu doda se kvasac, i to toliko da bur- 
no i brzo prevri. I onda se pece rakija (destilira). 

MEDOVINA I 

Uspi u cist sud vode koliko hoces. Dodaj meda da vodu prilicno zasladi. 
Stavi na vatru da vri. Cim se pokaze pjena, skidaj je dok je ne nestane. 
Ako se pjena dobro ne pokupi, medovina ce uskisnuti. Da medovina bude 
ukusnija, zavezi u cistu platnenu krpu nekoliko klincica, nekoliko korica 
cimeta i nesto limunove kore, i tu krpicu epusti u medovinu da se s njom 
zajedno kuha. Cim prestane pjeniti, skini je s vatre. Kad se ohladi, otoci je 
u cist sud. Na otvor suda stavi 6istu krpu ili vrelnjacu dok medavina ne 
prevri, za sto treba oko 15 dana. Za vrijeme vrenja sud se ne smije za- 
cepiti. Kad medovina prevri, pretoci je u drugi sud, ali pazi da se ne po- 
mijesa talog. U novom sudu neka opet vri 10—12 dana. Kad prestane vreti, 
moze se zacepiti. Za 2 nedjelje moze se piti. 

MEDOVINA II 

Za 50 1 medovine uzme se 7 1 meda i 44 1 vode pa se polako kuha \Vi — 2 
sata. Dalje sve kao gore. 
CESKA MEDOVINA (HERCEROV A) 

Medovina se prireduje kad i vino, u jesen, kad ima grozda i kad je jos 
dovoljno toplo da medovina moze vreti. Za 10 1 medovine potrebno je pri- 
rediti kvasac od 100 g meda, 2 kg zdravog grozda i 1 1 vode. Grozde se iz- 
mulja i doda voda i med. Sve se ulije u staklenku od 3—4 1, pokrije cistim 
platnom i ostavi da prevri na umjereno toplom mjestu. Ponekad se posuda 
strese da bobice i ljuske padnu na dno. Vrenje traje 6—7 dana. To je prva 
faza rada. Kad je kvasac gotov, u veci lonac ili u bakreni kotao ulije se 4 
1 vode i 2 kg meda, dobro promijesa i kuha. Pjenu treba marljivo skidati. 
Kad vise nema pjene, posuda se skine s vatre i ostavi da se ohladi. 



393 



Za vise od 100 kg medovine treba povecati kolicinu grozda i na 25—30 
kg, a isto tako i onda kad zelimo ubrzati vrenje ili poboljsati okus medo- 
vine. 

Kad se medena otopina ohladi na 30 °C, u cist bocun od 10 1 ulije se 
smjesa meda i grozda (kvasac), priredena u prvoj fazi rada i medena oto- 
pina iz druge faze i sve dobro promucka. Preko otvora stavi se cisto cetve- 
rostruko platno i dobro zaveze. Drzi se na toplu mjestu, na 25—27 °C. Svako 
jutro i svaku vecer bocun se promucka. 

Cetvrtog, petog dana oslusne se da li je pocelo vrenje. Bocun se dopuni 
vodom, ali ne sasvim do vrha. Ovako napunjen bocun zatvori se tzv. vrel- 
njacom, tj. zatvaracem kroz koji mogu prolaziti plinovi ugljicnog dioksida, 
nastali vrenjem, ali kroz koji ne mogu prodrijeti izvana unutra stetne bak- 
terije. Tko nema takve sprave, neka otvor prekrije opet cetverostrukim ci- 
stim platnom. Bocun treba drzati utopljen jer inace medovina nece vreti. 
Vrenje traje oko 3 mjeseca. Nakon 3 mjeseca medovina se pazljivo pretoci 
da se talog ne uzmuti. Talog se iz bocuna baci, bocun dobro opere i osusi, 
i medovina opet ulije u bocun. Ako nije pun, dopuni se prokuhanom ohla- 
denom vodom do kraja, da nema u njemu zraka. Otvor se dobro zacepi i 
cep prelije voskom da se sve supljinice zatvore. 

Medovina se cuva na umjereno toplom mjestu do proljeca kad se ponovo 
pretoci kao i prvi put. Ako bocun nije pun, opet se dolije vodom i dobro 
promucka. Na pocetku ljeta medovina se razlije u boce od jedne ili pola 
litre, boce dobro zacepe, cepovi preliju vrelom smolom, i boce poloze u 
podrum. Trosi se kao i vino, i sto je medovina starija, to je bolja. 

Svi ovi recepti doneseni su u sto kracem obliku, a tko zeli da se 
ovim poslom bavi u vecem opsegu, ne moze ga zadovoljiti knjiga s 
takvom velicinom i s takvom namjenom, nego mora poseci i za dru- 
gim knjigama i pcelarskim listovima. 

Med za druge upotrebe. Osim za ljudsku hranu, med se upotreb- 
ljava i za druge svrhe. Ali, buduci da u nas med ne sluzi nego samo 
za ljudsku hranu, necemo se na drugim upotrebama mnogo zadrzavati. 
Med sluzi u kozmetici za pomadu i losione, obicno u kombinaciji s 
nekim uljem, zatim kao antiseptik za rane, za stimulaciju rasta bi- 
ljaka i nicanja sjemena, za prehranu zivotinja, npr. krava muzara, 
za sirup protiv kaslja u kombinaciji s kreozotom, za izradu nekih 
mirisa, za fabrikaciju duhana i za izradu gume za zvakanje, o cemu 
smo vec govorili, za konzerviranje jaja i za neke industrijske svrhe. 



VOSAK 



Kemijski sastav i svojstva voska. Pcelinji se vosak sastoji od masnih 
kiselina, estera, visih alkohola i ugljikohidrata s visokom moleku- 
larnom tezinom. Speciflcna tezina voska na temperaturi od 15° C iznosi 
od 0,956 do 0,969. Tacka topljenja krece se izmedu 56° i 64° C. 

Vosak mirisi po medu biljki s kojih je sabran. Rastopljen mirisi jace 
od krutog. Duljim stajanjem miris se gubi. Po boji vosak je zut, u svim 
nijansama, od svijetlozute do tamnozute. Boja zavisi o odnosu tvari, 
propolisu i peludu u vosku. Prirodna se boja kvari topljenjem. 



394 



Skrucen je vosak posnog, suhog izgleda, na povrsini s gornje strane 
valovit. Nakon izvjesnog stajanja po komadima voska izade maglica 
kao da je posut sivom prasinom. Brze se pojavi ako vosak stoji na 
vlaznu mjestu. Na prijelomu vosak treba da ima zrnkav izgled, poput 
pecene bundeve. Cescim pretapanjem taj se izgled nesto gubi. 

Na trzistu se nalazi i patvorenog voska. Najcesce se patvori para- 
finom, cerezinom, stearinom, kolofonijem, lojem i biljnim vrstama 
voska. Uporedivanjem mozemo raspoznati patvoren vosak od pravog. 
Namocimo li pcelinji i sumnjivi vosak vodom, za dan-dva na prvom ce 
vosku izaci maglica, a na patvorenom nece, pa makar u njemu bila 
najmanja kolicina parafina. Patvoren vosak znatno se razlikuje od 
prirodnog po lomu: nema zrnkav izgled i puca vise krivudavo. Ako 
patvoren vosak izlozimo suncanoj svjetlosti, vidjet cemo prostim okom 
na prijelomu u njemu vrlo sitna zrnca parafina kako svjetlucaju. 

Kad sumnjiv vosak ne mozemo raspoznati uporedivanjem, onda ga 
treba dati na laboratorijsku analizu. Takvom analizom u vosku se od- 
reduje kiselinski broj, saponifikacija, esterski broj i odnos. Prema 
propisima Jugoslavenske uprave za standarde, kiselinski broj u pro- 
ciscenom zutom vosku (Cera flava) moze se kretati od 16,8 do 21,5 naj- 
nizi i 18,6 do 22,0 najvisi, saponifikacioni broj 88 do 107 najnizi, 90,4 
do 97 najvisi, esterski broj 74 do 76, odnos kiselinskog i esterskog 
broja 1:3,5 do 4,6. 

Upotreba je voska visestruka. Najvece ga se kolicine prerade u 
satne osnove. Taj se vosak ne gubi. Pretapanjem starog saca svake 
godine ponovo dolazi u promet. Za satne osnove mora se odabrati 
najbolji vosak bez ikakvih primjesa. Satne osnove izraduju se na 
valjke u posebnim radionicama koje moraju imati uredaje za dezin- 
fekciju voska. Velike kolicine voska jos uvijek se trose za svijece. 
Industrija trosi zuti vosak (Cera flava) i bijeli vosak (Cera alba). Vo- 
sak se bijeli prirodnim putem na suncu, a kemijskim putem posebnim 
uredajima. Bijeli vosak upotrebljava se u kozmetici i farmaciji. Zuti 
vosak trosi kemijska industrija za razne paste, nadalje tekstilna, pre- 
hrambena, kozarska i elektroindustrija. Vosak jos sluzi u zubnoj me- 
dicini, slikarstvu i u konzervatorske svrhe. 



OSTAL1 PROIZVODI 



Maticna mlijec. Veliku su paznju oduvijek privlacile neke zago- 
netne pojave u pcelinjem zivotu. Kako je moguce da pcele iz licinke 
koja je odredena za radilicu mogu uzgojiti maticu? Sto utjece na 
to da se radilici razviju organi za rad, a spolni organi zakrzljaju? 
S maticom je upravo obrnuto. Radilica treba za svoj razvitak 21 dan, 
a matica se izleze vec za 16 dana. Radilica ljeti zivi 5—6 tjedana, a 
matica po nekoliko godina. Napori koje matica napravi lezenjem jaja 



395 



upravo zacuduju. Sve se to moze pripisati jedino hrani kojom pcele 
hrane licinku odredenu za maticu, a i samu maticu citavog njezina 
zivota. 

Prije 15 godina neki istrazivaci poceli su vrsiti pokuse dodajuci 
mlijec u hranu misevima, kunicima i drugim sitnim zivotinjama, pa 
su opazili da se one brze razvijaju, bivaju teze, imaju sjajniju dlaku 
i spolno prije dozru. Tako je prije 10 godina i kod ljudi doslo do 
upotrebe mlijeci u raznim oblicima. 

Sto je zapravo maticna mlijec? Mlijec se stvara u mlijecnoj zlijezdi 
pcela radilica, a proizvode je samo mlade pcele radilice prvih 14 dana 
iza lezenja. Po izgledu je mlijec koja se daje licinkama 1. i 2. dana 
sivkastobijele boje. Kasnije, kad joj pcele pocnu dodavati pomalo pe- 
luda, nesto pozuti. Gusta je poput vrhnja, kiselkastog do malo trpkog 
okusa. 

U svjezem stanju, prema Ardriju, mlijec sadrzi u postocima: vode 
68,07, bjelancevina 11,15, masti 5,61, ugljikohidrata 8,94, mineralnih 
tvari 0,81. 

Prema spomenutom istrazivacu, u suhoj tvari mlijeci ima 34,9°/o 
bjelancevina, 17,5% masti, 27,9% ugljikohidrata i 2,84% mineralnih 
tvari. Bjelancevine u mlijeci sastoje se od 20 aminokiselina. Za orga- 
nizam covjeka potrebno ih je 22 od kojih se 12 moze dobiti sinte- 
tickim putem, a 10 dolazi samo u hrani, i smatraju se nezamjenljivima. 

U maticnoj mlijeci nadeni su ovi vitamini: B,-tijamin, B 2 -riboflavin, 
B 6 -piridoksin, B l2 -nikotinska kiselina, pantotenska kiselina, biotin, 
inozitol, nijacin i acetilholin. Kako vidimo, mlijec je vrlo bogata bje- 
lancevinama i vitaminima. Sastav vitamina i drugih vrijednih tvari 
u mlijeci koleba se prema dobi licinke, jacini pcelca, pasi i godisnjem 
doba kad je proizvedena. Maticna mlijec kisele je reakcije, pH 3,5—4,5. 
Ima baktericidna svojstva pa u njoj pogibaju mnoge patogene bak- 
terije. 

Primjena mlijeci na ljude najprije je pocela u Francuskoj, pa se 
rasirila u Belgiji, Njemackoj, SSSR-u i svim istocnim zemljama. Kod 
nas je u malo vecem opsegu upotrijebljena godine 1958. Najvise se 
priprema s medom i peludom. U torn je sastavu vrlo vrijedna zivez- 
na namirnica, dok se prema zakonskim propisima ne moze oglasavati 
kao lijek. 

Osjetljivost maticne mlijeci na razne utjecaje zadaje dosta brige 
oko njezina cuvanja. Skodi joj toplina, svjetlost, vlaga, zrak i utje- 
caj kemijskih faktora. Na toplini mlijec gubi vlagu, a svjetlost po- 
spjesuje redukciju kisika i djeluje kao katalizator kemijskih reakcija. 
Na vlazi mlijec pljesnivi. Zrak je najstetniji; njegovim utjecajem 
dolazi do oksidacije i propadanja vitamina. Kvarenje moze nastupiti 
i od zagadenog pribora i od posuda u koje se sprema. 

Mlijec se najsigurnije cuva liofilizacijom. To je postupak kojim se 
mlijeci pri niskoj temperaturi od — 60°C vakumom oduzme voda i 
tim se pretvori u prasak. U takvom stanje moze se cuvati po nekoliko 
godina. Liofilizaciju mogu vrsiti zavodi koji za to imaju uredaje. U 
hladnjaku na temperaturi od — 5°C do — 2°C mlijec se cuva 6 mje- 



396 



seci, dok se na temperaturi od —18° do —16° C drzi godinu dana. 
Neki istrazivaci preporucuju cuvanje maticne mlijeci u medu u omjeru 
1:10, 1:20, i 1:50, ali med treba da bude prethodno prokuhan da se 
u njemu uniste fermenti. Mlijec se cuva i u secerima, u laktozi u 
odnosu 1:4, a u glukozi 1:20. Vrlo uspjesnim smatra se cuvanje mli- 
jeci u fermentiranoj medovini jakoj 13,5° ili alkoholu 40—45°. Ovako 
spremljena mlijec pred upotrebu podijeli se na male obroke, izmi- 
jesa s vodom i odmah potrosi. Stabilizacija maticne mlijeci kemijskim 
sredstvima ne moze se preporuciti. 

Pelud. Pored meda pelud je pcelama osnovna hrana. Iz peluda do- 
bivaju bjelancevine bez kojih nema zivota. Osim bjelancevina pelud 
sadrzi ugljikohidrate, masti, mineralne tvari, osobito fosfate i vitamine: 
B, (aneurin), B 2 (riboflavin), B 6 (piridoksin), C (askorbinska kiselina), 
D, E, nikotinsku kiselinu, pantotensku kiselinu, folnu kiselinu i biotin, 
te provitamine karotin i rutin. 

Kad pcele sabiru pelud s cvijeta, na straznjim nogama nose ga u 
kosnicu i nabijaju u stanice saca. Istovremeno mu dodaju fermente. 
U sacu se vrsi vrenje peluda koje u njemu povecava mlijecnu kiselinu. 
Vrenje je uzrokovano bakterijama, pa se sastav peluda izmijeni. Zato 
je pelud koji vadimo iz saca kudikamo vredniji od onog koji skupljamo 
na letu kosnice. Izmedu peluda pojedinih biljki postoje znatne razlike. 

Zbog velikog procenta bjelancevina pelud je podlozan brzom kva- 
renju. Pelud koji se sakuplja na letu treba odmah dobro osusiti i 
spremiti na suho hladno mjesto. Pelud se dobro cuva kad se izmijesa 
sa secerom. Secer je hidroskopican, preuzme iz peluda vodu, pa ga 
tako konzervira. 

Proucavajuci maticnu mlijec, neki istrazivaci obratili su paznju i 
peludu. Prvi je na tome radio u Francuskoj Chauvin. On je, kao i 
mnogi drugi poslije njega, pored izvrsenih analiza, dodavao pelud u 
hrani sitnim zivotinjama; utvrden je brzi razvitak i bolje raspolo- 
zenje. Tako se poceo pelud upotrebljavati i u hrani ljudi. Pelud se 
sabirao masovno. U Francuskoj je godine 1954. sakupljeno 891 kg, 
1955 - 4.589, a 1956 - 5.000 kg peluda. Od tako velike kolicine izradi- 
vani su razni prehrambeni preparati, korisni za covjecji organizam. 
Posljednjih godina pelud se sve vise sabire i upotrebljava i u drugim 
zemljama. Njegov utjecaj na ljudski organizam pokazao se vrlo ko- 
risnim. 



397 



Bolesti i stetnici pcela 



Bolesti pcelinjeg legla 



AMER1CKA GNJILOCA PCELINJEG LEGLA 



Americka (opaka) gnjiloca tvrdokorna je i zestoka zarazna bolest 
poklopljenog pcelinjeg legla. Javlja se na podrucju cijele nase zemlje, 
a rasirena je i u mnogim drugim zemljama. 

Uzrocnik. Uzrocnik je bolesti bacil (lat. Bacillus larvae) dug oko 
0,004 milimetra. U nepovoljnim zivotnim uvjetima tvori truske koje 
su veoma otporne. U isusenoj uginuloj licinci, na starom sacu, na sta- 




Sl. 258* Am^riCka gnjiloda pcelinjeg legla; tvar propale lifiinke raz* 

vlaCi fie u niti 



roj zarazenoj kosnici ili na zarazenom pcelarskom priboru truske osta- 
ju zive i zarazne i po vise desetljeca. Vlazna vrucina ubija truske raz- 
mjerno brzo. U vreloj vodi ugibaju za 14 minuta. Na temperaturi od 



26 Pcelarstvo 



401 



90 °C uginu u vodi otprilike za 2 sata. U mjesavini jednakih dijelova 
meda i vode ugibaju na 100 °C za 20 minuta, a za isto vrijeme uginu 
u cistom vosku ugrijanom na 120 °C. 

Zarazna moc ovog uzrocnika veoma je velika. Stavimo li u zdravu 
pcelinju zajednicu komadic saca s licinkama uginulim od americke 
gnjiloce, u njoj ce se sigurno poslije nekoliko tjedana javiti bolest. Ni 
godisnje doba, ni nacin pcelarenja, ni klima, ni vrsta kosnice ne utjecu 
na postanak i razvoj ove bolesti. 




SI. 259. Ameri6ka gnjiloda pfelinjeg legla; svjeii slucaj Ije- 
ti; poklopci su uvuceni 

Uzrocnik ulazi zajedno s hranom u crijevo nepoklopljene licinke. Iz 
crijeva prelazi u tkivo licinke tek u vrijeme preobrazbe i brzo se u 
njemu razmnozi. U to je vrijeme stanica vec poklopljena. Licinka u 
cijem se tijelu ovaj uzrocnik razmnozio brzo ugiba. 

Znakovi bolesti. Od americke gnjiloce ugiba samo poklopljeno leglo. 
Bolest ne prelazi na odrasle pcele. Prve promjene javljaju se na po- 
klopcima oko 3 tjedna iza zarazenja licinke. Na poklopcu vidimo tam- 
nosmede mrlje jer ga nakvasi tvar propale licinke. Poklopac nad pro- 
palom licinkom uvlaci se u dubinu stanice. Cesto nalazimo na poklopcu 
i rupice koje su progrizle pcele nastojeci da ociste stanicu. Ako bolest 
dulje traje, dolazi do nepravilnosti u rasporedaju legla. 

Skinemo li poklopac sa stanice, naci cemo u njoj uginulu licinku. 
Ona u pocetku poprima svijetlozuckastu boju koja kasnije polako pre- 
lazi u smedu. Tri do cetiri tjedna iza uginuca licinka se raspada u 
smedu ljepljivu tvar bez oblika koja se razvlaci u niti. O tome se mo- 
zemo uvjeriti ako u tvar propale licinke utaknemo sibicu pa je polako 
izvlacimo. Raspala licinka sve se vise susi, poprima tamnosmedu boju 
i cvrsto se prilijepi za stanicnu stijenku. Iz zarazene zajednice u po- 
cetku se osjeca slab miris po tutkalu koji se kasnije gubi. Zarazena 
zajednica sve vise slabi i propada, obicno za nekoliko mjeseci. Bolest 
nikad ne prestane sama od sebe. 

Znakovi bolesti veoma su karakteristicni, pa se ona lako utvrdi. 



402 




SI, 260. AmeriCka gnjiloca pCelinjeg legla; stariji sluEaj u jeseni; ru- 
pice na pokloprima 

Prenosenje bolesti. Po kosnici bolest prenose od licinke do licinke 
mlade pcele hraniteljice. Od kosnice do kosnice bolest u prvom redu 
prenosi sam pcelar (premjestanjem okvira iz jedne kosnice u drugu, 
pcelarskim priborom, vrcaljkom, satnim osnovama nacinjenim iz zara- 
zenog voska, hranjenjem pcela zarazenim medom i si.) 

Osim pcelara bolest mogu prenositi i same pcele. Najcesce je preno- 
se pcele kradljivice koje ulaze u tude kosnice iz koje iznose med (gra- 
bez). Tude pcele cesto napadaju zajednice koje boluju od americke 
gnjiloce jer su ove brojem oslabile, pa se ne mogu braniti. To je naro- 
cito opasno kad se u kojem kraju s dobrom pasom skupi velik broj 
kosnica na manjem prostoru. Od jedne zajednice moze se na taj nacin 
brzo zaraziti veci broj pcelinjih zajednica u okolici. Stoga je posve 
opravdano da se prije odlaska na pasu izvrsi zdravstveni pregled. 

Moze li se zarazena zajednica izlijeciti? Prije dva desetljeca prona- 
deno je sredstvo koje sprecava razmnazanje uzrocnika u licinki. To 
je sulfatijazol (odnosno natrijeva sol sulfatijazola koja se topi u vodi). 
Sulfatijazol se pcelinjoj zajednici daje u secernoj otopini (0,5 g sulfa- 
tijazola na 1 litru). Slicno djelovanje imaju i neki drugi sulfamidski 
preparati, nadalje antibiotik teramicin (geomicin) i furazolidon. 

Prihranjujemo li zarazenu pcelinju zajednicu gore navedenom oto- 
pinom sulfatijazola, u njoj ce sve novo izlezene licinke ostati zdra- 
ve. Dajemo li zarazenoj pcelinjoj zajednici na dan oko pola do jedne 
litre ove ljekovite otopine, iza 7 do 10 dana dobit ce sace gotovo posve 
obican izgled, jer ce sve novo izlezene licinke biti zdrave, a pcele ce 
ukloniti zaostale poklopce i veci dio zaostale zarazne tvari propale li- 
cinke. Medutim, u sacu ipak zaostaje dio tvari raspale licinke koja je 



403 



ljepljiva i rastezljiva pa se tesko iznosi. Stoga se bolest iza stanovitog 
vremena moze ponovo javiti. Zelimo li, dakle, tim nacinom lijecenja 
postici trajan uspjeh, moramo iz kosnice izvaditi sace u kojem se na- 
lazilo propalo leglo i zarazeni med. A to nije u praksi tako jednostavno 
jer vadenjem saca gubimo leglo. Zbog naprijed navedenih razloga ne 
moze se lijecenje zarazenih zajednica preporuciti za redovitu mjeru. 
Zarazenu zajednicu najbolje je unistiti. 

Sulfatijazol se moze veoma korisno dati zdravim zajednicama koje 
su neposredno ugrozene jer ih time zasticujemo od oboljenja. Za tu 
svrhu preporucuje se da se ugrozenoj zajednici da 1 g sulfatijazola u 
2 litre secerne otopine. 

Suzbijanje bolesti. Buduci da je americka gnjiloca teska zarazna bo- 
lest koja ne prestaje nikad sama od sebe i ciji je uzrocnik veoma otpo- 
ran, to je posve opravdano da za njezino suzbijanje primijenimo ra- 
dikalne mjere. Najbolje je da se sto prije unisti zarazno zariste. To se 
postizava na dva nacina: unistenjem zarazene zajednice ili pretresa- 
njem pcela. 

Zarazenu pcelinju zajednicu ugusit cemo navece paljenjem sumpora 
u kosnici. Uginule pcele i sace s propalim leglom valja spaliti u jami 
podalje od pcelinjaka. Sace bez legla moze se pretopiti, a dobiveni vo- 
sak raskuziti. Stare istrosene kosnice i one koje se tesko raskuzuju 
(npr. pletare) valja takoder spaliti. Drvene kosnice koje su jos upo- 
trebljive mogu se raskuziti. 

Ako pretresa pcele iz zarazene kosnice, pcelar manje gubi, ali taj 
je postupak manje siguran, a zahtijeva vise rada i znanja. Pcele u za- 
razenoj kosnici predvece ometemo sa saca i stresemo u drugu praznu 
kosnicu ili u sanduk za rojeve. Zatim ih stavimo za 2 do 3 dana na 
hladnije i tamnije mjesto (npr. u podrum) da probave zarazeni med. 
Iza toga ih pretresemo u koju novu ili u staru raskuzenu kosnicu i sta- 
vimo na staro mjesto na pcelinjaku. U kosnicu valja staviti okvire s 
pocecima umjetnih satnih osnova, tako da prisilimo pcele da grade sace. 
Bolest moze u pretresenoj zajednici ponovo izbiti, ali to se zbiva tek 
izuzetno. Dademo li pretresenoj zajednici sulfatijazol (1 g u 2 litre 
sec. otopine), ili koji drugi priznati lijek, mozemo je izravno pretresti 
u novu kosnicu i staviti na vec izgradeno sace. 

Raskuzba. U suzbijanju ove bolesti odlucnu ulogu ima pravilno pro- 
vedena raskuzba. Drvene kosnice najbolje cemo raskuziti ako ih lako 
opalimo plamenom benzinske svjetiljke. Na jednak nacin mozemo ras- 
kuziti i sav pribor koji podnosi plamen. Kosnice i pribor mozemo ras- 
kuziti i tako da ih kuhamo u vreloj vodi najmanje 15 minuta. Vrcalj- 
ku cemo opariti vrelom luzinom, a potom dobro oprati sapunom, ispra- 
ti vodom i osusiti na suncu. 

Danas jos nemamo potpuno sigurnog i jednostavnog postupka kojim 
bismo mogli raskuziti sace tako da i nadalje zadrzi svoj oblik. Stoga 
je najbolje da se spali ili pretopi u vosak. Vosak se moze raskuziti po- 
sebnim postupkom. Narocito isticemo da se obicnim pretapanjem saca 
u vosak ne unistavaju truske uzrocnika. Pretopljeni vosak od zaraze- 
nog saca moze se upotrijebiti za izradu umjetnih satnih osnova samo 



404 



ako je raskuzen. Cist vosak mozemo lako raskuziti na taj nacin da ga 
stavimo u suh sud (bez vode) i grijemo 30 minuta na obicnoj vatri na 
temperaturi od 120 °C. Ta se temperatura lako postigne na obicnoj 
vatri jer je vreliste voska visoko. Valja paziti da temperatura ne pri- 
jede 120 °C, jer inace vosak potamni pa nije upotrebljiv u pcelarstvu. 



SI. 261, Benzinska svjetiljka 
s jakim plamenom za ras- 
kuzba 




Nakon rada valja ruke dva puta dobro oprati sapunom. Med se, ako 
treba, moze raskuziti tako da ga pomijesamo s jednakom kolicinom 
vode i kuhamo pola sata. 



MJESINASTO ILI VRECASTO LEGLO 



Mjesinasto ili vrecasto leglo zarazna je bolest poklopljenog legla 
uzrokovana virusom. Blage je naravi, a u nas se rijetko javlja. 

Uzrocnik (virus) sacuva svoju zaraznu moc na sobnoj temperaturi 
(15 do 20 °C) 10 do 11 mjeseci. Prema visoj temperaturi virus je slabo 
otporan, te ugiba za 10 min, u vodi na temperaturi od 59 °C, a u medu 
na 70 do 73 °C. U vodi ugrijanoj na 80 °C ugiba odmah. Suncane zrake 
ubijaju ga za 4 do 6 sati. 

Licinke se zaraze zarazenom hranom. Iz jedne kosnice u drugu bo- 
lest najcesce prenosi sam pcelar. No kao prenosioci dolaze u obzir i 
pcele radilice (zalijetanje, grabez), a i matica. 

Bolest napada radilicko i trutovsko leglo. Licinka ugiba tek kad se 
ispruzila ili kad se pretvara u kukuljicu, dakle kad je stanica u kojoj 
se nalazi vec poklopljena. Poklopci tih stanica obicno su malo uleknuti, 
a na njima opazamo i tamnije mrlje. Cesto nalazimo i rupice koje su 
progrizle pcele nastojeci da uklone propalo leglo. Tijelo zarazene licin- 
ke poprima najprije svijetlozuckastu boju i postaje mlohavo. Zatim li- 
cinka postaje smeda, i to postepeno od njezina prednjeg kraja prema 
straznjem. Glava je uvijek obojena tamnije od ostalog tijela. Na straz- 
njem kraju nastaje prozirna vreca koja je u pocetku napunjena pro- 
zirnom tekucinom. Unutrasnji organi licinke pretvaraju se u tekuc i 



405 



zrnat sadrzaj, a kozica licinke ostaje sacuvana. Izvucemo li ovakvu 
uginulu licinku iz stanice, cini se kao da se taj sadrzaj nalazi u nekoj 
mjesinici ili vrecici, pa odatle i ime bolesti. Takva mlohava licinka 
prione za stijenku stanice na kojoj lezi. Propala licinka sve se vise 
susi, i poprima tamniju smedu boju. Glava je nesto podignuta, pa li- 
cinka ima oblik slican gondoli. Ne odaje nikakav narocit miris. Bolest 
se u kosnici lagano siri, a moze i sama od sebe prestati. Rijetko pro- 
pada cijela pcelinja zajednica. 

Bolest je blage naravi i lako se suzbija. Jaka pcelinja zajednica moze 
sama od sebe ozdraviti. Zajednicama u kojima je uginuo samo mali 
broj licinki dovoljno je osigurati dobru njegu (prema potrebi prihra- 




Sl. 262. Mjesinasto le- 
glo; svjez slu6aj; li- 
cinka izvadena iz sta- 
nice poprima oblik 
mjeSinice (Borchert) 




SI, 263. MjeSLnasto leglo; osu£ena 

propala HCinka u stanici u obliku 

gondole (Hambleton) 



niti, suziti plodiste, utopliti kosnicu). Sace u kojem ima velik broj ugi- 
nulih licinki treba iz kosnice izvaditi i spaliti. Preporucuje se da se 
pcelinjoj zajednici da 1 g kloramfenikola u 2 litre secerne otopine. 
Kosnice u kojima je bila bolesna zajednica raskuzit cemo (najbolje 
plamenom benzinske svjetiljke), a med koji zelimo upotrijebiti za pre- 
hranu pcela treba prokuhati. 



EVROPSKA GNJILOCA PCELINJEG LEGLA 



Uzroci bolesti. Evropska (blaga) gnjiloca pcelinjeg legla bolest je ne- 
-poklopljenog i poklopljenog legla blage zarazne naravi. U uginulom 
leglu jednog te istog slucaja nalazimo obicno vise vrsta uzrocnika (mi- 
kroorganizama), kojih uloga jos nije posve objasnjena. Opcenito se 



406 



smatra da je glavni uzrocnik bolesti Streptococcus pluton, a ostali uz- 
rocnici, koji se u licinkama nadu (Bac. alvei, Bact. eurydice, Sc. apis, 
a i drugi) da imaju tek drugorazredno znacenje. No i pojedini od spo- 
menutih uzrocnika mogu u odredenim prilikama sami uzrokovati bo- 
lest (Bac. alvei laznu gnjilocu, Sc. apis kiselo leglo). 

Bolest je blage zarazne naravi, i njezin nastavak ne zavisi samo o 
prisutnosti uzrocnika. Poznati su slucajevi da leglo nije oboljelo kad 
se u jaku pcelinju zajednicu stavio zarazni materijal (npr. sace s uginu- 
lim licinkama). Uzrocnici se mogu i dulje vrijeme nalaziti u kosnici, a 
da zajednica ne oboli. Tezi ili blazi tok bolesti ne zavisi samo o za- 
raznom uzrocniku vec i o stanju pcelinje zajednice. Pravilno uzgajana 
pcelinja zajednica (brojcano jaka, sa dovoljno hrane, pravilno termicki 
izolirana, u povoljnim klimatskim i pasnim prilikama) veoma dobro 
odolijeva ovoj bolesti. Poremetnje u pravilnom uzgoju licinki (nedo- 
voljna toplina i nedovoljna ishrana) pogoduju razvoju bolesti. No mi 
jos ne poznajemo dobro sve faktore koji utjecu na razvoj bolesti. 

Po kosnici bolest raznose pcele hraniteljice prilikom ishrane licinki. 
Iz jedne kosnice u drugu bolest moze prenijeti sam pcelar (sace, pri- 
bor, med), a mogu je prenijeti i pcele (najcesce grabezom). 

Znakovi i tok bolesti. Od evropske gnjiloce obolijevaju najcesce sa- 
vijene licinke u dobi od 3 do 4 dana. Bolesna licinka cesto mijenja svoj 
polozaj, pa se katkad i prije ispruzi. Licinke gube svoj oblik, postaju 
mlohave i poprimaju prljavozuckastu boju. Kroz kozicu licinke prosi- 
java njezino puno i prosireno srednje crijevo u kojem su se uzrocnici 
razmnozili u velikoj mjeri. Licinke brzo ugibaju i pretvaraju se u gnjilu 



SI. 264, Evropska gnjUctfa pCeUnjeg legla; promjena polozaja, boje i oblika 
nepoklopljenih lieinaka (Bailey-Milne) 




i 





407 



masu. Kozica ostaje sacuvana, ali se lako trga. Propala licinka kasnije 
se osusi i poprima smedu boju. Ta osusena licinka ne drzi se svoje 
podloge i moze se lako izvuci. Promjene na uginuloj licinci zavise i o 
tome koji se uzrocnik u njoj razmnozio. Ako se u njoj razmnozio i 
Sc. apis, licinka odaje kiseli miris i pretvara se u suhu mrvicastu 
tvar. Razvije li se u njoj i Bac. alvei, javlja se jak smrad (pokvareni 
sir, raspali znoj), a licinka se pretvara u bezoblicnu smedu, sluzavu i 
rastezljivu tvar. 

Bolesna savijena licinka ne ugiba odmah, vec se u pojedinim sluca- 
jevima moze i zakukuljiti. Smrt moze nastupiti i u stadiju kukuljice, 
a izuzetno moze se razviti i gotova pcela. Nalazi li se u bolesnoj licinci 
Bac. alvei, tada se on prilikom pretvorbe licinke razmnozi u njenu 
tijelu, i ona se brzo pretvara u smedu, bezoblicnu, sluzavu tvar koja 
donekle podsjeca na promjene u americke gnjiloce. Jedna od glavnih 
razlika jest jak smrad koju prouzrokuje Bac. alvei rastvarajuci tijelo 
licinke. Na poklopcima takvih stanica javljaju se promjene slicne oni- 
ma u americke gnjiloce (mrlje, rupice, uvucenost), ali u manjoj mjeri. 

Tok bolesti moze biti raznolik. Katkad se bolest siri polako, te 
ugiba samo mali broj licinki. Zajednica gotovo i ne slabi, a iza nekog 
vremena moze ugibanje licinki i samo prestati. Katkad nalazimo u 
kosnici dulje vremena samo po nekoliko uginulih licinki koje pcele 
obicno brzo iznesu. U drugim pak slucajevima izbija bolest veoma na- 
glo, ugiba veliki broj licinki, broj pcela naglo se smanjuje, i zajednica 
konacno propada. Nastanak i tok zavisan je u velikoj mjeri o vanjskim 
faktorima koji djeluju na pcelinju zajednicu. Nisu rijetki slucajevi da 
se bolest nakon proljeca javi, a ljeti za dobre pase sama od sebe pre- 
stane. 

Postupak s bolesnom pcelinjom zajednicom. Bolesna pcelinja zajed- 
nica moze se sanirati davanjem lijekova i biolosko-uzgojnim mjerama. 
Tek u izuzetnim slucajevima, kad vec ugine veci broj licinki, a broj 
pcela je malen, probitacno je pcele ugusiti, mrtve pcele i sace, na 
kojem ima veliki broj uginulih licinki spaliti, a sve ostalo raskuziti na 
jednak nacin kao kod americke gnjiloce. 

Davanje lijekova. Neki antibiotici [streptomicin, geomicin, terami- 
cin, kloromicetin (kloramfenikol), biomicin, penicilin i dr.] sprecavaju 
razmnazanje uzrocnika u crijevu licinke. Oni djeluju na sve uzrocnike 
koje u ovoj bolesti susrecemo. Dajemo li bolesnoj pcelinjoj zajednici 
koji od ovih antibiotika, nove zdrave licinke nece oboljeti, a pcele ce 
brzo iznijeti iz kosnice uginule licinke. Obicno vec iza jednog tjedna 
zajednica odaje potpuno zdrav izgled. 

Za lijecenje obicno se upotrebljava 1 g antibiotika koji se pomijesa 
sa dvije litre secerne otopine i dade pcelinjoj zajednici. Lijek valja 
davati u malim kolicinama da ga pcele ne bi unosile u mediste, vec da 
ga utrose za sebe i za prehranu licinki. Najbolje je da se mediste za 
vrijeme davanja lijeka skine. Stoga se navedena kolicina ne daje od- 
jednom, vec se podijeli na tri dijela koji se daju svakog drugog dana. 
Ljekovita secerna otopina moze se davati u hranilici da je pcele po- 
piju, a moze se i rasprsivati po sacu u okolici legla. Antibiotik se moze 



408 



pomijesati i sa nesto secera u prahu i posipati po sacu oko legla. Bolest 
se u vecini slucajeva ne javlja ponovo ni onda kad sace nije izmije- 
njeno. Pcele, naime, dobro ociste sace i dobro izvrse sanitarnu fun- 
kciju. No kako na sacu moze zaostati ipak dio zarazne materije, to se 
preporucuje da se sace izmijeni kad je to pcelaru najzgodnije. 

Pozitivan uspjeh koji se postizava antibioticima ne sastoji se samo 
od toga sto se njima sprecava razmnazanje uzrocnika, vec vjerojatno 
i od toga sto antibiotici stimuliraju aktivnost pcelinje zajednice u 
cjelini. 

Biolosko-uzgojne mjere. lako se davanjem antibiotika postizu dobri 
rezultati, ipak ne valja gubiti iz vida i druge faktore koji uvjetuju 
jaci razvoj ove bolesti. Prije svega potrebno je da se pcelinja zajed- 
nica stavi u takvo biolosko stanje da se licinke pravilno njeguju, tj. 
griju i hrane (posebno sa dovoljno mlijeci). Plodiste valja stegnuti na 
toliki broj okvira da su gusto pokriveni pcelama. Valja oduzeti okvire 
na kojima se nalazi velik broj propalih licinki. Slabije pcelinje za- 
jednice valja spojiti ili im dodati okvire s poklopljenim leglom iz zdra- 
vih i jakih zajednica. Prema potrebi treba kosnicu utopliti, narocito u 
ranom proljecu. Dobro je da se pcele prihrane sa 1 do 2 litre secerne 
otopine (ukoliko to nije ucinjeno prilikom lijecenja antibiotikom). Pce- 
linje zajednice, koje su dovedene u pravilno stanje, brzo se rijese ugi- 
nulih licinki koje pcele izbacuju iz kosnice. Jaka i pravilno drzana 
zajednica cesto ozdravi i sama i bez upotrebe lijeka. To je i najbolja 
obrana od bolesti. 



KISELO LEGLO 



Kiselo leglo rijetka je bolest blage zarazne naravi, uzrokovana si- 
cusnim uzrocnikom Streptococcus apis. Tog istog uzrocnika nalazimo, 
uz ostale, cesce i kod evropske gnjiloce. Razmnaza se u oslabljenim 
nepoklopljenim licinkama. Promjene na nepoklopljenim licinkama veo- 
ma su slicne onima kod evropske gnjiloce. Propala licinka odaje izra- 
zito kiseli miris, a starija lesinica postaje mrvicasta. Bolest cesce sama 
prestaje. Za suzbijanje i lijecenje primjenjuju se jednake mjere kao 
u evropske gnjiloce. 



LAZNA GNJILOCA PCELINJEG LEGLA 



Toj bolesti uzrok je Bac. alvei (identican s Bac. paraalvei) koji tvori 
truske. Taj bacil nalazimo cesto uz ostale uzrocnike i u evropske gnji- 
loce. Stoga su i znakovi ove bolesti slicni znakovima evropske gnjilo- 
ce. Od lazne gnjiloce propada pretezno poklopljeno leglo. Uzrocnik 
obicno prelazi u tkivo oslabljene licinke prilikom njezine pretvorbe, 



409 



i u njoj se brzo razmnozi. Uginula poklopljena licinka pretvara se u 
smedu, socnu i sluzavu tvar bez oblika, koja se i malo oteze, pa dosta 
nalici na promjene u americke gnjiloce, s kojom se ova bolest moze i 
zamijeniti. Za laznu gnjilocu karakteristican je jak smrad (raspali znoj, 
pokvareni sir). Promjene na poklopcima slicne su onima u americke 
gnjiloce. Bolest se moze uspjesno lijeciti antibioticima kao i evropska 
gnjiloca. Preporucuje se da se sace s propalim leglom spali, a kosnica 
raskuzi plamenom benzinske svjetiljke. 



BOLESTI LEGLA UZROKOVANE PLIJESNIMA 



U kosnici je utvrdeno vise vrsta plijesni. Samo mali broj vrsta pli- 
jesni moze se razvijati na licinkama i u njima, i uzrokovati njihovo 
ugibanje. No te bolesti legla rijetke su i blage su naravi. 

Vapnenasto leglo. Vapnenasto leglo zarazna je bolest veoma blage 
naravi kojoj je uzrok plijesan Pericystis apis. Rasirena je po citavoj 
Evropi, a u nas se rijetko javlja. Bolest ne prelazi na odrasle pcele. 
Ta je plijesan dosta rasirena u kosnicama. Nalazimo je i ondje gdje se 
bolest u zajednici uopce nije ocitovala. Zarazna moc uzrocnika nije 
uvijek tolika da bi mogla sama uzrokovati bolest, vec je potrebno da 
licinke oslabe dj elovanj em vanj skih f aktora . 




SI. 265. Vapnenasto leglo; 
otvrdnute propale UEinke 



U kosnici pcele hraniteljice raznose spore kad hrane licinke. Plijesan 
ulazi u tijelo licinke ili preko crijeva ili kroz kozu, i proraste cijelo nje- 
zino tijelo. Bolest se ocituje prvih dana kako su licinke pokrivene po- 
klopcima. Eicinka redovito ugiba pred posljednjim presvlacenjem, kad 
se ispruzila. Tek izuzetno ugibaju i mlade licinke. 

Kad plijesan ude u tkivo licinke i u njemu se razmnozi, obavija sve 
vise licinku i ona lezi u pleteru bjelkastih niti. Uginula licinka u po- 
cetku je bjelkasta i mekana, a zatim postaje svijetlozuckasta i gnje- 
cava, dok se na koncu ne stvrdne i ne dobije izgled i konzistenciju 
suhog vapna. Odatle i ime bolesti. Kad na povrsini licinke plijesan 
pocinje stvarati rasplodna tjelesca, licinka poprima sivkast do tamno- 
zelenkast izgled. Poklopci koji zatvaraju stanice s uginulim licinkama 
tek su neznatno promijenjeni. Stresemo li sace u kojem ima starog 
vapnenastog legla, jasno cemo cuti kako tvrde licinke udaraju o sta- 



410 



nicne stijenke. Bolest se javlja vecinom s proljeca, a njezin je tok veo- 
ma blag. Cesto prestaje sama od sebe. 

Vapnenasto leglo lako se suzbija. U jakim zajednicama bolest cesto 
i sama prestane. Korisno je primijeniti ove mjere: suziti plodiste, uto- 
pliti kosnicu, prihraniti pcele i promijeniti maticu. U laksim slucaje- 
vima uklonit cemo okvire s napadnutim leglom, a u tezim promijeniti 
citavo sace plodista. Kosnice raskuzujemo tako da ih lako opalimo pla- 
menom benzinske svjetiljke. Valja sprecavati vlagu u kosnici. 

Kamenito leglo. Kamenito leglo rijetka je bolest pcelinje zajednice, 
a uzrokuju je vise vrsta plijesni roda Aspergillus. Napada leglo i odra- 
sle pcele. Neke od ovih plijesni uzrokuju upalne promjene (narocito 
disnog sustava) u ljudi i zivotinja (perad, ptice). Stoga valja biti na 
oprezu kad se radi s bolesnom zajednicom. Dabro je zastititi nos i usta 
vlaznim povezom. 

Eicinke i pcele obole ako uzimaju hranu u kojoj ima spora plijesni. 
Spore se mogu unijeti u kosnicu peludom. Bolest moze izbiti nenadano 
na zdravim pcelinjacima jer se plijesan nalazila vec otprije u kosnici. 
Vlaga u kosnici pogoduje razmnazanju plijesni. 

Bolest se javlja vecinom na nepoklopljenom leglu. Kad licinka ugine, 
omlohavi i poprima zuckastobijelu boju. Kasnije se osusi, narovasi i 
stvrdne. Niti plijesni probijaju se kroz kozu licinke i obaviju citavo 
tijelo. Uginula licinka u pocetku je bijele boje, a kad se na njenoj po- 
vrsini stvaraju plodista plijesni, dobiva zutozelenu boju, koja kasnije 
moze prijeci u smedu, pa i u smedecrnu. 

Bolesne su pcele slabe i nemirne, napustaju kosnicu i vani brzo 
uginu. Uginulim pcelama otvrdnu zadak i prsa. Plijesan najbolje raste 
u crijevu i u misicju, a moze prorasti i na povrsini tijela. Misicje po- 
prima prljavobijelu boju. 

Ugibaju li licinke i pcele u velikom broju, probitacno je zajednicu 
ugusiti sumporom, a pcele i sace iz plodista spaliti. Preostalo sace valja 
pretopiti, a kosnicu raskuziti plamenom benzinske svjetiljke. Eako bo- 
lesne a jake zajednice mogu same ozdraviti. Kosnica neka bude suha. 

Prehladeno leglo. Za pravilan razvoj legla najpogodnija je tempe- 
ratura od 34 do 35 °C. Da bi pcele tu temperaturu leglu i osigurale, one 
ga za hladnijeg vremena, gusto poredane, pokrivaju svojim tijelima, 
a za vrucih dana zivo lepezaju krilima da pretopli zrak izmijene hlad- 
nijim. Na jaje djeluje niza temperatura to stetnije, sto je jaje starije, 
tj. sto je razvoj embrija u njemu dalje napredovao, dok su nepoklo- 
pljene licinke mnogo osjetljivije od kukuljica. 

Snizenje temperature usporuje razvitak embrija u jajetu. Na tempe- 
raturi od 30 do 31 °C razvitak embrija produzuje se za 12 i vise sati. 
Eicinke koje se izlegu iz takvih jaja razvijaju se polaganije, te cjelo- 
kupni razvoj do gotove pcele radilice traje duze no obicno. 

Mali pad temperature (do 32 °C) ne djeluje stetna na licinke i one 
se normalno razvijaju. Na nesto nizoj temperaturi (28—30 °C) leglo se 
doduse jos razvija, ali su pojedini dijelovi tijela izlezenih pcela za- 
krzljali. Na stalnoj temperaturi od 26 °C veci dio legla ugiba vec u 



411 



stadiju licinke. Drzimo li licinke na sobnoj temperaturi (18—20 °C), 
one pocinju ugibati vec iza dva dana. 

Faktori koji u pcelinjoj zajednici dovode do snizenja temperature 
dovode cesto istovremeno i do poremetnja u prehrani licinki. Cim li- 
cinka izade iz jajeta, treba je hraniti. Pcele hraniteljice donose licinki 
hranu neprekidno cijelog dana. Tvrdi se da one mladu licinku u prvih 
6 dana, dok je stanica otvorena, pohode oko 8.000 puta. Licinke, hra- 
njene dobrom i obilnom hranom, rastu veoma brzo. Stoga je lako ra- 
zumljivo da ce vec i manje poremetnje u prehrani licinki izazvati za- 
stoj u njihovu razvoju, a jace poremetnje i njihovo ugibanje. 

Do prehlade legla i do njegove slabije prehrane moze doci iz vise 
razloga. Jedan od tipicnih slucajeva moze se zbiti u ranom proljecu 
kada vanjska temperatura naglo padne, pa su pcele prisiljene da se 
ponovo stisnu u klupko da bi odrzale potrebnu temperaturu. Leglo 
koje se nalazi vise prema periferiji saca ostaje zbog toga nepokriveno 
i izlozeno djelovanju niske temperature. Na tim podrucjima pcele ne 
hrane licinke jer ne mogu napustiti klupko. Stoga na tim mjestima li- 
cinke ugibaju zbog nedostatka topline i hrane. U takvim slucajevima 
nalazimo na sacu karakteristicnu sliku. U sredini saca, gdje se nala- 
zilo pcelinje klupko, nalazimo normalno zdravo leglo, a na perifer- 
nim dijelovima saca leglo je uginulo. 

Do takvih pojava u pcelinjoj zajednici dolazi i tada, kad naglo ugiba 
veliki broj pcela, pa preostale pcele ne mogu u dovoljnoj mjeri grijati 
i hraniti licinke. To se cesto dogada prilikom raznih otrovanja pcela i 
kad pcele obole od nozemoze. Dakako, u ovakvim slucajevima promje- 
ne na leglu veoma su razlicite, sto zavisi o jacini utjecaja stetnih fak- 
tora. Poremetnje u razvoju legla moze uzrokovati i sam pcelar koji, 
otvarajuci kosnicu za hladnog vremena, izlaze sace s leglom utjecaju 
nepovoljne temperature. 

Promjene na uginulim licinkama nisu posebno karakteristicne. One 
se rastvaraju, gube bijelu boju i sedefast sjaj, i poprimaju najprije 
zuckastu boju. Kasnije mlade licinke postaju crnosmede do erne, a 
starije licinke sivosmede do izrazito smede. Neke se licinke odmah osu- 
se i postaju mrvicaste, a neke se rastvaraju u kasastu gnjecavu masu, 
sto je vecinom u vezi s razmnazanjem nekih bakterija u njima. Kuku- 
ljice rjede ugibaju. Ako uginu, osuse se i pozute. Uginulo leglo vecinom 
je bez mirisa, a katkad zaudara kiselo. 

U laksim slucajevima stanje u pcelinjoj zajednici brzo se normali- 
zira. Pcele isciste uginule licinke, a nove nece ugibati ako su prestali 
djelovati nepovoljni uzroci. U tezim slucajevima valja da sam pcelar 
pripomogne. U prvom redu valja suziti plodiste da pcele mogu pokriti 
cijelo sace i grijati leglo. Za hladnog vremena valja kosnicu utopliti, 
a ako je potrebno, valja pcelama dodati hrane. 



412 



Bolesti odraslih pcela 



NOZEMOZA 



Nozemoza je nametnicka bolest odraslih pcela uzrokovana jedno- 
stanicnom prazivotinjicom. imenom Nosema apis. Glavno je sjediste 
bolesti u stanicama srednjeg crijeva pcele. Bolest je u mnogim ze- 
mljama, pa i u nasoj, veoma rasprostranjena. 

Uzrocnik. Uzrocnik ulazi u tijelo pcele zajedno s hranom u obliku 
male truske (duge oko 0,006 milimetara). U srednjem crijevu truska 
pukne, a klica ulazi u crijevnu stanicu u kojoj se dalje razmnaza. Kad 
se cijela stanica ispuni uzrocnicima i kad za njih ponestane hrane, oni 
se ponovo pretvaraju u truske. Taj razvoj traje u prosjeku 2 do 3 da- 
na. Napadnuta stanica propada, a truske ulaze u crijevnu supljinu i 
odatle u nove crijevne stanice. Osam do deset dana iza zarazenja vec 
su napadnute gotovo sve stanice srednjega crijeva, a u njegovoj suplji- 
ni nakupi se velik broj truski (100—200 milijuna) koje se izlucuju za- 
jedno s izmetinama. Truske ovog uzrocnika dosta su otporne. U isuse- 
nom stanju ugibaju na 0°C iza 4,5 mjeseci, na 18 do 20 °C iza 4 mje- 
seca, na 30 °C iza 2 mjeseCa, a na 37 °C iza 21 dan. Truske u vodi ugi- 
baju na 60 °C iza 10 minuta, a na 65 °C vec iza 1 minute. 

Razvoj i znakovi bolesti. Buduci da se ovaj nametnik brzo razmnaza 
i napada velik broj stanica srednjeg crijeva, to u velikoj mjeri trpi 
probava pcele. Bolesne pcele ne mogu potpuno probaviti pelud i med, 
pa trose vise hrane no obicno. Zbog slabe probave dolazi do poremet- 
nja i u nekim drugim organima. Bolesnim pcelama slabije su ra- 
zvijene mlijecne zlijezde, a u bolesne matice slabije su razvijeni jaj- 
nici. Svaka napadnuta pcela zivi krace od zdrave pcele, a napadnuta 
matica zivi samo nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. 

Znakovi bolesti javljaju se na starijim pcelama sabiracicama. Zadak 
bolesnih pcela moze biti nesto povecan, a moze se javiti i proljev. 
Pcele mogu ugibati u kosnici, pred kosnicom (na izlasku iz kosnice ili 
na povratku u nju), a i vani u prirodi. Srednje crijevo bolesne pcele 
prosireno je, poprima sivkastobjelkastu boju, i puno je tekucih izme- 
tina. 

Najveci gubici od nozemoze javljaju se na koncu zime i u ranom 
proljecu. Cesto ugiba veliki broj pcela, zajednica naglo slabi, pa moze 
i sasvim propasti. U toku kasnog proljeca i ljeta bolest obicno ostaje 
prikrivena. No bolest se i u ovo godisnje doba stetno odrazuje na 
pcelinju zajednicu kao cjelinu. Zivot je zarazenih pcela kraci, one sla- 



413 



bije njeguju i hrane leglo, pa i slabije sudjeluju u skupljanju hrane. 
Zarazene matice slabije nose jaja. Stoga se nozemozna zajednica sla- 
bije razvija, pa daje i manji prinos meda. 

Sirenje bolesti. Zarazene pcele izlucuju s izmetinama velik broj 
uzrocnika. Pcele rado lizu izmetine bolesnih pcela jer u njima ima ne- 
probavljene slatke hrane. Bolest se siri brzo, narocito onda kad pcele 
balegaju u kosnici, a to se dogada na koncu zime pod nepovoljnim 
uvjetima zimovanja (med medljikovac, nemir, duga jaka zima). Stoga 
se bolest u zestokom obliku javlja najcesce u ranom proljecu. Bolest 
se u kosnici u vecoj mjeri siri i kad je matica bolesna jer ona stalno 
balega u kosnici. 

Iz jedne kosnice u drugu mogu bolest prenositi same pcele (zalije- 
tanje, grabez, trutovi). Bolest se moze raznositi i rojevima, a i naba- 
vom zarazene matice. Veoma je opasno sace koje je uprljano izmeti- 
nama bolesnih pcela. Bolest moze na pcelinjaku prenositi sam pcelar 
premjestajuci sace iz jedne kosnice u drugu. Vazan su izvor bolesti 
i napajalista za pcele (posudice s vodom, lokvice). 

Utvrdivanje bolesti. Veci zimski gubici, baleganje u kosnici, i naglo 
slabljenje pcelinje zajednice u ranom proljecu (uz ostale povoljne zi- 
votne uvjete) odaje sumnju da postoji ta bolest. No znaci na pcelama 
nisu tako karakteristicni da bi se po njima samima mogla bolest sigur- 
no utvrditi. To se postize utvrdivanjem uzrocnika u pceli. Takve pre- 
trage vrse se u dijagnostickim laboratorijima. 

Za utvrdivanje bolesti valja u laboratorij poslati oko 30 pcela, iz 
svake kosnice posebno, najbolje u kutijici za sibice. Valja odabrati 
uginule pcele ili one koje pokazuju znakove bolesti. Ukoliko zelimo 
utvrditi da li je koja naoko zdrava zajednica zarazena nozemozom, 
valja poslati na pretragu oko 30 pcela sabiracica. Te pcele mozemo 
uloviti na letu na povratku s pase, zatvorivsi nacas leto komadom pa- 
pira ili malom drvenom plocicom. Sabiracice koje se vracaju s pase 
skupljat ce se na poletaljci. Tad ih poklopimo kutijom za sibice koju 
brzo zatvorimo. Pcele ne moraju u laboratorij stici zive. Kad su zimski 
gubici veci, valja poslati uginule pcele s podnjace. Preporucuje se da 
svaki pcelar posalje na koncu zime uzorak uginulih pcela od zimskih 
gubitaka svake kosnice, bez obzira ugibaju li mu pcele ili ne. Tako ce 
bolje upoznati zdravstveno stanje svojih pcela i moci ce poduzeti po- 
trebne mjere. 

Lijecenje. Danas vec postoje lijekovi kojima mozemo u tijelu pcele 
prekinuti razmnazanje uzrocnika. Najbolji uspjesi postignuti su antibio- 
tikom fumagilin i zivinim preparatom nozemak. Oba preparata moramo 
uvoziti. Svakom uzorku prilozena je uputa za davanje lijeka. Ukaze 
li se potreba, valja potraziti savjet strucnjaka ili dijagnostickog labo- 
ratorija. Posebno valja istaci da se jako zarazene i slabe pcelinje za- 
jednice tesko mogu izlijeciti. Stoga lijek valja davati pravovremeno, 
dok je zajednica jos jaka. Prema dosadasnjim iskustvima dao je fuma- 
gilin u praksi nesto bolje rezultate od nozemaka, iako oba preparata 
sprecavaju razvoj uzrocnika u crijevu pcele. Vjerojatno ovdje dolazi 
do izrazaja i pozitivno djelovanje antibiotika na pcelinju zajednicu kao 



414 



cjelinu. Posebno valja naglasiti da se bolesna pcelinja zajednica ne 
moze trajno izlijeciti navedenim lijekovima. U kosnici, naime, zaosta- 
je sace uprljano izmetinama koje su izvor bolesti. Zelimo li, dakle, da 
lijecena zajednica trajno ozdravi, moramo staro sace zamijeniti novim. 

Ozdravljenje pcelinje zajednice pomocu izmjene saca. Pcelinja za- 
jednica moze ozdraviti, tj. rijesiti se bolesnih pcela, i bez upotrebe 
lijeka. Kao sto je poznato, bolest se u kosnici siri zarazenim izmeti- 
nama na sacu i zarazenim medom. Uklonimo li takvo sace iz kosnice i 
stavimo li pcele na novo sace, mlade se pcele nece moci zaraziti. Stare 
zarazene pcele uginut ce, i zajednica ce se rijesiti bolesti. Korisno je 
zamijeniti maticu. To se sve dakako moze provesti u zajednici koja je 
jos brojcano jaka. 

Najjednostavnije se ta izmjena moze provesti tako da pcelar iz ko- 
snice postepeno vadi sace bez legla, a na njegovo mjesto stavlja novo. 
Postoje i nacini da se sace u toku ljeta zamijeni najednom, a da se le- 
glo sacuva. U tu svrhu valja maticu staviti u dio kosnice na prazno 
novo ili raskuzeno sace i taj dio odijeliti maticnom resetkom od onog 
dijela kosnice u kojem smo ostavili staro sace s leglom. Kad se iza 3 
tjedna sve leglo izleze, mozemo iz kosnice izvaditi staro prazno zara- 
zeno sace. Nacin toga rada moramo prilagoditi sistemu kosnice. 

Suzbijanje nozemoze i zimovanje pcela. Osnovna je mjera za suzbi- 
janje nozemoze pravilno zimovanje pcela. U prvom redu valja nasto- 
jati da u zimu ude sto manji broj bolesnih pcela. Preporucuje se da u 
ranu jesen, prije nego cemo zajednicu prihraniti za zimu, dademo jedan 
od lijekova protiv nozemoze. Nadalje valja nastojati da se pcele ne- 
posredno prije zimovanja ne istrose i da njihov zivot u zimi bude sto 
duzi. To se postize tako da zajednicu u slucaju potrebe prihranimo za 
zimu vec u ranu jesen, dok matica jos nosi. Veoma je korisna i peludna 
pasa u ranu jesen jer ona pobuduje maticu na nosenje jaja, a radili- 
cama stvara u organizmu rezervu za zimu (masno tijelo). 

Najvaznije je sprijeciti da pcele u zimi ne balegaju u kosnici. Dobra 
hrana i mir glavni je uvjet dobrog zimovanja. Pcele ne smiju zimovati 
na medu medljikovcu jer je on tesko probavljiv i otrovan i sili pcele 
na baleganje. Iskustva su pokazala da pcele najbolje zimuju na medu 
stvorenom od secerne otopine. 

Raskuzba saca i kosnice. Sace iz zarazene kosnice ne smije se odmah 
dalje upotrebljavati u pcelarskoj proizvodnji. Staro i nepravilno sace 
najbolje je pretopiti u vosak. Tim je postupkom i vosak raskuzen. Sace 
se moze raskuziti, a da se ne osteti njegov oblik. To se moze postici 
parama nekih kemijskih sredstava, stavivsi sace u sanduk koji se moze 
dobro zatvoriti. Raskuzno sredstvo nalijemo na plitak tanjuric i sta- 
vimo iznad saca da ondje hlapi. Prakticki za to dolaze u obzir pare 
80%-tne octene kiseline ili pare 40%-tnog formalina. Na jedan dm 3 
prostora u kojem vrsimo raskuzbu stavimo 2 cm 3 navedenog sredstva. 
Truske uzrocnika bit ce ubijene iza 5 dana. Svakako je dobro da se 
taj postupak vrsi na visoj temperaturi da tekucina dobro hlapi. Drve- 
ne kosnice i pribor mozemo raskuziti plamenom benzinske svjetiljke 
ili kuhanjem u vreloj vodi nekoliko minuta. 



415 



GRINJAVOST 



Grinjavost je prijelazna nametnicka bolest odraslih pcela, a uzro- 
kuje ju mala grinja Acarapis woodi. Ta se grinja razmnaza i zivi u 
prvom paru pcelinjeg dusnika koji osteti i zacepi. Napadnute pcele ne 
mogu uzletjeti, i padaju na tlo pred kosnicom gdje ugibaju. Bolest se 
javlja gotovo u svim evropskim zemljama, a u nasoj je prvi put utvr- 
dena god. 1954, u granicnom podrucju prema Austriji. 

Uzrocnik. Ta je grinja velika oko 1/10 milimetra (muzjak je manji 
od zenke), i ovalnog je oblika. Ulazi u prvi par dusnika na prsima 
pcele, te se u njemu dalje razmnozava. Moze uci u disne vrece glave, 
prsiju, a iznimno i zatka. Grinja probada stijenku dusnika i sise pce- 
linju krv. Zenka u dusniku snese 6—10 jaja iz kojih nakon 3—4 dana 
izlaze licinke. Cijeli razvoj grinje traje obicno 2 tjedna. U jednom 
dusniku moze se razviti i po nekoliko generacija, pa se u njemu moze 




SI, 266. Grinje u duSniku pCele 

naci i do 100 zivih grinja. U izuzetnim slucajevima, kad grinja ne moze 
uci u dusnik starije pcele, ona se naseli na korijenu krila koji moze 
ubodima ostetiti. 

Pored ove grinje koja zivi u dusniku (tzv. nutarnja grinja) mogu se 
na pcelama naci i vanjske grinje koje zive na povrsini njezina tijela. 
Ove grinje ne ulaze u dusnik i ne izazivaju bolesne promjene. Cesto 
ih u vecem broju nalazimo u posve zdravim pcelinjim zajednicama. 

Znakovi bolesti. Nutarnja grinja ulazi kroz odusak u prvi pcelinji 
dusnik. Vazno je znati da grinja moze prodrijeti samo u dusnik mla- 
dih pcela radilica (uglavnom prvih 10 dana). Za mjesec-dva u dusniku 
se namnozi toliko grinja da ga posvema zacepe. Zbog toga je misicje 
za letenje nedovoljno opskrbljeno zrakom i pcela ne moze letjeti. Gri- 
nje mogu u toku zime ostetiti i korijen krila, pa i to dovodi do pote- 
skoca u letenju. 

Znakovi bolesti ne javljaju se jednako u svako godisnje doba. Ljeti 
se znakovi ne javljaju iako su pcele napadnute grinjama. U to je doba 



416 



zivot pcela kratak, pa pcele ugibaju prirodnom smrcu prije nego se 
na njima znakovi bolesti razviju toliko da bismo ih mogli primijetiti. 
Bolest se u pceli moze potpuno razviti samo u ono godisnje doba u ko- 
jem je njezin zivot dulji, dakle u jesen, a narocito zimi i u ranom 
proljecu. Za zimskog mirovanja grinje se u dusnicima pcela polako 
razvijaju dok ih potpuno ne ispune. Na pcelama u zimskom klupku ne 
opazaju se posebne promjene, osim sto su pcele nesto nemirnije, pa 
mogu i napustati klupko, a i izlaziti iz kosnice za vrijeme hladnih da- 
na. Izraziti znakovi bolesti opazaju se najbolje za vrijeme zimskih 
procisnih letova. Pcele kojima su dusnici napunjeni grinjama, a i one 
koje imaju ozlijedeni korijen krila, pokusavaju poletjeti, ali padaju na 
tlo pred kosnicom. To je najjasniji znak ove bolesti. Takve pcele hoda- 
ju po tlu, drscu krilima koja su u nepravilnom polozaju, kusaju pole- 
tjeti, ali ne mogu. Te pcele, odijeljene od svoje zajednice, pred kosni- 
com ugibaju. 

Bolest se u pcelinjoj zajednici polagano siri. cesto je pojedina za- 
jednica napadnuta grinjom vec vise godina, a da na njoj ne primjecu- 
jemo jasnijih znakova bolesti. Bolest se sigurno moze utvrditi samo 
mikroskopskom pretragom dusnika pcele. U laboratory valja poslati 
uginule ili vidljivo bolesne pcele. Zelimo li za koju naoko zdravu za- 
jednicu znati da li je napadnuta grinjom, treba da se posalje na pre- 
tragu oko 30 pcela letacica ulovljenih na letu na povratku s pase. 

Lijecenje. Grinjavost pcela mozemo uspjesno lijeciti. Danas vec po- 
znajemo veci broj sredstava koja ubijaju grinje, a da ne skode ni pce- 
lama ni leglu. Lijeciti je najbolje iza glavne proljetne pase. Na pasi 
brze ugibaju starije pcele, a te su bas jace napadnute i teze se lijece. 
Najboljima su se pokazala ona sredstva koja se daju u obliku dima. Za 
sada se sva ta sredstva jos uvoze jer se u nas ne proizvode. Uz sredstvo 
dobiva se i uputa za njegovu primjenu. 

Najbolji rezultati postignuti su svicarskim preparatom folbex koji 
se i kod nas upotrebljava. U promet dolazi u obliku listica kartona 
(2 X 10 cm) natopljenih sa 1 g klorbenzilata. Taj papir upalimo, plamen 
ugasimo, i u tinjajucem stanju objesimo u kosnicu medu okvire da se 
dimi. Sredstvo dajemo navece, a leto kosnice ostaje zatvoreno 1 sat. 
Postupak se ponavlja 8 puta u razmacima od jednog tjedna. 

Ima jos nekoliko sredstava koja djeluju na slican nacin (belgijski 
preparat P. K., njemacki preparat delacan, preparat tedion i dr.). U 
upotrebi su u nekim zemljama i neke tekucine kojih pare ubijaju gri- 
nje, ali je njihovo djelovanje slabije (ceski preparat BEF, gorusicno 
ulje, metilsalicilat i dr.). Lijeci se organizirano za sve pcelinje zajedni- 
ce jednoga kraja istovremeno. Kojim ce se lijekom lijeciti, odreduje 
strucni nadzorni organ. 

Posebnim mjerama (pojacavanjem zimskih procisnih izleta, jakom 
pasom) izlucujemo iz kosnice stare tesko napadnute pcele i time olak- 
savamo stanje bolesne zajednice i stvaramo povoljnije mogucnosti za 
njezino lijecenje. 



27 



Pcelarstvo 



417 



Zajednice napadnute u velikom postotku i brojcano slabe necemo 
lijeciti. Najbolje je da takvoj zajednici oduzmemo sace s leglom i da 
ga, bez pcela, prenesemo u drugu kosnicu. Time se bolest ne prenosi 
jer grinje zive samo na pcelama i ne prelaze na sace i stijenke kosnice. 
Preostale pcele bolesne zajednice utamanit cemo sumporom i iza toga 
spaliti. 

Suzbijanje i sprecavanje. Svaki vlasnik pcela duzan je pojavu gri- 
njavosti prijaviti nadleznim veterinarskim organima. Buduci da je to 
opasna nametnicka bolest, nuzno je da se prilikom njezine pojave od- 
rede opce mjere za njezino suzbijanje. Kraj u kojem se javila bolest 
stavlja se pod zatvor (u polumjeru od 5 km). Iz tog podrucja ne smiju 
se iznositi pcele. Sve pcelinje zajednice toga podrucja podvrgavaju 
se lijecenju jednim od priznatih sredstava. Nakon izvrsenog lijecenja 
nuzno je mikroskopskom pretragom uzoraka pcela iz bolesnih zajedni- 
ca utvrditi da li su grinje uginule. Tek kad se utvrdi da je lijecenje 
bilo uspjesno, prekida se zatvor onoga kraja. Pcelarstva koja se obrti- 
mice bave prodajom pcela (rojeva i matica) moraju biti pod strucnim 
nadzorom. 



NEKE MANJE VAZNE I NEDOVOLJNO PROUCENE BOEESTI PCEEA 

Ameboza. Uzrocnik ameboze jednostanicna je prazivotinjica imenom 
Malpighiella mellificae. Ova ameba, raznolike velicine i oblika, zivi 
na povrsini epitelnih stanica Malpighijevih cjevcica. U nepovoljnim 
zivotnim uvjetima amebe stvaraju ciste, okrugle ili lako ovalne (oko 
0,006 X 0,004 milimetra) koje se skupljaju u supljini Malpighijevih 
cjevcica, a odavde prelaze u tanko crijevo i izlaze zajedno s crijevnim 
sadrzajem. Razvoj amebe do stvaranja ciste traje 24 do 28 dana. Stoga 
mozemo ciste utvrditi samo u starijim pcelama. Bolest se prenosi hra- 
nom u kojoj se nalaze ciste. 

Ameba ostecuje epitel Malpighijevih cjevcica, a to dovodi do pore- 
metnje u njihovoj ekskretornoj funkciji. Cini se da i velika kolicina 
cista u supljini cjevcica stvara smetnju za odvod ekskreta. Napadnute 
cjevcice imaju staklast izgled. Zarazenje je najjace u proljecu. 

Kao samostalna bolest javlja se ameboza veoma rijetko. U vecini 
slucajeva pcele su istodobno napadnute i nozemozom. Znakovi bolesti 
uglavnom su slicni znakovima nozemoze, tj. pcele ugibaju bez nekih 
posebnih znakova bolesti, a pcelinja zajednica cesto oslabi, narocito u 
ranom proljecu. Gubici su narocito veliki kad se zajedno s ovom bo- 
lescu javi i nozemoza. Jos ne poznajemo lijek kojim bismo mogli spre- 
cavati razvoj ovog uzrocnika u pceli. Raskuzuje se na jednak nacin. 
kao i nozemoza. 

Pcelinja paraliza. Paraliza je zarazna bolest pcela, uzrokovana viru- 
som. Rasirena je u mnogim drzavama, a javlja se i u nasoj. Prenosi se 
iz kosnice u kosnicu pcelama. Bolest nije uspjelo prenijeti iz zarazene 
kosnice u drugu kosnicu sa sacem na kojem su se nalazili med, pelud i 
leglo. 



418 



Bolesne pcele teze lete, postaju mirnije i trome, i slabije reagiraju 
na vanjske podrazaje. Cesto na zatku a i prsima nemaju dlacica, pa 
imaju svjetlucavocrni izgled. Cesto zdrave pcele izbacuju bolesne iz 
kosnice. Tok bolesti je raznolik. Katkad ugiba samo mali broj pcela, a 
katkad pcele ugibaju naglo u vecoj mjeri i zajednica oslabi. Bolesno 
stanje moze potrajati i nekoliko tjedana, a bolest moze i sama prestati. 
Vrucina i susa pogoduju razvoju bolesti. 

Do danas ne poznajemo neke posebne mjere kojima bismo mogli 
bolest sigurno sprijeciti i izlijeciti. Opazeno je da bolest prestaje kad 
staru maticu zamijenimo novom. Korisno je pcele prihraniti rijetkom 
secernom otopinom. U vruce godisnje doba moramo osigurati pravilnu 
izmjenu zraka u kosnici. 

Septikemija pcela. Cesce se u krvi pcela onih zajednica koje se u 
proljecu slabije razvijaju nalaze razni mikroorganizmi. Ustanovljeno 
je vise vrsta bakterija a i rikecije (mikroorganizmi izmedu bakterija i 
virusa). Cesto ove uzrocnike u krvi nalazimo istovremeno kod nekih 
drugih bolesti pcela (nozemoze, grinjavosti, paralize i dr.). Krv tako 
bolesnih pcela poprima mlijecnu boju. Ovi uzrocnici ne ulaze u tijelo 
pcele putem hrane, vec putem disnog sustava. Uzrocnike mozemo u 
nekim slucajevima naci i u pcelinjim zajednicama u kojima ne opa- 
zamo neke znakove bolesti. U istoj pcelinjoj zajednici mozemo isto- 
vremeno naci i vise vrsta uzrocnika. Na neke od tih bakterija djeluju 
antibiotici, dok su neke vrste protiv njih otporne. Ova je bolest jos ne- 
dovoljno proucena, i nije nam dovoljno poznata uloga tih bakterija u 
njezinu nastanku. 

Zacep crijeva peludom. Ova se bolest javlja u mladih (kucnih) pcela 
koje radi proizvodnje mlijeci uzimaju velike kolicine peluda. Ako kuc- 
ne pcele bilo s kojeg razloga nemaju dovoljno vode (nepovoljne vre- 
menske prilike, nedostatak sabiracica zbog bolesti npr. nozemoze), sa- 
drzaj crijeva stvrdne se i nastane zacep. Bolesne pcele imaju povecan 
zadak, izlaze iz kosnice, padaju pred njom na tlo i tu se drscuci i ne- 
mirno krecu. Cesto pcele pred kosnicom ugibaju u velikom broju. Za- 
cep crijeva javlja se najcesce u proljecu, posebno u svibnju, pa neki 
tu bolest i nazivaju svibanjskom bolesti. 

Tesko bolesne pcele ne mozemo izlijeciti, ali mozemo sprijeciti obo- 
ljenje novih i prekinuti bolest u zajednici. Dajemo li pcelama tekuci- 
ne, crijevni ce se sadrzaj smeksati, i sprijecit cemo da ne otvrdne. 
Pcele cemo hraniti rijetkom toplom otopinom meda ili secera (dva 
dijela vode i jedan dio secera). U vrijeme suse treba pcelama urediti 
posebna napajalista. 

Bolesti matice. I matica moze oboljeti kao i ostali clanovi pcelinje 
zajednice. Ali, matica dugo zivi, pa se njezine bolesti mogu bolje ra- 
zviti, zatim matica ima razvijene spolne organe koji, jer su u veoma 
jakoj funkciji, podlijezu cescim poremetnjama. 

Matica obolijeva od istih zaraznih i nametnickih bolesti od kojih i 
radilica; od tih bolesti vece znacenje imaju nozemoza i grinja- 
v o s t. Nozemozna matica zivi kratko (tek nekoliko mjeseci). Zarazena 



419 



matica predstavlja posebnu opasnost za zajednicu, jer ona balega u 
kosnici, pa trajno raznosi uzrocnike bolesti. 

Najcesce su bolesti spolnog organa. Zacep jajovoda javlja se 
katkad u mladih matica posto su se parile s trutom. Sluzava masa, koju 
trut prilikom parenja predaje matici, moze zaostati u jajovodu, tamo 
otvrdne i prijeci prolaz jaja. Zacep spolnog otvora moze 
nastati zbog skupljanja i otvrdnuca izmetina u prostoru pred spolnim 
otvorom ili zbog zaostajanja muskog spolnog organa iza parenja. U 
oba slucaja moguce je spretnim zahvatom ukloniti cep. M e 1 a n o z a 
j a j n i k a uzrokovana je plijesni Melanosella mors apis koja se naseli 
u stanicama jajnih cjevcica. Na tim mjestima propada tkivo. Zbog 
stvaranja melanina jajnici imaju smedecrn izgled. Matica prestaje no- 
siti jaja i valja je zamijeniti. Neoplodena jaja moze nositi mla- 
da matica koja se nije uspjela pariti s trutom, nadalje stara matica 
koja je istrosila zalihu muskih spolnih stanica i matica kojoj ugibaju 
muske spolne stanice u sjemenskoj kesici zbog njezine povrede ili po- 
remetnje u njezinoj funkciji (npr. iza ohladenja matice). Cesce se 
javljaju promjene u gradi spolnog organa i novotvorine 
na njemu. 

Ugibanje pcela u toku zimovanja. Za zimovanja mogu pcele ugibati 
s raznih uzroka, koji su vise-manje medusobno povezani. Uglavnom 
su to bioloske poremetnje u pcelinjoj zajednici. Pcele mogu ugibati i 
od nametnickih bolesti. 

Pcele dobro zimuju na lako probavljivom medu (cvjetni med, med 
stvoren od secerne otopine). U torn slucaju nakuplja se u zadnjem cri- 
jevu pcele samo mala kolicina izmetina, pa pcela moze lako docekati 
procisni izlet kad ce se rijesiti toga tereta. Pcele cesto ugibaju kad 
zimuju na medu medljikovcu. U torn medu nalazi se veca kolicina se- 
cera melecitoze koji pcele tesko pretvaraju u invertni secer i koji se 
brzo kristalizira. Kristalizirani med pcele u zimi tesko otapaju, pa je 
stoga i nepodesan za zimovanje. Med medljikovac teze je probavljiv i 
ostavlja vecu kolicinu izmetina. Ne mogu li pcele u toku zime dulje 
vrijeme izlijetati, ne mogu vise u zadnjem crijevu zadrzavati tu vecu 
kolicinu izmetina i pocinju balegati u kosnici. Pcele su pri torn ne- 
mirne, pa se i otpustaju od klupka. Izvan klupka cesto se ukoce i 
uginu. Poznato je da je med medljikovac u stanovitoj mjeri i otrovan 
za pcele jer sadrzi veci postotak mineralnih tvari, posebno kalijevih i 
natrijevih soli. I ta cinjenica dovodi do jaceg ugibanja pcela kad zi- 
muju na medu medljikovcu. 

Pcele mogu potkraj zimovanja ugibati od gladi. To se dogada kad 
u kosnici nema dovoljno meda. Doduse, u toku pravih zimskih mje- 
seci, kad su cvrsto stisnute u klupko, pcele trose veoma malo meda 
(niti 1 kg na mjesec), ali potkraj zime, kad matica pocinje nositi jaja 
i kad se razvija leglo, potrebne su vece kolicine hrane, pa dolazi i do 
ugibanja od gladi. Stoga se preporucuje da se za zimovanje ostavi 
najmanje 15 kg meda. Pcele mogu ugibati od gladi i onda kad je med 
u kosnici nepodesno smjesten, pa nije nadohvat pcelama koje su sti- 
snute u zimsko klupko. To se moze dogoditi u zastarjelim tipovima 



420 



kosnica, s malim okvirima na kojima nema mjesta za smjestaj klupka 
i meda. 

Pcele mogu ugibati i zbog trajnog uznemiravanja dok su stisnute 
u klupko. Prilikom svakog uznemiravanja klupko se raspusta, pcele 
zabruje, temperatura se dize, i zbog toga pcele trose vise meda. Pce- 
lama se preopterecuje zadnje crijevo, pa moze doci i do baleganja u 
kosnici, sa svim teskim posljedicama takvog stanja. Jaki udarci na 
kosnicu mogu dio pcela stresti iz klupka, pa se one od zime ukoce i 
uginu. 

Gubici za zimovanja mogu biti uzrokovani i nametnickim bolestima. 
Tu dolazi u prvom redu u obzir nozemoza. Pcele koje su zarazene usle 
u zimu ugibaju prije nego zdrave pcele. Nozemozne pcele teze pro- 
bavljaju hranu, pa je zimi i vise trose od zdravih pcela. Zbog toga se u 
njihovu zadnjem crijevu brze nakupe izmetine, pa takve pcele mogu 
u danim prilikama i balegati u kosnici. Baleganje nozemoznih pcela u 
kosnici dovodi do naglog sirenja bolesti. U izmetinama bolesnih pcela 
ima dosta neprobavljene hrane, pa su stoga slatke, pcele ih rado lizu 
i na taj nacin se zaraze. Stoga su gubici od nozemoze najveci na koncu 
zime i u ranom proljecu. Pravilnim zimovanjem i sprecavanjem bale- 
ganja u kosnici najvise pridonosio sprecavanju te bolesti. Prilikom 
vecih zimskih gubitaka valja pcele poslati na analizu u dijagnosticki 
laboratory. 

Znakovi grinjavosti najjace su izrazeni bas za vrijeme zimovanja. 
U dusniku napadnute pcele grinje se i u toku zime polako razmnazaju 
i zacepe ga. Grinje mogu i izlaziti iz dusnika i naseliti se na korijenu 
od krila. Svojim ubodima grinje ozljeduju sitne vezove krilnog zglo- 
ba. Napadnute pcele zimuju nemirnije. Znakovi bolesti dolaze jasno do 
izrazaja za vrijeme procisnih izleta. Tesko napadnute pcele ne mogu 
poletjeti i padaju pred kosnicom. Takve pcele valja poslati na analizu 
u laboratory. 



KUKCI - NAMETNICI NA PCELAMA 



Pcelinja us (lat- Braula coeca). To je sitna muha, smedecrvenkaste 
boje, ovalnog oblika, duga 1,5 mm, a siroka oko 1 mm, bez krila, sa tri 
para nogu. Zivi na pcelama, a ponajvise na matici. U nas je veoma 
rasirena. Utvrdeno je nekoliko vrsta ovih usiju. Zenka nosi jaja (duga 
oko 0,8 mm) na poklopce meda i legla, a i na druga mjesta na sacu. 
Zimi ne nosi jaja. Iz jajeta se razvija licinka koja moze narasti do 
2,2 mm. Licinke na letvici okvira i na poklopcima legla brzo ugibaju, 
a one pod mednim poklopcima ostaju zive i tu prave hodnike koji se 
mogu vidjeti prostim okom. Na jednom prosirenom mjestu hodnika 
licinka se zakukulji. Cijeli razvoj usi traje oko 65 dana. Mlada us 
popne se odmah na pcelu. Ne uspije li joj to za 6 sati, ugine. Najcesce 
borave usi na prsima matice gdje ih mozemo naci i nekoliko desetaka, 



421 



pa i preko stotine. Us se hrani ostacima hrane iz usta pcele. lako ne 
sise krv, ipak je njezina nazocnost na matici stetna jer je uznemiruje, 
a matica pri jacem napadu slabije nosi jaja. Usi se dobro krecu i raz- 
mjerno brzo prelaze s jedne pcele na drugu. 

Za unistavanje usiju na pcelama preporucuju se razna sredstva. 
Najbolje je sredstvo fenotijazin. Lijecenje se obavlja navece, kad su 
sve pcele u kosnici. Tri grama fenotijazina zamota se u novinski papir 



r™ 




Sl. 267. PEelinja ul (pove£ano 
15 puta) 



i stavi u dimilicu s uzarenim drvenim ugljenom i odmah zatvori. Ta je 
kolicina dovoljna za lijecenje dviju pcelinjih zajednica. Dim se pusta 
u kosnicu kroz leto pola minute (oko 30 udaraca dima). Zatim se isto 
ucini i kod druge kosnice. Korisno je postupak odmah ponoviti kod 
obiju kosnica u manjem opsegu (20 udaraca dima). Sredstvo najbolje 
djeluje na nizim temperaturama (10 do 12 °C), dok na visima djeluje 
slabije. 

Druga sredstva djeluju mnogo slabije. Timol se (60 do 100 g) stavlja 
u kosnicu u vrecici od prozracnog tankog platna i drzi 3 sata. Usi pa- 
daju s pcela na podnicu gdje se skupe i uniste. Ista vrecica s timolom 
moze se upotrijebiti za nekoliko desetaka kasnica. Parama kamfora 
i naftalina mozemo omamiti usi. Navece stavimo na podnicu papir i 
na nj se stavi 5 do 10 g kamfora ili 10 do 20 g naftalina. Rano ujutro 
izvadit cemo papir zajedno s omamljenim usima i spaliti ga. Naftalin 
u stanovitoj mjeri skodi i pcelama. 

Probitacno je redovito izmjenjivati staro sace u kosnici. 

Licinke kokice. Licinke obicne kokice (lat. Meloe proscara- 
beus) i licinke sarene kokice (lat. Meloe variegatus) mogu biti 
stetne za pcele sabiracice. Licinke obicne kokice duge su 1,2 do 1,5 mm 
i zute su boje, a licinke sarene kokice vece su i dosegnu i do 3,8 mm 
i crnkaste su boje. Te se licinke u prirodi popnu sa zemlje na razne 
trave i cvijece. Dodu li na cvijece kukci i pcele, licinke se popnu na 
njih i pricvrste se na njima svojim caporcima. Na jednu pcelu popne 
se i po nekoliko licinki i one je u vecoj mjeri uznemiruju. Napadnute 
pcele izlaze iz kosnice i na poletaljci ili na tlu prave kretnje kojima se 
zele osloboditi toga nametnika. Pred kosnicom nalazimo veci broj ne- 
mocnih i mrtvih pcela. Licinke sarene kokice sisu krv pcela. Za licinku 
obicne kokice nije to jos sigurnije utvrdeno. 

Tesko je napadnute pcele ocistiti od ovih licinki. Za tu svrhu dobar 
je duhanski dim. Navece, kad pcele prestanu izlijetati, razmaknemo 



422 



malo okvire u kosnici, a kroz leto pustimo nesto duhanskog dima. Dno 
kosnice treba pokriti papirom na koji padaju licinke, a koji se kasnije 
izvadi i spali. 

Licinke nekih muha. Neke vrste muha polazu u letu svoje licinke 
na pcelinje tijelo. Te licinke probijaju tanku kozicu izmedu kolutica i 
ulaze u prsa ili zadak pcele. Ovdje se licinke dalje razvijaju, i pcela 
ugine za 3 do 4 dana. Cesto napadnu veliki broj pcela (i do 80% sabi- 
racica), a u jednoj pceli moze biti vise licinki. Poznajemo vise vrsta 
muha koje napadaju pcele, a medu njima je cesca muha Senotainia 
tricuspis (bolest senotainioza) i muha Physocephala vittata (bolest fi- 
zocefaloza). Muhe, koje obicno sjede na krovu kosnice gdje cekaju 
pcele, mozemo ubiti pomocu DDT. Preporucuje se da se na krov ko- 
snice pricvrsti papir koji je namazan ovom smjesom: 1 litra vode, 
10 g stirke i 100 g 10°/o-tnog DDT. Ovo je sredstvo otrovno za pcele, 
pa valja biti na oprezu. 

Muha grbaca (lat. Phora incrassata) ulazi u kosnicu i nosi jaja na 
starije pcelinje licinke. Tu se razvijaju licinke muhe koje kasnije pa- 
daju na dno kosnice, gdje se zakukulje. Valja redovito cistiti podnicu 
kosnice. 



OTROVANJE PCELA 



Pcele cesce ugibaju od otrovanja. Uzroci mogu biti razliciti. 

Otrovanje medljikom. Poznato je da med medljikovac nije dobar za 
zimovanje pcela jer je teze probavljiv. Novijim istrazivanjima utvrde- 
no je da su medljika i med medljikovac otrovni za pcele stoga sto sa- 
drze veci postotak mineralnih tvari, posebno kalijevih i natrijevih soli. 
U medljici i u njenom medu mogu se nalaziti i organski otrovi koji su 
produkt nekih plijesni. Prema podacima iz SSSR-a, a i iz nekih drugih 
zemalja, pcele cesce ugibaju od otrovanja za vrijeme medljikine pase. 
Stanice srednjeg crijeva pcele degeneriraju i konacno obamru. Otrov 
djeluje na zivcani sustav pcele. Katkad pcele gube dlacice i imaju 
crn izgled. 

Otrovanje nektarom. O otrovnosti nektara kod nas nemamo mnogo 
podataka. Utvrdeno je otrovanje nektarom biljke mrazovac ili kacu- 
nic (Colchicum autumnale) koja sadrzi alkaloid kolhicin. U inozemnoj 
literaturi opisana su otrovanja nektarom veceg broja biljaka; medu 
drugima spominju se lipa, japanska sofora, oleandar, cemerika, a i 
neke druge. Mi kod nas otrovanja nektarom tih biljaka nismo utvrdili. 

Otrovanje peludom. Pelud nekih biljaka sadrzi otrove za pcele, u 
vecini alkaloide. I u nas su opazena ugibanja pcela u toku nekih pasa, 
ali nismo jos tacnije utvrdili otrovnost peluda pojedinih biljaka. Pre- 
ma podacima iz inozemstva za pcele je otrovan pelud zlatice ili zab- 
njaka (Ranunculus puberulus), divljeg kestena (Aesculus hippocasta- 
num i A. pavia), pamuka (Gossypium herbaceum), duhana (Nicotiana 
tabacum), crvenog luka (Allium cepa), a i nekih drugih biljaka. Otrova- 



423 



nje pcela moze uzrokovati smrznut i pljesniv pelud. Od otrovanja pe- 
ludom obicno ugibaju mlade kucne pcele jer one trose velike kolicine 
peluda. Moze doci i do ugibanja licinki. Protiv otrovanja medljikom, 
nektarom i peludom korisno je pcele prihraniti rijetkom secernom 
otopinom. 

Otrovanje kuhinjskom soli. Do takvih otrovanja dolazi najcesce kad 
se zimskoj hrani dodaje kuhinjska sol. Vec 0,2 do 0,5% kuhinjske soli 
u hrani skracuje zivot zatvorenih pcela. Vise koncentracije (1 do 5%) 
veoma su otrovne. Glavno otrovno djelovanje ocituje se na crijevnim 
stanicama koje propadaju. Prilikom jesenskog prihranjivanja ne smije 
se secernoj otopini dodavati kuhinjske soli, pa ni u malim kolicinama. 
Pretvaranjem secerne otopine u med snizuje se kolicina vode u njemu 
na oko 20%, a time znatno poraste koncentracija dodane soli. 

Otrovanje dimom nekih tvornica. Dim nekih tvornica sadrzava 
otrovne tvari (npr. arsenove, olovne, fluorove spojeve) koje se naku- 
pljaju na bilju u okolici, pa mogu biti stetne za zivotinje a i za pcele. 
Pcele ugibaju u krugu od 5 do 6 km, a izuzetno moze vjetar otrovnu 
tvar odnijeti i dalje, pa i do 20 km. Takva su otrovanja sada kod nas 
rijetka jer tvornice imaju posebne naprave koje sprecavaju izlaz otrov- 
nih tvari. 

Otrovanje insekticidima. Veci broj preparata koji sluze za unistava- 
nje stetnih kukaca otrovan je i za pcele. Insekticidi se po svome dje- 
lovanju dijele na dvije glavne skupine: 1. otrovi koji djeluju putem 
dodira (kontaktni otrovi), i 2. otrovi koji djeluju putem crijeva (cri- 
jevni otrovi). U prvoj skupini najopasniji su DDT-preparati (djelo- 
tvorna tvar: diklordifeniltrikloretan) i HCH (heksa-preparati djelo- 
tvorna tvar: heksaklorcikloheksan). DDT-preparati djeluju na zivcani 
sustav. Pcelama uzrokuju grceve, kljenut i smrt. HCH-preparati, po- 
red navedenih promjena, izazivaju i povracanje. Neki fosforni prepa- 
rati djeluju otrovno putem dodira a i putem disnih i probavnih organa. 
Crijevni su otrovi arsenovi, barijevi a i neki fosforni spojevi. 

Insekticidi su najopasniji kad se strcaju na biljke sa cvjetovima u 
cvatu, posebno na one koje pcele posjecuju. Kontaktni su otrovi naro- 
cito opasni kad se rasprsuju dok pcele lete. Pa i onda ako se biljke 
prskaju insekticidima kad ne cvate, moze doci do ugibanja pcela jer 
otrovno sredstvo moze padati i na druge cvjetove koji su u cvatu i koje 
pcele posjecuju (npr. korov u krumpiristu, cvijece pod vockama ili 
oko njih). 

Od otrovanja insekticidima ugibaju u prvom redu sabiracice, i to 
naglo, u velikim mnozinama. Vec prema jacini otrova smrt moze na- 
stupiti na mjestu upotrebe otrova, na putu u kosnicu ili u samoj kos- 
nici. Pcele sabiracice mogu kontaktni otrov prenijeti i na kucne pcele. 
U pojedinim slucajevima pcelinja zajednica naglo izgubi velik broj 
sabiracica, brojcano oslabi i zaostane u razvoju, a katkad i propadne. 
Kad pcele unose u kosnicu pelud, otrovan sredstvom koje djeluje pu- 
tem crijeva, tada ugibaju i kucne pcele, pa i licinke. Otrovani pelud 
moze ostati duze vremena u kosnici, pa se ugibanje pcela i legla moze 



424 



protegnuti i na duze vremensko razdoblje. Tu ugibaju pcele sabiracice, 
kucne pcele, licinke a i matica. 

Upotrebu insekticida valja regulirati odredenim propisima. Tko pri- 
mjenjuje insekticide, duzan je o tome obavijestiti susjedne pcelare. 
Ako nastane steta, potrebno je da se stanje utvrdi komisijski. Zeli li 
se u pcelama utvrditi otrov, valja poslati najmanje 300 uginulih pcela. 
Otrov se u laboratoriju moze utvrditi ili bioloskim pokusom na nekim 
musicama i njihovim licinkama ili kemijskom analizom. To je dosta 
tezak posao pa se preporucuje da se nastoji stvar rijesiti utvrdivanjem 
potrebnih podataka na terenu. Najbolje je da se otrovanja dobrom 
organizacijom i pravilnom suradnjom unaprijed sprijece. 



425 



Stetnici u kosnici i neprijatelji pcela 



STETNICI 



Medu stetnicima u kosnici i neprijateljima pcela nalazimo predstav- 
nike raznih zivotinjskih vrsta. Neki od njih ostecuju sace i licinke, 
neki uzimaju med, a neki napadaju i pcele. No pojedini od ovih stet- 
nika i neprijatelja mogu nanositi stetu u vise smjerova, a i ostetiti 
pcelinju zajednicu kao cjelinu. 



VOSKOVI MOLJCI 



Veliki voskov moljac, Galleria mellonella (zenka duga oko 13 mm, a 
muzjak oko 11 mm, raspon krila oko 25 do 30 mm, na krilima se nalaze 
tamne mrlje) i mali voskov moljac, Achroea grisella (zenka duga oko 
11 mm, a muzjak oko 9 mm, raspon krila oko 20 mm) najpoznatiji su 
i najrasireniji stetnici na pcelinjem sacu. Njihove licinke ostecuju na- 
rocito ono sace koje se nalazi izvan kosnice, no nalazimo ih i u kosnici 
slabijih pcelinjih zajednica. Sam odrasli leptir ne cini nikakve stete 
na sacu. Voskovi su moljci nocni leptiri koji se javljaju u toplije go- 
disnje doba. Zenke tih leptira nose po nekoliko stotina jaja u nakupi- 
nama, obicno na razna zasticena mjesta na sacu koje se nalazi u tami. 
Cjelokupni razvoj ovih leptira (jaje, licinka, kukuljica) traje razlicito 
dugo, sto je uglavnom zavisno o vanjskoj temperaturi. Licinke imaju 
13 kolutica i 8 pari nogu, a boje su bjelkastozuckaste. Na sacu cine 
kanale, razaraju ga, i obavijaju se tankim nitima koje ispredu u po- 
sebnim zlijezdama glave. Licinke se hrane voskom, peludom i cahuri- 
cama kukuljica. One mogu uzrokovati i poremetnje u razvoju pceli- 
njih licinki i kukuljica. 

Unistavati samog leptira tesko je jer je plasljiv i sakriva se. Naj- 
bolje cemo ga suzbijati ako unistavamo njegove razvojne stadije. Valja 
odrzavati cistocu u kosnicama i u pcelinjaku. U jakim i dobro drza- 
nim pcelinjim zajednicama nema moljaca. Sace, koje u toplo godisnje 
doba cuvamo izvan kosnice, treba u dobro zatvorenom prostoru podvrci 
utjecaju kakvog plinovitog sredstva sto ubija razvojne stadije moljca. 
Jedno od najstarijih i najvise upotrebljavanih sredstava jest sumporni 
dioksid koji se obicno dobiva paljenjem sumpora u prostoru gdje je 



426 



sace spremljeno. Probitacno je upotrijebiti 50 g sumpora na 1 m 3 pro- 
stora. Dobra su i druga sredstva, npr.: sulfolikvid (prostor: sredstvo 
500 : 1, 72 sata), monoklorbenzol (500 :1, 3 do 4 tjedna), tetrakloretan 
(100 : 1, 2 do 3 tjedna), heksakloretan i paradiklorbenzol (1000 : 1, 
3 do 4 tjedna). Navedena sredstva stavimo u posebne posudice da hlape 




a iza odredenog vremena uklonimo ih. Sace, koje ne pohranjujemo u 
zatvorenom prostoru, valja objesiti na svijetlom, suhom i zracnom 
prostoru. 



OSTALI NAMETNICI NA SACU 



Slaninar, Dermestes lardarius jest oko 7,5 mm dugi kukac erne boje 
sa sirokom poprecnom sivom prugom. Katkad nalazimo odraslog kuk- 
ca ili njegove razvojne stadije na sacu u kosnici ili izvan nje. Licinke 
razaraju sace, no te stete nisu velike. Ptinus fur je kukac dug oko 
4 mm, a ostecuje mnoge tvari zivotinjskog i biljnog porijekla. Odrasli 
kukac i njegove licinke mogu razarati sace. Pcelomorac, Trichodes 
apiarius, nosi katkad jaja i u kosnice slabih pcelinjih zajednica. Njego- 
ve licinke borave ponajvise u necistoci na podu kosnice, a mogu se 
ugnijezditi i na sacu. Hrani se pcelama, njihovim licinkama i kuku- 
ljicama koje padaju na dno kosnice. 

427 



NEPRIJATELJI PCELA 

Leptir mrtvacka glava, Acherontia atropos lijep je leptir, dugacak 
oko 5 cm, raspon krila oko 13 cm, a sare na prsima podsjecaju na 
mrtvacku glavu. U potrazi za medom uvlaci se kroz leto kosnice i u 
njoj sise med. Ta steta ne bi bila tako velika da leptir u kosnici ne 
uznemiruje pcele koje na nj navaljuju. U kosnice s tijesnim letom lep- 
tir ne moze uci. 

Mravi. Kod nas ih vidamo po pcelinjacima, no ne nanose vece stete. 
Ulaze u kosnicu po med, ali ne uznemiruju pcele u vecoj mjeri. Tek 
neke vrste napadaju pcele. Pcelinjak mozemo od mravi ocuvati tako 
da mravinjake i mravlje putove u blizini pcelinjaka polijemo kojom 
otrovnom tekucinom (20%-tni kreolin, petrolej i si.). Korisno je da 
noge pcelinjaka namazemo petrolejom ili kolomazom. 

Misevi. Zimi se ponekad uvuku misevi u kosnice sa prostranim le- 
tom. Tamo grizu sace, jedu med i uznemiruju pcele. Misevi se mogu 
naseliti i u prostoriji u kojoj cuvamo sace. Sace s mirisom po misevima 
odbija maticu i radilice. Na prostrana leta treba zimi staviti cesljeve. 

Ose. Pcelinja kopacica, Philanthus triangulum osa je koja ima na- 
rocito veliku glavu i jake celjusti. Zenka hvata pcele u letu i na cvi- 

jecu, ubodom ih ubija, i nosi u hodnike iskopane u zemlji. Na done- r nlOZl 

senu pcelu snese jaja i zatvori hodnik, i tu se izlezena licinka razvija. 
Takva mjesta treba izvaljati i nasuti ilovacom, sljunkom ili pepelom 
kamenog ugljena. Strsljen, Vespa crabro hvata pcele u letu pred ko- 
snicom. Treba unistavati njegova gnjezda. Dobro je u sumraku pred 
njegovim gnijezdom zapaliti vatru, pa strsljenovi koji ulaze i izlaze 
padaju u nju. Obicna osa, Vespa vulgaris cest je gost kosnice. 
Uvlaci se u nju radi meda. Pcele jake zajednice same uspjesno spre- 
cavaju ulaz osama ako leto nije preveliko. 

Ptice. Krasna zuna ili pcelarica, Merops apiaster ptica je raznih 
boja. Lovi pcele oko pcelinjaka. Treba unistavati njezina jaja koja se 
nalaze na strmim obalama ili strmim zemljanim obroncima. U manjoj 
mjeri hvataju pcele i neke druge ptice (lastavice, svrake i dr.). 



428 



LITERATURA 



Abadzic N.: Tajne pcelinjeg meda. Sarajevo, 1967. 

Abrikosov H. L: Tehnika amerikanskoga pcelovodstva. Moskva, 1946. 

Abrikosov i dr.: Slovar — spravocnih pcelovoda, 1955. 

Alpatov V. V.: Porody medonosnoj pcely. Moskva, 1948. 

Angelloz-Nicoud E., M. Aime: Les maladies des abeilles. Paris, 1947. 

Antonioli I.: Privredno pcelarenje. Zagreb, 1954. 

Bailey L.: Infections Diseases of the Honey-Bee. London, 1963. 

De Bel veler B.: La Gellee Royale des Abeilles. Paris, 1958. 

Berner U., H. Miiller: Die Bienenweide. Stuttgart, 1967. 

Bichtler E.: Im Bienenland. Berlin, 1960. 

Bojko A. K.: Senotainioz peel. Kiev, 1967. 

Bonimond J. -P.: Le Venin d'Abeilles. Bordeaux— Paris, 1951. 

Borchert A.: Die Krankheiten und Schadlinge der Honigbiene. Leipzig, 
1966. 

Borchert A.: Bienenzucht und Bekampfung von Bienenkrankheiten. Leip- 
zig, 1955. 

Bruder A.: Auf der Suche nach den besten Bienenstammen. Zell— Weier- 
bach, 1966. 

Bugarski M.: Pcelarstvo. 1946. 

Bukovec A. i dr.: Sodobno cebelarstvo. Ljubljana, 1955. i 1958. 

Budel A., E. Herold: Biene und Bienenzucht. Miinchen, 1960. 

Caillas A.: Le rucher de rapport. Orleans, 1948. 

Caillas A.: Les methodes modernes d'apiculture a grand rendement. Or- 
leans, 1948. 

Caillas A.: Le Pollen, Orleans 

Chauvin R.: La Vie et moeurs des insectes. Paris, 1956. 

Deans A.: The bee keepers encyclopedia. Kingswood, 1949. 

Deans A. S. C: Beekeeping tehniques. Edinburgh i London, 1963. 

Doering H.: Konigreich im Bienenkorb. Oldenburg, 1962. 

Doering H., E. Hornsmann: Die Welt der Biene. Miinchen, 1956. 

Domac R.: Flora za odredivanje i upoznavanje bilja. Zagreb, 1950. 

Evenius J.: Das Honigbuch. Miinchen, 1964. 

Frangois F.: Les Abeilles et l'Apiculture moderne sous tous les climats. 
Rennes, 1949. 

Frisch K.: Aus dem Leben der Bienen. Berlin, 1964. 

Fyg W.: Anomalien und Krankheiten der Bienenkonigin. Bern, 1963. 

Gluhov M. M.: Medonosnie rastenija. Moskva, 1955. 

Gluskov N. M.: Sputnik pcelovoda, 1962. 

Grout R. A.: The Hive and the Honey Bee. Hamilton, 1949. 

Grozdanic S.: Pcelinja pasa. Sremski Karlovci, 1938. 

Grozdanic S.: Dvomaticni sistem pcelarenja. Beograd, 1962. 

Guseljnikov A. L.: Pcelovodstvo. Moskva, 1960. 

Halifman J.: Pcele. Beograd, 1958. 

Hammedinger J.: Ober zeitgemasse Bienenzucht, 1950. 

Henc S.: Caganjski pcelari. Zagreb, 1954. 

431 



Herold E.: Neue Imkerschule. Munchen, 1965. 

Hess G.: Die Biene. Bern, 1955. 

Hintmann F.: Praktische Bienenzucht, 1949. 

Hommell R.: Apiculture. Paris, 1947. 

Jevtic T.: Zivot i gajenje pcela. Beograd, 1961. 

Jojris N. P.: Lecebnye svojstva meda i pcelinogo jada. Moskva, 1956. 

Jojris N. P.: Pcely — krylatye farmacevty. Moskva, 1966. 

Jordan R.: Kleine Bienenkunde. Munchen— Basel— Wien, 1964. 

Joska J.: Chov vcel. Praha, 1961. 

Kamburov G., M. Pelovski: Bolesti na pcelite. Soflja, 1963. 

Kirkor S.: Choroby pszezot. Varsava, 1953. 

Kirkor S. i dr.: Hodowla pszczol. Varsava, 1963. 

Klimentov A. A.: Pcelovodstvo. Moskva, 1954. 

Kocjan L. : Nalezljive bolezni odraslih cebel. Prsicavost. Lubljana, 1955. 

Kocjan L.: Nalezljive in kuzne bolezni odraslih cebel. Nosemavost. Lju- 
bljana, 1956. 

Koprivica F. K.: Uvod u pcelarstvo. Cetinje, 1952. 

Kovalev A. M. : Uhod za pcelami. Moskva, 1959. 

Kovalev A. M. i dr. : Pcelovodstvo. Moskva, 1955. 

Kovalev A. M.: Spravocnik po pcelovodstvu, 1944. 

Kovalev A. M., Nuzdin A. S., Poltjev V. I., Taranov G. F. i Temnov V. A.: 
Ucebnik pcelovoda, 1958 

Kusan: Nase ljekovito i drugo korisno bilje, Zagreb, 1956. 

Lazarov A.: Pcelarstvo. Sofija, 1957. 

Layens G., G. Bonnier: Cours complet d'Apiculture. Paris, 1946. 

Leuenberger F.: Der Schweizerische Bienenvater, 1935. 

Leuenberger F.: Die Biene. Aarau, 1929. 

Lovcinovskaja M. Ja.: Bolezni peel. Moskva, Leningrad, 1957. 

Manley R. O. B.: Honey farming. London. 

Mateev I.: Voscnite molci i borbata s tjah. Soflja, 1956. 

Mathis M.: Vie et moeurs des abeilles. Paris, 1951. 

Matyas A.: Fortschritte in der Bienenwohnungsfrage. Budapest, 1932. 

Maurizio A.: Pollenernahrung und Lebensvorgange bei der Honigbiene, 1954. 

Menjkov S. G. i Plotnikov I. S.: Spravocnik pcelovoda, 1963. 

Momirovski J., F. Simic: Pcelinja pasa. Zagreb, 1953. 

Moreaux R.: Les maladies contagieuses des abeilles. Nancy, 1950. 

Moreaux R.: Cours d'industrie apicole. Paris, 1956. 

Mrsulja — Pcelarevic K.: Vod prakticnog pcelarstva, 1930. 

Nixon G.: The World of Bees. London, 1954. 

Nuzdin A. S., S. A. Rozov: Osnovy pcelovodstva. Moskva, 1961. 

Oschmann H.: An Bienenstand, 1958. 

Oschmann: Bienenzucht in den sozialistischen Betrieben der Land- und 
Forstwirtschaft. Leipzig, 1962. 

Oschman: Fachbuch fur Imker. 1961. 

Paillot- Kirkor- Granger: L'abeille, anatomie-maladies-ennemis. Trevoux, 
1949. 

Peradin L.: Nove metode pcelarenja. Zagreb, 1956. 

Perusic A.: Suma i pcela. Zagreb, 1944. 

Perusic A.: Pcelarski prirucnik s kalendarom za 1954—55. Zagreb, 1953. 

Perusic A.: Pcelinji med. Zagreb, 1959. 

Perusic A.: Osnove pcelarstva. Zagreb, 1962. 

Piskovoj F. R.: Bolezni i vrediteli peel. Moskva, 1963. 

Pobegajlo I.: Nasa kosnica. Sarajevo, 1947. 

Pobegajlo L: Trulez legla i njeno suzbijanje. Sarajevo, 1954. 



432 



Pobegajlo L: Prilog makroskopskom i mikroskopskom proucavanju pceli- 
nje kuge i njenog suzbijanja. Sarajevo, 1957. 

Poltev V. L: Bolezni peel. Leningrad, 1964. 

Poltev V. I. i dr.: Kak sdelat paseku vysokoproduktivnoj. Leningrad, 1954. 

Radovic Z.: Gajenja pcela, kosnice, pribor i pcelarenje. Beograd, 1960. 

Raymondis P.: Techniques nouvelles en apiculture. Paris, 1947. 

Rihar J.: Bolezni i skodljivci cebel. Ljubljana, 1952. 

Rihar J.: Prakticno cebelarjenje. Ljubljana, 1956. 

Root: The ABC and XYZ of Bee Culture. Medina, 1948. 

Senegacnik E. i J.: Med nasa vsakdanja hrana in zdravilo. Ljubljana, 1966. 

Slastenskij I. V.: Pcelovodstvo dlja nacinajuscih. Lenizdat, 1967. 

Snodgrass R. E.: The anatomy of the honey bee. Washington, 1910. 

Scerbina P. S.: Pcelovodstvo. Moskva, 1958. 

Scerbina-Bliznjuk: Pcelarstvo (prijevod). Zagreb, 1951. 

Simic F.: Selece pcelarenje. Zagreb, 1957. 

Tjunin F. A., L. I. Perepelova: Rabota na paseke. Moskva, 1957. 

Todorovic V.: Pcelarstvo. Beograd, 1966. 

Tomasec L: Bolesti pcela. Zagreb, 1955. 

Tomasec I.: Biologija pcela. Zagreb, 1949. 

Toskov A.: Biologija i bolesti na pcelite. Sofija, 1966. 

Toskov A., L. Radoev: Pcelarstvo. Soflja, 1959. 

Toskov A., V. Petkov i dr.: Nar'cnik po pcelarstvo. Sofija, 1957. i 1960. 

Toskov A., S. Nedjalkov: Stopanskoto znacenie na blgarskoto pcelarstvo. 

Sofija, 1946. 
Toumanoff C: Les Maladies des Abeilles. Paris, 1951. 
Vinogradovij T. V. i Zajcev G.: Pcela i zdorovje celoveka, Moskva 1964. 
Vittek J., J. Janci: Vcelia materska kasicka. Bratislava, 1966. 
Whitehead i Shaw: Honeybees and their management. New York, 1951. 
Zander E.: Krankheiten und Schadlinge der erwachsenen Bienen. Stutt- 
gart, 1944. 
Zander E.: Die Brutkrankheiten und ihre Bekampfung. Stuttgart, 1951. 
Zander E.: Bienenkunde im Obstbau. Stuttgart, 1943. 
Zander E., K. Weiss: Das Leben der Biene. Stuttgart, 1964. 
Zander E.: Zeitgemasse Bienezucht, 1941. 
Znidersic A.: Nasa kosnica. Ljubljana, 1932. 



28 Prakticno pcelarstvo 



433 



POPIS ILUSTRACIJA 



1. 



SI. 


5. 


SI. 


6 


SI. 


7. 


SI. 


8. 


SI. 


9 


SI. 


10. 


SI. 


11 


SI. 


12 


SI. 


13. 


SI. 


14. 


SI. 


15. 


SI. 


16. 


SI. 


17. 


SI. 


18. 


SI. 


19. 


SI. 


20. 


SI. 


21. 


SI. 


22. 


SI. 


23. 


SI. 


24. 


SI. 


25. 


SI. 


26. 



Spiljski crtez iz kamenog doba. Bicor, Spanjolska. Pljacka 

meda iz duplja u stijeni (po Obermaieru) 13 

Sumsko pcelarenje (po Krunitzu) 14 

Kosnice pletare pcelara Ivana Durasina u Oborovu, Posavina, 

Hrvatska 15 

»Trnke« (kosnice od dasaka s nepokretnim sacem), Moslavina, 

Hrvatska 16 

. Pcelinjak Pcelarske zadruge u Subotici 17 

. Moderan pcelinjak preseljen na pasu 18 

Cetiri vrste pcele medarice 28 

Rasprostranjenost pcelinjih rasa 30 

. Pcelinje gnijezdo na sacu izradenom u grmu (Root) .... 33 

Prirodni pocetak pcelinje satine (Root) 37 

. Pcelinja stanica: pogled odozgo, pogled na dno i prosjek po 

duzini 38 

. Pcelinja satina sastoji se od sesterostranih stanica poredanih 

jedna do druge 38 

Pcele pocnu gradnju satine nalijepivsi red poluprizmaticnih 

tzv. prihvatnih stanica 39 

Prvi crtez prikazuje nacin gradnje po kojem redovi stanica 
teku vodoravno. Drugi crtez prikazuje nacin gradnje po kojem 
redovi stanica teku dijagonalno (neredovni nacin gradnje) . . 39 
Izvucene crte prikazuju stanicu s jedne strane satine, a ispre- 
kidane crte prikazuju tri stanice s druge strane satine ... 39 
Presjek satine na kojem se vidi kako je satina sastavljena od 
dva reda stanica, desnog i lijevog, i u kakvom se polozaju 

nalazi jedan red stanica prema drugom 39 

Stanice saca malo su izdignute od osnovice (dna) stanica pre- 
ma otvoru 40 

Ako su stanice vece i dulje, izdignute su u blago zaobljenoj 

krivini, da med ne curi iz stanica 40 

Tri promjera pcelinje stanice 41 

Pojava cetvrtog romba na dnu stanice 41 

Radilicke, prijelazne i trutovske stanice 41 

Pogled odozgo i presjek stanice koju usamljena pcela kopa 

u zemlji .42 

Oko jedne centralne jamice grupira se sest isto takvih ... 42 
Stednja materijala stegnula je stanice toliko jednu uz drugu 
da je taj pritisak promijenio oblik stanice od valjkastog u 

prizmaticki, sesterostrani .42 

Dna triju stanica (a-a-a) s jedne strane satine zatvaraju udu- 
binu (b) u koju se smjesti izbocina dna stanice s druge strane 

satine 43 

Izbocine dna s jedne strane satine upadaju u udubine koje 
cine po tri stanice s druge strane satine 43 



434 



SI. 


. 27. 


SI 


. 28. 


SI. 


29. 


SI. 


30. 


SI. 


31. 


SI. 


32. 


SI. 


33. 


SI. 


34. 


SI. 


35. 


SI. 


36. 


SI. 


37. 


SI. 


38. 


SI. 


39. 


SI. 


40. 


SI. 


41. 


SI. 


42. 


SI. 


43. 


SI. 


44. 


SI. 


45. 


SI. 


46. 


SI. 


47. 


SI. 


48. 


SI. 


49. 


SI. 


50. 


SI. 


51. 


SI. 


52. 


SI. 


53. 


SI. 


54. 


SI. 


55. 


SI. 


56. 


SI. 


57. 


SI. 


58. 


SI. 


59. 


SI. 


60. 


SI. 


61. 


SI. 


62. 


SI. 


63. 


SI. 


64. 


SI. 


65. 


SI. 


66. 


SI. 


67. 


SI. 


68. 


SI. 


69. 


SI. 


70. 


SI. 


71. 


SI. 


72. 


SI. 


73. 


SI. 


74. 


SI. 


75. 


SI. 


76. 



Stednja materijala zahtijeva da se stanice s druge strane sa- 
tine jednostavno lijepe na dna stanica s prve strane satine . . 43 
Po mehanickim zakonima medusobni pritisak na dna izmi- 
jenio je oblik polukugle u oblik trostrane (Maraldijeve) pira- 

mide 43 

Matica, radilica i trut 45 

Hitinski skelet radilice 45 

Prerez kolutica zatka 46 

Druga noga radilice 46 

Prednji dio usta pcele radilice 47 

Rilce radilice 48 

Glava radilice 48 

Probavni sustav radilice 50 

Disni sustav pcele 51 

Srce i krvni optok 52 

Zivcani sustav radilice (Snodgrass) 53 

Povrsina slozenog oka truta 53 

Mirisna (mz) i voskovna zlijezda (vz) 55 

Spolni organ i zalacni ustroj matice 57 

Jaja na dnu radilicke stanice 63 

Organi licinke 64 

Ispruzena licinka radilice, prelazni oblik kukuljica (Leuen- 

berger) 66 

Idealizirani shematski prikaz rasporeda legla i hrane u kosnici 67 

Pies radilice na sacu pri pronalasku hrane 77 

Lij e ska (Cory /us ave liana) 85 

Joha (Alnus glutinosa) 87 

Vrba iva (Salix caprea) 88 

Jabuka (Pyrus malus) 90 

Bagrem (Robinia pseudoacacia) 93 

Malina (Rubus idaeus) 96 

Vrbolika (Epilobium angustifolium) 97 

Bijela djetelina (Trifolium repens) 100 

Majcina dusica (Thymus serpyllum) 102 

Ke st e n (Castanea saliva) 1 03 

Lipa crna (Tilia platyphylla) 104 

Suncokret (Helianthus annuus) 106 

Polje zasadeno suncokretom 107 

Cigansko perje (Asclepias syriaca) 109 

Metvica (Mentha pulegium) 110 

Ruzmarin (Rosmarinus officinalis) 113 

Grm ruzmarina 114 

Zalflja (Salvia officinalis) 1 16 

Lavanda (Lavandula officinalis) 117 

Vrijesak (Satureia montana) 1 19 

Veliki vrijes (Erica arborea) 120 

Kosnica »dubina« od supljeg stabla 125 

Zvonolika pletara od slame 126 

Pletara s ravnim vrhom. 126 

Grcka pletara s pokretnim sacem, pokrivena (Dadant) .... 127 

Ista, sa skinutim krovom (Dadant) 127 

Kosnica grckog pcelara Delia Rocca, s pokretnim satonosama 128 
Huberova kosnica koja se sastoji od pomicnih okvira (Cheshire) 128 
Prokopoviceva kosnica, 1830 (Framiere) 129 



435 



SI. 


84. 


SI. 


85. 


SI. 


86. 


SI. 


87. 


SI. 


88. 


SI. 


89. 


SI. 


90. 


SI. 


91. 


SI. 


92. 


SI. 


93. 


SI. 


94. 


SI. 


95. 


SI. 


96. 


SI. 


97. 



SI. 77. Langstrothova prvobitna kosnica sa sekcijama za proizvodnju 

u sacu (Root) 130 

SI. 78. Modema Langstrothova kosnica s polumedistem 130 

SI. 79. Moderna Dadantova kosnica sa 3 polumedista (Dadant) ... 131 

SI. 80. Poloska, domaca izrada 131 

SI. 81. Lisnjaca AZ, domaca izrada 132 

SI. 82. Pcelinjak Stanka Paniana. Langstroth-Rootove kosnice, na la- 

vandinoj pasi na Hvaru 136 

SI. 83. Hofmanov okvir s detaljima koji pokazuju kako su rezane let- 
vice Hoffmanova okvira (domaca izrada) 141 

Hoffmanov okvir, Rootova izrada 142 

Kalup za krojenje letvica za jednostavne okvire 143 

Kalup za sastavljanje jednostavnih okvira 144 

Americki limeni razmaci za jednostavne okvire 145 

Podnica LR kosnice 148 

Konstrukcija nastavka 149 

Poklopac LR, americka izrada 150 

Krov LR, americka izrada 151 

LR kosnica; detalj koji prikazuje kako je srezan ugao kosnice 152 
LR kosnica s podignutim krovom da se vidi poklopac s deta- 

ljem koji objasnjava konstrukciju krova i poklopca 154 

Kompletna LR nastavljaca 154 

Podnica (prijedlog za izmjenu) 157 

Nova limena vratasca za leto 158 

Presjek detalja na kojem se vide letvice pricvrscene iznutra 
s donje strane nastavaka i okvira s mrezom za selidbu . . . 159 
SI. 98. Poklopac od lesonita s jednostavnim okvirom od letvica i s 

malim letom 160 

SI. 99. Hanemanova resetka 160 

SI. 100. Americka maticna resetka 160 

SI. 101. Okvir s mrezom (za selidbu) 161 

SI. 102. Hranilica pod poklopcem 163 

SI. 103. Presjek nastavljace DB paralelno s letom 167 

SI. 104. Presjek nastavljace DB paralelno s bocnim stranama (Jevtic) 167 
SI. 105. Presjek poloske paralelno s bocnim stranama (Jevtic) .... 169 

SI. 106. Poloska u paralelnom presjeku s letom 170 

SI. 107. A2 kosnica sa 10 okvira, sprijeda 174 

SI. 108. AZ kosnica sa 10 okvira, straga 175 

SI. 109. Razmaci za AZ i poloske 177 

SI. 110. Rietscheova presa 180 

SI. 111. Siroko-niska ploca umjetne satne osnove 181 

SI. 112. Originalni Washburnovi valjci za izradu satnih osnova (Root) 181 
SI. 113. Rietscheovi valjci za izradu satnih osnova na rucni pogon . . 182 
SI. 114. Rietscheovi glatki valjci za pripremu satnih osnova .... 182 

SI. 115. Rietscheovi valjci na elektromotor. 182 

SI. 116. Rietscheov automatski stroj za izradu satnih osnova .... 183 

SI. 117. Izlijevanje lucila iz prese 185 

SI. 118. Rola satne osnove 186 

SI. 119. Busilica za okvire 188 

SI. 120. Zica za okvire 188 

SI. 121. Pribor za uvlacenje zice u okvire 189 

SI. 122. Noz u obliku kotacica za krojenje satnih osnova 190 

SI. 123. Americki kotacic za utiskivanje zice u satnu osnovu .... 190 
SI. 124. Kako americki kotacic utiskuje zicu 191 



436 



SI. 


125. 


SI. 


126. 


SI. 


127. 


SI. 


128. 


SI. 


129. 


SI. 


130. 


SI. 


131. 


SI. 


132. 


SI. 


133. 


SI. 


134. 


SI. 


135. 


SI. 


136. 


SI. 


137. 


SI. 


138. 


SI. 


139. 


SI. 


140. 


SI. 


141 



SI. 142. 



SI. 143. 



SI. 


144. 


SI. 


145. 


SI. 


146. 


SI. 


147. 


SI. 


148. 


SI. 


149. 


SI. 


150. 


SI. 


151. 


SI. 


152. 


SI. 


153 


SI. 


154. 


SI. 


155. 


SI. 


156. 


SI. 


157. 


SI. 


158. 


SI. 


159. 


SI. 


160. 


SI. 


161. 


SI. 


162. 


SI. 


163. 


SI. 


164. 


SI. 


165. 


SI. 


166. 



SI. 167. 

SI. 168. 

SI. 169. 

SI. 170. 



Njemacki kotacic 191 

Elektricna sprava za utapanje zice u satnu osnovu 192 

Pcelar Josip Banic ucvrscuje satne osnove pomocu elektricne 

struje 192 

Umjetni vjetrobran (Groht) 194 

Pojilo 195 

Nepovoljno mjesto za pcelinjak pretvoreno u vrlo dobro . . 196 

Grupni smjestaj kosnica na pcelinjaku 200 

Raspored kosnica u jednom redu 201 

Americko postolje za jednu kosnicu (Root) 204 

Americko postolje za dvije kosnice (Root) 204 

Postolje u obliku kriznice za jednu kosnicu 204 

Drvene gredice upotrijebljene za postolje 205 

Stalni pcelinjak M. Rozmana u Dobrunjama kod Ljubljane . 207 
Prerez i tlocrt stalnog pcelinjaka sa dvije fronte za 84 kos- 
nice AZ (Sodob. cebelarstvo) 208 

Pogled sprijeda i straga na taj pcelinjak 209 

Okvirna konstrukcija pcelinjaka (S. C.) 210 

Tri vrste opiate za vanjske stijene pcelinjaka (Sodobno cebe- 
larstvo) 211 

Jednostavna bjezalica u prozoru pcelinjaka (Sodobno cebe- 
larstvo) 211 

Bjezalica s limicima koje pcele podizu i lako izlaze (Sodobno 

cebelarstvo) 212 

Americka bjezalica u prozoru pcelinjaka (Sodobno cebelarstvo) 212 

Tipicni slovenski pcelinjak s lisnjacama AZ 213 

Pcelinjak s AZ kosnicama iz okolice Karlovca (Tisljar) .... 214 
Jednostavan pcelinjak po A. Znidersicu (Sodobno cebelarstvo) 215 

Okvir nosac jednostavnog pcelinjaka 215 

Kako se izrade stijene jednostavnog pcelinjaka (Sodobno ce- 
belarstvo) 215 

Mali montazni pcelinjak bez kosnica 216 

Montazni pcelinjak za selece pcelare 217 

Mali montazni pcelinjak 217 

Pcelinjak na kotacima Josipa Belickog, ucitelja u Voloderu . 218 

Mali montazni paviljon za rad za selece pcelare 220 

Dimilica (Root) 223 

Americko dlijeto (Root) 223 

Pcelarska kapa, slozljiva 224 

Cetka za ometanje pcela 224 

Okvirnjaca 228 

Americki stolcic s priborom (Root) 228 

Shema Vukeliceve hranilice za lisnjace 229 

Doolittlova hranilica s ulozenom trakom zicane mreze .... 229 

Obican kavez za maticu 230 

Rezanje krila matici 232 

Nacin prosirenja legla 233 

Okvir s izgradenom satinom u medistu koje je napunjeno 

medom 233 

Prosirenje lezenja medusobnom izmjenom plodisnih dijelova 

nastavljace ." 231 

Izmjena dijelova u Dadantove kosnice 234 

Blinovljev nasin stjesnjavanja gnijezda 237 

Ukupna tezina pcela u zajednici, i prinos meda 238 



437 



SI. 171. 



SI. 


172. 


SI. 


173. 


SI. 


174. 


SI. 


175. 


SI. 


176. 


SI. 


177. 


SI. 


178. 


SI. 


179. 


SI. 


180. 


SI. 


181. 


SI. 


182. 


SI. 


183. 


SI. 


184. 


SI. 


185. 


SI. 


186. 


SI. 


187. 


SI. 


188. 


SI. 


189. 


SI. 


190. 


SI. 


191. 


SI. 


192. 


SI. 


193. 


SI. 


194. 


SI. 


195. 


SI. 


196. 


SI. 


197. 


SI. 


198. 


SI. 


199. 


SI. 


200. 


SI. 


201. 


SI. 


202. 


SI. 


203. 


SI. 


204. 


SI. 


205. 


SI. 


206. 


SI. 


207. 


SI. 


208. 


SI. 


209. 


SI. 


210. 


SI. 


211. 


SI. 


212. 


SI. 


213. 


SI. 


214. 


SI. 


215. 


SI. 


216. 


SI. 


217. 


SI. 


218. 


SI. 


219. 


SI. 


220. 



Nagon za rojenjem znatno smanjuje prinos. Puna linija — pri- 
nos zajednice koja se nije spremala na rojenje, isprekidana — 

koja se spremala 239 

Vreca za skidanje rojeva 243 

Taranovljev nacin istjerivanja roja 245 

Skica delokacije 246 

Pelletov nacin umjetnog rojenja 249 

Razrojena zajednica s medistem 256 

Pomocna zajednica 257 

Nastavljaca sa 14 okvira za pcelarenje sa dvije matice . . 258 

Poloska za pcelarenje sa dvije matice 258 

Princip skretnice za pojacanje glavne zajednice 259 

Zalezana traka priredena za prihvatnu zajednicu 261 

Izgled istih stanica pretvorenih u maticnjake 24 sata kasnije 261 
Pritchardov nacin dobivanja maticnjaka na manjim pcelinja- 

cima 263 

Limeni Slpaonik za punjenje zbirnog i rojnog sanduka . . 264 

Sablon za pravljenje maticnih osnova 265 

Izgled vostanih maticnih osnova i njihovih podloga 265 

Dimenzije drvene podloge za maticne osnove 266 

Americka automatska igla za prijenos licinki 266 

Okvir s letvicama i maticnim osnovama 267 

Lopatica za grabljenje pcela 267 

Izolator nacinjen od maticne resetke na okviru 268 



Licinke u dobi od 12—14 sati 

Rauchfussove pregrade izmedu pojedinih polumedista 
Polumediste iskoristeno za sest oplodnjaka 

Najmanji tip oplodnjaka 

Americki kavez za maticnjake 



269 

. 271 

. . 272 

. . 273 

. . 274 

Zbirni sanduk 276 

Limena kutija za opijanje 277 

Maticna resetka za sprecavanje izleta trutovima 278 

Smithov kavez za dodavanje matica 282 

Roj povrh medista na osnovnoj zajednici 283 

Raspored hrane po Farraru u dvostrukom i trostrukom plo- 

distu 286 

Zimska zastita kosnica ter-papirom 288 

Leto zasticeno dascicom 289 

Bosekov limeni lijevak za opijanje pcela 291 

Kozlic i Slpaonik (Sodobno cebelarstvo) 295 

Slpaonici na kosnici (Sodobno cebelarstvo) 295 

CistUice za kosnice 296 

Lijevak s kantom za otresanje pcela (Sodobno cebelarstvo) . 296 

Hranilice za AZ kosnice 297 

Vaga ugradena u kosnicu (Sodobno cebelarstvo) 298 

Klijesta za AZ kosnicu 298 

Na pasi u Kupjaku, Gorski kotar 318 

Pcelinjak Milana Koljaje i Cuzdi Jene na bagremu u Srbiji 318 

Pletare na pasi, pokrivene ter-papirom (Slmic) 319 

Stegac za vezanje nastavljaca 320 

Vezanje nastavljaca zicom po M. Domandzicu 322 

Australijska konuska spojka za selidbu (Todorovic) 322 

Kuke za prijenos kosnica 323 

Prijenos kosnica na pasu, u Dalmaciji 324 



438 



SI. 


221. 


SI. 


222. 


SI. 


223. 


SI. 


224. 


SI. 


225. 


SI. 


226. 


SI. 


227. 


SI. 


228. 


SI. 


229. 


SI. 


230. 


SI. 


231. 


SI. 


232. 


SI. 


233. 


SI. 


234. 


SI. 


235. 


SI. 


236. 


SI. 


237. 


SI. 


238. 


SI. 


239. 


SI. 


240. 


SI. 


241. 


SI. 


242. 


SI. 


243. 


SI. 


244. 


SI. 


245. 


SI. 


246. 


SI. 


247. 


SI. 


248. 


SI. 


249. 


SI. 


250. 


SI. 


251. 


SI. 


252. 


SI. 


253. 


SI. 


254. 


SI. 


255. 


SI. 


256. 


SI. 


257. 


SI. 


258. 


SI. 


259. 


SI. 


260. 


SI. 


261. 


SI. 


262. 


SI. 


263. 


SI. 


264. 


SI. 


265. 


SI. 


266. 


SI. 


267. 


SI. 


268. 



Prijevoz kosnice na vrijeskovu pasu 325 

Bjezalica 333 

Uredaj za upotrebu karbolne kiseline ili propionske kiseline 

za izgon pcela iz medista 335 

Okvirnjaca, sluzi za prijenos okvira 336 

Vilica za otklopanje saca 336 

Nozevi za otklopanje saca 337 

Rucni parni noz za otklapanje saca (Root) 337 

Elektricni noz za otklapanje saca (Kovaljev) 337 

Sprava za otklapanje s pomicnim nozem na elektricni pogon 
(Root) 338 



Kanta sa Sitom za vostane poklopce (Root) 
Posuda sa Sltom, za manja pcelarstva (Root) 

Stalak za otklopljene okvire 

Vrcaljka za 4 okvira 

Pogon na vrcaljku 

Posuda sa Sltom ispod vrcaljke 

Sito za med 

Slavina za vrcaljku 



339 
339 
.340 
341 
341 
.342 
342 
342 



Kanta za med 345 

Okviric ili sekcija za proizvodnju meda u sacu (Root) 348 

Sekcije za proizvodnju meda u sacu 349 

Sekcije s prorezom 350 

Nosaci za sekcije (Root) 351 

Nosaci za sekcije u obliku slova T (Root) 35 1 

Tanke pregrade izmedu sekcija (Root) 351 

Polumediste sa sekcijama, pregradama i celicnim perima (Root) 351 

Pune sekcije u polumedistu 352 

Suncani topionik 358 

Americka presa (Root) 361 

Njemacki parni topionik (Rietscheov) 362 

Skidac peluda 365 

Novi tip hvataca peluda. Pcele mogu izlaziti sa strana (Lonca- 

revic) 366 

Okvir s letvicama za preciscivanje maticnjaka 369 

Letvica za maticnjake 369 

Kalup za salijevanje maticnjaka 370 

Igla za prenosenje licinki 370 

Vakuum-crpka i zlicica za vadenje mlijeci iz maticnjaka (Vi- 

nogradovna) 373 

Zica za otapanje voska na letvicama 373 

Americka gnjiloca pcelinjeg legla 401 

Americka gnjiloca pcelinjeg legla; svjezi slucaj ljeti 402 

Americka gnjiloca pcelinjeg legla; stariji slucaj u jeseni 403 

Benzinska svjetiljka s jakim plamenom za raskuzbu 405 

Mjesinasto leglo; svjez slucaj (Boochert) 406 

Mjesinasto leglo; osusena propala licinka u stanici u obliku 

gondole (Hembleton) 406 

Evropska gnjiloca pcelinjeg legla (Bailey-Milne) 407 

Vapnenasto leglo 410 

Grinje u dusniku pcele 416 

Pcelinja us (povecano 15 puta) 422 

Sace razoreno od licinki voskovnog moljca .427 



439 



RJECN1K STRAN1H RIJECI KOJE SE NALAZE U OVOJ KNJIZI 



Acarapis woodi mala grinja koja uz- 

rokuje pcelinju bolest grinjavost 

ili akarozu 
acetilholin jedan od B vitamina 
Acherontia atropos leptir mrtvacka 

glava 
Achroea grisella mali voskov moljac 
agrikultura poljoprivreda; agrikultu- 

ran poljoprivredni 
akcija radnja, djelovanje 
aktivan djelatan, marljiv 
aktivirati uciniti aktivnim 
aktivnost djelatnost 
alergican osjetljiv prema izvjesnoj 

tvari 
alkaloid otrovni biljni sastojak koji 

ima dusika (nikotin, kofein, koka- 

in, kinin, morflj itd.) 
aluminij laka, cvrsta, bijela kovina 
amater covjek koji se bavi necim iz 

zabave, a ne zbog koristi; pridj. 

amaterski 
ambalaza materijal za pakovanje 
ameba jednostanicni organizam; 

ameboza bolest koju uzrokuje 

ameba 
amilaza enzim koji ubrzava hidrolizu 

skroba i glikogena u maltozu 
amino-kiselina svaka kiselina koja 

ima aminogrupu NH 2 ; glavna sa- 

stojina proteina 
amonijak kemijski spoj dusika i vo- 

dika, bezbojni plin ostra mirisa 
amper kabao, vedro 
analiza rasclanjivanje; rastavljanje 

cjeline u dijelove 
anatomija nauka o gradi i sastavu 

tijela i organa 
anemicnost malokrvnost 
aneurin vitamin B, 
angazirati obvezati, uzeti za neki 

posao 



anilin bezbojna otrovna tekucina: 

sirovina za proizvodnju boja 
anorganski bez zivota; koji pripada 

nezivoj prirodi 
antera peludnica; prasnica 
antibiotik kemijska tvar koja spre- 

cava razvoj bakterija 
antiseptik kemijsko sredstvo za uni- 

stavanje bakterija 
antocijanin 
aparat sprava 
Apidae porodica pcele 
Apinae uza porodica pcele 
Apini uza porodica pcele 
Apis dorsata divovska pcela 
Apis florea patuljasta pcela 
Apis indica indijska pcela 
Apis L. rod pcele 
Apis mellifica L. pcela medarica 
Apis mellifica, var. carnica kranjska 

pcela medarica 
Apis mellifica, var. caucasica kav- 

kaska pcela medarica 
Apis mellifica, var. ligustica tali- 

janska pcela medarica 
Apoidea sira porodica pcele 
apsorbirati upiti, usisati 
arancin usecerena kora narance 
aroma miris , mirodij a ; aromatican 

mirisan 
arsen kem. element (As), vrlo otro- 

van 
Arthropoda clankonosci 
askorbinska kiselina vitamin C 
atavizam nasljedivanje od daljnjih 

predaka, npr. djedova 
atmosfera zrak, uzduh; pridj. atmo- 

sferski 
automat stroj koji sam radi pomocu 

mehanizma; pridj. automatski koji 

se dogada sam od sebe 
autor pisac, tvorac 
azoik najstarije razdoblje u geolos- 

koj povijesti zemlje; bez zivota 



440 



bacil bakterija stapicastog oblika 
Bacillus alvei bakterija koja se nade 
u pcelinjem leglu oboljelom od 
evropske gnjiloce pcelinjeg legla, 
ali za bolest od drugorazrednog 
znacenja; uzrocnik lazne gnjiloce 
pcelinjeg legla 
Bacillus larvae uzrocnik americke 

gnjiloce legla 
Bacillus paraalvei = Bacillus alvei 
Bact. eurydice bakterija koja se na- 
de u pcelinjem leglu oboljelom od 
evropske gnjiloce pcelinjeg legla, 
ali za bolest od drugorazrednog 
znacenja 

baktericidan koji ubija bakterije 

bakterija prostim okom nevidljiv 
jednostanicni organizam; uzrocnik 
zaraznih bolesti ili vrenja 

balzamirati zastititi les od raspada- 
nja narocitim sredstvima 

barij metal srebrnaste boje 

baza osnova, temelj; podloga 

BEF ceski preparat za suzbijanje 
grinjavosti 

beri-beri bolest tropskih i suptrop- 
skih krajeva zbog pomanjkanja vi- 
tamina B (zbog jednolicne ishra- 
ne poliranom rizom u kojoj nema 
tog vitamina) 

beton skamenjena smjesa cementa, 
pijeska i vode 

bevipleks komercijalan naziv za 
preparat vitamina B kompleksa 

biologija nauka o zivoj prirodi; pridj 
bioloski sto se odnosi na biologiju 

biomicin jedan antibiotik 

biotin jedan vitamin B kompleksa 

biskvit dvopek; vrsta kolaca 

bitumen paklina, asfalt 

blok skupina,-cjelina 

blokada opkoljenje, zatvaranje; blo- 
kirati opkoliti, zatvoriti 

bokses sekcija, okviric saca s medom 

Bombinae uza porodica bumbara 

Bombini uza porodica bumbara 

Braula cocca pcelinja us 

bruto tezina robe zajedno s pako- 
vanje m 



candelilla jedna vrsta biljnog voska 

carnauba brazilska voskova palma; 
njezino lisce daje karnauba-vosak 

celofan tanka, prozirna opna, napra- 
vljena od celuloze; sluzi za pako- 
vanje hrane 

celuloza ugljikohidrat; sastavni dio 
biljne stanicne opne; sluzi za pro- 
izvodnju papira, umjetnog vlakna, 
lakova i eksploziva 

centar srediste 

centralan koji pripada centru; sre- 
disnji 

centrifugalan koji bjezi od sredista 

Cera alba bijeli vosak 

Cera flava zuti vosak 

cerezin mineralni vosak 

cerumen vostana smola 

cilindar valjak 

cink tutija; modrikasto -bijela ko- 
vina 

cirkular 1. okruznica; 2. kruzna pila 

cista 1 . supljina u tijelu nastala 
zbog bolesti, ispunjena gnojem; 2. 
mjehuric koji stvaraju neki proto- 
zoi kao tjelesni oblik u stanju mi- 
rovanja 

Coccidae stitaste usi 

Coccus lacca indijska stitasta us; iz- 
lucuje selak 



Celija 1. sobica; 2. stanica u sacu; 
organska stanica zivih bica 



D 



DDT, diditi, sredstvo za unistavanje 
insekata 

decenij vremensko razdoblje od de- 
set godina 

definicija odredivanje, opisivanje 
nekog pojma 

degeneracija izrodenje, propadanje 
nekih organa ili organizma 

degenerirati (se) izroditi se, izopaciti 
se, propasti 



441 



dekslrin ugljikohidrat, polisaharid; 
sluzi za ljepilo 

dekstroza grozdani secer 

delacan njemacki lijek protiv gri- 
njavosti 

delokacija premjestanje 

demoralizacija opadanje morala, dis- 
cipline, volje za rad i borbu 

deponirati odloziti, spremiti 

Dermestes lardarius slaninar, kukac , 
nametnik na pcelinjem sacu 

destilacija prekapljivanja, pretvara- 
nje tekucine u paru i hladenje pa- 
re da se opet pretvori u tekucinu; 
postupak npr. pri pecenju rakije; 
destilirati isto 

detalj pojedinost, potankost; pridj. 
detaljan 

determinacija odredenje, utvrdiva- 
nje, ustanovljenje 

dezinfekcija raskuzivanje, unistava- 
nje zaraznih klica 

dijabetes secerna bolest; dijabeticar 
bolesnik od secerne bolesti 

dijagnoza ustanovljenje bolesti na 
temelju pregleda bolesnika: dija- 
gnostika dio medicine koja odre- 
duje bolesti prema simptomima; 
pridj. dijagnosticki 

dijagonala duzina u mnogokutu koja 
spaja dva vrha koji nisu susjedni, 
npr. u cetverokutu dva suprotna 
kuta; pridj. dijagonalan 

dijastaza enzim koji ubrzava ras- 
padanje skroba u dekstrin i secer 
= amilaza 

dijeta poseban nacin prehrane boles- 
nika; pridj. dijetalan 

dimenzija prostiranje, velicina ne- 
kog tijela (duljina, sirina, visina) 

dioksid dvokis; plin, sastavljen od 
dva dijela kisika i jednog dijela 
ugljika 

direktan izravan, neposredan 

disaharid slozeni secer koji se sasto- 
ji od dva jednostavna secera 

dizenterija srdobolja, griza, zarazna 
bolest crijeva 

dokument isprava, pisan dokaz 

drazeja oblik lijeka, slican tableti 

dresura obuka, vjezba zivotinja 



ekonomican stedljiv; gospodaran 
ekskret izlucina, tvar koju tijelo iz- 

lucuje; pridj. ekskretoran 
eksport izvoz 

ekstrahirati izvuci, izvaditi, iscijediti 
ekstrem krajnost 

elastican gibak, opruzljiv, rastegljiv 
element tvar koja se kemijskim pu- 

tem ne da dalje rastavljatl 
eliminirali iskljuciti, ukloniti 
emajl caklina; emajlirati politi emaj- 

lom 
embrio zametak ploda, zametak zi- 

vog bica 
emulzija mjesavina tekucina koje se 

ne otapaju jedna u drugoj niti se 

mogu kemijski spajati (npr. voda 

i ulje) 
endemski mjesni, vezan za odredeno 

mjesto 
energican odlucan, odrjesit; jak, 

snazan 
energija sposobnost u vrsenju rad- 

nje; sila, moc 
enzim organska tvar koja ubrzava 

kemijske promjene, npr. u probavi 

hrane 
era vrijeme od kojeg pocinje broje- 

nje godina (npr. rodenje Isusa) 
ester spoj kiseline s alkoholom 
estetski ukusan, lijep, koji odgovara 

nacelima nauke o ljepoti 
eterican hlapljiv 

etiketa natpis, cedulja na omotu ro- 
be; etiketirati prilijepiti etiketu 
Euglossini jedna od uzih porodica 

pcela (Apidoe) 
eventualan moguc, koji ce se mozda 

dogoditi 
evidencija nadzor, pregled, popis; 

voditi evidenciju drzati u ocevid- 

nosti, ne zaboravljati 



fabrikacija tvornicka proizvodnja 

robe 
faktor cinilac, cimbenik, koji o ne- 

cem odlucuje 
falc poluutor 
falsificirati krivotvoriti, patvoriti; 

falsifikat patvorina 



442 



farmacija ljekarnistvo, nauka o lije- 

kovima 
faza odsjek, razdoblje u nekom raz- 

zvoju 
fenol karbolna kiselina 
fenomen rijetka, izuzetna pojava; ri- 

jetkost, izuzetak 
fenotijazin kem. sredstvo protiv ne- 

kih insekata; u pcelarstvu protiv 

pcelinje usi 
ferment kvasac, tvar koja se stvara 

u biljkama i zivotinjama a uzro- 

kuje vrenje; fermentirati vreti, 

previrati, kiseliti se 
feudalizam d ru s t v e n o u re d e nj e koj e 

je vladalo nakon robovlasnickog, 

a prije kapitalizma; odnos izmedu 

vlastelinstva i kmetova 
fiksirati ucvrstiti, utvrditi 
filtar cjedilo; llltrirati cijediti 
firnis uljevita tekucina za mijesanje 

s bojom i bojenje predmeta od 

drva ili kovine 
fizicki stvaran, tjelesni, koji se tice 

fizike 
fiziologija bioloska nauka koja pro- 

ucava funkcije organizma; pridj. 

fizioloski 
fizocefaloza bolest odraslih pcela 

koju uzrokuje pcelinji nametnik, 

muha Physocephala vittata 
flora sve vrste biljaka nekog kraja, 

biljno carstvo 
fluor zelenkastozut plin s omamlju- 

jucim mirisom 
folbex svicarski lijek protiv grinja- 

vosti 
fond osnova, temelj ; zaklada, nov- 

cana sredstva namijenjena za od- 

redenu svrhu 
formacija uobllcavanje, tvorba 
formirati dati oblik, oblikovati, stvo- 

riti, sloziti 
forsirati ubrzati, naprezati se, pre- 

tjerivati 
fosfat sol fosforne kiseline; umjetno 

gnojivo 
fosfor nemetalni, otrovni, aktivni 

element dusikove grupe, neugodna 

mirisa 
fosil okamina, okamenjena biljka ili 

zivotinja 
frezer glodalica, stroj koji obraduje 

metal ili drvo glodanjem 



fronta celo, procelje, prednja strana 
necega 

fruktoza vocni secer, v. levuloza 

fumagilin antibiotik, za sprecavanje 
nozemoze 

funkcija djelovanje, posao, zadatak, 
sluzba 

funta engl. mjera za tezinu (453,59 g) 

furazolidon antibiotik, za sprecava- 
nje americke gnjiloce pcelinjeg 
legla 

furnir tanka drvena dascica za ob- 
laganje pokucstva 



Galleria mellonella veliki voskov 

moljac 
galvanoplastika dobivanje tankog 

sloja metala pomocu elektrolize 

na vostanoj matrici 
garancija jamstvo 
gaza prozirna tkanina, za povijanje 

rana i si. 
generacija rod, koljeno, porodica, 

pokoljenje 
Genus rod (u sistematici) 
geografija zemljopis; pridj. geograf- 

ski 
geometrija dio matematike koji pro- 

ucava prostorne oblike (linije, po- 

vrsine, obujmove) pridj. geome- 

trijski 
geomicin antibiotik; isto sto i tera- 

micin; u pcelarstvu protiv americ- 
ke i evropske gnjiloce legla 
glazura ocaklina, prevlaka 
glicerin bezbojna slatkasta ljepljiva 

tekucina, nusprodukt kod rastva- 

ranja masti 
glikogen zivotinjski ugljikohidrat, 

jednak biljnom skrobu 
globol kem. sredstvo protiv moljca; 

u pcelarstvu protiv voskovog 

moljca 
glukoza grozdani secer; v. dekstroza 
gondola dug, plosnat mletacki ca- 

mac 
graflkon crtez sa statistickim poda- 

cima 

gravirati urezivati sliku ili crtez npr. 

u metal 



443 



grupirati skupiti, okupiti, svrstati u 

skupinu 
guma prerada smola iz kaucukovca 
gumirati namazati otopinom gume 
gvirc medica, napitak od prevrelog 

meda 



H 



Halictus vrste usamljenih pcela 
HCH - preparati insekticidi 
heksagonski sesterokutni 
heksaklorcikloheksan djelotvorna 

tvar u insekticidu DDT 
heksakloretan insekticid; u pcelar- 

stvu sredstvo protiv voskovog 

moljca 
hemoglobin tvar koja se nalazi u cr- 

venim krvnim tjelescima, sluzi za 

dobavljanje krvi kisika 
heraklit ploce presane od blanjevine 

i cementa, gradevni materijal 
hermeticki nepropustljivo, cvrsto za- 

tvoreno 
hidroliza kemijsko razlaganje neke 

tvari u vodi 
hidrometar sprava za mjerenje spe- 

ciflcne tezine, tj. gustoce nekih te- 
kucina 
higijenski zdravstveni, koji vodi ra- 

cuna o zdravlju 
higroskopicnost svoj stvo upij anj a 

vlage iz zraka 
hipoteza naucna pretpostavka koju 

treba dokazati 
historija povijest; pridj. historijski 
hitin roznata tvar koja sacinjava dio 

oklopa u kukaca; pridj. hitinski 
horizontalan vodoravan 
hormon tvar koju luce zlijezde s 

unutarnjim lucenjem, a ima spo- 

sobnost da pobuduje ili koci raz- 

licite funkcije organizma 
humus zemlja crnica; pridj. humusni 
Hymenoptera opnokrilci 



idealan savrsen, kakav bi trebao 

biti 
ilustracija crtez, slika 



impregnirati natopiti, nakvasiti ne- 

cim 
indeks kazalo, popis 
individualan osobni, licni, pojedina- 

can 
inferioran nevrijedan, manje vrije- 

dan, losiji 

informacija obavijest, obavjestenje 

infra ispod, nize; infracrvene zrake 

zrake koje leze ispod crvenog 

kraja vidljivog spektra; zrake s 

duzinom vala iznad desettisucnina 

milimetra 

inozitol vitamin B kompleksa koji 

pomaze rast organizma 
Insecta = insekti zaraznici 
instinkt nagon 
institut zavod, npr. odgojni ili znan- 

stveni 
instrument orude za rad , alat 
intenzitet jakost, snaga, unutarnja 

sila, stupanj napetosti 
intenzivan napregnut, snazan, usi- 

ljen 
interesantan, zanimljiv, privlacljiv 
interesirati zanimati, biti zanimljiv